Povežite se sa nama

PERISKOP

Vila „Neretva“

Objavljeno prije

na

Zapis o djetinjstvu

 

Zvali smo je Titova vila.

Nalazila se stotinjak metara od zgrade u kojoj je proteklo moje djetinjstvo, u mostarskoj ulici Hasana Zahirovića Lace, narodnog heroja iz Drugog svjetskog rata.

Nisam siguran da je Maršal ikada kročio u arhitektonski izuzetno skladno i lijepo izgrađene prostore za to doba. A da je u njoj boravio, oduševljavao bi se plahovitom i bistrom Neretvom, pa i čudesnim stijenjem nad kojim je niklo ovo zdanje. Nedaleko je bila još jedna vila… Ona koju je ugledni arhitekt Romeo Tiberio projektirao i izgradio da bi u njoj uživao…

U Periskop je Titova, ili kako smo mi djeca govorili Titina vila ušla, ipak radi njenoga daljeg života.

Socijalistička buržoazija, funkcionerska kamarila, pod izgovorom neophodnosti partijskog tajnog sastajanja, daleko od očiju običnog svijeta i mostarske raje počela je koristiti salone, a vjerojatno i sobe, zamišljajući sebe kao jedinog, eksluzivnog korisnika Maršalu namijenjenih prostora.

Kako se vila nalazila tik uz čuveni hotel „Neretva“ dobila je i ona zvanični naziv (!!!) po rijeci – simbolu Mostara.

Ali, autentični Mostarci i dalje su je zvali Titova vila! Zovu je tako i danas!

Prvi i do današnjeg dana jedini put u Titinu vilu ušao sam kad je u njoj jedno vrijeme bila smještena jedna od televizijskih stanica.

Trajanje intervjua koji je obavljan sa mnom bilo je i vrijeme mog boravka u prostorima koji su tad do kraja bili preuređeni za krajnje komercijalne svrhe.

Međutim, pri ulasku i izlasku iz Titine vile imao sam potpuno isti osjećaj uzbuđenja, potekao iz dana djetinjstva i mladosti, kada je vila bila mistična zgrada u kojoj smo vjerovali da boravi Maršal Tito, ali mi to samo ne znamo…

I tada, ali i prije i poslije tog moga kratkog boravka u vili moje osjećanje besperspektivnih futura grada na Neretvi pojačavalo se kada bih bacio pogled na ostatke ostataka nekada velebnog hotela „Neretva“, u kojem je noćivao i car Franjo Josif kada je na poziv čuvenog gradonačelnika Mostara Mujage Komadine, boravio u Mostaru i prisustvovao otvaranju danas Titovog mosta, sa čije dvije strane su mostarski hoteli „Neretva“ i „Bristol“.

Nekadašnji hotel „Neretva“ nikako da bude obnovljen. Novi vlasnici krhotina i ruševnosti negdanjeg ugostiteljskog gradskoga ponosa nikako da završe obnovu i ostaci ostataka jednog hotela legende bruka su i nemoć sadašnjosti moga rodnog grada.

Nije moja fascinacija građevinom izgrađenom na Pećinama iznad Neretve ni danas manja nego što je bila u djetinjstvu, kad je vila „Neretva“ pobuđivala gotovo mističke asocijacije.

Pogotovo u kontekstu nekih nakaradnih građevina, koje se ovih naših nesretnih godišta pokušavaju takmičiti sa sjajno projektiranom i izvedenom Titinom vilom…

A bojim se da će toga svetogrđa na obalama prelijepe Neretve biti sve više, jer para novih tajkuna ne zna plakati.

Malo je pisano i govoreno o toj Titinoj vili,  ali ona,  siguran sam, jeste i danas,  nešto obnovljena, svojevrstan simbol sklada, kao uostalom i doba u kojem je nastala!

Načekaće se današnje Mostarke i Mostarci da opet na obalama Neretve nikne ovako skladno zdanje!

A dotle bar će moje uspomene biti sve jače i intenzivnije…

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo