Povežite se sa nama

MONITORING

Tamo daleko

Objavljeno prije

na

DPS-02

Bila jedna bašta. U bašti zakopani papiri na kojima piše ko je i koliko prljavih para dobijao da bi neko pobijedio na izborima i postao vlast. Onda su papiri iskopani i ništa više nije bilo isto. Tamo daleko. Zemlja je susjedna nam Hrvatska, papiri, pišu mediji, sadrže popis članova HDZ-a kojima je novac iz crnih fondova, uoči izbora, isplaćivan na ruke. Dokumente je sakrila, pa onda otkrila, bivša blagajnica i knjigovotkinja HDZ-a Branka Pavošević. Ona je istražiteljima Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta predočila detalje o funkcionisanju stranačke „crne blagajne” u vrijeme dok je na njenom čelu bio tadašnji premijer Ivo Sanader. Rekla je da je oko 1,75 miliona eura – iz ilegalnog, crnog fonda HDZ-a, potrošeno na predsjedničku kampanju sadašnje premijerke Jadranke Kosor 2004. i 2005, dok je dio otišao na kampanju za parlamentarne izbore 2007. Kosorova je kazala da ništa nije uzimala i da nije znala za paralelni sistem finansiranja HDZ-a.

Ranije je bivši šef carine i HDZ-ov logističar Mladen Barišić otkrio kako je HDZ „isisavao” novac iz javnih preduzeća i organizacija. Uskok je dobio detaljnu sliku kako je to funkcionisalo i ko je sve bio umiješan u nelegalno poslovanje. Na kraju su mediji počeli da razmatraju da li je HDZ zločinačka organizacija i bi li stranci čiji je bivši predsjednik optužen za kriminal i korupciju trebao biti zabranjen politički rad. Prema hrvatskim zakonima, Ustavni sud „nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad”. Stručnjaci upozoravaju da je bitno razlikovati vođstvo stranke od ostalih njenih članova.

Vođstvo HDZ-a moglo bi biti optuženo da je zločinačka organizacija koje je svoju političku moć zloupotrebljavalo u organizovanju koruptivnih aktivnosti.

Dok pesimisti smatraju da se događaji u Hrvatskoj ni na koji način ne mogu porediti sa situacijom u Crnoj Gori, umjereni optimisti primjećuju da je i u Hrvatskoj prije nekoliko godina ono što se sada zbiva moglo izgledati kao fantastika.

Profesor Milan Popović još prije nekoliko mjeseci je pozvao nadležne da zabrane rad vladajućoj DPS. Po njegovom mišljenju, osnov za to postoji u članovima 55 i 149 Ustava Crne Gore u kojima piše da je zabranjeno djelovanje političkih i drugih organizacija koje je usmjereno na kršenje zajamčenih sloboda i prava ili izazivanje nacionalne, rasne, vjerske i druge mržnje i netrpeljivosti. Rad partije može da zabrani Ustavni sud.

DPS je, podsjetio je Popović, sve do 1998, dakle i 1995, u vrijeme genocida u Srebrenici, bila u koaliciji sa SPS Slobodana Miloševića, pa valjda sa njima i suodgovorna za ovaj zločin. ,,Faktičko aboliranje vrha DPS glavni je razlog produžene nekažnjivosti ratnih zločina kao i produženih progona svih u Crnoj Gori do današnjeg dana koji kažnjavanje ovih zločina traže. Riječju, ne samo pravda za mrtve, nego i sloboda za žive, zahtevaju zabranu DPS. I SDP, koja u posljednjih više od deset godina pomaže ovoj da izbegne pravdu”.

Ivo Sanader čami u tamnici, a nije bio predsjednik vlade koja je deportovala izbjeglice i slala ih u smrt.

O poslovnim uspjesima DPS-a i njemu pripadajuće vlade u vrijeme sankcija detaljno je, knjigom, svjedočio bivši predsjednik DPS-a Momir Bulatović. Zapisana su imena, prezimena, iznosi. Za državnog tužioca i državne borce protiv korupcije to je ostalo neinteresantno štivo.

Zarade DPS-a kao vladinog stanodavca takođe ni za koga nijesu bile tajna. Milionski prihodi ostvareni kršenjem Zakona o imovini bivših društveno-političkih organizacija ostali su im k'o od baba.

Ne zna se je li kod nas neko nešto zakopavao, ali da je imao šta više je nego očigledno. Nakon posljednjih lokalnih izbora DPS-ov dužnosnik Rajko Kovačević se pohvalio kako je jedino DPS čista obraza i računa koje redovno prilaže u svojim finansijskim izvještajima nadležnim državnim organima.

Prema zvaničnom finansijskom izvještaju, DPS-u je prošle godine 654.000 eura uplatilo blizu 2.000 građana.

O obrazu nije fajde govoriti, ali kad su objavljena imena darodavaca, ljudi su počeli da javno govore kako u humanitarnoj akciji pomaganja DPS-a uoči izbora nijesu učestvovali. Između ostalih, profesorica i članica Senata Univerziteta Bojka Đukanović potvrdila je da je matični broj, naveden u izvještaju DPS-a, njen, ali i da joj nije poznato da je partiji uplatila 500 eura. Odakle su došle pare, ako nijesu došle od ljudi čija su imena na spisku, DPS nikad nije morao da objasni.

Premijer Igor Lukšić s pravom je uočio da je objavljivanje jednog dijela informacija o donatorima direktno kršenje zakona o zaštiti ličnih podataka, pohvalio se da sam rado daje novac u partijsku kasu. Objasnio je kako ,,ima motiv” da potraži odgovor na to ,,kako je moglo da se dogodi da donatori i članovi partije reaguju na način na koji su reagovali”. Prepoznao je očito, nedisciplinu u svojoj partiji, ne i čudne tokove novca.

Monitor je nedavno pisao i o neobičnoj mreži solidarnosti u DPS-u. Recimo, kako su više od pola para za kampanju Koalicije za Evropsku Podgoricu – dr Miomir Mugoša na majskim lokalnim izborima dali ljubazni pojedinci iz Herceg Novog i Nikšića. Nikšićanima je takođe veoma bilo stalo i do izbora u Pljevljima, pa su svojima i tamo dali pare, dok su DPS u Andrijevici uglavnom finansirali Tivćani. Moglo bi se primijetiti da je pare, kao i sve drugo, teže uhvatiti dok se vrte, kad bi ovdje o bilo kakvom hvatanju bilo riječi. Jok. Niko, da se zna, nije pitao Hajra Kajevića iz Bijelog Polja šta ga je podstaklo da 2.000 eura pokloni listi Za evropski Šavnik – Velimir Perišić DPS-SDP, niti odakle mu te pare. Jednako kao ni Ivana Novosela iz Tivta koji je, iako ima preko 40 hiljada eura kredita u evropsku Andrijevicu uložio 1900. Više od dvije svoje plate.

„Sanader i HDZ su treća liga u odnosu na ove naše” kaže Milan Popović. „Šanse da će vlast u Crnoj Gori uspjeti da sa etiketom evropskih integracija legalizuje zločine i pljačku su – 50:50.”

„Jasno je da će u Hrvatskoj postojati kontrolisana vlast, zavladaće strah od velikih korupcionaških afera. Međutim, to se desilo poslije smrti njihovog lidera i jednog mandata HDZ-a u opoziciji. Kod nas je i dalje nekima sve dozvoljeno. Iz psihološke perspektive, to ih izaziva da idu dalje”, kaže profesor političke psihologije Filip Kovačević. Prema njegovom mišljenju isključena je mogućnost da će se DPS, koja, kako kaže „nije partija nego hobotnica” samoreformisati. „Sinergija onih koji žele da žive u društvu gdje je zakon jednak za sve nije nešto što se može desiti sjutra ili za tri mjeseca, ali treba početi raditi”.

Blizak nam je i mogao bi biti poučan hrvatski primjer. Samo, opjevani su oni koje je buditi – uzalud.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo