Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Svjedok Žute kuće

Objavljeno prije

na

Važan svjedok UNMIK istrage o mogućim egzekucijama nad civilima Srbima, te manjim dijelom i Albancima za vrijeme i nakon rata na Kosovu, uključujući i podatke o Žutoj kući, Pren P. Tači iz Prizrena (star 36 godina, nastanjen u Kutini, Hrvatska), sada se nalazi u zatvoru Spuž, u Crnoj Gori – saznaje Monitor. Žuta kuća je locirana na teritoriji centralne Albanije, u selu Ribe kod grada Burelja. U njoj su se, navodno, nad zarobljenim kosovskim Srbima poslije rata 1999. obavljale nasilne „operacije” vađenja ljudskih organa – nakon čega su pobijeni. Prema još nedokazanim tvrdnjama, ljudski organi iz Žute kuće su avionom s aerodroma pokraj Tirane transportovani do neimenovane klinike u Turskoj radi transplatacija pacijentima za novac.
Knjiga Lov, ja i ratni zločinci bivše glavne haške tužiteljice Karle del Ponte pokrenula je lavinu kontroverznih izvještaja o Žutoj kući (naziv je kuća dobila po prvobitno u žuto okrečenoj fasadi). Vjeruje se da su svjedoci Albanci, poput Tačija, dali inicijalna obavještenja o tome što se dešavalo.

TRAGOVI: Unutar Žute kuće istražitelji su pronašli tragove tkiva (krvi). Dalji postupci – poput vještačenja da li je riječ o forenzičarskom materijalu ljudskog ili životinjskog porijekla – izostali su. Stanari Žute kuće, mnogočlana porodica Katuci, veliki broj tragova krvi u sobama objasnili su tradicionalnim klanjem jagnjadi za islamski praznik, kao i jednim porođajem. Još manje ubjedljivo objašnjenje od njh je dobijeno za specifičan medicinski materijal – poput praznih flaša od infuzione tečnosti sa sredstvima za opuštanje mišića, zavoja i igala – koji je pronađen nedaleko od Žute kuće.
Ipak, mnogi medicinski autoriteti su izrazili skepsu prema mogućnostima visokoprofesionalnih zahvata odstranjenja ljudskih organa u primitivnim uslovima zabačene seoske kuće.
Del Ponteova se u svojoj knjizi Lov poziva na ukupno osam svjedoka koji su, nezavisno jedan od drugog, dali iskaze o Žutoj kući, u čijem podrumu su navodno odstranjeni organi pedesetorici zarobljenika. ,,Postoji sumnja da su i na seoskom groblju, u blizini Žute kuće, sahranjivani kidnapovani nealbanci”, piše Del Ponteova.
Svjedok Tači je, upravo u Crnoj Gori, o Žutoj kući i drugim mogućim povezanim zločinima još 2003. imao povjerljiv razgovor sa forenzičarom-antropologom Hoze Pablom Barjabarom, šefom Kancelarije za nestala lica i forenzičare UNMIK-a. Skupa s još jednim mlađim Albancem, svjedokom iz Prizrena Eksidorom Bisakuom, zatražio je Tači da – u zamjenu za pisano regulisanje statusa zaštićenog svjedoka – pruži cjelovite iskaze.
Barjabar je centrali UNMIK-a u Prištini najkasnije do septembra 2003. dostavio povjerljive informacije o sadržaju razgovora sa svjedocima u Crnoj Gori.
Tri mjeseca kasnije, u decembru 2003, prvi istražitelji iz Haga i UNMIK-a locirali su i obišli Žutu kuću – izvještava Del Ponteova u svojoj knjizi. Prema njemačkom nedjeljniku Špigl, približno oko 300 zarobljenih Srba pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) su u ljeto 1999. odvukli u logore na sjeveru Albanije, uključujući i onaj u Kukešu, a ,,zatim najmlađe i najsnažnije prebacili u selo Ribe”.

IZVJEŠTAJ: Svjedoci Tači i Bisaku su u svojim iskazima Barjabaru teretili Sabita Gecija, šefa vojne policije OVK-a, Dževdeta Krasnićija, glavnog logističara OVK-a za sjevernu Albaniju i navodnog komandanta logora u Kukešu, zatim njegovog zamjenika Pjetra Šalju, te komandanta 126. brigade OVK Ruždija Saramatija, navodno zapovjednika logora Brodoslavci iz kojeg su zarobljenici odvođeni u Žutu kuću. Dvojica svjedoka su, tvrdi se, ponudili i iskaze o ,,mnogim lokacijama masovnih grobnica na Kosovu i u Albaniji”.
Prema izvještaju UNMIK-a (reg. br. 2003-00063, potpisali ga istražitelji za ratne zločine Prabat Kumar i Dojl Pots i proslijedili Andžeju Jozefeckom, šefu tima UNMIK-a za istragu ratnih zločina), Tači je ponudio i „usluge još nekoliko svjedoka zločina na Kosovu i u Albaniji”. Izvještaj UNMIK-a je sastavljen „u vezi s povjerljivim informacijama” koje je iz Crne Gore dostavio Barjabar.
„Pren i Eksidor su željeli pisanu saglasnost za status zaštićenog svjedoka”, navodi se u izvještaju UNMIK-a, čije je izvode 23. januara ove godine objavilo srpsko Tužilaštvo za ratne zločine. UNMIK je, međutim, odbio prijedlog da im reguliše status zaštićenog svjedoka jer „nijesu pružili dovoljno ubjedljive dokaze”.
Prema tvrdnjama Bruna Vekarića, portparola srpskog Tužilaštva, što se istrage UNMIK-a tiče ,,suštinske stvari, u smislu otkrivanja činjenica o zločinima, nijesu urađene”.
„Poslije tajnog sastanka u Crnoj Gori, ignorisana je ponuda dvojice Albanaca da svjedoče protiv visokih oficira OVK i postojanju masovnih grobnica na sjeveru Albanije”, rekao je Vekarić. Del Ponteova u knjizi Lov navodi kako su neki od svjedoka tražili po 50.000 eura za svaku od masovnih grobnica u Albaniji do koje bi lično doveli istražitelje.
Srpsko Tužilaštvo, koje je izvještaj UNMIK-a (ili djelove izvještaja; navodno, nedostaju neke stranice originalnog izvještaja) „prikupilo neformalnim putem”, tvrdi da nad materijalom iz kontejnera za medicinski otpad, navodno iz Žute kuće, nije obavljena „DNK analiza”. Istragu u Žutoj kući je februara 2004. vodio upravo forenzičar-antropolog Barjabar, koji je prije toga imao povjerljiv razgovor s Tačijem u Crnoj Gori.
Za oko 3.000 drugih dokaza, koje su u Žutoj kući prikupili istražitelji, tvrdi se kako su „iz higijenskih razloga uništeni”, zapravo spaljeni, dok je dio drugih dokaza, pristiglih u forenzičarski centar u Orahovcu (Kosovo) navodno nestao. Zbog svega toga, iskazi svjedoka, poput Tačija, sada su možda jedina preostala kopča utvrđivanja istine o Žutoj kući.

DROGA: U međuvremenu, svjedok Tači je avgusta prošle godine uhapšen u okolini Budve, kod Buljarice.
Uprava policije Crne Gore objavila je 10. avgusta 2008. kako su albanski državljani Ernad Duljaj i Albert Đonaj, putujući mercedesom 124, preko graničnog prijelaza Božaj kod Tuzi, u Crnu Goru, navodno, unijeli četiri kilograma i 700 grama heroina.
,,Oni su, kako se sumnja, imali namjeru da, po prethodnom dogovoru, heroin predaju Tačiju, iz Prizrena, za koga se vjeruje da je jedan od organizatora ovog krijumčarskog lanca”, saopštila je crnogorska policija.
Protiv Tačija i dvojice albanskih državljana, kao i Vladana Pavkovića iz Podgorice, podignuta je optužnca. Na prvom pojavljivanju pred krivičnim vijećem sudije Dragice Vuković u Višem sudu u Podgorici, 9. februara ove godine, Tači je izjavio da se ne osjeća krivim za šverc heroina.
Tači je avgusta prošle godine bio u Draču (Albanija), gdje mu je u jednom lokalu ,,izvjesni Enver, koji je poznati kriminalac i ima nekoliko ubistava” ponudio da u Hrvatsku prebaci dva kilograma hašiša za 700 eura. Tači je objasnio da je tokom razgovora s Enverom bio pod uticajem opijata.
,,Taj Enver mi je rekao da nije u pitanju samo moja glava, već i čitava moja porodica”, kazao je Tači koji je uhapšen dok je navodno tek trebalo da preuzme drogu. Tači je dodao: ,,Nemam finansijskih problema, jer imam tri pekare, i to u Splitu, Podgorici i Buljarici”.
,,Plašio sam se špijuna iz Albanije”, rekao je Tači na suđenju.

STRAH: Osim u kontekstu Žute kuće, Tači je u UNMIK-ovom izvještaju iz 2003, naveden i kao važan svjedok egzekucija u okolini Kline (Kosovo) gdje je grupa od 12 Srba i Albanaca ubijena od strane pripadnika OVK-a maja 1999. godine.
,,Tači navodno ima dvojicu svjedoka, od kojih je jedan majka albanske žrtve. Ona je gledala pucanje streljačkog voda sa daljine, vidjela ubistva i mjesta gdje su ubijeni sahranjeni. Tači nije želio da kaže imena ljudi koji su umiješani jer, kako kaže, rizikuje svoj život”, navodi se u UNMIK-ovom izvještaju.
Nedjeljnik Špigl je prošle godine pisao da svjedoci Žute kuće kao da su ,,u zemlju propali”.
,,Zbog straha od vođa OVK i današnjih visokih kosovskih političara, svjedoci se ne usuđuju da daju izjave, jer bi sebi potpisali smrtnu presudu”, izjavio je Špiglu neimenovani haški istražitelj.
Jedan svjedok ili potencijalni svjedok optužnice u procesu protiv Ramuša Haradinaja (bivši komandant operativne zone OVK uz kosovsko-albansku granicu) pred Tribunalom u Hagu, Rom s Kosova Kujtim Beriša, ubijen je 15. februara 2007. u podgoričkom naselju Konik. Na njega je naletio automobil u slabo osvijetljenoj ulici isti dan, kako je tvrdio njegov rođak, nakon što je s predstavnikom jedne međunarodne institucije ili strane države razgovarao o Haradinaju; službeno je demantovano da je Berišina smrt u vezi sa ,,slučajem Haradinaj”.
Srpsko Tužilaštvo je, u međuvremenu, na sva zvona, otkrilo identitet svjedoka Tačija objavljujući 23. januara ove godine preko nacionalne televizije izvode izvještaja UNIMK-a pod naslovom ,,Dosije Žuta kuća”.
Specijalni istraživač Savjeta Evrope, Dik Marti, u roku do naredne godine treba da ispita slučaj Žute kuće. Marti iza sebe ima uspješnu istragu o tajnim letovima i zatvorima CIA u Evropi.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom  27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako

Upis države na prostor ulcinjske Solane ,,Bajo Sekulić” je nezakonit, odlučio je Upravni sud.

,,Upravni sud Crne Gore je presudio da je 15 miliona kvadrata solane u Ulcinju nepravedno oduzeto Eurofondu koji je kupio za 800 hiljada eura.Pravedna kupovina, nema što.Isto kao da ti neko proda kvadrat stana u Podgorici za 50 centi. Ili da za kilo paprika kupiš porše. Ili, recimo, da pridaš malo para pa Milov majbah daš u zamjenu za 15 miliona kvadrata najluksuznijeg zemljista u Crnoj Gori. Poješće nas mrak”, komenatarisao je presudu na svom Fejsbuk profilu ekološki aktivista i dugogodišnji borac za spas Solane Darko Saveljić.

Stečajna uprava Solane podnijela je tužbu Upravnom sudu nakon što je Uprava za katastar u junu 2022. godine upisala kao vlasnika imovine Solane državu Crnu Goru. To se desilo na osnovu rješenja Vladinog Savjeta za privatizaciju koje je donijelo rješenje da Eurofond nije platio tržišnu naknadu za akcije Solane. Na čelu tadašnjeg Savjeta za privatizaciju bio je premijer Dritan Abazović, na čelu Ministarstva finansija Aleksandar Damjanović, Uprave za katastar Koča Đurišić, a PJ Ulcinj Dževdet Čaprići. Tadašnja ,,pobjeda” države iz URA je objašnjena ovako: ,,Mi smo imali jednu krađu naočigled očiju javnosti gdje je zemljište ‘Solane’ od skoro 15 miliona kvadratnih metara ustupljeno Veselinu Baroviću za svega 800.000 eura, nakon čega je on imao namjeru da ga proda za skoro 260 miliona eura i prenamijeni za građevinsko zemljište”.

Najnovijim rješenjem Upravnog suda stečajna uprava bi ponovo mogla da pokrene prodaju imovine jer je ona vraćena Eurofondu, koji je većinski vlasnik Solane u stečaju.

Stečaj u Solani uveden je u prvoj polovini 2005. godine, a neuspjeli petogodišnji plan reorganizacije trajao je od početka 2006. godine.

Većinski paket tog preduzeća je za oko 800.000 eura preuzeo 2005. Eurofond, čiji je jedan od akcionara biznismen Veselin Barović, blizak Milu Đukanoviću.

Nakon privatizacije, proizvodnja soli je opala, fabrika izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, Eurofond je podizao kredite zalažući imovinu fabrike, a onda je 2011. u preduzeću opet proglašen stečaj. Eurofond je te godine zatražio da mu se pravo korišćenja imovine preduzeća pretvori u pravo svojine, navodeći da je prilikom privatizacije platio tržišnu cijenu.Nijesu uspjeli ni brojni pokušaji prodaje jer je Solana nuđena po cijeni većoj 300 puta od one koju je platio Eurofond.

Upravni sud je sada usvojio tužbu stečajne uprave i poništio osporeno rješenje o upisu prava svojine državi Crnoj Gori nad imovinom Solane

,,Da bi Država svoje pretenzije u pogledu vlasničkih prava na predmetnim nepokretnostima mogla ostvariti, neophodno bi bilo da eventualno inicira parnični postupak u kome bi se raspravljalo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava svojine, sem ukoliko nije riječ o zemljištu na kome bi Država ex lege, s obzirom na kategoriju zemljišta mogla imati pravo svojine”, navodi se u novoj odluci Upravnog suda.

Posebno zanimljivo je sljedeće obrazloženje presude: ,,U eri vladavine društvene svojine (kao svačije i ničije) moguće je naći argumente za opravdanje postojanja tih prava, koja su joj imanentna, a kojima su zakonodavci htjeli, čisto neuspješno, da joj daju kakav-takav imovinsko-pravni izraz. Danas nema opravdanja da u eri vladanja novih svojinsko-pravnih odnosa ova prava egzistiraju i dalje. Prava iz bivše društvene svojine bila su smetnja za realizaciju investicionih, prodajnih i drugih aranžmana. Najveći broj društveno-pravnih lica je u stvari prestao da postoji i umjesto njih nastali su novi subjekti, kao njihovi pravni sljedbenici. Na ove subjekte prešla su i nepretvorena prava iz društvene svojine. Naravno, to je samo po sebi protivrječno”.

,,Presuda Upravnog suda je van svake ekonomske i pravne logike, i predstavlja direktan pucanj u naš evropski put, jer Solana predstavlja glavnu stavku u poglavlju 27 koje se tiče zaštite životne sredine. Bez adekvatnog rješenja pitanja Solane nema daljeg progresa na putu učlanjenja u EU”, saopštio je predsjednik ulcinjske URE i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.On je dodao i da je presuda Upravnog suda, takođe, jasan pokazatelj da neke megalomanske ambicije sumnjivog kapitala nastavljaju da vrebaju najvrjednije resurse Ulcinja i Crne Gore, uz najmanju moguću cijenu i van svih zakonskih procedura.

Njegov partijski lider Dritan Abazović, na konferenciji za štampu u Skupštini, izjavio je da se radi o teritoriji koja je ogromna – 15 miliona kvadratnih metara koja vrijedi najmanje 200 miliona eura. ,,Nakon velike borbe prošle Vlade, Upravni sud želi da vrati stvari na staro. Pokušaćemo na sve načine da se odupremo tajkunima”, kazao je Abazović i dodao da su crnogorski tajkuni koji su tada vodili Eurofond kupili Solanu za pet centi po kvadratu.

Otkako je država ,,preuzela” Solanu nije urađeno mnogo. Najstarijim ulcinjskim preduzećem, shodno odluci Vlade, upravljaju NPCG od avgusta 2015.godine, s ciljem zaštite biodiverziteta.
Ulcinjska Solana je nakon usvajanja odluke na sjednici lokalnog parlamenta 24. juna 2019. godine, proglašena zaštićenim područjem Parkom prirode. Ni pet godina od preuzimanja vlasti nijesu uspjele da uspostave vlasničku upravljačku strukturu za novi Park prirode. Opština je planirala da 2021. preuzme upravljanje Solanom od JP “Nacionlani parkovi Crne Gore” (NPCG),ali je odustala jer tada nije stvorila pravne pretpostavke da uđe u taj posao.

Sredinom aprila ove godine Vlada je dala saglasnost da Javno preduzeće za upravljanje nacionalnim parkovima (NP) upravlja ulcinjskom Solanom u stečaju narednih šest mjeseci. ,,S obzirom na to da upravljač Parka prirode još nije formiran, na čemu se intenzivno radi na relaciji Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ministarstvo finansija i Opština Ulcinj, NP i dalje vrši poslove upravljača”, piše u Vladinoj informaciji.

Ugovor o zakupu predstavlja pravni osnov za angažovanje 21 bivšeg radnika Solane na poslovima realizacije planskih aktivnosti i očuvanja prirodnih vrijednosti Solane.

Oko formiranja preduzeća koje bi upravljalo Solanom, Vlada i Opština Ulcinj bezuspješno pregovaraju, najava predsjednika Opštine Ulcinj Genci Nimanbegua da je njegova intencija da novo preduzeće bude formirano do kraja prošle godine nije ostvarena. Prema planu, Opština Ulcinj bi u novoformiranom preduzeću Park prirode “Ulcinjska solana”, bila suvlasnik sa Vladom.

Institucijama se nije žurilo. iako su stručnjaci naglašavali da je proglašenje Solane za park prirode samo mrtvo slovo na papiru. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) upozoravali su da su godine nebrige i neadekvatnog upravljanja područjem dovele do toga da se na Ulcinjskoj solani smjenjuju periodi poplava i suša, tako je da je ovo zaštićeno područje više puta dovedeno na granicu ekološke katastrofe.

,,Urušeni nasipi doveli su do toga da se velike količine vode zadržavaju u centralnom dijelu Solane, dok ostali bazeni veći dio godine ostaju suvi. Tako da je realizacija projekta sanacije urušenih nasipa i dovođenja slane vode u bazene pretpostavka za očuvanje ovog jedinstvenog lokaliteta kako bi ono ostalo najveći ‘aerodrom’ za ptice na istočnoj obali Jadrana”, saopštili su ranije iz CZIP-a.

Pored politike i prava, priča o Solani je dobar pokazatelj našeg odnosa prema prirodnim biserima. Solana je osnovana 1934., a posljednja berba soli obavljena je 2013. Od tada Crna Gora je jedina mediteranska zemlja koja ne proizvodi so.

Srećom da sve ne zavisi od nas, pa je Solana ne samo zbog brojnosti ptičjeg fonda već i zbog rijetkih vrsta biljaka, važna  na evropskom nivou. Solana je na Ramsarskoj listi kao međunarodno značajno močvarno stanište, a najavljeno je da će biti uključena i u
Natura 2000, dio ekološke mreže koju čine područja značajna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova u okvirima Evropske unije.

Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Ulcinjska Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali –  nikako.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Brat predsjednika Srbije tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij

 

U srijedu je počela glavna rasprava pred Osnovnim sudom u Podgorici u parničnoj tužbi Andreja Vučića , brata srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića , koju je pokrenuo protiv Daily Press DOO – osnivača Vijesti . Vučić je u tužbi naveo da mu je povrijeđeno pravo ličnosti, da su širene neistine o njemu u objavi od 23. januara 2024. godine na portalu medija pod naslovom “Zvonko i Andrej slavili milijardu”.

Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Predsjednikov brat tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij. Rekao je da je “bio zgrožen” sa tekstom i da “nije slučajno” objavljen tada. Cilj je, po njegovim riječima, bio da se “dehumanizuje i dekriminalizuje lično moj brat… predsjednik Republike Srbije”.

Andrej Vučić se na sudu poslužio uobičajenim frazama i rječnikom koje su već puno koristili i prijatelji njegove porodice, braća Milo i Aco Đukanović, te nekadašnji vođa Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Hašim Tači . Rekao je da nikada nije osuđivan za bilo koje kazneno djelo niti se vodi postupak protiv njega. Tekst stavlja metu na čelo njemu i njegovoj porodici. On je “porodični čovjek, otac dvoje dece”, i zaposlen je u Narodnoj banci Srbije (NBS) već 28 godina. “Nikada se nisam bavio privatnim poslovima, nemam firme niti biznis na svoje ime”, rekao je Vučić. Nije, doduše, rekao kako je podstanar, kao nekada Prvi brat Crne Gore.

Jeste član vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i član Izvršnog odbora ali je, kazao je,  njegova uloga tamo marginalna. Ne smatra se javnom ličnošću i kaže da ne poznaje osobe koje su u objavljenoj SKY ECC aplikaciji pričale o njemu osim što je za crnogorskog narko policajca čuo iz medija. “Nikada nisam imao kontakt ni s jednim licem iz kriminalnog miljea”, tvrdi Andrej Vučić.

Na pitanje da li zna Zvonka Veselinovića rekao je da se s njim sreo na nekim skupovima, ali da nije njegov prijatelj, da se s njim ne druži. Onda je pojasnio: „Tačno da ga poznajem, video sam se s njim možda dva-tri puta, ali on nije moj prijatelj i nikada nisam imao nikakav poslovni odnos s njim”.

Ono što je objavljeno u  tekstu Zvonko i Andrej slavili milijardu  zapravo  prepiska na kodiranoj SKY ECC aplikaciji koju su koristili kriminalci diljem Europe. Aplikaciju je dešifrirala francuska i nizozemska policija. Kasnije su sadržaji komunikacija putem međunarodne pravne pomoći i EUROPOL-a ustupljeni i crnogorskom tužilaštvu. Dio materijala je našao put do medija.

Glavni akteri prepiske su odbjegli narko policajac Ljubo Milović i Miloš Božović , kriminalac sa značkom BIA.   Milović piše Božoviću u formi pitanja : „Vele da su Zvonko i Andrej milijardu slavili skoro“. Božović potvrđuje da „jesu slobodno, pratim ja malo kretanja njegova… imam snimaka i slika dosta iz šume“. Božović dodaje da su dvojica išla „u lov helikopterom“ s tadašnjim ministrom policije Republike Srpske Draganom Lukačem i da će ti snimci „ko zna kad valjati“.

Božović dalje piše da su njegovi momci odrađivali prljave poslove za Andreja i protiv Veljka Belivuka (Velja Nevolja) i tadašnjeg ministra policije Nebojše Stefanovića koji je ušao u sukob s predsjednikom države. Navodi da je Veselinović „u talu sa Andrejem, u svaku rabotu”. Prepiska o proslavi prve milijarde je  iz marta 2021. godine, svega nekoliko dana prije nego što je aplikacija ugašena.

Ranije (početak januara 2021.) Božović piše Miloviću da se Velji Nevolji bliži kraj jer je „udario“ na Veselinovića koji „igra preko Andreja da se Nevolja makne“. Na njegovo mjesto trebao bi doći Aleksandar Vidojević (Aca Rošavi), blizak drug Danila Vučića , predsjednikovog sina. Božović je bio u pravu sa procjenom, jer je Belivuk mjesec dana kasnije uhapšen po povratku iz Crne Gore. Belivuk je imao zabranu ulaska koju su skinuli miloistički funkcioneri policije radi posjete šefu kavačkog narko kartela u Kotoru. U drugim SKY aplikacijama kavačke vođe nazivaju Mila Đukanovića svojim šefom i organiziraju kupovinu glasova za njegov račun i Demokratske partije socijalista (DPS).

Objavu teksta o prvoj milijardi su tada negirali i predsjednik Srbije i njegove političke i medijske ispostave u Srbiji. U Crnoj Gori se tada oglasio Milan Knežević koji je Prvu familiju Srbije branio ad hominem napadima na Željka Ivanovića nazvavši ga bolesnikom opterećenim Vučićem i njegovom porodicom.

Da li će sud osuditi Vijesti zbog prenošenja SKY objave ostaje da se vidi. Sudstvom i dalje vidno upravljaju braća Đukanović koje puno toga zajedničkog veže sa braćom Vučić.

Vijesti imaju teret dokazivanja da je SKY prepiska koju su objavili autentična i da nije pretrpjela izmjene prije objave. Međutim, sve i da je upitna autentičnost SKY prepiska do koje su Vijesti došle, nezavisni srpski istraživački mediji do sada su objavili puno materijala i dokumenata koji mogu potkrijepiti tekst objavljen prošle godine. Zvonko Veselinović i njegovi poslovi u Srbiji i veze s Andrejem dobro su poznati i spominju se u drugim SKY prepiskama koje su objavili beogradski mediji. Portal KRIK objavio je izvještaj BIA-e iz 2011. godine u kome je Veselinović označen kao vođa kriminalne grupe koja se bavi trgovinom drogom, švercom oružja, naftom, zelenašenjem i pranjem novca. BIA navodi da je u poslovima s drogom Veselinović blisko sarađivao s kosovskim kriminalcem Ismetom Osmanijem Curijem . Veselinovićev partner i još jedan od srpskih “patriota” Milan Radoičić je preuzeo drogu od Osmanije i prenosio je u središnju Srbiju, napisala je BIA u izvještaju. I Veselinović i Radoičić su na američkoj i britanskoj crnoj listi zbog istih “patriotskih” poslova i štelovanja izbora na sjeveru Kosova.

Portal KRIK je također objavio i fotografije Andreja i Veselinovića slikane krajem marta 2015. godine u restoranu „Salaš 137“ na Kopaoniku. Sa njima su bila još trojica muškaraca i zajedno su ćaskali i gledali košarkašku utakmicu Crvene Zvezde s njemačkom Albom . U telefonskom razgovoru s novinarkom KRIK-a, Veselinović je negirao da je tada bio s Andrejem s kojim se “jednom sreo na zdravo-zdravo dok su još opozicija bili (prije 2012.)”. Kao ni Andrej, ni Zvonko njega “ne poznaje, niti imam kontakt s njim”. „Sve je to laž, dezinformacija, spin, kao i svaki tekst o meni”“,  rekao je Veselinović koji se predstavlja i kao “branitelj srpstva na severu Kosmeta”. Andrej Vučić nije odgovarao na pozive KRIK-a.

Nakon teksta u Vijestima Andrej se obratio svom kumu, “koji je lekar i koji mi je prepisao tablete za smirenje i lekove za srce”.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA I KADRIRANJE: „Projektna“ podrška  DPS-a –  u foteljama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti u Budvi ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, namješteni, javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega  – tri dana. Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam, niti duži od 15 dana od dana objavljivanja

 

 

Iako je novoizabrani gradonačelnik Budve Nikola Jovanović, u februaru ove godine, tvrdio kako „ne postoji koalicioni sprazum sa Demokratskom partijom socijalista, niti će ga biti“, te da se radi o  „projektnoj“ podršci DPS , poslednji potezi oko formiranja nove vlasti u Budvi govore drugačije.

Politička realnost Budve danas je takva da vlast u Opštini drži grupacija Budva naš grad, Evropski savez i GP URA sa 12 odborničkih mandata, uz podršku sedam odbornika Demokratske partije socijalista. Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, prigodni javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega  – tri dana.

Opština je raspisala oglas za popunu mjesta izvršnih direktora u opštinskim preduzećima Komunalno Doo i Mediteranski sportski centar sa rokom prijave od tri dana. Brzinski konkursi po pravilu su namijenjeni poznatim osobama. Tako se unaprijed zna da najveće opštinsko preduzeće preuzima Marija Manojlović Jovićević, aktuelna odbornica DPS-a. Mediteranski sportski centar ide GP URA. Na mjestu izvršnog direktora koji će biti izabran na formalno javnom oglasu, navodno je viđena potpredsjednica budvanskog odbora ove stranke, Milica Ratknić.

U raspodjeli poltičkog plijena Pokretu URA je pripalo i preduzeće Pogrebne usluge na čijem je čelu imenovana članica lokalnog odbora, Slavica Todorović. Na funkciju gradskog sekretara za privredu imenovan je Miško Konić takođe iz ove partije koja je vlasnik jednog odborničkog mandata u lokalnom parlamentu.

Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi ne postoji rok za prijavljivanje kandidata na javni oglas od tri dana. Rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam niti duži od 15 dana od dana objavljivanja oglasa.  Na koji način Opština Budva sprovodi javne oglase za popunu radnih mjesta nije poznato, kao ni to zašto Zavod za zapošljavanje objavljuje oglase sa nepostojećim rokom.

Predsjednik Opštine je pritisnut stavom budvanskog DPS-a da njihovi odbornici neće prisustvovati sjednici lokalnog parlamenta sve dok se ne ispune raniji dogovori oko preuzimanja određenih opštinskih službi i javnih preduzeća. DPS takođe insistira na usaglašavanju datuma oko imenovanja potpredsjednika Opštine, koji bi bio iz njihovih redova.

Na narednoj sjednici skupštine Jovanović planira da donese Plan privremenih objekata za ovu godinu, što ne može učiniti bez saglasnosti DPS-a. Zato se užurbano dijele funkcije.

U prethodnom periodu obavljena je potpuna zamjena kadrova u Savjetima javnih ustanova i Odborima direktora u preduzećima. Tamo su u značajnom broju zastupljeni članovi Demokratske partije socijalista i SDP-a.

Očekuje se i smjena na čelu Grada teatra, najpoznatije kulturne manifestacije Budve. Mjesto dosadašnje direktorke pozorišnog festivala, Milene Lubarde, navodno će dobiti Ivana Lazović, sadašnja odbornica i dugogodišnja članica DPS-a. Najavljuje se i preuzimanje Parking servisa od strane kadrova DPS-a.

Predsjednik Jovanović obećavao je da će uvesti novi model uprave i zapošljavanja na vodećim pozicijama po sistemu profesionalizacije javne uprave koju će učiniti dostupnom svim zainteresovanim stručnim osobama. Ispostavilo se da je primijenjen sistem politizacije, po kome se radna mjesta popunjavaju bez konkursa a na osnovu ličnih veza i političke pripadnosti.

Opštinske službe i sekretarijati dobili su nove rukovodioce. Svi odreda su u v.d. stanju, kako je bilo i ranijih godina.

Budvana gotovo da i nema na vodećim pozicijama u lokalnoj upravi. U tri sekretarijata od popunjenih sedam, dovedeni su ljudi sa strane. Jovanović je zaokružio posao sa investicijama najbogatije primorske opštine tako što je za v.d. načelnika sekretarijata za investicije imenovao svoju prijateljicu iz Mojkovca, Mašu Radović, odbornicu DNP u skupštini tog grada.

Mojkovčanki koja nema nikakvih veza sa Budvom, u kojoj nikada nije živjela, povjeren je najznačajniji sekretarijat u opštini. Polovina gradskog budžeta, gotovo 30 miliona eura odnosi se na investicioni ciklus za tekuću godinu kojim Sekretarijat za investicije raspolaže.

Prethodno je početkom maja za svog savjetnika za investicije imenovao Mladena Bojanića, otpravnika poslova u Ambasadi Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Nadzor na milionskim invesitcijama osnovni je interes političkih grupacija u Budvi i novog građevinskog lobija koji je naslijedio nekadašnje pripadnike OKG Budva. Najunosnije poslove oko izgradnje ili rekonstrukcije puteva, ulica, kanala i drugih projekata oko šminkanja i uređivanja grada, dobijaju kompanije bliske Jovanoviću i nekadašnjem predsjedniku Opštine, Milu Božoviću. Budva već dugo nije dobila investicioni projekat vrijedan pažnje.

Na poziciju v.d. načelnika sekretarijata za društvene djelatnosti imenovan je Goran Radević iz Podgorice, Jovanovićev kadar. Posao načelnika sekretarijata za zaštitu imovine od ranije je povjeren Vladu Ivanoviću iz Podgorice. Nije omogućen ostanak Đorđu Zenoviću, pravniku  iz Budve, koji je taj posao obavljao u prethodnom periodu, na poziciji zamjenika sekretara.

Za sekretara za komunalno stambene poslove imenovana je Desa Vlačić kadar DPS, od ranije zaposlena u organima lokalne uprave.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo