MONITORING
Milov čovjek br. 1

Zapitajmo se nad povijesnim činjenicama: kako je izgledalo kada su Aleksandar Ranković ili Jovica Stanišić – emeritusi Udbe – okušali samo kao državnici? Pupčana vrpca sa ortacima iz tajne službe je i dalje neslužbeno funkcionisala, pa je nadređene im vrhovnike grizao crv sumnje, sve dok u svojoj spavaćoj sobi ne pronađu kablove nepoznatog porijekla ili se u do juče poslušnom policajcu ne probude demoni nelojalnosti. „Brionski plenum” za Duška Markovića nije na vidiku. Sa kvalifikacijom dipl. pravnika kragujevačkog fakulteta, rednim iskustvima referenta u propalom Rudniku Brskovo, predsjednika Izvršnog odbora i SO Mojkovca – a u vrijeme njegovog menadžmenta je opština nepovratno skliznula u ekonomski rasap – do generalnog sekretara Vlade i šefa Udbe, Marković tek započinje državničku karijeru.
Ali, nedavno se za TV Vijesti ispovjedio kako nema demone prećerane ambicije – istekom mandata, veli, napuštiće funkcije koje obavlja.
Što bi se povlačio? Dobro mu je krenulo – svi su mu oporostili sve, čak i ako je za nešto nije bio kriv; eto, imao je prilike da „fejs tu fejs” razjasni sa Vanjom Ćalović što je mislio 2006. kada joj je na kućnu adresu poslao neprijatno pismo – pogriješila sirota službenica, pa joj Marković skinuo od plate, itd.
Uostalom, Marković je i 2005. tvrdio isto – nema, kao, ambiciju; voli ribolov, prirodu, takođe je govorio kao i sada. Ispostavilo se da je otrčao još jedan mandat i finiširao kao apsolutni rekorder po stažu na čelu državne bezbjednosti, gdje je ostavio duboke zasade.
Na primjer, direktora Vladana Jokovića. Marković ga je usmjeravao tokom 2000-ih od operativca do šefa Sektora za ekstremni nacionalizam i terorizam, što je zgodno, „evropeizirano” ime za nekadašnju 3. upravu, „srce” Udbe koja se decenijama bavila „unutrašnjim neprijateljem”. O Jokoviću je ljetos, na prijedlog Markovića, u konačnom odlučio Milo Đukanović.
Bivši premijer u Markoviću ima najlojalnijeg saradnika. Njihovo poznanstvo seže još od sredine 1980-ih, kada je Đukanović bio član Predsjedništva Republičkog komiteta Saveza socijalističke omladine Crne Gore a Marković mojkovački omladinsko-partijski aktivista, član foruma u Titogradu.
Nakon AB revolucije, Đukanović je generalni sekretar partije a Marković predsjednik SO Mojkovca. Kada je februara 1991. Đukanović postao premijer, pozvao je Markovića u Podgoricu da mu bude generalni sekretar.
Marković je raskolne 1997, kao novopečeni poslanik, bio jedan od šest-sedam u Glavnom odboru DPS-a koji je u „prvom krugu” podržao Đukanovića. Uprkos protivljenju Vukašina Maraša – 1998. ministra policije i šefa SDB-a – Đukanović je tajnu službu povjerio Markoviću. Imenovanjem Markovića prekinuta je praksa da profesionalni policajci vode Udbu. Od tada, Marković je izdržao testove lojalnosti Đukanoviću u nekoliko turbulencija unutar vlasti i DPS-a.
Krajem 2002. Marković je odigrao važnu ulogu kada je tadašnji ministar unutrašnjih poslova Andrija Jovićević dao brutovski doprinos u aferi S.Č. (Moldavka, tvrdila da je bila trafikovana) kojom se plela mreža oko Đukanovića. Džaba je, tvrdi izvori izvještača Monitora, Marković u brifinzima Đukanoviću još prije S.Č. negativno portretisao Jovićevića.
Naime, Maraš je Jovićevića, dotadašnjeg službenika Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja koji mu je često bio prevodilac, preporučio 2001. za svog nasljednika. Ispostavilo se da je to bio pogrešan izbor, pa je Maraš gubi mjesto Đukanovićevog savjetnika za nacionalnu bezbjednost odakle je kontrolisao Markovića.
Proljetos je ANB opservirala i Filipa Vujanovića, predsjednika države kojem je u obavezi da dostavlja obavještajne izvještaje, tokom njegovih nejavnih kontakata sa srpskim kolegom Borisom Tadićem. Vujanović je, tim povodom, govorio o „državnoj poziciji, koja očigledno prati Predsjednika Crne Gore”; nije konkretno pominjao ANB, mada je jasno o čemu se radi.
Sve to govori o snažnim vezama i koordinaciji poteza Đukanovića i Markovića. Ljetošnja rotacija na vrhu tajne službe je bila uvod i za drugu demisiju Đukanovića, što zapravo i jeste potvrda da je Udba bila i ostala najvažniji instrument crnogorske unutrašnje politike.
Đukanović je sa Markovićem, dok je još bio šef tajne službe, profilisao i na Vladi 22. jula prošle godine usvojio izmjene i dopune Zakona o ANB, koje su nedavno, uz neznatne amandmane opozicije, prošle parlamentarni Odbor za bezbjednost i odbranu.
Uloga ANB je novim rješenjima osnažena, kroz ovlašćenja elektronskog nadzora privatnih prostorija, do ponovne dozvole nošenja oružja i finansijskih beneficija za njene pripadnike. Osim toga, ANB je dobila i vojno-obavještajnu komponentu. No, Jokoviću je, za razliku od Markovića, oduzeta zakonska opcija da predlaže Vladi režim dostave obavještajnih podataka, takođe i mogućnost da od državnog tužioca traži da policija privremeno obustavi vođenje pretkrivičnog postupka.
I opozicija i mediji su, uoči Đukanovićeve demisije, mjesecima najavljivali Markovića kao premijera. Procjena se bezmalo pokazala tačnom, jer je Marković – u ovih stotinjak dana Vlade Igora Lukšića – preuzeo dizgine moći, bacivši u drugi plan konkurente, ukoliko ih je – poput Milana Roćena – uopšte i bilo.
Osim što je jedan od ukupno dvojice potpredsjednika (za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku) član je i Užeg kabineta Vlade. Mraković je i ministar pravde; po tom osnovu je član i Sudskog i Tužilačkog savjeta, ima zakonske opcije da predlaže i odlučuje o izboru, suspenziji ili smjeni svakog crnogorskog sudije ponaosob; može pokrenuti i proceduru smjene aktuelne predsjednice Vrhovnog suda ili Vrhovne državne tužiteljke.
Mala zbog pritiska uslovima za otpočinjanje pregovora o prijemu u EU a malo i zbog saznanja koje je imao kao šef ANB, Marković je najavio promjene u opsežne zakonske promjene u sudskoj vlasti. U radnoj verziji Zakona o sudovima koje priprema Ministarstvo pravde nalaze se odredbe o „uglednom i neporočnom sudiji”, zabranjuje konzumiranje alkohola i kockanje, predviđa kažnjavanje „ako prima poklone suprotno propisima koji regulišu sukob interesa”…
Retrospektivno bi se mogla riješiti i enigma kadrovske sudbine dr Gordane Đurović, kvalifikovane ministarke za evropske integracije, za koju – bez suvislih javnih objašnjenja – nije bilo mjesta u novoj Vladi; sa njenim neizborom je ugašen i resor evropskih integracija. Marković je, naime, umjesto Đurovićeve novi predsjednik Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda

Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal
Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.
Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.
Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.
Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.
Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.
Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.
Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube

Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji
Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.
Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.
Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.
Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.
Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.
Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.
Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.
Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama. To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.
Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
MONITOROVA ANKETA: Iz neizvjesnog u neizvjesno

Pitali smo: kako komentarišete prvi krug predsjedničkih izbora
PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Mobilizacija glasača koji nisu dio ,,partijske mašinerije”
Iako su svi lideri političkih partija zadržali svoj izborni rezultat, uspjeh Jakova Milatovića govori o izbornoj mobilizaciji birača koji nisu dio „partijske mašinerije“, koji su postali dijelom i imuni na partijsko zapošljavanje, svih onih koji razmišljaju van identitetske matrice, desne nacionalističke politike, a koji su u svom svakodnevnom životu vidjeli efekte socio-ekonomskog programa Evropa sad.
DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Prošlo vrijeme lidera partija
Prvi krug izbora za predsjednika Crne Gore pokazao je, nadam se, da je prošlo vrijeme kandidovanja za ovu državnu funkciju lidera političkih partija i da se ubuduće mora voditi računa o tome da je predsjednik države neko ko, prema Ustavu, predstavlja svu raznolikost crnogorskog društva, odnosno političke zajednice.
DEJAN MILOVAC, MANS
Rezultat najviše iznenadio Đukanovića i Mandića
Rezultat prvog kruga ovogodišnjih izbora je iznenadio mnoge, možda najviše same takozvane favorite Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao reprezente polarizovane Crne Gore i dva suprostavljena politička i nacionalna ekstrema. Rezultat koji je ostvario Jakov Milatović je vjerujem iznenađenje i za ljude iz Pokreta Evropa sad (PES), naročito nakon svega onoga što se dešavalo sa kandidaturom Milojka Spajića.
OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Drugi krug neće biti miran
Izvanredan rezultat Milatovića, očekivani stepen podrške Đukanoviću, neuspjela „transformacija“ Mandića i razočaravajući rezultat po njega i Front, Bečićevo tavorenje i izostanak za njega očekivane podrške, fijasko Vuksanovićke i Danilovića – bio bi najkraći opis prvog kruga rezultata izbora. Koliko god biračima Draginja Vuksanović bila simpatična ili ne, jedina je povukla onaj potez koji se očekuje od političara kada naprave loš izborni rezultat – da podnesu neopozivu ostavku.
ANA NENEZIĆ, CEMI
Poruka građana parlamentarnoj većini
Predsjednički izbori su održani u kontekstu političke i institucionalne krize, uz jaku političku polarizaciju crnogorskog društva, po pravilima nereformisanog seta izbornih zakona, čiju implementaciju hronično prate problemi koji se ponavljaju iz jednog u drugi izborni ciklus. Višegodišnje preporuke Venecijanske komisije, OSCE ODIHR misija i domaćih posmatračkih organizacija nijesu uvažene, niti inkorporirane u izborno zakonodavstvo.
MILICA KOVAČEVIĆ, CDT
Izborna reforma neophodna
Prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori obilježili su slabost i politizovanost institucija koje sprovode izbore, pravni i praktični problemi koji su prouzrokovani izostankom političke volje da se sprovede temeljna izborna reforma, te apsolutna nepripremljenost institucija i društvenih činilaca na odbranu izbornog procesa od dezinformacija i stranih uticaja. Ono što ostaje kao najsnažniji utisak je sporni proces potvrđivanja predsjedničkih kandidatura, u kome su ponovljene zloupotrebe ličnih podataka građana, a Državna izborna komisija je preuzimanjem nadležnosti druge institucije, većinskom voljom njenih članova iz političkih partija, postala direktni učesnik izbornog procesa i u njega na velika vrata uvela uticaj drugih država.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom