SVIJET
SVIJET U 2016. I 2017. GODINI: Neočekivani događaji i nova iznenađenja

Kako se približava kraj 2016., perspektive izgleda za 2017. čine se nesigurnim. Tenzije na Bliskom Istoku rastu, a populistički pokreti su se pojavili u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. Naročito, u zapadnom svijetu, od Bregzita i pobjede Donalda Trampa na predsjedničkim izborima u SAD do poraza premijera Matea Rencija na italijanskom referendumu, tokom 2016. prisustvovali smo mnogim ,,crnim labudovima”, velikim neočekivanim događajima sa dugoročnim značajnim posljedicama.
Na Bliskom Istoku nastavlja se tragični konflikt u Siriji, uprkos nekoliko uspješnih pokušaja zbližavanja, koji su puni bazičnog neslaganja u vezi buduće uloge predsjednika Sirije Bašara El Asada u svakom mirovnom procesu ili političkoj tranziciji. U međuvremenu, tokom prethodne nedjelje, trupe sirijske Vlade, uz podršku Rusije i Irana, vratile su kontrolu nad gotovo čitavim Alepom – jednim od najvećih gradova u Siriji, sada potpuno uništenim u ratu.
Prioritet svijeta u sljedećoj godini mora biti postizanje mira u Siriji, što će zahtijevati blisku regionalnu i međunarodnu saradnju. Iran, Rusija i Turska održale su 27. decembra trojni sastanak u Moskvi kako bi razmatrali politička rješenja za konflikt u Siriji. Iznenađujuće je da ove tri strane, a ne SAD i EU, pregovaraju o takvom dogovoru.
Na zapadu su se, međutim, pokazale jasne društvene podjele i institucionalni nedostaci. Ovo su samo počeci i predviđena sve veća nestabilnost u 2017. s obzirom na slab ekonomski oporavak u razvijenom svijetu, potencijalne terorističke napade, najgoru izbjegličku krizu još od kraja Drugog svjetskog rata, među ostalim izazovima. Takođe postoji zabrinutost da bi Trampovi stavovi o spoljnoj politici i vojnim pitanjima, uz rast populizma u Evropi, mogli posijati nestabilnost u domenu globalne politike i otežati proces globalizacije.
Zapadno društvo je dugo pokazivalo dezintegraciju između establišmenta i ne-establišmenta, političke elite i običnih građana, domaćeg stanovništva i emigranata. Toni Bler, bivši premijer Britanije, ranije u decembru izjavio je za dnevnik USA Today da postoji ogromna količina bijesa zbog načina na koji stvari trenutno funcionišu, a još je veća ljutnja na političare. Bler je rekao da sloj društva smatra da ga vladajuće strukture ignorišu.
Džim O'Nil, poznati ekonomista, tvorac skraćenice BRIK (Brazil, Rusija, Indija, Kina), rekao je da ,,je politička elita koja vlada u posljednjih 25 do 30 godina izgubila sposobnost da se poveže sa normalnim ljudima”. O'Nil je do prije nekoliko mjeseci bio član kabineta vlade konzervativnog britanskog premijera Dejvida Kamerona.
Prema istraživanju koje je u novembru u Francuskoj sproveo Ipsos/Sopra Steria, 57 posto ispitanika misli da demokratski sistem stoji ,,loše” u njihovoj zemlji. Da demokratija funkcioniše ,,sve lošije i lošije”, misli 77 posto ispitanih, 14 posto više nego prije dve godine. Oko trećine anketiranih misli da drugi politički sistemi mogu biti podjednako dobri kao i demokratija, što je dva posto više nego prije dve godine, pokazuju rezultati istraživanja.
Evropske zemlje, kojima je potrebna radna snaga, bile su spremne da prihvataju radnike iz udaljenih zemalja Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka i Istočne Azije, ali su odbile i probale da zaustave proboj njihovih kultura i religije. Takav stav je tokom godina stvorio neku vrstu rasne netrpeljivosti, izazvao socijalne podjele i posijao sjeme nemira, nasilja i terorizma, koji su serijom brutalnih napada protresli čitavu Evropu.
Izbor Trampa, Bregzit i podrška desničarskom populizmu u Evropi, sve odrazi populizma, mogu biti smatrani odgovorom na ovovremeni kapitalizam, kao što je socijalistički pokret bio na početku XX vijeka, smatra Ženg Jongian, profesor i direktor Instituta za Istočnu Aziju na Nacionalnom univerzitetu u Singapuru.
Drugi analitičari dodaju kako takva ,,događanja crnog labuda” predstavljaju iznenađenje, ali su zapravo ,,normalni i racionalni”. Tumačenje je kako mnogi ljudi širom svijeta smatraju da je otvaranje naškodilo njihovim interesima, i stoga, žele da odgovore na globalizaciju, otvaranje i evropske integracije. Tokom procesa globalizacije, nejednakost se pogoršavala dok je inovativnost zaboravljena. To je za rezultat imalo neujednačenu distribuciju između finansijske oligarhije i običnih ljudi, kao i prenaduvanosti u sferama finansija i nekretnina.
U porastu populizma na Zapadu, upućeni su vjerovali da su globalizacija, industijalizacija i informatizacija, naročito društveni mediji, revolucionarni fenomen, koji su odigrali ključnu ulogu. O'Nil je rekao da moderni mediji, naročito društveni, predstavljaju nov fenomen u životima ljudi i da su odigrali ulogu u tim ,,događanjima crnog labuda”.
Bler je kazao da društveni mediji mijenjaju način na koji politika djeluje, i mediji uopšte rade. ,,Oni (društveni mediji) povezuju ljude u razgovoru sa ljudima sa kojima se slažu i koji onda prihvataju stav o teorijima zavjere iz ostatka svijeta. To je ono što se upravo događa na Zapadu,” smatra Bler.
S jedne strane rastuća populistička ideologija u Evropi, uz izbor Trampa za predsjednika SAD, nametnuli su potencijalne izazove ekonomskoj globalizaciji, trgovinskom liberalizmu i globalnom upravljanju u cjelini. S druge strane, postojeći globalni sistem upravljanja, čija su pravila, makro politike i sistem javnog snabdijevanja uspostavljani 1950-ih, a ne u doba globalizacije, zaostali su u odnosu na ekonomski i politički razvoj i ne mogu u potpunosti predstavljati tržišta u ekspanziji i zemlje u razvoju.
U to smislu, nepravedni i neprikladni sporazumi u globalnom sistemu upravljanja moraju da budu reformisani, i sada nove konotacije moraju da budu uvedene. Na tom planu je najaktivnija druga najveća privreda u svijetu – Narodna Republika Kina koja se već nekoliko godina zalaže za globalno upravljanje uz međusobno konsultovanje, napore diobu, koji bi išli uz trend mirnog razvoja i na obostranu korist.
Predsjednik NR Kine Si Đinping, je kazao da reforma znači ,,izradu pravila o međunarodnom poretku i međunarodnim mehanizmima” i ,,odlučivanju u kom će se pravcu svijet kretati”. NR Kina je privržena reformisanju, ne zamjeni postojećih institucija međunarodnog upravljanja, zato što im je potrebno hitno unapređenje.
NR Kina u tom pogledu već ima značajna dostignuća. Pošto je kineski juan (ili renminbi) uvršten u korpu valuta za Specijalna prava vučenja Međunarodnog monetarnog fonda, zajedno sa dolarom, jenom, eurom i britanskom funtom, Peking je dobio snažniji glas u reformisanju svjetskih finansijskih institucija. Takođe, NR Kina, koja sa SAD ispušta u atmosferu najviše štetnih gasova, potpisala je Pariski sporazum o klimatskim promjenama. NR Kina takođe igra značajnu ulogu u regionalnom upravljanju. Na sastanku ekonomskih lidera foruma za Azijsko-pacifičku privredu saradnju (APEC) u Limi u Peruu, predsjednik Si je pozvao sve zainteresovane strane da doprinesu stvaranju Zone slobodne trgovine u Azijsko-pacifičkom regionu, kao institucionalnom mehanizmu za zaštitu slobodne trgovine u dijelu svijeta koji je dinamo svjetske privrede.
Nedavno je Daglas H. Pal, potpredsjednik za studije i direktor programa za Aziju pri Karnegijevoj zadužbini za međunarodni mir iz Vašingtona ocijenio da će Trampova administracija morati da ponovo razmotri geopolitičke realnosti budući da Rusija, Kina i Indija, uz SAD, odlučuju o budućnosti najmnogoljudijeg regiona u svijetu. U poslijehladnoratovskoj eri se pomaljaju velike regionalne sile, ocijenio je Pal.
NR Kina se veoma trudi i da u saradnji sa zemljama u Africi sprovede ranije dogovore i primijeni agendu o održivom razvoju do 2030. godine koju su usvojile Ujedinjene nacije. Tokom 2016. su ojačali Inicijativa za Jedan pojas jedan put (Novi put svile), koju sprovodi Peking. Proradila je Azijska banka za ulaganja u infrastrukturu (AIIB), koja ima za cilj da učini uravnoteženijom globalno ekonomsko upravljanje, a koju čini 57 privreda svijeta, među njima iz gotovo svih značajnih razvijenih zemalja svijeta, sa izuzetkom SAD i Japana.
BRIKS članice (originalnoj četvorci se pridružila i Južnoafrička Republika) ostaju ujedinjene i privržene zajedničkoj misiji unapređivanja funkcionisanja i upravljanja Novom razvojnom bankom BRIKS. NR Kina se zalaže i da, pošto je predsjednik Tramp najavio istupanje iz sporazuma o Transpacifičkom partnerstvu (TTP), slobodnu trgovinu unapređuje Regionalno sveobuhvatno privredno partnerstvo (RCEP). Očekuje se da će u 2017. NR Kina preduzimati dodatne odgovornosti u globalnom upravljanju. No, iz Pekinga poručuju kako nisu voljni da ,,popune prazninu” koju je ostavio Zapad, budući da je NR Kina i dalje zemlja u razvoju. Diplomatski prioritet NR Kine je da svjetsko upravljanje postane poštenije, a za to svi glavni svjetski igrači treba da ispune svoje obaveze, stav je Pekinga.
Iz okruženja novog predsjednika SAD stižu znaci razumijevanja za želju NR Kine za reformom globalnih institucija koje bi odrazile sve veće prisustvo najmnogoljudnije zemlje na svijetu u međunarodnoj privredi i globalnoj bezbjednosnoj arhitekturi.
Džejms Vulsi, viši savjetnik predsjednika Trampa za nacionalnu bezbjednost, odbranu i obavještajna pitanja, ocijenio je nedavno da će privrede u usponu, poput NR Kine, koje su imale velike koristi od globalnog tržišta morati da traže veći udio u oblastima kao što su mirovne misije, borba protiv terorizma, humanitarne operacije, akcije spasavanja poslije prirodnih katastrofa i borbi protiv piraterije.
Ima mišljenja među analitičarima u svijetu da bi, ukoliko bi odlazećeg predsjednika Baraka Obamu bilo briga da procijeni šta je Vašington dobio u antiruskim nastojanjima njegove Vlade od izbijanja krize u Ukrajini početkom 2014., bio rastužen kad bi saznao da je Vašington izgubio na skoro svim frontovima. Od Ukrajine do Sirije, kao i u prijetećoj novoj trci u naoružanju.
Za razliku od toga, presjednik Rusije Vladimir Putin, koji je iskusan u nerviranju Zapada neočekivanim taktičkim potezima, dobitnik je zbog razbijanja diplomatskog, vojnog i ekonomskog ,,opkoljavanja” koji predvode SAD. Tokom 2016., Rusija je uporno pokušavala diplomatskim manevrima da stekne veći uticaj u dugotrajnoj sirijskoj krizi, što joj je pomoglo da konsoliduje svoju ulogu na Bliskom Istoku. U međuvremenu, Moskva je istakla svoju verziju ,,Osovine u Aziji” s fokusom na ekonomiji.
Počevši sa dramatičnom kampanjom bombardovanja u Siriji u septembru 2015, prvom vojnom intervencijom Rusije van Sovjetskog Saveza još od kraja Hladnog rata, zemlja je pokazala sposobnost korišćenja sile na globalnom nivou kojom su se SAD dugo hvalile. Istovremeno je stekla veliki politički uticaj u ratom razorenoj zemlji, pa čak i šire u regionu, podsjećajući SAD da se ne ophode prema Rusiji kao prema autsajderu na Bliskom istoku koji je jedan od najkomplikovanijih regiona u svijetu.
U međuvremenu, Rusija i NATO, koji se međusobno smatraju prijetnjama, sve više su ,,pokazivali ( savijali) mišiće” u Istočnoj Evropi, što ukazuje na rizik od nove trke u naoružanju. Ekspanzija NATO na istok, vojno grupisanje u blizini granica Rusije i učestale vojne vježbe izazvali su upozorenje Rusije da će napasti Strateški sporazum o smanjenju naoružanja, kojim je ograničen broj nuklearnih bojevih glava i balističkih raketa koje Rusija i SAD mogu da zadrže.
EU, tradicionalno važan partner za saradnju sa Rusijom i veoma zavisna od njenih energenata i prirodnog gasa, čini se da trenutno ne zna kako da se postavi prema Moskvi, dok u sve većoj mjeri slijedi liderstvo Vašingtona u nedostatku nezavisnih presuda (rasuđivanja, presuđivanja). EU je odlučila da produži sankcije protiv Rusije za dodatnih šest mjeseci, do 31. jula 2017. Rusija je odgovorila svojim kontramjerama, i za sada nema naznaka ublažavanju (relaksaciji) diplomatskog konflikta.
U međuvremenu, sa prednostima velikog unutrašnjeg tržišta, bogatim prirodnim resursima i ogromnom nedovoljno razvijenom teritorijom na Dalekom Istoku, Moskva vidi veliki potencijal u unapređenju veza sa susjedima iz azijsko-pacifičkog regiona i u nastojanju da se izvuče iz neprilike. Rusija je stavila poseban akcenat na povezivanju svojih razvojnih programa sa kineskim, naročito svrstavanju (združivanju, trasiranju puta, poravnavanju) Inicijative pojasa i puta sa Evroazijskom ekonomskom unijom koju predvodi Rusija.
Najbolji izbor za stabilan svjetski poredak
Popularni istoričar Najal Ferguson, inače veliki poštovalac djela Henrija Kisinžera, je nedavno razmatrao strateške opcije predsjednika Trampa. On smatra da je je Trampov najbolji izbor za novi, ali stabilan svjetski poredak, uspostavljanje srdačnijih odnosa sa NR Kinom i Rusijom. Bolji odnosi SAD sa Moskvom i Pekingom bili bi ostvarljivi ukoliko bi Tramp samo ,,glumio” svađu sa NR Kinom oko trgovine, a to mnogi uticajni Kinezi izgleda i očekuju od njega, napisao je Ferguson. ,,Paralelo bi Tramp zadržao tvrdu politiku prema islamskom ekstremizmu, za šta sve tri sile – svaka sa svojom muslimanskom manjinom od koje zaziru – imaju zajednički interes. To bi bilo i u skladu sa preuređivanjem Bliskog istoka, kojim bi bio nametnut nekadašnji režim kraljeva i diktatora u arapskom svijetu, pojačan Izrael, i sve na štetu Irana”, napisao je Ferguson. Jedna od mogućih posljedica ovakvog dogovora bila bi i da Evropa izgubi status velike sile, nastavlja Britanac Ferguson. ,,Uopšte, ostatak svijeta bi izgubio od takve zadruge velikih sila. Japan i Njemačka bi bili naveći gubitnici. Liberali bi osudili novi tripartitni sporazum kao grešnu alijansu populista i autokrata. Autokratski vladari bi slavili. No, u čovječanstvu bi zavladala neka vrsta reda. I malo je vjerovatno da bi izbio svjetski rat,” zaključuje Ferguson.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
PUTINOV REŽIM ZAVODI INFORMATIVNU CENZURU: Internet slobode u Rusiji na izdisaju

Rusija je još 2012. godine usvojila set zakona kojima se ograničavaju slobode surfovanja na internetu. Sistem kontrole je kasnije širen, a cenzura interneta se posebno pogoršala nakon početka agresije na Ukrajinu u februaru prošle godine. Roskomnadzor, državni regulator, je široko krenuo u blokade svih internet sadržaja kritičnih prema zvaničnoj politici Kremlja
Rusija je još 2012. godine usvojila set zakona kojima se ograničavaju slobode surfovanja na internetu tako što je uvela listu zabranjenih web stranica kojima se ne može pristupiti sa ruskih IP adresa. Uzrok su bili masovni protesti u Moskvi i drugim gradovima nakon brojnih optužbi za pokradene parlamentarne izbore u decembru 2011. i predsjedničke izbore u martu 2012. godine koji su vratili na tron Vladimira Putina koji je prije toga upravljao zemljom sa mjesta premijera. Zakon je ponovo dorađen naredne godine i njime su zabranjene sve internet stranice koje se sumnjiče „za ekstremizam“, „pozivanje na ilegalna okupljanja“ i „promjenu poretka“ čime su etiketirani oni koji su se suprostavljali sveprisutnoj kleptomaniji i korupciji u državnom vrhu. Iduće godine su zabranjene i web stranice koje vrše „uticaj na stanovništvo zemlje, pogotovo mlade ljude, sa namjerom da oslabe kulturne i duhovne vrijednosti“.
Ruski Sistem operativno-istražnih mera (SORM) zahtijeva od telekomunikacionih operatera da instaliraju hardver koji dobijaju od Federalne službe bezbjednosti (FSB) – nasljednice KGB-a. Hardver omogućava glavnoj špijunskoj agenciji da nadgleda metapodatke i sadržaj komunikacije korisnika, uključujući telefonske pozive, elektronsku poštu i istorijat pretraživanja weba. Metapodaci se mogu dobiti bez naloga suda. Sistem je 2014. godine proširen i na platforme društvenih medija, a Ministarstvo komunikacija je naložilo kompanijama da instaliraju novu opremu koja može koristiti Paket duboke inspekcije (DPI) kojim se mogu detaljno i bez ikakve kontrole špijunirati ruski građani.
Zakon Jarovaja iz jula 2016. godine zahtijeva da svi web servisi pohranjuju korisničke podatke ruskih građana na serverima unutar zemlje. Od telekom operatera se traži da čuvaju snimke telefonskih razgovora, tekstualnih poruka i internet saobraćaja korisnika do 6 mjeseci, kao i metapodatke do 3 godine. Ovi podaci, kao i „sve druge potrebne informacije“ dostupni su vlastima na njihov zahtjev bez sudskog naloga. Sajtovi koji ne ispunjavaju ovaj zahtjev mogu lako doći pod udar vladinih mjera. Slična rješenja je ranije u praksi kod nas sprovodila Demokratska partija socijalista (DPS) tako što su Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) mogli na svoju ruku pristupati podacima o komunikaciji građana kod mobilnih operatera.
Ranijom legislativom ruske Dume koja je maskirana kao „borba protiv terorizma“ i dopunjena avgusta 2014. godine zahtijeva od operatera besplatnih pristupnih tačaka bežičnog interneta ili Wi-Fi (npr. u restoranima, bibliotekama, kafićima itd.) da prikupljaju osobne podatke svih korisnika, identificiraju ih pomoću pasoša i pohranjuju podatke.
Od januara 2018. godine, kompanijama registrovanim u Rusiji kao „organizatorima širenja informacija“, kao što su aplikacije za razmjenu poruka na mreži, nije dozvoljeno da imaju korisnike bez identifikacije.
Cenzura interneta se dodatno pogoršala nakon što je Putin otpočeo agresiju na Ukrajinu u februaru prošle godine. Roskomnadzor, državni regulator, je krenuo u blokade svih internet sadržaja kritičnih prema zvaničnoj politici Kremlja. Na listi zabrana su se našle i popularne društvene platforme kao Twitter, Facebook, Instagram jer su odbile da objavljuju kremaljsku ratnohuškačku i nacionalističku propagandu sa RT televizije i Sputnjika. Stranice organizacija za ljudska prava (Human Rights Watch, Amnesty International) i portali poznatih medijskih kuća – BBC, Glas Amerike, Dojče vele, Meduza itd. su takođe blokirane samo zbog kritike Putinovog ratnog pohoda.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
NEREDI U BRAZILU: Igre sa demokratijom

Situacija u Brazilu nekoliko dana nakon nasilnih protesta je mirna, no mediji prenose da i dalje postoji bojazan od sličnih scenarija. Nova brazilska vlada se u svojim prvim danima suočila sa gomilom problema koje će morati rješavati brže nego što je očekivala. Od toga će umnogome zavisiti ostatak njenog mandata
U prošlom broju našeg nedjeljnika sumirali smo godinu za nama i naveli kako su neke zemlje Južne Amerike prešle put od krajnje desnice ka vladama lijeve orijentacije. Desetak dana kasnije u Brazilu, jednoj zemlji sa pomenutim promjenama, haos. Mnogi brazilski scenario porede sa upadom pristalica Donalda Trampa, inače saveznika bivšeg brazilskog predsjednika Žaira Bolsonara, u američki Kapitol 6. januara 2021. Prije ravno dvije godine.
Bolsonaro je izgubio od Luiza Injacia Lule da Silve izborima u oktobru, ali su njegove pristalice odbile da prihvate tanku pobjedu suparnika i izborne rezultate. Kampovale su u blizini vojnih objekata, tvrdeći da su izbori pokradeni. Bez dokaza kojima bi potkrijepili tu tvrdnju. Značajan broj njih apelovao je na vojsku da svrgne izabranu vladu, a hiljade su marširale u nedjelju na glavni grad. Potom su upali u predsjedničku palatu, zgradu Kongresa i vrhovni sud. Razbijali su prozore, namještaj i opremu, uništavali umjetnička djela i službene dokumente.
Do dramatičnih akcija i scena dolazi nedelju dana pošto je Lula, veteran na političkoj sceni te zemlje položio zakletvu i preuzeo dužnost predsjednika. Novi brazilski predsjednik je suparničke demonstrante nazvao vandalima i fašistima.
Dan nakon što su napali sve tri grane vlasti u pokušaju da sruše demokratski izabranu vladu, Fred Aruda, brazilski ambasador u Londonu, rekao je: „Ono što se juče dogodilo u Brazíliji bilo je groteskno. Neuspjeli napad na naše institucije. Kao što je rekao predsjednik Lula, demokratija zahtijeva od ljudi da poštuju institucije”. Upozorio je da će akteri napada osjetiti svu snagu zakona, napominjući: „I svjedočiće neželjenim posljedicama svojih postupaka. Brazilska demokracija izranja još jača iz takvih mračnih epizoda“. Iz napadnutih institucija objavljeno je zajedničko saopštenje: „Pozivamo društvo da ostane mirno u odbrani mira i demokratije. Zemlja treba normalnost, poštovanje i socijalnu pravdu”.
Ministar pravde Flávio Dino rekao je da je oko 1500 ljudi uhapšeno tokom i nakon nemira, a policija je počela sa praćenjem onih koji su platili desetine autobusa za prevoz protestanata. Forenzički dokazi, uključujući otiske prstiju i fotografije, koristiće se za pozivanje ljudi na odgovornost. Ministarstvo pravde postavilo je e-mejl za primanje „informacija o teroristima koji su upali i uništili” vladine zgrade, a radi se i na pretraživanju slika kako bi se identifikovali izgrednici.
Bezakonje su osudili političari, svjetski čelnici i većina Brazilaca. Nakon telefonskog poziva u ponedjeljak, Lula i američki predsjednik Džo Bajden objavili su zajedničku izjavu u kojoj stoji da brazilska demokratija i slobodno izražena volja građana ima nepokolebljivu podršku Sjedinjenih Država.
Da je u Brazilu stanje kopmpleksno pisao je švajcarski Neue Zürcher Zeitung (NZZ). „Radikalizovane pristalice Bolsonara jedva da su naišle na otpor tokom osvajanja i uništvanja: iako se danima znalo da će protestovati protiv Luline vlade u Braziliji, samo nekoliko stotina vojnika iz nacionalnih interventnih snaga Força Nacional bilo je poslato da zaštite zgrade. Samo nekoliko njih koristilo je suzavac ili pokušalo da se odupre naletu. Na društvenim mrežama postoje video snimci bezbjednjaka koji prijateljski ćaskaju sa napadačima. Tek kada je predsjednik Lula u nedjelju popodne oduzeo upravi prestoničkog okruga komandu nad bezbjednosnim aparatom i prenio je na saveznu vladu do 31. 01. policija je brzo reagovala i u ranim večernjim satima uspjela da oslobodi zgrade“.
Nakon nedjeljnog haosa, u ponedjeljak nove slike. Ljevičarske organizacije u gradovima uključujući Sao Paulo i Rio de Žaneiro marširale su u znak podrške novoizabranom predsjedniku. „Nema amnestije!”, skandirali su tražeći kazne za izgrednike od prethodnog dana.
Mediji su nakon ovih događaja analizirali situaciju u Brazilu i ocijenili da je Lula sa svojim saradnicima odlučio da ne proglasi vanredno stanje, jer bi tada vojska preuzela skoro svu vlast. U novim političkim strukturama na vlasti u Brazilu postoji bojazan da svi generali ne bi sprovodili njegova naređenja. Među njima ima i Bolsonarovih ministara i onih koji su podržali proteste.
Bolsonaro je kritikovao ovakav način izražavanja neslaganja sa politikom u jednoj demokratskoj zemlji, ali u skladu sa svojom strategijom od gubitka izbora nije nedvosmisleno tražio od svojih pristalica da prestanu sa protestima. Usput je napravio paralelu sa sličnim situacijama iz 2013. i 2017. godine kada su izgrednici bili iz redova druge političke opcije. Bivši predsjednik otputovo je u Sjedinjene Američke Države uoči nereda u Braziliji. Neki smatraju kako bi izbjegao odgovornost za ono što je uslijedilo. Nakon što su mediji postavili pitanje njegovog statusa u SAD-u izašle su informacije o njegovom bolničkom tretmanu na Floridi. Bolsonaro se liječio od bolova u crijevima povezanih sa ubodom nožem koji je pretrpio tokom izborne kampanje 2018. godine.
Pobuna pro-Bolsonarovaca bila je jadna, smatraju brojni analitičari i slažu se da je za sada uspjela u jednom. Ojačala je predsjednika Lulua.
NZZ ovako analizira situaciju u Brazilu: „Vrhovni sud koji kontroliše Luluin prijatelj glavni sudija Alexandre de Moraes koji je svojim odlukama zamrzao sve antikorupcione sudske procese protiv Lulua i tako mu omogućio da se uopšte kandiduje za predsjednika Brazila, a potom odbacio sve primjedbe na izborni proces i proglasio Lulua za pobjednika, je suspendovao Ibaneisa Rochu, guvernera Brazilije, na tri mjeseca. Rocha se smatra saveznikom Bolsonara i već je pokazao nezaiteresovanost u procesuiranju demonstranata tokom nasilnih nereda prije tri nedjelje i pokušaja atentata neposredno prije stupanja na dužnost“. U međuvremenu su uhaošeni i neki visoki funkcioneri prethodne vlasti.
Da je situacija u Brazilu dramatičnija nego što izgleda pokazuje i monitoring društvenih mreža. Na zahtjev brazilske vlade, društvene mreže počele su sa čišćenjem svojih platformi od bilo kakvog sadržaja koji podstiče nasilje, izvijestila je novinska agencija Rojters. Meta, pod kojom funkcionišu Fejsbuk i Instagram, rekli su da su nedjeljni nemiri u Braziliji označeni kao „nasilan događaj”, te će stoga svaki sadržaj koji ga podržava ili hvali biti uklonjen. Guglova platforma JuTjub na sličan način „pomno prati” situaciju, a njihov tim uklanja problematične sadržaje. To uključuje „streamove uživo i video zapise koji podstiču nasilje”. Aplikacija za razmjenu poruka Telegram takođe sarađuje sa brazilskom vladom na provjeri činjenica. Sve ovo je reakcija na situaciju uoči nedjeljnih događaja, kada su Bolsonarove pristalice dijelile na društvenim mrežama svoje planove mobilizacije, grupisanja i provale u vitalne vladine zgrade.
Situacija u Brazilu nekoliko dana nakon nasilnih demonstracija je mirna, no mediji prenose da i dalje postoji bojazan od sličnih scenarija. Nova brazilska vlada se već u svojim prvim danima suočila sa gomilom nevolja koje će morati rješavati brže nego što je očekivala. Od toga će umnogome zavisiti ostatak njenog mandata.
Dragan LUČIĆ
Komentari
SVIJET
2022.: Pregurali COVID krizu, stigle nove

Budući istoričari mogli bi imati pune ruke posla kada se uhvate u koštac sa 2022. godinom. Ona je donijela zaborav, korona virus, ali i mnoge događaje koji bi mogli postati prekretnica u iščitavanju nove istorije Evrope. I veliki rat je ponovo zakucao na vrata
Nakon što nam je virus COVID-a dvije godine disao za vratom , konačno smo ušli u stabilniji period tokom 2022. Brojke umrlih i oboljelih od korone su počele značajno da padaju, a onda su se probudili stari uspavani virusi mržnje, podjela i zakulisnih igara. Nije ni čudo što svijet mnogima izgleda kao početkom prošlog stoljeća.
Budući istoričari mogli bi imati pune ruke posla kada se uhvate u koštac sa 2022. Ona jeste donijela smirivanje pandemije ali je donijela mnoge događaje koji bi mogli postati prekretnice u iščitavanju nove istorije Evrope. I veliki rat je ponovo zakucao na vrata. Uz povremene prijetnje nuklearnim glavama.
Kada se podvuče crta 2022. je donijela više loših nego dobrih vijesti. Većina njih će se nastaviti i u narednoj godini.
Svjetsku politiku obilježile su promjene. Velika Britanija je ove godine imala čak tri osobe u premijerskoj rezidenciji u Dauning stritu. Nakon pada vlade Borisa Džonsona i beskrajnog broja skandala koji su je ispratili, naslijedila ju je vlada kratkog daha Liz Trus. Nije kome je rečeno – Britanci u 2023. ulaze sa Riši Sunakom. On je pomogao u inžinjeringu Džonsonovog pada, pa dobio priliku da pokuša pokupiti komadiće nekadašnje imperije kao prvi tamnoputi britanski premijer. Prvi Indus i Azijat na čelu tamošnje vlade i najmlađi premijer u posljednjih 200 godina. Od svega ovoga, analitičarima mnogo više znači što pripada krugu najbogatijih Britanaca. Britanija je dobila i novo lice kraljevske porodice. Nakon smrti kraljice Elizabete, tron je preuzeo njen sin Čarls. Kako će se politika ove zemlje kretati znaćemo tokom naredne godine, ali izvjesno je da povratak u Evropsku uniju nije u planu.
Dobrim dijelom Evrope duvaju jaki desni vjetrovi. Ne radi se samo o standardnim bastionima malih evropskih desničara poput Mađarske i Srbije u kojima je uspjeh lidera koji se smatraju bliskim Kremlju, izazvao nelagodu u zemljama EU. Uspon krajnje desničarske stranke u Švedskoj bio je očekivan, ali to ne umanjuje jačinu šoka. Partija sa korijenima u neonacizmu, zauzela je drugo mjesto na izborima. Današnju vladu ove zemlje čine tri desne partije koje su dale svoje vojnike za mandatara i 23 ministarstva. Po međupartijskom dogovoru skroz desni Švedski demokrati nijesu ušli u vladu. Oni će sarađivati sa njom u Riksdagu i imati osoblje u vladinim kancelarijama.
Zadesnila je i Italija. Đorđa Meloni, bivša ministarka u vladi desnog centra postala je premijerka. I njena partija vuče jake korijene. Sve do Musolinija i njegovih crnih divizija. Ne treba zaboraviti ni zamjenika premijerke. To je čuveni desničar Mateo Salvini vođa Lige. U EU se nadaju da će zbog izdašnih pomoći koje su pružali Italiji u novim strukturama imati konstruktivne partnere. Tu je 2023. da potvrdi ili demantuje.
Za kraj godine EU je potresao i veliki skandal. U aferi podmićivanja i korupcije koja se gradi oko grčke evroparlamentarke, potpredsjednice EP Eve Kaili, dovedena je u pitanje sama srž evropske demokratije.
Ima i drugačijih priča. U nekim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desne radikale. Sa trona su sišli Janez Janša, Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj. Emanuel Makron je odolio napadima desnih struja. „Znam da je dosta naših sunarodnika glasao za mene, ne jer nužno podržavaju moje ideje, već da djelujem kao prepreka ekstremnoj desnici“, rekao je Makron svjestan da vodi izuzetno polarizovanu zemlju.
Latinska Amerika budi nadu lijevim strujama. Trend ulijevo započet u Meksiku 2018. nastavljen je 2022. kada je demokratski socijalista Xiomara Castro postao predsjednik Hondurasa. Gustavo Petro ušao je u istoriju kao prvi ljevičarski predsjednik Kolumbije, a Luiz Inacio Lula da Silva se vratio na predsjedničku dužnost pobijedivši desničara Jaira Bolsonara.
Turbulentna politička scena dovela je do novih problema vezanih za humanitarnu krizu. Dok je ruska agresija na Ukrajinu usmjerila pažnju na ukrajinske nevoljnike, rijeke drugih izbjeglica bore se sa svakodnevnim problemima. Humanitarna situacija u zemljama poput Sirije, Avganistana, Južnog Sudana, Jemena… i dalje je očajna bez znakova razrješenja. Oko 32 miliona ljudi širom svijeta trenutno su izbjeglice, što znači da su pobjegli iz svoje domovine zbog progona, sukoba ili nasilja. Kada se uključe interno raseljeni, ljudi koji su bili prisiljeni da napuste svoje domove, ali nastavljaju živjeti u svojoj domovini – broj se povećava na više od 100 miliona. Tačnije 13 miliona više nego na kraju 2021. Sirija čini petinu svjetskih izbjeglica. Mnogi aktivisti se boje da fokusiranost Zapada na saniranje ukrajinske štete iscrpljuje sredstva za humanitarne krize na drugim stranama svijeta.
Ruku pod ruku sa humanitarnom ide i prehrambena kriza. Ona je uzrokovana kombinacijom nekoliko faktora, među kojima su sukobi najveći pokretači. Klimatski šokovi uništavaju usjeve i živote te potkopavaju sposobnost ljudi da se prehranjuju, a ekonomske posljedice pandemije COVID-19 dale su svemu posebnu scenografiju.
Iranski građani protestuju. Čelnici Islamske Republike Iran su 2022. vidjeli najveći izazov otkako su došli na vlast 1979. Protesti su započeli u septembru kada je „policija morala” u Teheranu uhapsila Mahsu Amini, kurdsku djevojku koja je ubrzo umrla u policijskom pritvoru. Narod će narednih mjeseci marširati uz slogan: „Žene, život, sloboda!” Do decembra su iranske bezbjednosne snage ubile čak 450 protestanata na ulicama. Upornost onih koji protestuju ne jenjava, ali ni tvrdoglavost vlasti.
Od Irana do SAD-a žene se ponovo bore za svoja osnovna prava. Početkom godine vrhovni sud SAD-a udario je na prava na pobačaj u toj zemlji. Nakon odluke tog suda da opovrgne presudu Rou protiv Vejda, pravo na pobačaj će biti prepušteno pojedinačnim američkim državama na odlučivanje. Procjene su da će ovo uticati na preko šest miliona žena u državama u kojima je zabranjen pobačaj, te preko 33 miliona u onima u kojima su na snazi restriktivne mjere i onima u kojima je to pravo ugroženo.
Uz sve ove nevesele slike širom zemljinog šara treba računati i na klimatske promjene koje se intenziviraju. Prije četrdeset godina, kada su naučnici prvi put upozorili na moguću klimatsku katastrofu, to je bio problem za budućnost. Budućnost je sada. Nekada rijetki ekstremni vremenski događaji postali su uobičajeni. Mnogi djelovi svijeta su doživjeli rekordne toplotne talase koji su spalili šume i isušili rijeke. Najava vraćanja u pogon termoelektrana usljed nedostatka energenata zbog ukrajinske krize neće popraviti krvnu sliku planete.
Glavne teme su svakako i odnosi velikih sila. Dok se koplja Rusije i Zapada ukrštaju preko žitnica i ljudi Ukrajine, napetosti rastu i na istoku. Džo Bajdenova administracija je ukazala na militarizaciju Južnog kineskog mora od strane Pekinga, te naporima Kine da zastraši Tajvan. Amerikancima bode oči i veliki tehnološki napredak ove zemlje te krađa intelektualnog vlasništva. Kinezi u postupima SAD-a vide pokušaje stvaranja ukrajinskog scenarija. Sredinom novembra Bajden i Xi Jinping sastali su se na marginama samita G-20. Obećali su da će raditi na smanjenju međusobnih napetosti i saradnji u područjima poput klimatskih promjena i javnog zdravlja. Ipak, svi su sigurni da će uzajamna sumnja i zajedljivost dominirati ovom vezom u godinama koje dolaze.
Opasnost od nuklearnog oružja je nikad bliža. Devet zemalja posjeduje oko 12.700 nuklearnih bojevih glava. Otprilike 90 odsto su u vlasništvu Rusije i SAD-a. Među zemljama koje posjeduju do par stotina jedinica ovog naoružanja su Kina, Sjeverna Koreja, Izrael, Pakistan, Indija, Francuska i Engleska. Tačan broj nuklearnog oružja u posjedu svake zemlje je strogo čuvana tajna.
Novu godinu kao nijednu u novom milenijumu očekuje pregršt želja i otvorenih problema.
Ukrajinska godina
Još krajem 2021. bilo je upozorenja da će Rusija napasti Ukrajinu. Mnogi evropski čelnici, uključujući ukrajinskog predsjednika Volodomira Zelenskog, odbacivali su takvu ideju. Ipak 24. februara 2022. Rusija je pokrenula „specijalnu vojnu operaciju” sa ciljem „demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine”. Na iznenađenje Kremlja i većine vojnih stručnjaka, Ukrajina je izdržala početni napad, a zatim počela odbijati ruske snage. Moskva je odustala od nastojanja da zauzme Kijev i okrenula se zauzimanju regije Donbas u istočnoj Ukrajini. U septembru su Ukrajinci pokrenuli protivofanzivu kojom su oslobodili i sjeveroistočni grad Kharkiv. Šest nedjelja kasnije, ruske snage napustile su jugoistočni grad Kherson, podstakavši tako nagađanja da bi Ukrajina mogla tražiti povrat Krima, koji je Rusija zauzela 2014. Visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava objavio je broj civilnih žrtava u ratu u Ukrajini. Po njemu utvrđena je smrt 6.884 osobe, uključujući 429 djece, između 24. februara i 26. decembra, prenijeli su mediji. Strahuje se da je stvarna brojka veća zbog otežanog prijema informacija iz ratnih žarišta. Prekid vatre ne izgleda vjerovatan na isteku 2022. Posljednjih dana godine na isteku Kremlj je odbacio ideju mirovnog plana ukrajinskog predsjednika. Moskva smatra da predlozi za okončanje rata moraju uzeti u obzir i činjenicu da su se četiri ukrajinska regiona „pridružila” Rusiji. Ukrajinski plan uključuje ova četiri regiona. Za potencijalni mirovni sporazum, suštinski zahtjevi makar jedne strane moraju da se promijene. Niko nije spreman na tako nešto.
Dragan LUČIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom