Povežite se sa nama

MONITORING

Vladaj Milo i nepravdo

Objavljeno prije

na

– Ako ti nećeš, ima ko ‘oće, rečenica je koja, sve češće i preciznije, opisuje poziciju zapošljenog u Crnoj Gori. Dakle, ako ne želiš da radiš duže a odmaraš i zarađuješ manje – ima ko hoće i mora. Kriza. Crna Gora, po ovom pitanju, svojski prati svjetske trendove. RAM ZA SLIKU: Nakon što su prije 125 godina u Čikagu započeli višedecenijsku borbu za tri osmice (po osam sati rada, odmora i slobodnog vremena), radnici širom zapadnog svijeta – ustrašeni globalizacijom, ekonomskom krizom i na krupni kapital osjetljivim vlastima – odriču se teško stečenih prava.

Paniku među sindikalnim aktivistima donijela je vijest da su radnici jedne Fiatove fabrike automobila pristali da rade šest umjesto pet dana sedmično, u tri umjesto u dvije smjene, odričiću se prava na štrajk i plaćeno bolovanje. To se, u čudu prenose strani mediji, desilo u srcu Evrope. U Italiji, u fabrici Mirafjori – poznatoj po jakoj sindikalnoj organizaciji. Radnike je slomila prijetnja da će proizvodnja biti preseljena u Brazil, gdje 15 hiljada ljudi već radi za Fiat u tri smjene, sedam dana u nedjelji.

Sličan virus je zahvatio i fabrike njemačke autoindustrije. Tamo su zapošljeni pristali na izmjenu ugovora i značajno smanjenje zarada, kako se ne bi pridružili armiji od 210 miliona ljudi širom svijeta koji su u ovom trenutku bez posla. Policija je, približno u isto vrijeme, u Indiji uhapsila ljude koji su živog spalili vlasnika čeličane u kojoj su upravo dobili otkaz.

To je, u grubim crtama, međunarodni ambijent u kome je Socijalni savjet Crne Gore krenuo u razgovore o izmjenama i dopunama važećeg Zakona o radu.

NA POČETAK: Poslije šest mjeseci pregovora i usaglašavanja, taman kada je izgledalo da su sindikati, poslodavci i Vlada usaglasili stavove, priča je vraćena na početak. Dogovori su pali u vodu nakon što su iz Ministarstva finansija zahtijevali da se iz dokumenta izbaci sve ono o čemu su sindikati i poslodavci pregovarali i sporili se pola godine.

Sindikalci su saglasni: Zakon o radu promijenjen po normama Ministarstva finansija značio bi za crnogorske radnika gubitak socijalne sigurnosti i povratak u doba robova i gospodara.

Prije nego odmahnete rukom zbog pretjerivanja: prema podacima Međunarodne organizacije rada (MOR) u svijetu u ovom trenutku ima između 12 i 30 miliona robova. I nikada, kažu, nijesu bili jeftiniji.

„Ovaj tekst nije rezultat kompromisa, nego volje Ministarstva finansija”, rekla je Vesna Simović, predstavnica Univerziteta u radnoj grupi Socijalnog savjeta, objašnjavajući da je Vlada ponudila prijedlog „koji je donijet na principu dogovorićemo se, ali da bude kako ja kažem”.

Možda nije nevažno za cijelu priču: ministar finansija Milorad Katnić, njegov pomoćnik zadužen za budžet i maksimalno uključen u priču o novom zakonu o radu Nemanja Pavličić kao, uostalom, ni premijer Igor Lukšić nemaju u Crnoj Gori radnog iskustva van neke vlade ili paradržavnih NVO.

Njima nevjerovatna može zvučati priča o ljudima koji za život zarađuju tako što, uz samo dva slobodna dana u mjesecu, svakodnevno 12 sati voze za lokalnu taksi kompaniju. Bez radnog staža i zdravstvenog osiguranja (podatak je star petnaestak dana). Svake druge sedmice za volanom provedu, uzastopno, sedam noći. U stanju potpune fizičke i psihičke iscrpljenosti prevoze ljude kako bi zaradili za život.

KAKO GAZDA KAŽE: Nije riječ o siromašnim taksistima koji u Kairu ili Bombaju voze za kompaniju u vlasništvu Balrama Halvaja (junak knjige Bijeli tigar). Govorimo o djevojkama i momcima, očevima i majkama iz Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja. Oni su ti koji mukotrpno rade za Alo taksi i njegovog neformalnog vlasnika – Veselina Barovića. Jer, ako oni neće…

Odnosi li se postojeći ili neki budući Zakon o radu i na ove ljude?

Kad već pominjemo Indiju – evo utiska koji je iz nje donio Veselin Vukotić, ponosni mentor čelnika aktuelne Vlade i crnogorski neoliberalni guru: „Začuđujući je podatak da 60 odsto radne snage u građevinarstvu čine žene, jer su dva puta manje plaćene od muškaraca i služe kao zamjena za mašine”. To se na Vukotićevom jeziku zove „začuđujući podatak”.

Vratimo se u sadašnjost. Radnici KAP-a pisali su ministru Katniću, moleći da im Vlada pozajmi novac kojim bi gradili stanove. Pošto su njihove pare namijenjene tom poslu oteli menadžeri i poslodavci. A, ako oni neće…

Podsjetimo, sa sindikalnog računa namijenjenog stambenom zbrinjavanju zapošljenih prvo je novac (oko 600 hiljada eura) pozajmila državna uprava na čelu sa Mihailom Banjevićem. Recept se svidio i Rusima, pa je novac iz stambenog fonda uzeo i aktuelni predsjednik KAP-a Vječeslav Krilov (2,5 miliona). Zapljena je izvršena krajem, ‘09. uz obećanje da će ga vraćati u ratama od marta prošle godine. Što se, naravno, nije desilo.

Pismo je Katniću stiglo istog dana, možda čak i u isto vrijeme, dok je Nemanja Pavličić Socijalnom savjetu obrazlagao kako crnogorski radnici imaju višak prava, što stvara nepremostivu biznis barijeru domaćim i stranim investitorima.

LOV U MUTNOM: Međutim, priča o detaljima budućeg Zakona o radu suvišna je dok nema pravne države.

Stručnjaci se, recimo, spore treba li minuli rad da ostane institut koji prema važećem Zakonu utiče na iznos zarade zapošljenih. Nevolja je to što zapošljeni u Crnoj Gori ne mogu da natjeraju poslodavca da im plati minuli rad.

Ovaj problem imaju zapošljeni u jednoj od svega nekoliko crnogorskih kompanija koje se diče stvarnim, u evropskim razmjerama moćnim i proklamovano društveno odgovornim vlasnicima. Mnogo je domaćih i stranih medija u kojima se Telenor ističe efektnom, skupom, a neki bi rekli, i agresivnom reklamom. Tamo nećete saznati da od svog osnivanja u Crnoj Gori kompanija (nekadašnji ProMonte) radnicima nije platila minuli rad.

Možda nijesu znali za tu obavezu? Taj je izgovor mogao služiti do januara ove godine. Tada je, na poziv novoformiranog sindikata Telenora, Inspekcija rada izvršila kontrolu i utvrdila da Telenor ,,isplaćuje zarade zaposlenima bez uvećanja po osnovu minulog rada, protivno odredbama Zakona o radu Opšteg kolektivnog ugovora”. Telenoru je naloženo da ovu nepravdu ispravi u roku od 15 dana.

Ipak, januarska, a potom i februarska plata ostala je bez uvećanja. Starijim radnicima, računaju izvori Monitora iz sindikata Telenora, zakida se skoro četvrtina zarade, približno tri plate godišnje. Riječ je o milionima eura. Za prilbižno isti iznos Telenor je zakinuo i državu – po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa koje ne plaćaju 15 godina. Od kada su sa Milom Đukanovićem potpisali koncesioni ugovor koji im je garantovao i dvadesetogodišnji monopol.

,,Siromaštvo nije u čovjeku već u sistemu. Zato je na vladi svake države da promijeni taj sistem”, poručio je jesenas Muhamed Junus, dobitnik Nobelove nagrade za mir.

U Podgorici to znaju. Evo dvadeset godina Đukanović i njegov DPS stvaraju okruženje koje omogućava da vlast kontoroliše sve: poslovne i sindikalne aktivnosti; pravni, ekonomski i društveni okvir u kome se one odvijaju, medijsku sliku o akterima ali i stanje na njihovom računu u banci.

Rasprava o Zakonu o radu samo je nastavak tog nastojanja. Po principu: vladaj Milo i nepravdo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo