Povežite se sa nama

MONITORING

Kad đavo dođe po svoje

Objavljeno prije

na

Oleg Deripaska je, prema podacima ruskog magazina Finans, prošle godine zaradio šest milijardi dolara. I sada ih, pišu, ima devetnaest (milijardi dolara!). To saznanje, ipak, nije spriječilo Vladu Crne Gore da kao odgovoran žirant, novcem poreskih obveznika, plati ratu kredita vrijednu 700 hiljada eura, koju je mađarska OTP banka potraživala od Deripaskine filijale u Crnoj Gori. Ne odluče li bogati Rus i njegovi partneri da počnu vraćati dugove napravljene u lancu kompanija koji od Rusala, preko En plus grupe i Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAC) vodi do Kombinata aluminijuma u Podgorici, Rudnika boksita u Nikšiću i Vlade Crne Gore – Vlada Igora Lukšića će, do izlaska sljedećeg broja Monitora, platiti još tri do 3,5 miliona eura.

To je samo djelić od ukupno 135 miliona eura kredita čije je vraćanje bankama, u ime CEAC-a, garantovala Vlada Crne Gore.

KO GUBI, TAJ SE LJUTI: Premijer Lukšić je, izgleda, ljut. Kako i ne bi bio: Vlada je, samo od kada je on njen ministar finansija, oprostom dugova, kreditnim garancijama, subvencijama ili direktnim finansijskim injekcijama pomogla vlasnike KAP-a i Rudnika boksita sa više od 300 miliona eura.

Isti su za to vrijeme: skrivali dobit i tajili porez, istjerali više od polovine zapošljenih u ovim preduzećima, smanjili proizvodnju u KAP-u na pola one koju su zatekli nakon privatizacije a u Boksitima je i potpuno obustavili, dodatno zadužili kupljena preduzeća za približno 300 miliona… Stigli su dotle da, pri cijeni od 2,5 hiljade dolara za tonu aluminijskog ingota, ne mogu ili neće da plaćaju ni rate za prispjele dugove stranim bankama. Domaći dobavljači, poput EPCG, ne smiju ni da pitaju šta je sa njihovim potraživanjima iako nezvanične informacije kažu da Kombinat samo za struju duguje 13 -18 miliona eura.

„Menadžment KAP-a je izgubio naše povjerenje” saopštio je Lukšić nakon sastanka sa izvršnim direktorom En plus grupe Artemijem Volinecom. Premijer kaže da je gosta iz Rusije obavijestio da više ,,ne računaju na novčanu pomoć države jer Crna Gora to nije u mogućnosti da obezbijedi, niti je to u skladu domaćim zakonodavstvom i preporukama Evropske unije”. Kao da je do sada oslobađanje od ugovorenih obaveza ili prikrivanje prevara (utaja poreza), otimačine (novca iz sindikalne kase) i pljačke (manjinskih akcionara) bilo „u skladu” sa bilo kojim zakonodavstvom. Prije će biti da se suština problema sa kojima se suočavaju KAP i njegovi vlasnici sadržana u sljedećoj premijerovoj rečenici: „Uradili smo što smo mogli i sada KAP zavisi od svojih povjerilaca i menadžmenta”.

Volinec se nije izjašnjavao. Prećutao je i prošlonedjeljni zahtjev ministra finansija Milorada Katnića da Vlada i CEAC, kao većinski akcionari Kombinata, smijene predsjednika Odbora direktora Vječeslava Krilova i izvršnog direktora Leonida Krilova. Zato o sudbini Vladinog zahtjeva možemo suditi samo na osnovu nezvaničnih informacija iz Moskve. One kažu da je u vrijeme kada je Vlada plaćala 700 hiljada eura KAP-ovog duga, Vječeslav Krilov od Olega Deripaske dobio nagradu za uspješno kresanje troškova u Podgorici – 1,7 miliona dolara.

Podsjetimo, od kada je on postavljen za predsjednika borda direktora KAP-a i Boksita, u proljeće 2008. godine, ove kompanije je napustilo oko dvije hiljade radnika. Njihove otpremnine platila je Vlada Crne Gore. Zašto?

TRANZICIONA TAJNA: To je jedna od najbolje čuvanih tajni u Crnoj Gori.

U nju, možda, nijesu upućeni ni premijer Lukšić i ministar Katnić. Dok su

oni javno pominjali da bi, zbog nepoštovanja ugovorenih obaveza, Vladin ugovor sa CEAC-om mogao biti raskinut (svi uslovi za to stekli su se prije više od dvije godine) čovjek koji je direktno odgovoran za izuzetno skup i nepovoljan državni aranžman sa Olegom Deripaskom zvučao je mnogo pomirljivije.

,,Smatram da je problem između Vlade i vlasnika KAP-a rezultat nepažnje onih koji su trebali da obave tu uplatu, eliminišu rizik i poštede crnogorsku javnost pisanja o tome”, saopštio je Vijestima Milo Đukanović, predsjednik DPS bivši premijer i akter čivas pregovora u podgoričkom Grandu, na kojima je KAP prodat mimo svih pravila i procedura. „Ako se pogledaju iznosi, to je zaista sitnica za jednu industriju kakva je aluminijska”, kaže Đukanović.

Svaka, ali bukvalno svaka, procjena i predviđanje Mila Đukanovića vezana za KAP u minulih dvadeset godina bila je – pogrešna. Uostalom, i u ove dvije rečenice Đukanović previđa da Vlada u KAP-u ima identičan broj akcija kao i CEAC. To što je njegova Vlada odlučila da KAP–om upravlja kompanija koja je pokazala da za upravljanje crnogorskim aluminijskom industrijom nema ni novca, ni volje ni znanja – druga je priča. Koja bi svoj epilog mogla dobiti i u sudnici. (Vidjeti intervju sa profesorom Brankom Radulovićem).

Ljudi mnogo verziraniji u poslovanje KAP-a i aluminijsku industriju od bivšeg premijera tvrde da je hamletovska dilema „Deripaska ili stečaj” neosnovana konstrukcija kojom zvaničnici pokušavaju prikriti svoju nesposobnost. Ili zolupotrebe.

„Kombinat aluminijuma zaslužuje šansu”, tvrdi profesor Radulović, „pozivam premijera Lukšić da uložimo zajednički napor, spasimo Kombinat i od njega napravimo ono što bi on trebao da bude – generator ekonomskog razvoja Crne Gore”. Preduslov za tako nešto je, kaže Radulović, raskid postojećih aranžmana sa CEAC, poništenje ugovora kojim se sav proizvedeni aluminijum isporučuje švajcarskom Glenkoru i razrješenje poslovnih i finansijskih dubioza koje su oko KAP-a nastale u posljednjih dvadeset godina. „Od Vektre na ovamo”, precizira Radulović.

Postoje, pravnim rječnikom govoreći, jake indicije da je Milo Đukanović u novčane tokove mnogo upućeniji nego u aluminijsku, ili bilo koju drugu legalnu industriju u Crnoj Gori. A tu je i činjenica da je do danas nepoznat vlasnik trećine akcija En plus grupe. Zato ne treba isključiti mogućnost da je Đukanovićeva informacija o „nepažnji” stigla iz prve ruke.

KAD TI ŠOJGU KAŽE: Sve dileme bi mogao razjasniti Sergej Šojgu, ruski ministar za vanredne situacije, predsjedavajući rusko-crnogorskog komiteta za privrednu i naučno tehničku saradnju, i čovjek koji – praktično – upravlja Kombinatom aluminijuma od njegove privatizacije. Koliko god se crnogorska strana ljutila na ruske investitore – što zbog nepoštovanja ugovora, što zbog elementarne nepristojnosti i najvulgarnijih prijetnji ovdašnjim pregovaračima – svaki problem bi bio stavljen ad acta čim bi Šojgu stupio na crnogorsko tlo. Milo Đukanović i Milan Roćen znaju zašto je to tako.

Pošto su Lukšić i Katnić najavili da će pisati Šojguu i obavijestiti ga da je „dovedena u pitanje dalja saradnja dviju strana”, moglo bi se desiti da i oni budu upućeni u veliku tajnu crnogorske tranzicije. Bilo im to milo ili ne.

Ekonomska priča o KAP-u, njegovom sunovratu, oporavku i privatizaciji ispričana je mnogo puta. Njenu suštinu, kroz novčane tokove, sažima profesor Milenko Popović. „Konstrukcija oko KAP-a liči na namirivanje određenih ljudi, a ne na ozbiljan pokušaj privatizacije. Ukoliko to nije slučaj, ako se ne radi o izvlačenju novca, onda je riječ o ludacima koji ništa ne znaju”, tvrdi Popović prezentujući računicu po kojoj je u održavanje Kombinata aluminijuma, ovakvog kakav je, nakon privatizacije utrošeno oko 800 miliona eura.

Deripaska u taj bunar nije bacio ni euro svog novca. Naprotiv, on je početni ulog od 40 – 50 miliona izvukao već nakon 18 mjeseci poslovanja u Podgorici. Sve ostalo mu je čist ćar. Ostvaren, uglavnom, na naš račun. Uz blagoslov nekadašnjih premijera Mila Đukanovića, Filipa Vujanovića i članova njihovih vlada.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo