Povežite se sa nama

MONITORING

D(r)ugovi guše zemlju

Objavljeno prije

na

Crnogorski građani platiće stotine miliona eura, ako ne i milijarde, zbog toga što je Vlada izdavala rizične garancije za kredite sumnjivim of-šor kompanijama i stranim i domaćim tajkunima. Na naplatu je prošle sedmice stiglo 22 miliona eura koliko iznosi kredit KAP-a kod Dojče banke, a za koji je garantovala crnogorska vlada. To je tek početak. Vlada je garantovala za još 110 miliona eura kredita koliko je KAP,č iji je za javnost vlasnik ruski tajkun Oleg Deripaska, u posljednjiih nekoliko godina, povukao od OTP i VTB banke. Stručnjaci vjeruju da će ubrzo biti aktivirane i te garancije. Plus kamate.

,,Postoje razni načini da se taj dug vrati, ali to su tehnička pitanja, manje bitna. Sigurno je da će dugovi ubrzo stići na naplatu i da će pasti na teret građana”, kaže za Monitor profesor Milenko Popović. On je ranije ocijenio da Crnoj Gori prijeti bankrot – ukoliko se aktiviraju sve garancije izdate KAP-u.

Popović podsjeća da je 135 miliona eura kredita samo dio duga od oko 800 miliona koji je napravljen otkako je Kombinat privatizovan. Sve će to platiti građani.

,,Kada je Kombinat prodat Deripaski, 200 miliona eura duga je preuzela država. Kroz subvencije za poreze i struju dato je, od privatizacije, KAP-u oko 250 miliona eura. Međutim, novi vlasnici su uspjeli da se zaduže za 350 miliona eura. Sve na teret građana”.

Kako je kralj aluminijuma, kako zovu Olega Deripasku, u periodu u kome je na svjetskom tržištu cijena aluminijuma bila uglavnom povoljna za proizvođača, uz sve povoljnosti i subvencije dobijene od države uspio da napravi dodatnih 350 miliona eura duga? Radi li se o oprobanom modelu – napumpavanja dugova i izvlačenja profita, a onda se dugovi socijalizuju (padaju na teret cijelog društva), a profit izvlači of-šor vlasnik. Najvjerovatnije sa lokalnim partnerima koji su i omogućili privilegovanu poziciju privatizovanoj firmi.

KAP je, prema tvrdnjama opozicije, prošle godine imao 40 miliona profita. Profit je, tvrdili su opozicioni lideri, otišao vani, kao i ranijih godina. Dugovi su ostali državi.

Zašto je crnogorska vlast posmatrala kako se iz KAP-a isisava novac , ne reagujući na kršenje ugovora o privatizaciji i pri tom izdavala garancije za kredite iako su, i po priznanju ministara, te garancije bile rizične? Stvarno, da li su stotine miliona poklonjene Deripaski, ili je on samo front za moćne domaće igrače?

Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, ostao je uskraćen za odgovor koji je prošle godine uputio vladinim zvaničnicima u parlamentu – ko stoji iza bivšeg vlasnika Željezare, of-šor firme MNSS, i ko je „stvarni” vlasnik KAP-a. ,,Iz odgovora na to pitanje postalo bi jasno zašto ste im dali astronomske garancije. Iza tih firmi stoji bivši premijer Milo Đukanović”, tvrdio je Medojević u parlamentu. Nije bilo odgovora.

Prema evidenciji kiparskog registra iza of-šor kompanije Ceac holdings limited (CEAC), nekadašnje Salamon enterprises limited koja je preuzela KAP, stoji čitav lanac kompanija od kojih su neke registrovane na Djevičanskim ostrvima. Kao prvi vlasnik CEAC-a u oktobru 2004. godine upisane su kompanije Zoulina management limited i Zoulian limited, da bi istog dana firmu kao stopostotni vlasnik preuzela of-šor kompanija Rusal holding limited sa Djevičanskih ostrva. Naredne, 2005. godine vlasnik je Eagle capital group limited, a samo dva mjeseca potom kao vlasnik se upisuje kompanija En plus group limited. Radi se o lancu of-šor kompanija, gdje iza svake sljedeće, poput babuški, stoji još jedna of-šor firma iza koje se krije stvarni vlasnik.

Ne zna se ni ko stoji iza MNSS, bivšeg vlasnika Željezare, kome će država platiti preko 26 miliona eura. Toliko je Vlada garantovala za kredit MNSS, a ta garancija je aktivirana. Ali to nije sve. MNSS je najavio tužbu protiv Crne Gore tešku desetine miliona eura. Plus stotinu miliona eura duga, koliko je prema riječima stečajnog upravnika Željezare Veselina Perišića, MNSS zadužio Željezaru. I otišao! Smiješno je da MNSS koji je kršio privatizacioni ugovor i napravio toliko dug sada traži obeštećenje od države, rekao je Perišić.

Ko je stvarni vlasnik ovih kompanija? Dok neko tužilaštvo ne zavrne rukave, to će ostati misterija. Ali na to će se još čekati.

Ranka Čarapić, državna tužiteljica, odbila je da razmotri inicijativu Nebojše Medojevića da se ispita valjanost ugovora o poravnanju sa KAP-om koju je lider PzP uputio krajem 2010. Medojević je tada upozoravao da se vlada ponaša ne samo neodgovorno i na štetu građana kada otpisuje dugove ili izdaje garancije KAP- u, već i da čini krivična djela i da se radi o kriminalu. Tužiteljica se proglasila nenadležnom.

Ukupno potpisane državne garancije, saopštio je u parlamentu ministar finansija Milorad Katnić, u septembru prošle godine iznosile su 540,5 miliona eura. Polovina tih garancija, kazao je, je ,,rizična”. Zašto su onda izdate? Vujica Lazović, potpredsjednik Vlade, saopštio je: ,,Vlada još ne zna da li je milionska pomoć privatnim kompanijama imala efekta”.

Sa više međunarodnih i domaćih adresa stizala su upozorenja da su neke od garancija, poput onih izdatih KAP-u i MNSS-u, u najmanju ruku problematične. To se konstatuje i u posljednjem Izvještaju EK o napretku Crne Gore.

,,Crna Gora je pružila samo ograničene dokaze o činjenicama uzetim u obzir prilikom određivanja premije za rizik koja je naplaćena za izdavanje državnih garancija, kako bi se podržali zajmovi ovih kompanija. Potrebni su dodatni podaci kako bi se izračunao tačan iznos pomoći date u vidu državnih garancija za relevantne zajmove”, navodi se u tom dokumentu.

I Državna revizorska institucija (DRI), u reviziji završnog računa budžta za 2010. godinu, konstatuje da su pojedine garancije, posebno one izdate KAP-u ,,rizične”.

DRI je preporučila Vladi da uz više opreza izdaje garancije, da planira kako će ih otplatiti ako se aktiviraju, da ih izdaje za projekte važne za opšti društveno – ekonomski i regionalni razvoj i da ih izdaje firmama čiji finansijski izvještaji i poslovna politika garantuju da će izmirivati kredite.

Dakle, Vlada je osim što je izdavala garancije nepoznatim vlasnicima koji su kršili privatizacione ugovore i preuzete obaveze, te garancije izdavala je i bez plana šta u slučaju da se aktiviraju. Pri tom, garancije su su izdavane preduzećima čiji izvještaji i poslovna politika ne garantuju da ih mogu vraćati.

Vlada je demantovala da je izdala garancije Vektri Dragana Brkovića, kumu bivšeg premijera Mila Đukanovića, prema kom je država uvijek bila bolećiva, od posla sa KAP-om devedestih do koncesija na sjeveru Crne Gore. Vektra bankama duguje preko 190 miliona eura, od čega 100,2 miliona treba da vrati OTP banci i njenoj crnogorskoj kćerki CKB. Kompletna imovina Vektre založena je za taj dug. Iz PZP su tvrdili da je Vlada ipak izdala garancije Vektri i da će one ubrzo biti aktivirane. Brković je, o čemu je Monitor već pisao, preuzeo vrijedna crnogorska preduzeća, a njihovu imovinu založio uzimajući ogromne kredite. Gotovo sva preduzeća na čiji je račun uzimao kredite, Brković je uništio.

Iz PZP tvrde i da je vlada izdala garancije i firmi Pantomarket koja je podigla kredite koji su prema nekim tvrdnjama mnogo veći od založene imovinu vrijedne nekoliko desetina miliona eura. Iz Vlade su demantovali da su izdali te garancije. Međutim, iz Vlade su potvrdili da su izdali garancije nikšićkoj firmi MIRAI, Montenegro erlajnsu, Rudnicima boksita…

Još jedna demantovana garancija je ona navodno izdata grčkom biznismenu Petrosu Statisu, zakupcu Svetog Stefana koji po tom osnovu državi duguje preko 1, 3 miliona eura. Statis je demantovao da je dobio garancije za kredit od 35 miliona eura. Iz MANS-a su više puta upozoravali da Statis krši ugovor o zakupu i gradi nelegalno. Grčki biznismen međutim tvrdi da Vlada njemu duguje 50 miliona eura. Kojih?

Nebojša Medojević je nedavno za Monitor ustvrdio da je i tokom privatizacije KAP-a postojala korupcionaška šema poput one sa privatizacijom Telekoma, te da su dva crnogorska zvaničnika dobili za korupciju prilikom privatizacije KAP-a nekoliko desetina miliona eura, plus 300 miliona za biznis koji je propao i koje sada Rusi traže nazad. Da li i Statis ima neke slične neraščišćene račune?

Milenko Popović je već upozorio da najnovije stvari vezane za garancije KAP-u i Željezari ,,ukazuju na jake indicije da se sada prešlo sa jednokratne korupcionaške transakcije na korupciju dugoročnog poslovnog aranžmana”. U toj šemi, kaže Popović ,,naš nik procesa privatizacije zapravo dobija učešće u akcijama i profitu fantomskih organizacija koje kupuju te naše firme”.

Ko stoji iz fantomskih firmi i zašto im se garntuje našim novcem? To, možda, najbolje otkriva jedna budvanska šema. Monitor je nedavno pisao kako je misterioznoj kompaniji sa Kipra opština Budva garantovala višemilionski kredit. Ta je firma najavljena kao grčko-španski konzorcijum, koji će investitrati u akva park. A uvidom u kiparski registar ispostavilo se da je jedan od vlasnika firme Miloš Marović, sin potpredsjednika DPS-a. Od akva parka, naravno, nije bilo ništa. Ali, zato Budvani vraćaju Marovićeve milionske kredite.

Marović je bio naivan i ostavio je tragove. Manji su, ipak, problem njegovi krediti. Svi mi vraćamo dugove onog mnogo moćnijeg i opreznijeg. Računi su tek počeli da stižu. Samo ove za KAP, plaćaće i naši unuci.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo