Povežite se sa nama

MONITORING

Tamna je noć

Objavljeno prije

na

Vlada je, ozvaničeno je prošlog četvrtka, odlučila da preuzme 22 miliona eura kredita koji je KAP uzeo od Dojče banke. Kao da je i imala bilo kakav izbor, nakon što je vlasnicima fabrike u Golubovcima velikodušno garantovala za više od 130 miliona kredita, ignorišući da Oleg Deripaska i njegovi partneri u Crnoj Gori ne poštuju ni ugovore ni usmene dogovore. Makar ne one zaključene sa državom. Premijer Igor Lukšić je nakon odluke najavio da će od Skupštine tražiti „da se izjasni o povjerenju Vladi kada je u pitanju KAP i vođenje ekonomske politike”. Njega, tako tvrdi, zanima da li Vlada ima mandat da nastavi da rješava taj problem. Javnost, istinu govoreći, nije do sada znala ni da je vlast počela da se bavi problemom KAP-a. Ukoliko se kao rješavanje ne podrazumijeva opraštanje KAP-ovih dugova i plaćanje računa koje naprave Vladini partneri iz uprave Kombinata.

O načinu na koji se Lukšićeva Vlada bavi KAP-om svjedoči i to što je njegov kabinet iz Njemačke obaviješten da je ta kompanija, u kojoj je Crna Gora (uz Deripaskin CEAC) pojedinačno najveći vlasnik sa pravom veta na sve poslovne odluke, prekršila ugovorene obaveze. Konkretno, kreditorima nije dostavila izvještaj o tome kako je potrošila pozajmljena sredstva. Ili su u Vladi sve to znali, ali su riješili da prešute nezakonitosti i ceh još jedne pljačke prebace na pleća poreskih obveznika?

Predstojeća rasprava može biti prilika da se ova tema opet načne. Očito je, ipak, da se do pune istine o (post)privatizaciji i predstojećoj nacionalizaciji KAP-a može doći samo uz pomoć policije, tužilaštva i suda. Ne, naravno, onih kojima komanduju Božidar Vuksanović, Ranka Čarapić i Vesna Medenica. Ali, to je neka druga priča.

Prošle nedjelje smo saznali da su ministri iz redova SDP – Vujica Lazović, Ivan Brajović i Andrija Lompar – još jednom bili protiv odluke o KAP-u koju je donijela većina Vlade iz redova DPS-a. To jogunjenje traje još od 2004. godine i odluke o privatizaciji Kombinata. Takođe tradicionalno, protivljenje SDP-ove trojke ostalo je na nivou gunđanja u mikrofon.

Aktuelni potpredsjednik Vlade Vujica Lazović bio je na čelu državnog tima koji je u ime Vlade i crnogorskih državnih fondova u martu 2009. godine sastavio kontratužbu protiv tadašnjih i sadašnjih partnera iz KAP-a. Prema tom dokumentu ruski vlasnici Kombinata su kršenjem privatizacionog ugovora, utajom poreza, neplaćanjem dospjelih obaveza prema dobavljačima i radnicima oštetili Crnu Goru za prilbližno 200 miliona eura. Lazović, dakle, dobro zna sa kim imamo posla.

Ipak, kao da ništa nije bilo, zaraćene strane su zaboravile na međusobne prevare i u novembru 2009. potpisale „Ugovor o poravnanju… povodom neizvršavanja međusobno preuzetih obaveza” tokom privatizacije KAP-a. Kao potvrda novog ugovora stigle su državne garancije vrijedne 131 milion eura. Makar toliko će Crnu Goru koštati nastavak saradnje Olega Deripaske i Mila Đukanovića.

,,Garancije koje je Vlada dala Kombinatu aluminijuma za kredit kod OTP i VTB banke će gotovo sigurno biti aktivirane, ocijenio je Milenko Popović, profesor Univerziteta Mediteran, navodeći kako je aktuelna otplata duga Dojče banci samo uvertira.

Istog mišljenja je i Željko Bogetić, glavni ekonomista Svjetske banke za Crnu Goru, Srbiju i Makedoniju. I on cijeni kao sasvim izvjesno da će država otplatiti svih 131 miliona koje je garantovala. Bogetić ujedno upozorava: „Vlada ne treba da garantuje za poslovne rizike privatnika, jep se garancije u obimu koji prevazilazi snagu budžeta mogu pretvoriti u kamen o vratu…”.

Tako stižemo do jedne od glavnih dilema o Kombinatu aluminijuma. Nepoznanica je ko je i na osnovu kojih ekonomskih parametara odlučio da država rizikuje bankrot pomažući kompaniju koja, ovakva kakva je, mnogo više šteti Crnoj Gori i njenoj privredi, nego što koristi.

Pođimo od elementarnog: do kraja 2005. kada je predat Deripaski i njegovim skrivenim partnerima, KAP je – podržan od Željeznice, Luke Bar, Jugopetrola… – funkcionisao kao repro lanac u kome se domaći boksit, električna energija i radna snaga, angažuju i transformišu u strateški izvozni proizvod. KAP je privatizovan na insistiranje Mila Đukanovića u momentu kada su analitičari najavljivali dolazak „zlatnog doba” aluminijske industriju. Zvanično, cilj privatizacije bio je da se KAP razduži, smanji prodaja neprerađenog metala a poveća prerada u KAP-ovim i kooperanstkim fabrikama.

Godinu dana pošto su novi vlasnici preuzeli Kombinat cijena aluminijuma skoro se udvostručila. To nije ni KAP-u ni Crnoj Gori donijelo ništa dobro. Naprotiv. Od prethodno navedenih resursa (boksit, energija, radna snaga) Kombinat danas koristi samo onaj sa kojim je Crna Gora u deficitu – struju. Boksit se uvozi, dok je Kombinat sveden na Fabriku elektrolize. Koja, budi rečeno, ne plaća ni potrošenu struju, ni mazut, ni preostale radnike. Njih je tri puta manje nego prije privatizacije.

Porasli su samo dugovi. Prije privatizacije KAP je bankama i dobavljačima dugovao oko 100 miliona dolara. Danas su njegovi dugovi, procjenjuje se, tri i po puta veći. A država garantuje isplatu makar trećine tih potraživanja.

Vujica Lazović je jesenas predočio računicu po kojoj je posao sa Deripaskom i njegovim CEAC-om Crnu Goru koštao 360 miliona eura. SDP i dalje daje većinu Vladi koja pustoši Crnu Goru.

Nije samo Lazović nedosljedan. Premijer Lukšić danas kaže da je Vlada pomagala KAP-u jer je to donijelo ekonomski rast i sačuvalo 1.200 radnih mjesta. „Da smo ugasili KAP 2009, recesija bi bila dublja…To bi se odrazilo i na kreditni rejting zemlje, povećao bi se javni dug…”, objašnjavao je nedavno Lukšić.

Ista Vlada prstom nije mrdnula da sačuva 10.000 radnih mjesta koja su ugašena dok je ona branila interese partnera iz Kombinata. Nijesmo baš svi zaboravili da je isti Igor Lukšić sredinom 2008. godine tvrdio: ,,KAP danas nije više toliko relevantan kao što je nekada bio za crnogorsku ekonomiju”. Budući premijer je tada objašnjavao: ,,Kada bi funkcionisao punim kapacitetima, KAP-ovo učešće u BDP bilo bi četiri do pet odsto, a neto izvozni efekat između sedam i osam odsto. Ne samo direktni nego i indirektni efekat. To više nije ono što je nekada bilo…”.

Potom je Lukšić postao ministar – finansijski alhemičar kadar da jedan milion prebačen iz trezora na račune privilegovane Prve banke pretvori u 11 miliona u državnoj kasi. A onda i premijer spreman da interese suvlasnika KAP-a brani po svaku cijenu.

Kada je Igor Lukšić – danas ili 2008. – brinuo o javnom dobru, a kada je prednost dao interesima domaćih i međunarodnih moćnika? U (para)državnim medijima dušebrižnici pozivaju da se (,,u ovom dramatičnom trenutku”) ostave po strani pitanja ko je, šta, kako i koliko upropastio i opljačkao. Ne treba, kažu, rasipati energiju na ono što je bilo. Zapravo, istina je da ni KAP-u ni Crnoj Gori nema spasa ukoliko dozvolimo da ,,čuvari tajne” nekažnjeno nastave i dovrše započeto.

Ili, da ne budemo isključivi: neka Lukšić i njegova Vlada razduže KAP tako što će na račune povjerilaca i neizmirenih dobavljača jedan isti milion uplatiti 22, 131 ili 350 puta. Uspiju li, treba im odati priznanje i dati podršku. U suprotnom, neko mora biti odgovoran.

Čelnici DPS-a, njihov Lukšić i njegova Vlada misle da još nije vrijeme za podnošenje i plaćanje računa. Zato premijer na mala vrata aktuelizuje ideju da se opljačkani i upropašćeni KAP ponovo prepakuje i udruži sa Termoelektranom i Rudnicima uglja u Pljevljima. To je, sjetimo se, baš ono što je neko, nekada obećao Olegu Deripaski. I za uzvrat dobio nešto.

Na prvo čitanje Lukšićeva (da li zaista njegova?) ideja djeluje pristojno, pošto bi objedinjenim sistemom gazdovala Vlada. Makar na prvi pogled. Praveći se nevješt, ministar ekonomije Vladimir Kavarić objašnjava cijenu drugih rješenja: ,,Godišnje je potrebno 20 miliona eura subvencije za struju da bi KAP bio blizu onoga što se zove mrtva tačka rentabilnosti. Sa pretpostavkom da su dugovi nula.” A dugovi, svi znamo, nijesu nula nego 350 miliona. Tako da bi i subvencije morale biti mnogo veće.

To bio trebalo da nas navede da prihvatimo ideju velikih igrača iz DPS-a, da se rasprava o ogromnoj šteti koju su za račun anonimnih vlasnika KAP-a, napravile ova i prethodna vlada iskoristi za legalizaciju krađe Termoelektrane od građana Crne Gore. Može li to proći?

Zamislite da je ta ideja već realizovana, pa da Termoelektrana i Rudnik uglja ovih dana rade za Kombinat i njegove vlasnike, a ne za elektroenergetski sistem Crne Gore, njenu privredu i građane. Mi ne bismo imali ništa, a njima bi i to bilo malo.

Izbor nije težak. Zavisi samo da li vjerujete Milu, Igoru i Ranku ili svojim očima i zdravom razumu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo