Povežite se sa nama

PERISKOP

Usred truleži cvijet

Objavljeno prije

na

Zapis u povodu zemnog nestanka Abdulaha Šarčevića,  najumnijeg Bosanca i Hercegovca

 

Zemlja (daleko manje država!!!) Bosna i Hercegovina, od vremena kralja Tvrtka i kraljice Katarine Kosače nije bila u jadnijem stanju. Ekonomski oronula, kulturno devastirana, sa dezorijentiranim građanima, koji uporno biraju nacionalne vračeve umjesto zastupnika građana, vratila se po svim relevantnim pokazateljima u devedesete godine prošlog stoljeća…

Stalno rastuća ignorancija državnog vrha i najmoćnijih stranaka prema najsposobnijim dijelovima bh inteligencije, svjesno tjeranje mladih stručnjaka da uslijed domaćeg nerazumjevanja krenu preko granice trbuhom za kruhom, tamo gdje njihova znanja i vještine netko hoće, a ne kao u BiH gdje ta znanja i vještine smetaju osionim i krajnje neprosvijećenim vlastodršcima, sve je to rezultiralo da primitivizam i neznanje kreiraju životni ambijent današnjih Bosanaca i Hercegovaca. Ona šačica građanski orijentiranog puka sve teže i bolnije osjeća taj spoj narastajućeg primitivizma i raspomamljenih suvremenih feudalaca u likovima nacionalno-političkih vođa, kriminogenih političkih struktura i nacionalističkih kulturtregera. To je na svim stranama u ozbiljnim analitičkim procjenama viđeno kao stanje najozbiljnije krize od Dejtona do danas.

Ono prema čemu otvaram dveri današnjeg Periskopa je jedan cvijet koji se razvijao usred te sveopće truleži i beznađa bosanskohercegovačkog.

Unatoč antikulturnoj i anticivilizacijskoj politici vrhova političkih stranaka iz pozicije i oporbe, podjednako, taj cvijet razvijao se i nudio kozmopolitske mirise.

Bilo je to bacanje bisera pred svinje, što bi rekli stari Latini.

Cvijet usred opće truleži i nazatka zemlje Bosne i Hercegovine u tišini i tvoračkom samozataju opirao se besperspektivnosti suprotstavljajući suroj zbilji pitanja dohitala iz onostranosti.

Bio je cvijet koji neće u vremenu uvenuti, jer impozantan skor njegovih knjiga i znanstvenih studija još će dugo biti stvarna intelektualna komparativna prednost Bosne prema velikom svijetu.

Baš kao i alem kamen bh duhovnosti, Šarčevićeva genijalna knjiga Sfinga zapada, cvijet kojem trulež okoliša nije jednostavno mogla ništa!!!

Taj cvijet bio je filozof i književnik, akademik Abdulah Šarčević.

Samo osioni totalitaristi, kakvi su danas na vlasti u Bosni i Hercegovini, nisu zapažali djelovanje grandiozne intelektualne pojave kakvom je svoju rodnu BiH godinama darivao ovaj negdanji profesor skopske, a većim dijelom života sarajevske univerze.

Njegove filozofske lucidije i poetsko snatrenje nad grubom stvarnošću posljednjih decenija u BiH, bilo je okrenuto više onostrano, postavljanju pitanja, jer za odgovore krležijanske težine Šarčević za života nije nalazio prave i ozbiljne sugovornike.

Bio je usamljenik u svijetu koji je preferirao materijalno nad duhovnim.

U blatu i truleži ovaj Krajišnik, potekao iz Starog Majdana, interpretirao je i osvješćivao sve nas, posvećujući se metafizici, do poetskih realija u širokom luku svoje ostrašćenosti i Borhesom i Beketom, ali i grafikama i slikarskim čarolijama, bliskijim renesansi nego vremenu našem, drugog velikog Krajišnika Mersada Berbera.

Šarčević i kao viziting profesor u Arizoni (USA) bio je omiljeni pedagog, tragalac po metafizičkim dubinama, a nije zanemarivao ni osobno spisateljstvo, ostavivši budućim generacijama Bosanaca i Hercegovaca zamaman intelektualni dar, kao svojevrsnu civilizacijsku iskaznicu države koja ga nikada do kraja nije ni razumjela.

Gotovo nestvaran je doprinos Abdulaha Šačevića filozofskoj znanosti.

Ponosio sam se što je akademik pisao o mojim knjigama.

Taj cvijet svih boja i tonova krležijanski dimenzionirane intelektualne nadmoći privatno je bio tankoćutan lirski sugovornik, koji je imponirao svojom etičnošću i temeljnom ljudskom dobrotom.

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Korni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nisam nikada upoznao Kornelija Kovača. To smatram osobnom krupnom greškom.  Ipak smo godinama dijelili isti sarajevski zrak… Svraćali na kultna mjesta. Danas mi ostaje da slušajući Batine nezaboravne hitove i svjedočeći o jednom časnom vremenu u kulturi Sarajeva, BiH i Jugoslavije nikad ne smetnem s uma rečenicu Fadila Redžića, vrsnog basiste Indexa: ,,Bata je svima nama bio profesor muzike”

 

Kada je, nedavno do mene stigla vijest da je ovozemaljski život napustio Kornelije Bata Kovač osjećao sam se kao da mi je, kako danas, pomodno vele ,,na bolji svijet” otišao dio obitelji, neko tako drag… Jer takvim sam od svoje mladosti dožiljavao tog muzičara nevjerovatnog talenta; klaviristu, kompozitora, aranžera, producenta… Obožavao sam pjesme koje je stvarao.

Sin violiniste prvu je kompoziciju napisao sa četrnaest godina. Bili su to Pusti trotoari. Obrazovanje je stekao na Muzičkoj akademiji u Gradu na Miljacki, kada su tamo katedre držali taki glazbeni virtuozi kakvi su bili profesori Stahuljak, Pozajić, profesorica Bašić… Avdo Smajlović…

Nova stvaralačka etapa za Kornelija Korača nastaje suradnjom sa sarajevskim legendarnim muzičkim sastavom Indexi, za koji Korni na startu piše dva velika hita Ako jednom budeš samaBoj na Mišaru.  Poslije Niša, gdje je rođen, Subotice i Sarajeva Kovač prelazi u Beograd, gdje će osim krače stvaralačke epizode u Engleskoj provesti najpotentnije godine svoga umjetničkog života.

Korni grupa postala je simbolom avangarde u žanru muzike koji je izvodila, a Bata Kovač, kao ,,na traci” stvara brojne hitove, za Zdravka Čolića, Oliveru Katarinu, Biseru Veletanlić, Mikija Jevremovića, Nedu Ukraden… 1974. godine Korni grupa predstavlja, sa primjernim uspjehom Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju na predstižom eurovizijskom natjecanju… Kornelije do zadnjih trenutaka svoga života komponira za film, pozorište, televiziju, a njegovo prisustvo u programima radio stanica, kako jugoslavenskih, jednako i inozemnih je gotovo pa neprebrojivo.

Kornelije Bata Kovač u svom stvaralačkom dinamizmu pokušao je 1977. napraviti jugoslovensku super grupu K2 sa skupinom reprezentativnih rok glazbenika…

U mom uhu, zanavjek, dok god budem živio,  oriće se Kornijeva pjesma, svojevrsni spomenik jednom čovjeku u vihoru revolucionarne epohe oslobodilačkog rata, topla ljudska podsjetnica na iznimnu čovječnost… Uhvatim se često kako je u tišini svoje radne sobe pjevušim… Čuje se  Ivo Lola

Nisam nikada upoznao Kornelija Kovača. To smatram osobnom krupnom greškom. Ipak smo godinama djelili isti sarajevski zrak… Svraćali na kultna mjesta. Danas mi ostaje da ponekad napravim poneki zapis poput ovog u dragom Periskopu… Da slušajući Batine nezaboravne hitove i svjedočeči o jednom časnom vremenu u kulturi Sarajeva, BiH i Jugoslavije nikad ne smetnem s uma rečenicu Fadila Redžića vrsnog basiste Indexa: ,,Bata je svima nama bio profesor muzike! Neka časni sarajevski roker Fadil Redžić okonča ovaj Periskop.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Luko

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovaj Periskop posvećujem Luki Paljetku, pjesniku od Grada, umjetniku koji u današnjoj Hrvatskoj nema ono mjesto koje mu prema njegovim djelima pripada, ali kojeg će povjesnice čarobnog Dubrovnika  pozicionirati u rangu Gundulića i Držića

 

Nostalgično vezan za vedute Grada podno Srđa, ali poglavito za dubrovačke umjetnike, one koji grad čine Gradom (u prevodu: nekadašnjom Dubrovačkom republikom!) u Periskop hoću unijeti moj više nego skromni zapis o akademiku Luku Paljetku, PJESNIKU OD GRADA…

Prijatelju i umjetniku koji, u današnjoj po mnogo čemu nakaradnoj Hrvatskoj, nema ono mjesto koje mu prema njegovim djelima pripada, ali kojeg će povjesnice ovoga čarobnog grada pozicionirati u rangu Gundulića i Držića. Presretan što pjesnika Luku lično poznajem zapisujem neku samo meni pristajuću bilješku o toj pjesničkoj i intelektualnoj gromadi. Dakle, sve je počelo od Nečastivog iz ruže da bi se nastavilo iznimnom dramskom ,,draperijom” Tri farse, pa Jutarnjom kockom, Na rubu tijela,Slikama sa izložbe, Nevenkom Arbanas, Pjesnima na dubrovačku, Hrvatskim temama, Pojmovnikom malog čovjeka, Lapadskim sonetima Iva Vojnovića, Sastavljanjem Orfeja, Skrovitim vrtom, Crnom kronikom, Nevidljivom zastavom… Pjesnik Luka autor je i sjajne replike na Šekspira, dramskim tekstom Poslije Hamleta, a njegova dječja pjesmarica Miševi i mačke naopačke neprevaziđena je u versovanom tvoraštvu za najmlađe i ne samo u Hrvatskoj.

Ovaj pjesnik, a briljantni prevodilac Šekspira, Bajrona, Vajlda, Đojsa, Prešerna po mom sudu je i dalje prvi redatelj u južnoslavenskom lutkarstvu… Režirajući svojedobno njegovu adaptaciju Šekspirovih Soneta na festivalu Splitsko ljeto osjećao sam se artistički iznimno nadmoćno jer sam se svakim novim pokretom i mizanscenom poklanjao uistinu renesansnom čudesnom Luki, koji je svoj doktorat vezao za hrvatskog književnika Antu Cetinea.

Drugujući godinama sa pjesnikom Lukom učio sam i saznavao tajne jedne čudesne poetike pisca koji je bez stvarnoga premca i u oblasti enologije na ovim našim zemljopisnim i literarnim paralelama i meridijanima. Nikada se posljednjih godina nisam radovao nekoj nagradi kao onoj koja je u Mostaru VELIKOM LUKI dodijeljena… Nagrada imenom velikog Alekse Šantića velikom Luki. Okončavam ovaj zapis porukom: živi što duže veliki Luka i čini nam dane i noći šekspirijanski veličajnim!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Nijemi pred tradicijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Okamenjenost u tradicionalnim šemama neće donijeti čestitu revalorizaciju Šantićevog književnog svijeta, a ponajmanje atraktivnost programskih sadržaja. Šantić je bio pjesnik cijelog Mostara, vizionar zajedničkog života, a to što se njime danas bave ljudi suženih vidika, i isključivo jednoj nacionalnoj komponenti okrenutih postupaka krupno je ne samo kulturno, već i političko pitanje

 

Pogledao sam program ovogodišnjih Šantićevih večeri poezije. Kao rođeni Mostarac, kao čovjek koji je dobar dio godina proveo u negdanjem čarobnom Mostaru, bio sam iznimno tužan. Jer poštovanje blistave književne i umjetničke tradicije grada na Neretvi i Radobolji ne znači idolopoklonstvo prema toj istoj tradiciji već njenu nadgradnju, njenu suvremenu refleksiju… Toga nažalost nema ni u naznakama u programu ovogodišnje manifestacije, niti u programima godina koje smo „odživjeli”.

Zboriti danas o književnom monumentu Alekse Šantića, u najmanju ruku je neukusno „prežvakavajući” manje ili više uspjele osvrte i kritike o najvećem pjesniku Mostara i Hercegovine. To je i svojevrsna negacija Aleksine pjesničke izvrsnosti. Šantić je u svome dobu bio profet koji je daleko vidio i koji ni sam nije robovao tradiciji. Dapače, i kao pjesnik, ali i kao zborovođa Gusala stalno je promicao avangardni pristup umjetničkom životu u svome Mostaru. Toga očito nisu svjesni naivni apologeti njegovoga djela rodnom mu gradu. Ubijeđen sam da je živ, i sam bi Aleksa rastvorio dveri Šantićevih večeri i za djelo internacionalno najpotvrđenijeg mostarskog književnika Predraga Matvejevića, za Aleksinog suvremenika Svetozara Ćorovića, za suvremenika našega sa apatridskom nimalo sretnom sudbom i londonskom adresom Milenka Mišu Marića, pa za pjesnika neponovljivih Mostarskih kiša akademika Peru Zupca…

Mogao bih ovako nabrajati unedogled… Jer kada će se ova manifestacija „sjetiti” velikog Ilije Jakovljevića, nendmašnog nakladnika Ihsana Ice Mutevelića, velikih redatelja i glumaca koji su teatarski sjajno imaginirali Šantićev svijet. Nevjerojatna je ta mostarska književna tradicija i izdavaštvo (Pher i Kisić don Miličevć). Bez ikakve ambicije da kritiziram, imam potrebu ponovno ukazivati da okamenjenost u tradicionalnim shemama neće donijeti čestitu revalorizaciju Šantićevog književnog svijeta, a ponajmanje atraktivnost programskih sadržaja. Šantić je bio pjesnik cijelog Mostara, vizionar zajedničkog života, a to što se njime danas bave ljudi suženih vidika i isključivo jednoj nacionalnoj komponenti okrenutih postupaka, krupno je ne samo kulturno, već i političko pitanje. Kao što su moji i don Miličevi i Ivan Frano Jukić, ništa manje nisu Hamza Humo i stari pjesnici što su stvarali na arapskom jeziku.

Na tradiciju i suvremenost treba gledati širinom Aleksinih dalekozornih pogleda.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo