PERISKOP
Svjetovan a svet
Peter Kuzmič je jednostavna, razgovorljiva osoba, okrenuta budućnosti i progresu. Rektor je Evangelističkog teološkog fakulteta u Osijeku, naučnik iznimno cijenjen u naučnim krugovima USA i Evrope. Iz skupine sveštenstva izdvaja ga nevjerovatna doza svjetovnosti, uključenosti u društveni, pa i politički život Osijeka, Hrvatske i regiona
Petera Kuzmiča upoznao sam na promociji knjiga Svetlane Broz Dobri ljudi u vremenu zla i Tomislava Jakića Nisam zavijao sa vukovima.
Sreli smo se u osječkoj bogomolji, u kojoj je čelnik. Bio je to susret koji na prvi mah rodi neko fino, toplo prijateljstvo. Kuzmič je, iako visokopozicioniran u crkvi, jednostavna, razgovorljiva osoba, sva okrenuta budućnosti i progresu u svakom smislu. Rektor je Evangelističkog teološkog fakulteta u Osijeku, naučnik iznimno cijenjen u naučnim krugovima USA i Europe, a njegovi esejistički istupi na različitim međunarodnim skupovima i u znanstvenim časopisima zauzimaju izuzetno visoku razinu. Ono što ovog rektora izdvaja iz skupine svećenstva je nevjerojatna doza njegove svjetovnosti, uključenosti u društveni, pa i politički život ne samo Osijeka nego i Hrvatske i regiona.
Promatrao sam ovog uglednog teologa pri obraćanju svojoj vjerničkoj pastvi i utvrdio stupanj njegove široke čovjekoljubivosti.
Ovaj duhovnik je jedan od najpopularnijih Osječana i ubijeđen sam da mnogi stanovnici grada na Dravi ne bi imali ništa protiv da on bude i gradonačelnik središta Slavonije.
Iako nevelika, skupina vjernika crkve koju ovaj svećenik predvodi sa nevjerojatnom strašću pohodi obrede u svojoj crkvi, stičući na rektorovim istupima poglavito iskustva temeljnog čovjekoljublja, istinoljubivosti i pravdoljubivosti.
Sa ovako intelektualno premoćnim teologom lako je otvarati svaku temu, od politike, do kulture i zdravstva.
Elokvencijom, ali nadasve temeljnim znanjima, on osvaja sugovornike. Iako po mnogo čemu građanin svijeta, ima snažnu dozu ukorijenjenosti u imperijalnost Osječana…
Zato ga i smatram jednim od suvremenih simbola Esega, zato nadahnut širinom njegovih intelektualnih obzorja nemalo zavidim njegovim studentima, ali i skupinama vjernika kojima se obraća u svojim nedjeljnim propovjedima…
Sretan je teološki fakultet čiji je pročelnik prof. dr Peter Kuzmič!
Bogat je, intelektualno prebogat grad Osijek kad jednu od njegovih intelektualnih okomica predstavlja ovaj porijeklom Slovenac, naturalizirani Osječanin, koji podjednaku vrijednost i ugled ima od Moskve do Tokija!
Kuzmič je nositelj i brojnih priznanja i odličja, kako u Hrvatskoj, jednako i u inozemstvu.
A da ovaj sveti čovjek zna da živi punim plućima uvjerili smo se u kavanama i čardama osječkim kad zna i pustiti glas veseljaka…
Teško bi bilo staviti u prostor Periskopa sve što je ovaj teolog i teološki naučnik doprinio teoretskoj teološkoj misli, ali valja zabilježiti da je njegov znanstveni rad citiran u svjetskoj znanstvenoj i teološkoj literaturi stotinama puta.
Od ovog plemenitog, iznimno dobrog čovjeka, teško se rastati, on vam to svojom dobrotom, druželjubivošću i gostoprimstvom, jednostavno ne dopušta.
Na odlasku iz Osijeka dugo smo se opraštali, a sjećanja na boravak u ovoj maloj vjerničkoj zajednici osječkoj ne blijede ni godinama.
Za to je zaslužan sveti, a svjetovni čovjek široke duše i velikog srca dr Peter Kuzmič.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Bogi
Bogić Bogičević naš Bogi, kako ga većina Sarajlija od milja zovu, ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav
Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.
Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava, da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.
Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.
Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,
Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću: Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !
Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Sarajevska bajka
Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U Sarajevu je u galeriji Mak odžana dirljiva promocija te knjige
U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.
Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.
Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…
Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…
Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Doba ponosa
Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito
Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest: Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.
Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava u istom dom bifeu, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..
Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.
Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”
Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.
Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”
Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu
Gradimir GOJER
Komentari
-
DRUŠTVO1 sedmica
AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
FOKUS3 sedmice
FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
FOKUS1 sedmica
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
DRUŠTVO2 sedmice
EUROPOL IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Teror
-
HORIZONTI3 sedmice
VUČIĆEV PUT: Srbija ne sme da stane” – niz brdo
-
FOKUS2 sedmice
BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi
-
DRUŠTVO1 sedmica
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi