Kako se približava kraj 2016., perspektive izgleda za 2017. čine se nesigurnim. Tenzije na Bliskom Istoku rastu, a populistički pokreti su se pojavili u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. Naročito, u zapadnom svijetu, od Bregzita i pobjede Donalda Trampa na predsjedničkim izborima u SAD do poraza premijera Matea Rencija na italijanskom referendumu, tokom 2016. prisustvovali smo mnogim ,,crnim labudovima”, velikim neočekivanim događajima sa dugoročnim značajnim posljedicama.
Na Bliskom Istoku nastavlja se tragični konflikt u Siriji, uprkos nekoliko uspješnih pokušaja zbližavanja, koji su puni bazičnog neslaganja u vezi buduće uloge predsjednika Sirije Bašara El Asada u svakom mirovnom procesu ili političkoj tranziciji. U međuvremenu, tokom prethodne nedjelje, trupe sirijske Vlade, uz podršku Rusije i Irana, vratile su kontrolu nad gotovo čitavim Alepom – jednim od najvećih gradova u Siriji, sada potpuno uništenim u ratu.
Prioritet svijeta u sljedećoj godini mora biti postizanje mira u Siriji, što će zahtijevati blisku regionalnu i međunarodnu saradnju. Iran, Rusija i Turska održale su 27. decembra trojni sastanak u Moskvi kako bi razmatrali politička rješenja za konflikt u Siriji. Iznenađujuće je da ove tri strane, a ne SAD i EU, pregovaraju o takvom dogovoru.
Na zapadu su se, međutim, pokazale jasne društvene podjele i institucionalni nedostaci. Ovo su samo počeci i predviđena sve veća nestabilnost u 2017. s obzirom na slab ekonomski oporavak u razvijenom svijetu, potencijalne terorističke napade, najgoru izbjegličku krizu još od kraja Drugog svjetskog rata, među ostalim izazovima. Takođe postoji zabrinutost da bi Trampovi stavovi o spoljnoj politici i vojnim pitanjima, uz rast populizma u Evropi, mogli posijati nestabilnost u domenu globalne politike i otežati proces globalizacije.
Zapadno društvo je dugo pokazivalo dezintegraciju između establišmenta i ne-establišmenta, političke elite i običnih građana, domaćeg stanovništva i emigranata. Toni Bler, bivši premijer Britanije, ranije u decembru izjavio je za dnevnik USA Today da postoji ogromna količina bijesa zbog načina na koji stvari trenutno funcionišu, a još je veća ljutnja na političare. Bler je rekao da sloj društva smatra da ga vladajuće strukture ignorišu.
Džim O’Nil, poznati ekonomista, tvorac skraćenice BRIK (Brazil, Rusija, Indija, Kina), rekao je da ,,je politička elita koja vlada u posljednjih 25 do 30 godina izgubila sposobnost da se poveže sa normalnim ljudima”. O’Nil je do prije nekoliko mjeseci bio član kabineta vlade konzervativnog britanskog premijera Dejvida Kamerona.
Prema istraživanju koje je u novembru u Francuskoj sproveo Ipsos/Sopra Steria, 57 posto ispitanika misli da demokratski sistem stoji ,,loše” u njihovoj zemlji. Da demokratija funkcioniše ,,sve lošije i lošije”, misli 77 posto ispitanih, 14 posto više nego prije dve godine. Oko trećine anketiranih misli da drugi politički sistemi mogu biti podjednako dobri kao i demokratija, što je dva posto više nego prije dve godine, pokazuju rezultati istraživanja.
Evropske zemlje, kojima je potrebna radna snaga, bile su spremne da prihvataju radnike iz udaljenih zemalja Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka i Istočne Azije, ali su odbile i probale da zaustave proboj njihovih kultura i religije. Takav stav je tokom godina stvorio neku vrstu rasne netrpeljivosti, izazvao socijalne podjele i posijao sjeme nemira, nasilja i terorizma, koji su serijom brutalnih napada protresli čitavu Evropu.
Izbor Trampa, Bregzit i podrška desničarskom populizmu u Evropi, sve odrazi populizma, mogu biti smatrani odgovorom na ovovremeni kapitalizam, kao što je socijalistički pokret bio na početku XX vijeka, smatra Ženg Jongian, profesor i direktor Instituta za Istočnu Aziju na Nacionalnom univerzitetu u Singapuru.
Drugi analitičari dodaju kako takva ,,događanja crnog labuda” predstavljaju iznenađenje, ali su zapravo ,,normalni i racionalni”. Tumačenje je kako mnogi ljudi širom svijeta smatraju da je otvaranje naškodilo njihovim interesima, i stoga, žele da odgovore na globalizaciju, otvaranje i evropske integracije. Tokom procesa globalizacije, nejednakost se pogoršavala dok je inovativnost zaboravljena. To je za rezultat imalo neujednačenu distribuciju između finansijske oligarhije i običnih ljudi, kao i prenaduvanosti u sferama finansija i nekretnina.
U porastu populizma na Zapadu, upućeni su vjerovali da su globalizacija, industijalizacija i informatizacija, naročito društveni mediji, revolucionarni fenomen, koji su odigrali ključnu ulogu. O’Nil je rekao da moderni mediji, naročito društveni, predstavljaju nov fenomen u životima ljudi i da su odigrali ulogu u tim ,,događanjima crnog labuda”.
Bler je kazao da društveni mediji mijenjaju način na koji politika djeluje, i mediji uopšte rade. ,,Oni (društveni mediji) povezuju ljude u razgovoru sa ljudima sa kojima se slažu i koji onda prihvataju stav o teorijima zavjere iz ostatka svijeta. To je ono što se upravo događa na Zapadu,” smatra Bler.
S jedne strane rastuća populistička ideologija u Evropi, uz izbor Trampa za predsjednika SAD, nametnuli su potencijalne izazove ekonomskoj globalizaciji, trgovinskom liberalizmu i globalnom upravljanju u cjelini. S druge strane, postojeći globalni sistem upravljanja, čija su pravila, makro politike i sistem javnog snabdijevanja uspostavljani 1950-ih, a ne u doba globalizacije, zaostali su u odnosu na ekonomski i politički razvoj i ne mogu u potpunosti predstavljati tržišta u ekspanziji i zemlje u razvoju.
U to smislu, nepravedni i neprikladni sporazumi u globalnom sistemu upravljanja moraju da budu reformisani, i sada nove konotacije moraju da budu uvedene. Na tom planu je najaktivnija druga najveća privreda u svijetu – Narodna Republika Kina koja se već nekoliko godina zalaže za globalno upravljanje uz međusobno konsultovanje, napore diobu, koji bi išli uz trend mirnog razvoja i na obostranu korist.
Predsjednik NR Kine Si Đinping, je kazao da reforma znači ,,izradu pravila o međunarodnom poretku i međunarodnim mehanizmima” i ,,odlučivanju u kom će se pravcu svijet kretati”. NR Kina je privržena reformisanju, ne zamjeni postojećih institucija međunarodnog upravljanja, zato što im je potrebno hitno unapređenje.
NR Kina u tom pogledu već ima značajna dostignuća. Pošto je kineski juan (ili renminbi) uvršten u korpu valuta za Specijalna prava vučenja Međunarodnog monetarnog fonda, zajedno sa dolarom, jenom, eurom i britanskom funtom, Peking je dobio snažniji glas u reformisanju svjetskih finansijskih institucija. Takođe, NR Kina, koja sa SAD ispušta u atmosferu najviše štetnih gasova, potpisala je Pariski sporazum o klimatskim promjenama. NR Kina takođe igra značajnu ulogu u regionalnom upravljanju. Na sastanku ekonomskih lidera foruma za Azijsko-pacifičku privredu saradnju (APEC) u Limi u Peruu, predsjednik Si je pozvao sve zainteresovane strane da doprinesu stvaranju Zone slobodne trgovine u Azijsko-pacifičkom regionu, kao institucionalnom mehanizmu za zaštitu slobodne trgovine u dijelu svijeta koji je dinamo svjetske privrede.
Nedavno je Daglas H. Pal, potpredsjednik za studije i direktor programa za Aziju pri Karnegijevoj zadužbini za međunarodni mir iz Vašingtona ocijenio da će Trampova administracija morati da ponovo razmotri geopolitičke realnosti budući da Rusija, Kina i Indija, uz SAD, odlučuju o budućnosti najmnogoljudijeg regiona u svijetu. U poslijehladnoratovskoj eri se pomaljaju velike regionalne sile, ocijenio je Pal.
NR Kina se veoma trudi i da u saradnji sa zemljama u Africi sprovede ranije dogovore i primijeni agendu o održivom razvoju do 2030. godine koju su usvojile Ujedinjene nacije. Tokom 2016. su ojačali Inicijativa za Jedan pojas jedan put (Novi put svile), koju sprovodi Peking. Proradila je Azijska banka za ulaganja u infrastrukturu (AIIB), koja ima za cilj da učini uravnoteženijom globalno ekonomsko upravljanje, a koju čini 57 privreda svijeta, među njima iz gotovo svih značajnih razvijenih zemalja svijeta, sa izuzetkom SAD i Japana.
BRIKS članice (originalnoj četvorci se pridružila i Južnoafrička Republika) ostaju ujedinjene i privržene zajedničkoj misiji unapređivanja funkcionisanja i upravljanja Novom razvojnom bankom BRIKS. NR Kina se zalaže i da, pošto je predsjednik Tramp najavio istupanje iz sporazuma o Transpacifičkom partnerstvu (TTP), slobodnu trgovinu unapređuje Regionalno sveobuhvatno privredno partnerstvo (RCEP). Očekuje se da će u 2017. NR Kina preduzimati dodatne odgovornosti u globalnom upravljanju. No, iz Pekinga poručuju kako nisu voljni da ,,popune prazninu” koju je ostavio Zapad, budući da je NR Kina i dalje zemlja u razvoju. Diplomatski prioritet NR Kine je da svjetsko upravljanje postane poštenije, a za to svi glavni svjetski igrači treba da ispune svoje obaveze, stav je Pekinga.
Iz okruženja novog predsjednika SAD stižu znaci razumijevanja za želju NR Kine za reformom globalnih institucija koje bi odrazile sve veće prisustvo najmnogoljudnije zemlje na svijetu u međunarodnoj privredi i globalnoj bezbjednosnoj arhitekturi.
Džejms Vulsi, viši savjetnik predsjednika Trampa za nacionalnu bezbjednost, odbranu i obavještajna pitanja, ocijenio je nedavno da će privrede u usponu, poput NR Kine, koje su imale velike koristi od globalnog tržišta morati da traže veći udio u oblastima kao što su mirovne misije, borba protiv terorizma, humanitarne operacije, akcije spasavanja poslije prirodnih katastrofa i borbi protiv piraterije.
Ima mišljenja među analitičarima u svijetu da bi, ukoliko bi odlazećeg predsjednika Baraka Obamu bilo briga da procijeni šta je Vašington dobio u antiruskim nastojanjima njegove Vlade od izbijanja krize u Ukrajini početkom 2014., bio rastužen kad bi saznao da je Vašington izgubio na skoro svim frontovima. Od Ukrajine do Sirije, kao i u prijetećoj novoj trci u naoružanju.
Za razliku od toga, presjednik Rusije Vladimir Putin, koji je iskusan u nerviranju Zapada neočekivanim taktičkim potezima, dobitnik je zbog razbijanja diplomatskog, vojnog i ekonomskog ,,opkoljavanja” koji predvode SAD. Tokom 2016., Rusija je uporno pokušavala diplomatskim manevrima da stekne veći uticaj u dugotrajnoj sirijskoj krizi, što joj je pomoglo da konsoliduje svoju ulogu na Bliskom Istoku. U međuvremenu, Moskva je istakla svoju verziju ,,Osovine u Aziji” s fokusom na ekonomiji.
Počevši sa dramatičnom kampanjom bombardovanja u Siriji u septembru 2015, prvom vojnom intervencijom Rusije van Sovjetskog Saveza još od kraja Hladnog rata, zemlja je pokazala sposobnost korišćenja sile na globalnom nivou kojom su se SAD dugo hvalile. Istovremeno je stekla veliki politički uticaj u ratom razorenoj zemlji, pa čak i šire u regionu, podsjećajući SAD da se ne ophode prema Rusiji kao prema autsajderu na Bliskom istoku koji je jedan od najkomplikovanijih regiona u svijetu.
U međuvremenu, Rusija i NATO, koji se međusobno smatraju prijetnjama, sve više su ,,pokazivali ( savijali) mišiće” u Istočnoj Evropi, što ukazuje na rizik od nove trke u naoružanju. Ekspanzija NATO na istok, vojno grupisanje u blizini granica Rusije i učestale vojne vježbe izazvali su upozorenje Rusije da će napasti Strateški sporazum o smanjenju naoružanja, kojim je ograničen broj nuklearnih bojevih glava i balističkih raketa koje Rusija i SAD mogu da zadrže.
EU, tradicionalno važan partner za saradnju sa Rusijom i veoma zavisna od njenih energenata i prirodnog gasa, čini se da trenutno ne zna kako da se postavi prema Moskvi, dok u sve većoj mjeri slijedi liderstvo Vašingtona u nedostatku nezavisnih presuda (rasuđivanja, presuđivanja). EU je odlučila da produži sankcije protiv Rusije za dodatnih šest mjeseci, do 31. jula 2017. Rusija je odgovorila svojim kontramjerama, i za sada nema naznaka ublažavanju (relaksaciji) diplomatskog konflikta.
U međuvremenu, sa prednostima velikog unutrašnjeg tržišta, bogatim prirodnim resursima i ogromnom nedovoljno razvijenom teritorijom na Dalekom Istoku, Moskva vidi veliki potencijal u unapređenju veza sa susjedima iz azijsko-pacifičkog regiona i u nastojanju da se izvuče iz neprilike. Rusija je stavila poseban akcenat na povezivanju svojih razvojnih programa sa kineskim, naročito svrstavanju (združivanju, trasiranju puta, poravnavanju) Inicijative pojasa i puta sa Evroazijskom ekonomskom unijom koju predvodi Rusija.
Najbolji izbor za stabilan svjetski poredak
Popularni istoričar Najal Ferguson, inače veliki poštovalac djela Henrija Kisinžera, je nedavno razmatrao strateške opcije predsjednika Trampa. On smatra da je je Trampov najbolji izbor za novi, ali stabilan svjetski poredak, uspostavljanje srdačnijih odnosa sa NR Kinom i Rusijom. Bolji odnosi SAD sa Moskvom i Pekingom bili bi ostvarljivi ukoliko bi Tramp samo ,,glumio” svađu sa NR Kinom oko trgovine, a to mnogi uticajni Kinezi izgleda i očekuju od njega, napisao je Ferguson. ,,Paralelo bi Tramp zadržao tvrdu politiku prema islamskom ekstremizmu, za šta sve tri sile – svaka sa svojom muslimanskom manjinom od koje zaziru – imaju zajednički interes. To bi bilo i u skladu sa preuređivanjem Bliskog istoka, kojim bi bio nametnut nekadašnji režim kraljeva i diktatora u arapskom svijetu, pojačan Izrael, i sve na štetu Irana”, napisao je Ferguson. Jedna od mogućih posljedica ovakvog dogovora bila bi i da Evropa izgubi status velike sile, nastavlja Britanac Ferguson. ,,Uopšte, ostatak svijeta bi izgubio od takve zadruge velikih sila. Japan i Njemačka bi bili naveći gubitnici. Liberali bi osudili novi tripartitni sporazum kao grešnu alijansu populista i autokrata. Autokratski vladari bi slavili. No, u čovječanstvu bi zavladala neka vrsta reda. I malo je vjerovatno da bi izbio svjetski rat,” zaključuje Ferguson.
Milan BOŠKOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice