Povežite se sa nama

MONITORING

Vladaj Milo i nepravdo

Objavljeno prije

na

– Ako ti nećeš, ima ko ‘oće, rečenica je koja, sve češće i preciznije, opisuje poziciju zapošljenog u Crnoj Gori. Dakle, ako ne želiš da radiš duže a odmaraš i zarađuješ manje – ima ko hoće i mora. Kriza. Crna Gora, po ovom pitanju, svojski prati svjetske trendove. RAM ZA SLIKU: Nakon što su prije 125 godina u Čikagu započeli višedecenijsku borbu za tri osmice (po osam sati rada, odmora i slobodnog vremena), radnici širom zapadnog svijeta – ustrašeni globalizacijom, ekonomskom krizom i na krupni kapital osjetljivim vlastima – odriču se teško stečenih prava.

Paniku među sindikalnim aktivistima donijela je vijest da su radnici jedne Fiatove fabrike automobila pristali da rade šest umjesto pet dana sedmično, u tri umjesto u dvije smjene, odričiću se prava na štrajk i plaćeno bolovanje. To se, u čudu prenose strani mediji, desilo u srcu Evrope. U Italiji, u fabrici Mirafjori – poznatoj po jakoj sindikalnoj organizaciji. Radnike je slomila prijetnja da će proizvodnja biti preseljena u Brazil, gdje 15 hiljada ljudi već radi za Fiat u tri smjene, sedam dana u nedjelji.

Sličan virus je zahvatio i fabrike njemačke autoindustrije. Tamo su zapošljeni pristali na izmjenu ugovora i značajno smanjenje zarada, kako se ne bi pridružili armiji od 210 miliona ljudi širom svijeta koji su u ovom trenutku bez posla. Policija je, približno u isto vrijeme, u Indiji uhapsila ljude koji su živog spalili vlasnika čeličane u kojoj su upravo dobili otkaz.

To je, u grubim crtama, međunarodni ambijent u kome je Socijalni savjet Crne Gore krenuo u razgovore o izmjenama i dopunama važećeg Zakona o radu.

NA POČETAK: Poslije šest mjeseci pregovora i usaglašavanja, taman kada je izgledalo da su sindikati, poslodavci i Vlada usaglasili stavove, priča je vraćena na početak. Dogovori su pali u vodu nakon što su iz Ministarstva finansija zahtijevali da se iz dokumenta izbaci sve ono o čemu su sindikati i poslodavci pregovarali i sporili se pola godine.

Sindikalci su saglasni: Zakon o radu promijenjen po normama Ministarstva finansija značio bi za crnogorske radnika gubitak socijalne sigurnosti i povratak u doba robova i gospodara.

Prije nego odmahnete rukom zbog pretjerivanja: prema podacima Međunarodne organizacije rada (MOR) u svijetu u ovom trenutku ima između 12 i 30 miliona robova. I nikada, kažu, nijesu bili jeftiniji.

„Ovaj tekst nije rezultat kompromisa, nego volje Ministarstva finansija”, rekla je Vesna Simović, predstavnica Univerziteta u radnoj grupi Socijalnog savjeta, objašnjavajući da je Vlada ponudila prijedlog „koji je donijet na principu dogovorićemo se, ali da bude kako ja kažem”.

Možda nije nevažno za cijelu priču: ministar finansija Milorad Katnić, njegov pomoćnik zadužen za budžet i maksimalno uključen u priču o novom zakonu o radu Nemanja Pavličić kao, uostalom, ni premijer Igor Lukšić nemaju u Crnoj Gori radnog iskustva van neke vlade ili paradržavnih NVO.

Njima nevjerovatna može zvučati priča o ljudima koji za život zarađuju tako što, uz samo dva slobodna dana u mjesecu, svakodnevno 12 sati voze za lokalnu taksi kompaniju. Bez radnog staža i zdravstvenog osiguranja (podatak je star petnaestak dana). Svake druge sedmice za volanom provedu, uzastopno, sedam noći. U stanju potpune fizičke i psihičke iscrpljenosti prevoze ljude kako bi zaradili za život.

KAKO GAZDA KAŽE: Nije riječ o siromašnim taksistima koji u Kairu ili Bombaju voze za kompaniju u vlasništvu Balrama Halvaja (junak knjige Bijeli tigar). Govorimo o djevojkama i momcima, očevima i majkama iz Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja. Oni su ti koji mukotrpno rade za Alo taksi i njegovog neformalnog vlasnika – Veselina Barovića. Jer, ako oni neće…

Odnosi li se postojeći ili neki budući Zakon o radu i na ove ljude?

Kad već pominjemo Indiju – evo utiska koji je iz nje donio Veselin Vukotić, ponosni mentor čelnika aktuelne Vlade i crnogorski neoliberalni guru: „Začuđujući je podatak da 60 odsto radne snage u građevinarstvu čine žene, jer su dva puta manje plaćene od muškaraca i služe kao zamjena za mašine”. To se na Vukotićevom jeziku zove „začuđujući podatak”.

Vratimo se u sadašnjost. Radnici KAP-a pisali su ministru Katniću, moleći da im Vlada pozajmi novac kojim bi gradili stanove. Pošto su njihove pare namijenjene tom poslu oteli menadžeri i poslodavci. A, ako oni neće…

Podsjetimo, sa sindikalnog računa namijenjenog stambenom zbrinjavanju zapošljenih prvo je novac (oko 600 hiljada eura) pozajmila državna uprava na čelu sa Mihailom Banjevićem. Recept se svidio i Rusima, pa je novac iz stambenog fonda uzeo i aktuelni predsjednik KAP-a Vječeslav Krilov (2,5 miliona). Zapljena je izvršena krajem, ‘09. uz obećanje da će ga vraćati u ratama od marta prošle godine. Što se, naravno, nije desilo.

Pismo je Katniću stiglo istog dana, možda čak i u isto vrijeme, dok je Nemanja Pavličić Socijalnom savjetu obrazlagao kako crnogorski radnici imaju višak prava, što stvara nepremostivu biznis barijeru domaćim i stranim investitorima.

LOV U MUTNOM: Međutim, priča o detaljima budućeg Zakona o radu suvišna je dok nema pravne države.

Stručnjaci se, recimo, spore treba li minuli rad da ostane institut koji prema važećem Zakonu utiče na iznos zarade zapošljenih. Nevolja je to što zapošljeni u Crnoj Gori ne mogu da natjeraju poslodavca da im plati minuli rad.

Ovaj problem imaju zapošljeni u jednoj od svega nekoliko crnogorskih kompanija koje se diče stvarnim, u evropskim razmjerama moćnim i proklamovano društveno odgovornim vlasnicima. Mnogo je domaćih i stranih medija u kojima se Telenor ističe efektnom, skupom, a neki bi rekli, i agresivnom reklamom. Tamo nećete saznati da od svog osnivanja u Crnoj Gori kompanija (nekadašnji ProMonte) radnicima nije platila minuli rad.

Možda nijesu znali za tu obavezu? Taj je izgovor mogao služiti do januara ove godine. Tada je, na poziv novoformiranog sindikata Telenora, Inspekcija rada izvršila kontrolu i utvrdila da Telenor ,,isplaćuje zarade zaposlenima bez uvećanja po osnovu minulog rada, protivno odredbama Zakona o radu Opšteg kolektivnog ugovora”. Telenoru je naloženo da ovu nepravdu ispravi u roku od 15 dana.

Ipak, januarska, a potom i februarska plata ostala je bez uvećanja. Starijim radnicima, računaju izvori Monitora iz sindikata Telenora, zakida se skoro četvrtina zarade, približno tri plate godišnje. Riječ je o milionima eura. Za prilbižno isti iznos Telenor je zakinuo i državu – po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa koje ne plaćaju 15 godina. Od kada su sa Milom Đukanovićem potpisali koncesioni ugovor koji im je garantovao i dvadesetogodišnji monopol.

,,Siromaštvo nije u čovjeku već u sistemu. Zato je na vladi svake države da promijeni taj sistem”, poručio je jesenas Muhamed Junus, dobitnik Nobelove nagrade za mir.

U Podgorici to znaju. Evo dvadeset godina Đukanović i njegov DPS stvaraju okruženje koje omogućava da vlast kontoroliše sve: poslovne i sindikalne aktivnosti; pravni, ekonomski i društveni okvir u kome se one odvijaju, medijsku sliku o akterima ali i stanje na njihovom računu u banci.

Rasprava o Zakonu o radu samo je nastavak tog nastojanja. Po principu: vladaj Milo i nepravdo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo