MONITORING
Traganje za odstupnicom
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor onlineKako se približava kraju petogodišnjeg mandata – ističe mu maja 2013 – Filip Vujanović, crnogorski predsjednik bez prava reizbora, javnost učestalo suočava sa dilemom: razilazi li se sa partijskom drugovima? Od izbora za predsjednika države emituje stavove navodno protivne državnom kursu: uprkos priznanju nezavisnosti Kosova, neće potpisati ukaz o imenovanju ambasadora u Prištini dok se Crnogorcima ne obezbijedi ustavni status manjine; eksplicitno tvrdi da je Mitropolija crnogorsko-primorska, eparhija SPC, jedina kanonska predstavnica pravoslavlja u Crnoj Gori; nije bio saglasan da se u Zakonu o statusu potomaka dinastije Petrović Njego nađe odredba koja Podgoričku skupštinu iz 1918. definiše kao „akt nasilne aneksije”; sada je objavio kako pola himne sluša sa zadovoljstvom a drugu polovinu zato što mora.
Na drugoj strani, njegove medijske ispovijesti lišene su oštroumnih primjedbi na tranziciono varvarstvo u pravosuđu ili ekonomiji ili u radu policije i službe bezbjednosti – sve teme za koje je i te kako kompetentan. Jer, Vujanović u depeesovskoj kabali nije bilo ko: bio je ministar (pravde i policije), premijer i uz to je bezmalo deceniju i po u prezidijumu DPS-a.
Naime, Filip Vujanović je startovao 1993. kao ministar pravde, sa prethodnim iskustvom advokata. Početkom 1992. zastupao je Momira Bulatovića, tadašnjeg predsjednika Predsjedništva Crne Gore, na farsičnom procesu po tužbama predsjednika NS dr Novaka Kilibarde i novinara Danila Burzana.
Prostorije Osnovnog suda u Podgorici bile su izlijepljene predizbornim posterima DPS-a, kada se Bulatović, skupa sa svojim zastupnikom Vujanovićem, pojavio u pratnji gomile uniformisanih i neuniformisanih policajaca. Mediji su izvijestili kako Bulatović i Vujanović nijesu, kao Kilibarda ili Burzan, sačekali u hodniku da ih kao stranke pozovu na raspravu, već su, na jutarnju kaficu, pošli pravo u kabinet postupajućeg sudije. Na vratima sudnice Kilibardu i Burzana su pretresli, dok ih je unutra, zavaljen u kožnu fotelju, čekao Bulatović; zastupnik Vujanović je sjedio pored njega na drvenoj klupi a za glavni dokaz nevinosti svoga klijenta priložio je saopštenje Udruženja novinara koje je, u odbranu Bulatovića, napisao tadašnji poslanik DPS-a!
Opisani događaj je značajan jer u svojim memoarima Pravila ćutanja (2004) Momir Bulatović za Vujanovića veli kako se „uvjerio da je dobar advokat”, napisao je, takođe, da ga je lansirao u visoku politiku jer ih „povezuju neke porodične preporuke”.
Međutim, tokom raskola u DPS-u, Vujanović je bio jedan od glavnih saradnika Mila Đukanovića. Kao ministar policije je, navodno, bio do lakata u novcu od „tranzita duvana”. Pa je Momir Bulatović sredinom 1997. protiv Vujanovića podnio krivičnu prijavu i dostavio „finansijsku dokumentaciju koja potvrđuje navode iz prijave”.
Prema činjenicama čija autentičnost nije osporena, famozno preduzeće Montenegro tabak tranzit – MTT iz Podgorice je preuzeto od strane Službe državne bezbjednosti (SDB) marta 1996, dok je ministar policije bio Vujanović a SDB dio Ministarstva unutrašnjih poslova.
Trojica njegovih policijskih službenika su, tvrdi se, godinama formalno i faktički preko MTT-a nadzirali „tranzit duvana”. Od kojih su Goran Žugić (2000. godine) i Darko Raspopović (2001) likvidirani tokom Vujanovićevog premijerskog mandata. Šest drugih nerasvijetljenih ubistava u mafijaškom stilu desilo se dok je prethodno bio ministar policije.
Vujanović je kao premijer (1998 – 2002), očigledno ne samo zbog partijske solidarnosti sa Milom Đukanovićem, zataškavao stvari gdje god je mogao – a mogao je. Na primjer, višestranačkoj parlamentarnoj Komisiji za ispitivanje pisanja Nacionala o sprezi državnog vrha i duvanske mafije su iz Vujanovićeve vlade (MUP i Ministarstvo finansija) odbili da jasno saopšte na osnovu koje odluke je 1990-ih uzimana taksa od tranzita cigareta za SDB.
Na sastanku Užeg kabineta svoje Vlade, Filip Vujanović je 14. septembra 1998. donio odluku o kupovini dva luksuzna aviona. Za posrednike u ovoj transakciji odabrani su osnivači i direktori preduzeća Juba iz Podgorice i Kolineks iz Bara, izvjesni Edin Efović i Duško Ranković. No, ispostavilo se kako je jedan od aviona Vujanovićevoj vladi zapravo poklonio Stanko Cane Subotić, kupivši ga preko svojih kiparskih of-šor firmi Wellesley i Dulwich Enterprise ltd.
Zataškavanje neprijatnih tragova je obilježilo i premijerski i ministarske mandate Vujanovića. Bio je ministar policije kada je 1997. državni tužilac Vladimir Šušović kazao: „U Hagu su mi rekli: ‘Vi ste postali majstori uništavanja dokumentacije’. Izgleda da se to potvrđuje i u ovom slučaju… teško dobijam dokumentaciju od MUP-a”. Dokumentacija koju je Šušović pokušao po službenoj dužnosti da pribavi – nije „prionađena” ni do danas.
Londonska firma EFT je potpisala ekskluzivni ugovor za snadbjevanje strujom Crne Gore, u kojoj je jedan od direktora bio Vojin Lazarević, biznismen porijeklom iz Kotora, savjetnik premijera Vujanovića vlade kad se sklapao ugovor za reprogram dugova KAP-a, takođe u isto vrijeme i predsjednik Skupštine državne Elektroprivredne Crne Gore!
Postoje jasni dokazi da je Filip Vujanović, kao premijer, sarađivao sa bosovima crnogorskoga podzemlja. Držao je govor 30. juna 2001. na otvaranju Luke Risan i kazao da je ona „obilježje našeg opredjeljenja za reformske procese”!
Luku Risan upravo je bio kupio Dragan Fric Dudić, likvidiran maja 2010. godine. Svečanu traku u Risnu su presjekli Vujanović i Dudić zajedno. Vujanović je krajem 2009, u svojstvu predsjednika, odobrio amnestiju za Frica Dudića, pravosnažno osuđenog na četiri mjeseca zatvora, uslovno na dvije godine.
Oktobra 2002, kao premijer, Vujanović je potpisao i Uredbu o načinu obrazovanja maloprodajnih cijena naftnih derivata prema kojoj je dilovanje benzina na pumpama na graničnom prijelazu Kula kod Rožaja tretirano kao „tranzitni posao”. Šema je bila stoprocentno kriminalna: ustanovljeno je da je na svakom litru benzina točenom na Kuli država gubila 36 centi, koliko je iznosila akciza po litru na drugim crnogorskim pumpama.
Iako je Vujanović tvrdio da su pumpe na Kuli, među njima i one firme M-petrol, „otvorene radi bolje turističke sezone”, Republička tržišna inspekcija ih je zatvorila jer nijesu imale dozvole za rad!
Ispostavilo se kako je faktički vlasnik pumpi i M-petrola – Safet Sajo Kalić, sada lice u bjekstvu, pod optužbom da je prao novac za koji je „znao da je pribavljen krivičnim djelom”.
Kada je, maja 2007, Sajo Kalić otvarao hotel u centru Rožaja, dobio je čestitku – od Filipa Vujanovića!
No, osim direktnih konekcija sa kriminogenim licima i mutnim poslovima, Vujanović je možda i u netvorku zataškavanja krivičnih djela. Razmotrimo detaljnije što je ostalo od njegovih svečanih obećanja datih sa autoritetom predsjednika države.
Septembra 2006. je, nakon ubistva Srđana Vojičića, obišao u bolnici književnika Jevrema Brkovića, povrijeđenog u napadu N.N. lica, obećavši da se „naručioci i počinioci moraju pronaći”. Od tada je prošlo pet godina!
Kada je septembra 2007. pretučen direktor Vijesti Željko Ivanović, Vujanović se opet oglašava, tvrdi da je od „Uprave policije zatražio maksimalno angažovanje na rasvjetljavanju napada i otkrivanju napadača”. Ali, našao je za shodno da Ivanoviću zamjeri što je „za fizički napad optužio predsjednika DPS-a Mila Đukanovića”!
Kada je, prethodno, proljeća 2007. telefonski prijećeno Aleksandru Zekoviću, aktivisti za ljudska prava, sa indicijama da su u slučaj umiješani jedan ili više policijskih službenika iz neposrednog okruženja direktora policije Veselina Veljovića, Vujanović tvrdi da je rasvjetljavanje tog slučaja „državni prioritet”. Do danas – ništa.
Kao potpredsjednik DPS-a, Vujanović je zadužen za Podgoricu, samim tim i za Miomira Mugošu. Upitan o tome što misli oko napada Mugoše na novinare Vijesti avgusta 2009, Vujanović tvrdi da je „incident dobio svoj krivično-procesni tok” i da „zaista imam povjerenje u nezavisnost suda i zadovoljstvo zbog ažurnosti sudskog postupka”. Gradonačelnik Mugoša nije pozvan na krivičnu odgovornost!
A Vujanović je faktički kreator sadašnjeg kadrovskog ustrojstva crnogorskog sudstva. Predložio je dva člana i proglasio izbor postojećeg Sudskog savjeta (uključujući i izbor supruge Svetlane, sutkinje Apelacionog suda; 6.000 eura se po tom osnovu slije u porodični budžet, hvala lijepo). Učestvovao je i u imenovanju sadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja preko Sudskog savjeta operativno nadzire rad svakog sudije/sutkinje ponaosob, itd.
Vikiliks je prije par dana objavio depešu Ambasade SAD u Podgorici, kojom Vašington aprila 2008. obavještava da je glavna poruka Filipa Vujanovića u predsjedničkoj kampanji bila: „Ja sam sa Milom Đukanovićem”!
U stvari, šef Vujanovićeve kampanje 2008. bio je Milo Đukanović. Iz dokumentacije dostavljene Državnoj izbornoj komisiji vidi se da je šef DPS-a dao nalog da se za Vujanovićevu kampanju ne štedi, izdvoji su najmanje 801.533 eura. Skupovi su bili na granici cirkusa: okupljeni depeesovci skandiraju „Milo, Milo…” a Filip im nasmijan maše!
I sada da Filip Vujanović obrne ćurak i sukobi se sa Milom zarad demagogije bliskosti sa „srpstvom”?! Nije li Vujanović 5. marta 2010, u jeku skandala oko Balkanskog ratnika i Darka Šarića, na TV IN optužio zvaničnu Srbiju da „potpuno neosnovano i besmisleno optužuje Crnu Goru za odsustvo političke volje da se bori protiv organizovanog kriminala”.
Bio, dakle, i ostao samo advokat… Đavolji.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
Objavljeno prije
3 danana
1 Novembra, 2024Ministarstvo prosvjete namjeravalo je da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića, za potrebe novog studentskog doma. Tik do Đukanovićevog univerziteta, čiji bi ga studenti takođe koristili. Plan je zamalo i uspio. Ugovor o kupoprodaji je potpisan, ali je u zadnjem trenu, a nakon pitanja Monitora, Vlada donijela odluku o poništenju tog posla
Zamalo se desilo. Ministarstvo prosvjete je imalo namjeru da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića za potrebe novog studentskog doma. Za studente državnog i privatnog, Đukanovićevog univerziteta. Ugovor o kupoprodaji je potpisan prethodne sedmice, ali je u zadnjem trenutku, a nakon pitanja Monitora o zakonitosti ove kupovine, Vlada donijela odluku o poništenju tendera.
Da je Vlada je od kompanije Čelebić City kupila objekat nedaleko od Univerziteta Donja Gorica (UDG), saopštila je ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović na konferenciji za štampu koja je upriličena krajem septembra. Ona je tada kazala da je cijena objekta 6,3 miliona eura i da će u narednih deset do 15 dana biti na raspolaganju za smještaj studenata.
Na tenderu koji je Ministarstvo prosvjete raspisalo za kupovinu novog studentskog doma, određena je vrijednost nabavke od 2.975.206 eura. Jedini ponuđač Čelebić City, ćerka firma kompanije Čelebić nudi cijenu od 6.290.500 eura, koju Ministarstvo prihvata iako je duplo veća od one koju su propisali nabavkom. Na pitanje Monitora – da li je time prekršen Zakon o javnim nabavkama, iz Ministarstva nijesmo dobili odgovore u roku koji smo tražili. Umjesto toga, stigla je vijest o poništavanju tendera. A odgovori su nam proslijeđeni dan kasnije, pred samo zaključenje broja.
Monitor je pitanja Ministarstvu poslao u srijedu u 9:46. Istog dana, u 16:33 h, na sajtu Crnogorske elektronske javne nabavke (CeJN) objavljena je odluka o postupku poništenja javne nabavke. Koju je, tog dana, potpisala ministarka Jakšić-Stojanović.
U obrazloženju odluke se navodi da je Vlada, na sjednici 30. oktobra, usvojila zaključak kojim van snage stavlja zaključak od 3. oktobra, kada se saglasila sa ovom kupovinom.
Zvanično obrazloženje za poništenje tendera prilično je konfuzno. Navodi se tačka Zakona o javnim nabavkama u kojoj se pominju slučajevi koji su izuzeti od primjene ovog zakona – kupovina ili zakup zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine. Onda se konstatuje da ovu tačku zakona nije moguće pravilno primijeniti, pa su se stekli uslovi da se primijeni član koji daje uopšteno mogućnost razloga za poništenje javne nabavke, koji glasi – postoje drugi razlozi utvrđeni ovim zakonom.
U zadnji čas dostavljenim odgovorima, Ministarstvo prosvjete ima dodatno objašnjenje: ,,Nadležni organi su u završnoj fazi postupka utvrdili da je kupovina nepokretnosti – novog studentskog doma izuzeta iz Zakona o javnim nabavkama (Član 14 stav 1 tačka 1), te predmetna kupovina nije mogla biti izvršena primjenom pravila nabavki ovog Zakona”.
Prema pouzdanim Monitorovim izvorima, ministarka Jakšić-Stojanović je nakon potpisivanja spornog ugovora sa Čelebić City, upozorena da se radi o neispravnoj, nezakonitoj kupovini, te da bi jedna od nadležnih institucija mogla reagovati.
Posebno sporna smatrala se odluka u dijelu cijene. Zakon o javnim nabavkama navodi da je, između ostalog, neispravna ponuda u kojoj visina ponuđene cijene prelazi procijenjenu vrijednost nabavke.
Eksperti sa kojima je Monitor razgovarao ukazuju i da je sporno i to što je obeshrabreno učešće drugih ponuđača, jer je cijena predviđena tenderom bila duplo manja od one prihvaćene.
Ministarstvo prosvjete se u odgovorima poziva na to da su u samom postupku, posebno napomenuli da se procijenjena vrijednost (2.975.206) odnosi na 2024. godinu, a da u slučaju da ponuda pređe tu cifru „neće biti odbijena, već proslijeđena Vladi i Ministarstvu finansija na dalje odlučivanje“.
Tvrde i da su radili u cilju ostvarivanja konkurentnosti.
„U momentu raspisivanja poziva se nije mogla predvidjeti veličina i kapacitet objekta, te se tom napomenom uticalo na ostvarivanje konkurentnosti“, navode u odgovorima Monitoru. Napominju i da je prije odluke urađena procjena vrijednosti objekta od strane sudskog vještaka, i da je veća od vrijednosti ponude.
Priča je formalno počela u aprilu ove godine kada je Vlada zadužila Ministarstvo prosvjete da sprovede nabavku prostora za novi studentski dom u najbržem mogućem roku.
Ministarstvo je ekspresno u julu raspisalo tender. Izjavu naručioca(Ministarstva) o nepostojanju sukoba interesa, potpisuju ministarka i članovi tenderske komisije.
Jedini ponuđač – Čelebić City dobija maksimalni broj bodova, između ostalog i za udaljenost budućeg doma od Plavog dvora u Svetozara Markovića 87 i I faze Novog studentskog doma kod Tehničkih fakulteta. U prevodu najviša ocjena je data zato što se, kako se navodi u odluci Ministarstva, budući dom nalazi na 4.900 metara razdaljine od pomenutih lokacija!
Maksimalni broj bodova je dobijen i zato što je budući dom udaljen svega 190 metara od UDG.
Kako je objekat izgrađen 2020, komisija je cijenila da nije potrebno dodatno ulaganje osim proširenja i opremanja kuhinje, te manje prilagođavanje soba za osobe sa invaliditetom. Ipak, procijenjeno je da će to koštati dodatnih 100.000 eura. Ne navodi se na čiji račun.
Ponuđač je u ponudi naveo da će dom biti spreman u roku od 30 dana od donošenja odluke.
Komisija Ministarstva prosvjete je utvrdila da se radi o četvorospratnoj zgradi sa podrumom, na zemljištu od 2.947 kvadrata. Objekat posjeduje 230 mjesta za smještaj studenata, 109 dvokrevetnih i četiri trokrevetne sobe. Ukupna površina soba sa kupatilima je 2.618 kvadrata, a zajedničkih prostorija 888 kvadrata.
Na sajtu CeJN postoje dvije odluke o prihvatanju ponude Čelebić City, jedna od 18. septembra, a druga od 17. oktobra, nakon što je Vlada 3. oktobra odobrila ovu transakciju.
Ministarka Jakšić-Stojanović 21. oktobra potpisuje ugovor o kupoprodaji sa izvršnom direktorkom Čelebić City Milenom Brajović. Monitor je imao uvid u ovaj ugovor.
U odluci Ministarstva o kupovini navedeno je da je Čelebić u obavezi da dostavi dokaz o pravu svojine i List nepokretnosti iz kojeg je jasno vidljivo da ne postoji pravna smetnja za zaključivanje ugovora o prodaji. Ukoliko su upisane hipoteke, ponuđač je u obavezi da dostavi izjavu kojom garantuje da će izvršiti brisanje svih zabilježbi. Čelebić se izjavom od 21. avgusta obavezao da će predati uredan List nepokretnosti u roku od 30 dana od Odluke o izboru najpovoljnije ponude.
Međutim, u potpisanom ugovoru navedeno je niz hipoteka na predmetnoj nepokretnosti. Jedna, iz 2018., iznosi čak 3,6 miliona eura. Povjerilac je Investiciono razvojni fond (IRF), sa zabranom opterećenja, otuđenja i izdavanja u zakup bez saglasnosti povjerioca.
I za ostale hipoteke, ukupno četiri, povjerilac je IRF. Hipoteka je iz novembra 2021. u iznosu od 970.000 eura, sa rokom otplate 36 mjeseci, grejs period šest mjeseci. Jedna od hipoteka je u visini od milion eura, sa rokom otplate do kraja januara 2026., dok na posljednjoj od tih hipoteka nema iznosa, odnosno ne navodi se u ugovoru o prodaji.
IRF je 11. oktobra dao saglasnost kompaniji Čelebić City za zaključenje ugovora o kupoprodaji i Pismo namjere o brisanju hipoteke, koje potpisuje izvršni direktor Fonda Nikola Tripković. Pod uslovom da se dio tranše kupoprodajne cijene od milion eura uplati na račun Fonda u cilju umanjenja glavnice kredita iz 2018. Kao i da se iz prve tranše kupoprodajne cijene izmire dospjele a neizmirene obaveze po kreditima preduzeća Čelebić koja imaju izloženost kod Fonda – Čelebić City, Čelebić, C&S Energy. Navodi se i da je dio kredita koji se vodi na kompaniju Čelebić izmiren, ali da za njega još uvijek nije izvršeno brisanje hipoteke.
U potpisanom ugovoru se navodi da će Ministarstvo prosvjete platiti kompaniji Čelebić City 7,5 miliona eura (iznos sa uračunatim PDV-om). Dio od 3,6 miliona eura najkasnije u roku od sedam dana. I to tako što će milion eura biti uplaćeno IRF-u u cilju obaveza prema Čelebićevom kreditu iz 2018., a ostatak od 2,6 miliona na račun Čelebić City. Ostatak novca od 3,9 miliona, kompaniji je trebalo da se uplati najkasnije do kraja januara 2025.
Zanimljivo je da je notar kod koga je potpisan ovaj ugovor upozorio kupca, Ministarstvo prosvjete, na dostupne mjere osiguranja u svrhu obezbjeđenja svojih prava, mjere upisa zabilježbe i ugovornom kaznom za kašnjenje prodavca u realizaciji obaveza. U ugovoru se navodi da Ministarstvo prosvjete ,,izričito izjavljuje da ne želii ugovaranje takvih mjera obezbjeđenja”, te da pristaje na sve rizike i posljedice u vezi sa tim.
U odgovorima koje su dostavili Monitoru, iz Ministarstva ukazuju da je uobičajeno da je u svakom postupku prometa nepokretnosti obaveza prodavca da prije primopredaje objekta isti oslobodi opterećenja i hipoteka. „U konkretnom postupku ponuđač je izjavom garantovao da će prije potpisivanja ugovora dostaviti dokaz izdat od strane zajmodavca kojim će se garantovati uklanjanje predmetne hipoteke, što je i učinjeno”, tvrde.
Posljednje naše pitanje upućeno ministarstvu bilo je – Budući studentski dom nalazi se neposredno pored UDG, dok je od državnih univerziteta udaljen pet kilometara. Da li se na ovaj način obezbjeđuje smještaj za studente privatnog univerziteta, čiji su vlasnici Čelebić, Milo Đukanović, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić, a na kojem je ministarka prosvjete vandredna profesorica, dekanka jednog od fakulteta i direktorica studijskog programa?
,,Naglašavamo da ministarka Jakšić-Stojanović nijednim postupkom u svom dosadašnjem radu na čelu Ministarstva nije favorizovala UDG, ali ni druge univerzitete ili visokoškolske institucije u Crnoj Gori. U tom smislu, ni data aluzija u postavljenom pitanju nema činjenično uporište, pa je ne bismo dodatno komentarisali”, odgovorili su iz Ministarstva prosvjete.
Poništeni tender govori dovoljno.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
KORUPCIONAŠKA AFERA MOŽURA NA SUDU U ŠPANIJI: Fersa štiti Đukanovića
Objavljeno prije
1 sedmicana
25 Oktobra, 2024Karlas Kol Palau – direktor španske konsultantske firme CESF Partners S.L.U. i jedan od prvobitnih posrednika nekadašnjeg španskog koncerna Fersa Energias Renovables (sada Audax Renovables) za projekat Vjetroelektrane Možura u Crnoj Gori je pokrenuo tužbeni zahtjev pred Osnovnim sudom u Barseloni 5. juna 2023. Nakon razmatranja spisa, sud u Barseloni je 15. marta ove godine odobrio pokretanje procesa. Početak građanskog suđenja je zakazan za 15. januar 2025
Nakon dužeg zatišja i maratonskog izviđaja Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) koji traje još od novembra 2017.godine, Afera Možura je opet aktuelna. Ali, tamo odakle je sve krenulo – u Barseloni, Španija. Karlas Kol Palau – direktor španske konsultantske firme CESF Partners S.L.U. i jedan od prvobitnih posrednika nekadašnjeg španskog koncerna Fersa Energias Renovables (sada Audax Renovables) za projekat Vjetroelektrane Možura u Crnoj Gori je pokrenuo tužbeni zahtjev pred Osnovnim sudom u Barseloni 5. juna 2023.godine. Kol Palau traži nadoknadu štete i gubitaka u visini od 75 miliona eura od Audax Renovables (kotiranog na španskoj berzi) zbog koruptivnih mahinacija sa projektom izgradnje VE Možura. Nakon što je Kol Palau preko advokata iznio optužbe i prateću dokumentaciju (u koju je naš list imao uvid), Audax je 30. oktobra prošle godine poslao odgovor na optužbe negirajući ih. Nakon razmatranja spisa, sud u Barseloni je 15. marta ove godine odlučio da postoji osnov sumnje za iznesene optužbe i odobrio pokretanje procesa. Početak građanskog suđenja je zakazan za 15. januar 2025.
Osim Kol Palaua, i njegov bivši crnogorski partner Vladimir Vanja Popović je 28. avgusta ove godine podnio krivičnu prijavu protiv Audax-a španskoj Nacionalnoj komisiji za tržište (Comision Nacional del Mercado de Valores -CNMV), koja vrši regulaciju finansijskog tržišta i kompanija na berzi, i specijalnom tužiocu za korupciju i organizovani kriminal. Popović je optužio Audax za prevaru Audax-ovih (Fersinih) akcionara, zloupotrebu položaja, organizovanje kriminalne grupe, podmićivanje državnih funkcionera (u Crnoj Gori), utaju poreza i međunarodnu korupciju.
Kol Palau i Popović su očigledno potražili pravdu u Španiji nakon jalove pravne bitke u Crnoj Gori pokrenute još 2012. Oni su pred Osnovnim sudom u Podgorici tražili da im Audax nadoknadi obećane honorare od po 800 hiljada eura uz pripadajuće kamate shodno ugovoru i obimnoj prepisci između tadašnjih predstavnika Ferse i njih. Iznos se odnosi na dugogodišnje posredovanje kod crnogorskih vlasti u ime Ferse.
Međutim, sud je pravosnažnom odlukom od 2. februara 2023. godine odbio njihov zahtjev kao neosnovan i pored velikog broja dokumenata koji su oštećeni predali sudu, uključujući i šemu isplate sa svim ciframa i imenima. Popović je pred Vrhovnim sudom kasnije podnio zathjev za reviziju upitne presude sudije Katarine Peković – koja je nakon toga postala zastupnik CG pred Sudom za ljudska prava u Strazburu.
Kol Palau će na sudu u Španiji sada moći da predstavi i spise podgoričkog Osnovnog suda i ispostaviće se lažno svjedočenje na sudu direktorke Audax-a Ane Isabele Lopez. U obrazloženju presude, potvrđene i na Višem sudu, sudija Katarina Peković se 54 puta poziva na ugovor između Ferse i nepostojeće BWP Europe Consulting (BWP EC) sa kojom je, po riječima direktorke Lopez, Fersa imala ugovor – iako ga nije prezentirala sudu. Sa Vladimirom Popovićem i Kol Palauom navodno nisu imali ništa i ne znaju o njima ništa iako su se godinama dopisivali preko ovlašćenih predstavnika kompanije.
Međutim, iz dopisa španskih vlasti, koji je Osnovnom sudu u Podgorici tokom trajanja suđenja stigao preko međunarodne pravne pomoći i Ministarstva pravde Crne Gore, sudija Peković je obaviještena da BWP Europe Consulting nikada nije registrovan kao privredno lice u Kraljevini Španiji, niti je kao takvo ikada postojalo. Ovaj dopis španskih vlasti je sudija Peković jednostavno ignorisala i presudila u korist krivokletnika.
Vladimir Popović ističe da je sav problem i epilog nastao zato što on i Kol Palau nisu htjeli zažmuriti i učestvovati u korupciji.
Sve je počelo 2006.godine kada je Hoze Maria Roher, predsjednik upravnog odbora Ferse, dostavio Pismo namjere za istraživanje vjetrova i gradnju vjetroelektrana crnogorskoj Vladi. Šemu isplate posrednicima (sa imenima i ciframa) je direktorica Fersa Montenegro Milena Popović poslala email-om 15. decembra 2007. god. uz ugovor od 9. novembra 2007. Na šemi su se našle i dvije osobe koje, pravno gledano, nisu smjele biti na njoj. Roher je trebao primiti dva miliona, što je bio vidni konflikt interesa. Druga osoba je bio dugogodišnji crnogorski sindikalni zvaničnik i otac Milene- Danilo Popovic (koji nije imao nikakve veze sa projektom i kome je sljedovalo četiri miliona). Danilo Popović je naknadno javno negirao da ima ikakve veze sa šemom isplata.
U Španiji je Fersa je okačila lažnu objavu svojim akcionarima da će graditi 100MW (umjesto stvarnih 46MW) u CG dok su provizije obracunate u vrijednosti od 100 hiljada eura po 1 MW kako je i specificirano u ugovoru od 9. novembra. Direktorka Milena Popović je trebala dobiti 800 hiljada eura po istoj šemi.
Vladimir Popovic i Carles Col su tada izrazili sumnju da se radi o korupciji i podmićivanju državnih(og) funkcionera mimo španske „ugradnje“ od dva miliona. Vladimir Popović je u pismu od 21. marta 2008. poručio da se povlači iz takvog (koruptivnog) posla, a kasnije i Kol Palau, što dovodi do prestanka isplate za posredničke usluge od strane Ferse.
Fersa je ipak juna 2010. potpisala sa Vladom CG ugovor o koncesiji za vjetroelektranu. Država je obećala subvencionirati projekat sa 115.3 miliona u toku 12 godina i kojim će EPCG morati kupovati struju od VE Možura tada po cijeni tri puta većoj od tržišne. U posao je ušao i prijatelj državnog vođe Mila Đukanovića – Tomislav Čelebić koji dobija jedan posto akcija u tada registrovanoj firmi Mozura Wind Park (MWP) DOO.
Izgradnja VE Možura nije počela zbog dotadašnjih talasanja. Fersa je kasnije obavijestila Vladu da prodaje Mozura Wind Park (MWP). Po saznanju da se razgovara o prodaji Vladimir Popović u martu 2015. je poslao pismo Delegaciji EU u CG u kome Albertu Kamarati prijavljuje sumnju u nelegalnost ovog posla (moguće pranje novca, organizovani kriminal i korupcija) i moli EU da se uključi u priču.
Fersa je februara 2015. potpisala ugovor o prodaji MWP sejšelskoj offshore firmi Cifidex osnovanoj svega godinu i po ranije sa osnivačkim kapitalom od jednog američkog dolara i bez ikakog iskustva u predmetnoj djelatnosti. Ugovor je pretrpio pet izmjena i finaliziran je decembra 2015. kada Cifidex postoje vlasnik MWP i koncesije. U tužbi Kol Palau navodi da je Fersa nezakonito prodala akcije i ustupila koncesiju vrijednu 115.3 miliona eura.
U odgovoru koji je Audax (bivša Fersa) dostavio 30.oktobra prošle godine i do kojeg je ovaj list došao nakon pisanja španskih medija, tvrdi se da je „istina je da je Vlada CG odobrila prijenos ugovora o zakupu zemljišta (na brdu Možura) u korist Enemalta P.C.L. (Dokument br. 23)“. Međutim, Audax tvrdi da za „ustupanje ugovora o koncesiji, čiji je predmet potpuno drugačiji (od zakupa zemljišta)… nije zatraženo odobrenje“ jer su smatrali da to nije potrebno. Naveli su i da ne postoji nikakav dokument kojim se proglašava prodaja akcija Cifidexu i ustupanje koncesije ništavnom. Izjava Audax-a da mu nije bila potrebna dozvola Vlade CG za prijenos koncesije navodi na sumnju da se radi o zaštiti deklarativno neznavenog Đukanovića i njegovih ministara.
Crnogorski Zakon o koncesijama (član 52) je jasan. Navodi se da ugovor o koncesiji se može prenijeti na drugog koncesionara uz prethodnu saglasnost koncedenta (u ovom slučaju Vlade CG) ako novi koncesionar ispunjava najmanje iste uslove kao i raniji koncesionar – što nije bio slučaj sa Cifidex-om sa kapitalom od jednog dolara. O ugovoru sa Cifidex-om ni Vlada ni Đukanović nisu obavijestili javnost već su svo vrijeme plasirali priču da se pregovara sa državnom firmom Enemalta o prodaji MWP i prijenosu koncesije. Fersa je u novembru 2015. finalizirala svojih 99% akcija MWP za 2.9 miliona dok je Đukanovićev prijatelj Čelebić za svojih 1% dobio 650 hiljada (preko 22 puta više od cijene akcije koja je plaćena Španicima).
Kasnije će nadležna ministarka ekonomije Dragica Sekulić izjaviti da je za Cifidex saznala iz štampe. Premijer Đukanović je rekao da nije „ni našao za shodno da reaguje, jer iza toga stoji samo destrukcija koja se medijski sistematski spinuje”. Dodao je da je sve u tom postupku urađeno „besprijekorno zakonito“.
Dvije sedmice nakon što je Cifidex kupio MWP za ukupno 3.55m iste akcije je prodao Enemalti za 10.3m – gotovo tri puta više nego je platio Cifidex. Novac za kupovinu akcija MWP je, prema tvrdnjama agencije Reuters, obezbijedio Jorgen Fenek, optužen za organizaciju ubistva malteške novinarke Galicije 2017., preko svoje kompanije 17 Black Limited iz Dubaija. Novac je prebačen Cifidexu od oko tri miliona eura u novembru 2015. prije kupovine akcija. Nakon što je Enemalta platila 10.3m Cifidex-u, Cifidex je u nekoliko isplata poslao natrag u Dubai posuđenih tri miliona eura i još 4.6 miliona eura od „akcijskog profita“. To odgovara cifri od 100 hiljada po instaliranom MW (ukupno 46MW) koje je ranije, može se pretpostaviti, Fersa trebala platiti vrhu države preko Danila Popovića i njegove ćerke Milene. Dok SDT ćuti, ostaje da se vidi šta će proces u Španiji učiniti da se rasvijetli ova afera.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ NAČELNIKA GENERALŠTABA ZORANA LAZAREVIĆA: Politizacija bez pauze
Objavljeno prije
2 sedmicena
18 Oktobra, 2024U priču o smjeni Lazarevića uključili su se i vlast i opozicija. Opozicija pokušaj smjene Lazarevića interpretira kao namjeru prvenstveno struktura bivšeg Demokrtskog fronta da preuzmu komandovnje vojskom, što vlast negira. Milatović insistra da se radi o pokušaju politizacije vojske, a njegovi oponenti da predsjednik preko Savjeta pokušava da utvrdi svoju poziciju uoči pregovora za formiranje vlasti u Podgorici
Sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost, održana krajem prethodne sedmice, zbog pisma načelnika generalštaba (GŠ) Zorana Lazarevića članovima vrhovne komande, u kom je optužio ministra odbrane Dragana Krapovića za „djelovanje koje šteti Vojci Crne Gore i urušava njenu borbenu gotovost“, okončana je – pauzom.
“Današnja sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost je pauzirana, i biće nastavljena kad to dozvole agende članova Savjeta”, saopšteno je iz kabineta predsjednika države Jakova Milatovića. Milatović je zaslužan za pauzu u slučaju Lazarević, višemjesečnom sukobu na relaciji ministar odbrane – načelnik generalštaba, ali i sukobu unutar samog Savjeta za odbranu.
Predsjednik je ponovo na Savjetu odbio da podrži Lazarevićevu smjenu, na kojoj već duže instistira ministar Krapović. Premijer Milojko Spajić i predsjednik parlamenta Andrija Mandić podržavaju Krapovićev predlog.
Milatović je navodno na posljednjoj sjednici tražio da se „spusti lopta“, i da Krapović odustane od zabrane koju je postavio Lazareviću vezano za aktivnosti u inostranstvu. Krapović je odbio da povuče odluku, insistirajući da se ponaša u okviru nadležnosti.
Sukob na relaciji Krapović – Lazarević kulminirao je nakon što je načelnik generalštaba saopštio da mu je ministar zabranio aktivnosti u inostranstvu. Lazarević je to nazvao atakom na njegovu oficirsku čast i dostojanstvo, a zabrana je bila i jedan od povoda njegovog pisma članovima Savjeta.
„Ubijeđen sam da Krapović i neko još uz njega smišljeno urušava sistem odbrane države… Razlog pisanja pisma je što se on miješa u komandovanje vojskom i preuzima nadležnost Savjeta i moju. Drugi razlog je jer mi je zabranio odlazak u inostranstvo, na konferencije vojnog komiteta EU i jednog tijela NATO-a, tako da će prvi put u višegodišnjem trajanju ovih tijela, stolica Crne Gore ostati prazna. To je slučaj bez presedana i bruka za državu Crnu Goru, i ja o tome neću da ćutim”, naveo je Lazarević u pismu.
U službenoj zabilješci koju je dostavio Savjetu za odbranu i bezbjednost, obrazlažući svoju odluku o zabrani Lazarevićevih aktivnosti u inostranstvu, ministar odbrane tvrdi da je Lazarević u septembru, tokom učešća na sastanku NATO Vojnog komiteta u Pragu, negativno govorio o radu Vlade, nekim članovima Savjeta za odbranu i bezbjednost, te političkoj situaciji u Crnoj Gori. Krapović tvrdi da je Lazarević tako izašao iz svojih nadležnosti. Lazarević je te navode negirao.
Prije kulminacije sukoba, činilo se da će smjena Lazarevića proteći kao i neke od ranijih smjena oficira na tim pozicijama, bez medijske pompe. Tako se odigrala smjena načelnika GŠ nakon pada vlasti Demokratske partije socijalista, u vrijeme kada je Milo Đukanović bio na čelu Savjeta za odbranu, a avgustovski pobjednici preuzeli dva mjesta u tom tijelu.
Ministarka odbrane Olivera Injac tada je smijenila petanestak oficira, među kojima i tadašnjeg načelnika GŠ Dragutina Dakića . Smijenjeno je još dvanaest oficira ranga od majora do brigadnog generala, i dvojica podoficira, takođe uz obrazloženje da su ispunili uslove za penziju. Nezvanično, govorilo se da ministarka “raščišćava” ono što je u svom mandatu napravio bivši ministar odbrane iz redova DPS Predrag Bošković, koji je navodno protivzkonito i vanredno unaprijedio veliki broj pripadnika vojske. Injac je tada saopštila da je u 2020. bilo unaprijeđeno 175 vojnih lica, a od toga “nevjerovatnih 131 vanredno unaprijeđenih”. Među njima u oktobru 2020. vanredno je unaprijeđen u čin brigadnog generala i Zoran Lazarević.
Smjena petnestak oficira prošla je bez većih problema. Milo Đukanović, prvo nije prihvatio smjenu Dakića, pozivajući se na proceduralne propuste u načinu na koji je smjena obavljena, ali je nekoliko mjeseci kasnije, na proljeće 2021. prihvatio tu odluku. Umjesto Dakića za načelnika GŠ tada je izabran brigadni general Milutin Đurović, na predlog tadašnje ministrice Injac.
Ministar Krapović je predložio smjenu Lazarevića u avgustu ove godine, uz obrazloženje da je potrebno podmlađivnje VCG, te da je Lazarević ispunio uslove za penziju u skladu za Zakonom o vojsci. Milatović nije prihvatio predlog, uz ocjenu da predlog za smjenu Lazarevića nije dovoljno obrazložen.
Lazarević je ispunio uslove za penziju ove godine, ali mu je prema odluci Filipa Adžića produžena služba do 2025. Adžić je bio koordinator tog sektora u vrijeme manjinske vlade Dritana Abazovića, a nakon smjene ministra odbrane Raška Konjevića, koji je Lazarevića i predložio za načelnika GŠ u junu 2022. Taj izbor prihvatili su Abazović, tada premijer i Đukanović kao predsjednik države i Savjeta.
Krapović je za poziciju načelnika GŠ planirao pukovnika Miodraga Vuksanovića. Vuksanović je nacionalni predstavnik Crne Gore u sjedištu NATO-a u Monsu pri Savezničkoj komandi za operacije (ACO). Završio je Vojnu akademiju u Beogradu, Komandno-štabnu školu u SAD 2011. i Školu nacionalne odbrane u SAD 2016. O njegovom izboru se nije stiglo ni raspravljati.
Priča o smjeni Lazarevića i potencijalanom izboru novog načelnika GŠ odigravala se paralelno sa sukobom Milatovića i Spajića, koji se prelio i na rad Savjeta za odbranu, čije sjednice su više puta bile predmet spora i odgađanja.
Lazarević je početkom septembra uputio pomirljivo pismo Milatoviću, tražeći od njega da prihvati Krapovićevu odluku. U pismu je saopštio da je 35 godina časno službovao, da ne želi da bude teret nikome, te da smatra da VCG ne treba da bude u fokusu zbog političkih prepucavanja. No, već narednog mjeseca, sukob načelnika GŠ i ministra odbrane rasplamsao se u medijima, a potom stigao i do pravosuđa.
Lazarević je podnio tužbu Osnovnom sudu u Podgorici protiv Krapovića zbog diskriminacije. Ministar odbrane je informisao vrhovnog držvnog tužioca Milorada Markovića o “saznanju o vršenju nezakonitih radnji od strane načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore, brigadnog generala Zorana Lazarevića”. Krapović je u javnost izašao i sa detaljima navodne zloupotrebe vojnog transporta u privatne svrhe od strane Lazarevića.
U priču su se uključili i vlast i opozicija. Pitanje načelnika GŠ postalo je tema i partijskih saopštenja. Opozicija pokušaj smjene Lazarevića interpretira kao namjeru nove vlasti, prvenstveno strukutra bivšeg Demokrtskog fronta da preuzme komandovanje vojskom. Vlast to negira. Milatović tvrdi da se radi o pokušaju politizacije vojske koji on neće dozvoliti. Njegovi oponenti tvrde da Milatović tako pokušava i da utvrdi svoju poziciju uoči pregovora za formiranje vlasti u Podgorici.
Politizacija Vojske, međutim,krenula je mnogo ranije. Analitičar geopolitike i general u penziji Blagoje Grahovac tvrdi da su od 2006. godine svi generali u crnogorskoj vojsci unapređivani protivzakonito po potrebi DPS-a. “Iz toga su se izrodile posljedice koje danas trpimo”, kaže Grahovac.
On smatra da Lazarevića treba udaljiti sa dužnosti, “a odgovorna vlast bi trebalo da pokrene prekršajni i krivični postupak protiv bivšeg ministra odbrane Predraga Boškovića, koji je potpuno inficirao biće Vojske Crne Gore”.
Lazarević je, prema informacijama Monitora, dva puta vanredno napredovao, u čin potpukovnika i u čin brigadnog generala.
Prije 13 godina, Ranko Krivokapić, dok je bio predsjednik Skupštine i član Savjeta za odbranu i bezbjednost, usprotivio se predlogu tradašnjeg ministra odbrane Bora Vučinića (DPS) da Lazarević bude vanredno unaprijeđen u čin brigadnog generala.
Vučinić je 2011. Savjetu predložio vanredna unapređenja Lazarevića, pukovnika Rifeta Kosovca i kapetana bojnog broda Rajka Bulatovića, tadašnjeg komandanta Mornarice VCG, iako niko od njih nije, kako su pisali mediji, ispunjavao formalne uslove za redovno napredovanje. Krivokapić je tražio dodatne informacije o postupanju Lazarevića u sukobu Ministarstva odbrane i Sindikalne organizacije VCG koju je predvodio Nenad Čobeljić. Neki od pripadnika VCG koji su tada dobili otkaz, Lazarevića su u medijima prozivali da ih je navodno, kao Srbe, šikanirao i diskriminsao na nacionalnoj osnovi.
Lazarević je 2016. godine kao pukovnik, po odluci tadašnjeg načelnika GŠ admirala Dragana Samardžića, stupio na dužnost vojnog savjetnika u Misiji Crne Gore pri NATO. Do čina brigadnog generala je stigao je tek 2020.,kada ga je zajedno sa još 135 pripadnika VCG, u viši čin unaprijedio Predrag Bošković, uoči parlmentarnih izbora na kojima je DPS izgubio vlast. Vučinić i Bošković danas su najglasniji u odbrani Lazarevića.
Politizacija VCG, kao i ostalih institucija, nema pauzu.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala
Čas snova
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 dana
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
-
Izdvojeno3 sedmice
FORUM 2BS U KGB HOTELU: Koga i šta zastupa Atlantski savez CG
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Lov na agente
-
DETEKTOR3 sedmice
Javašluk u Upravi za zaštitu kulturnih dobara
-
INTERVJU1 sedmica
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela
-
INTERVJU3 sedmice
SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Mora se jasno vidjeti put kojim idemo
-
FOKUS2 sedmice
REZULTATI POPISA: Svih nas ima
-
DUHANKESA2 sedmice
35 godina “Monitora“ – kapa dolje!