Povežite se sa nama

MONITORING

Kad đavo dođe po svoje

Objavljeno prije

na

Oleg Deripaska je, prema podacima ruskog magazina Finans, prošle godine zaradio šest milijardi dolara. I sada ih, pišu, ima devetnaest (milijardi dolara!). To saznanje, ipak, nije spriječilo Vladu Crne Gore da kao odgovoran žirant, novcem poreskih obveznika, plati ratu kredita vrijednu 700 hiljada eura, koju je mađarska OTP banka potraživala od Deripaskine filijale u Crnoj Gori. Ne odluče li bogati Rus i njegovi partneri da počnu vraćati dugove napravljene u lancu kompanija koji od Rusala, preko En plus grupe i Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAC) vodi do Kombinata aluminijuma u Podgorici, Rudnika boksita u Nikšiću i Vlade Crne Gore – Vlada Igora Lukšića će, do izlaska sljedećeg broja Monitora, platiti još tri do 3,5 miliona eura.

To je samo djelić od ukupno 135 miliona eura kredita čije je vraćanje bankama, u ime CEAC-a, garantovala Vlada Crne Gore.

KO GUBI, TAJ SE LJUTI: Premijer Lukšić je, izgleda, ljut. Kako i ne bi bio: Vlada je, samo od kada je on njen ministar finansija, oprostom dugova, kreditnim garancijama, subvencijama ili direktnim finansijskim injekcijama pomogla vlasnike KAP-a i Rudnika boksita sa više od 300 miliona eura.

Isti su za to vrijeme: skrivali dobit i tajili porez, istjerali više od polovine zapošljenih u ovim preduzećima, smanjili proizvodnju u KAP-u na pola one koju su zatekli nakon privatizacije a u Boksitima je i potpuno obustavili, dodatno zadužili kupljena preduzeća za približno 300 miliona… Stigli su dotle da, pri cijeni od 2,5 hiljade dolara za tonu aluminijskog ingota, ne mogu ili neće da plaćaju ni rate za prispjele dugove stranim bankama. Domaći dobavljači, poput EPCG, ne smiju ni da pitaju šta je sa njihovim potraživanjima iako nezvanične informacije kažu da Kombinat samo za struju duguje 13 -18 miliona eura.

„Menadžment KAP-a je izgubio naše povjerenje” saopštio je Lukšić nakon sastanka sa izvršnim direktorom En plus grupe Artemijem Volinecom. Premijer kaže da je gosta iz Rusije obavijestio da više ,,ne računaju na novčanu pomoć države jer Crna Gora to nije u mogućnosti da obezbijedi, niti je to u skladu domaćim zakonodavstvom i preporukama Evropske unije”. Kao da je do sada oslobađanje od ugovorenih obaveza ili prikrivanje prevara (utaja poreza), otimačine (novca iz sindikalne kase) i pljačke (manjinskih akcionara) bilo „u skladu” sa bilo kojim zakonodavstvom. Prije će biti da se suština problema sa kojima se suočavaju KAP i njegovi vlasnici sadržana u sljedećoj premijerovoj rečenici: „Uradili smo što smo mogli i sada KAP zavisi od svojih povjerilaca i menadžmenta”.

Volinec se nije izjašnjavao. Prećutao je i prošlonedjeljni zahtjev ministra finansija Milorada Katnića da Vlada i CEAC, kao većinski akcionari Kombinata, smijene predsjednika Odbora direktora Vječeslava Krilova i izvršnog direktora Leonida Krilova. Zato o sudbini Vladinog zahtjeva možemo suditi samo na osnovu nezvaničnih informacija iz Moskve. One kažu da je u vrijeme kada je Vlada plaćala 700 hiljada eura KAP-ovog duga, Vječeslav Krilov od Olega Deripaske dobio nagradu za uspješno kresanje troškova u Podgorici – 1,7 miliona dolara.

Podsjetimo, od kada je on postavljen za predsjednika borda direktora KAP-a i Boksita, u proljeće 2008. godine, ove kompanije je napustilo oko dvije hiljade radnika. Njihove otpremnine platila je Vlada Crne Gore. Zašto?

TRANZICIONA TAJNA: To je jedna od najbolje čuvanih tajni u Crnoj Gori.

U nju, možda, nijesu upućeni ni premijer Lukšić i ministar Katnić. Dok su

oni javno pominjali da bi, zbog nepoštovanja ugovorenih obaveza, Vladin ugovor sa CEAC-om mogao biti raskinut (svi uslovi za to stekli su se prije više od dvije godine) čovjek koji je direktno odgovoran za izuzetno skup i nepovoljan državni aranžman sa Olegom Deripaskom zvučao je mnogo pomirljivije.

,,Smatram da je problem između Vlade i vlasnika KAP-a rezultat nepažnje onih koji su trebali da obave tu uplatu, eliminišu rizik i poštede crnogorsku javnost pisanja o tome”, saopštio je Vijestima Milo Đukanović, predsjednik DPS bivši premijer i akter čivas pregovora u podgoričkom Grandu, na kojima je KAP prodat mimo svih pravila i procedura. „Ako se pogledaju iznosi, to je zaista sitnica za jednu industriju kakva je aluminijska”, kaže Đukanović.

Svaka, ali bukvalno svaka, procjena i predviđanje Mila Đukanovića vezana za KAP u minulih dvadeset godina bila je – pogrešna. Uostalom, i u ove dvije rečenice Đukanović previđa da Vlada u KAP-u ima identičan broj akcija kao i CEAC. To što je njegova Vlada odlučila da KAP–om upravlja kompanija koja je pokazala da za upravljanje crnogorskim aluminijskom industrijom nema ni novca, ni volje ni znanja – druga je priča. Koja bi svoj epilog mogla dobiti i u sudnici. (Vidjeti intervju sa profesorom Brankom Radulovićem).

Ljudi mnogo verziraniji u poslovanje KAP-a i aluminijsku industriju od bivšeg premijera tvrde da je hamletovska dilema „Deripaska ili stečaj” neosnovana konstrukcija kojom zvaničnici pokušavaju prikriti svoju nesposobnost. Ili zolupotrebe.

„Kombinat aluminijuma zaslužuje šansu”, tvrdi profesor Radulović, „pozivam premijera Lukšić da uložimo zajednički napor, spasimo Kombinat i od njega napravimo ono što bi on trebao da bude – generator ekonomskog razvoja Crne Gore”. Preduslov za tako nešto je, kaže Radulović, raskid postojećih aranžmana sa CEAC, poništenje ugovora kojim se sav proizvedeni aluminijum isporučuje švajcarskom Glenkoru i razrješenje poslovnih i finansijskih dubioza koje su oko KAP-a nastale u posljednjih dvadeset godina. „Od Vektre na ovamo”, precizira Radulović.

Postoje, pravnim rječnikom govoreći, jake indicije da je Milo Đukanović u novčane tokove mnogo upućeniji nego u aluminijsku, ili bilo koju drugu legalnu industriju u Crnoj Gori. A tu je i činjenica da je do danas nepoznat vlasnik trećine akcija En plus grupe. Zato ne treba isključiti mogućnost da je Đukanovićeva informacija o „nepažnji” stigla iz prve ruke.

KAD TI ŠOJGU KAŽE: Sve dileme bi mogao razjasniti Sergej Šojgu, ruski ministar za vanredne situacije, predsjedavajući rusko-crnogorskog komiteta za privrednu i naučno tehničku saradnju, i čovjek koji – praktično – upravlja Kombinatom aluminijuma od njegove privatizacije. Koliko god se crnogorska strana ljutila na ruske investitore – što zbog nepoštovanja ugovora, što zbog elementarne nepristojnosti i najvulgarnijih prijetnji ovdašnjim pregovaračima – svaki problem bi bio stavljen ad acta čim bi Šojgu stupio na crnogorsko tlo. Milo Đukanović i Milan Roćen znaju zašto je to tako.

Pošto su Lukšić i Katnić najavili da će pisati Šojguu i obavijestiti ga da je „dovedena u pitanje dalja saradnja dviju strana”, moglo bi se desiti da i oni budu upućeni u veliku tajnu crnogorske tranzicije. Bilo im to milo ili ne.

Ekonomska priča o KAP-u, njegovom sunovratu, oporavku i privatizaciji ispričana je mnogo puta. Njenu suštinu, kroz novčane tokove, sažima profesor Milenko Popović. „Konstrukcija oko KAP-a liči na namirivanje određenih ljudi, a ne na ozbiljan pokušaj privatizacije. Ukoliko to nije slučaj, ako se ne radi o izvlačenju novca, onda je riječ o ludacima koji ništa ne znaju”, tvrdi Popović prezentujući računicu po kojoj je u održavanje Kombinata aluminijuma, ovakvog kakav je, nakon privatizacije utrošeno oko 800 miliona eura.

Deripaska u taj bunar nije bacio ni euro svog novca. Naprotiv, on je početni ulog od 40 – 50 miliona izvukao već nakon 18 mjeseci poslovanja u Podgorici. Sve ostalo mu je čist ćar. Ostvaren, uglavnom, na naš račun. Uz blagoslov nekadašnjih premijera Mila Đukanovića, Filipa Vujanovića i članova njihovih vlada.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo