Povežite se sa nama

MONITORING

Bogougodno trgovanje s vlastima

Objavljeno prije

14 godina

na

mitropolit-amfilohije-2_500x300

Nije sve isto prije i poslije 21. maja 2006. kako je, nakon referenduma tvrdio Amfilohije (Radović), mitropolit crnogorsko-primorski SPC. Tokom ove godine Uprava policije je proćerala jednog srpskog sveštenika – Sinišu Smiljića, paroha paštrovskoga, državljanina BiH, „zbog remećenja javnog reda i mira i uzbunjivanja javnosti”; početkom juna službenici Ispostave granične policije Nikšić, kontrolom vjerskih objekata u toj opštini, pronašli su pet državljana BiH i tri državljanina Srbije koji su u manastirima godinama boravili bez prijavljene dozvole; pred Osnovnim sudom u Podgorici u toku je prekršajni postupak protiv Amfilohija „zbog govora mržnje”, itd.

Sve to je novina u odnosu na dosadašnju praksu . Nakon dirljive uzajamne ljubavi 1990-ih – tokom koje su prepravljali katastre i SPC upisivali kao vlasnicu naših pravoslavnih crkava – zatim dugog perioda „kohabitacije” 2000-ih, SPC i Demokrtaska partija socijalista sada su u fazi raščišćavanja političkih, „kanonskih” i poslovnih odnosa.

Amfilohije se nakon blasfemičnih godina tokom kojih je u prvi plan isturao „eksperte” da u javnosti valjaju gluposti – negiraju da je Crnogorska crkva do 1918. bila autokefalna – sredinom prošle godine konačno priznao neporecivo: Crkva u Kraljevini Crnoj Gori je bila samostalna.

Iz Mitropolije crnogorsko-primorska (MPC) – sada samo jedne od četrdesetak postojećih srpskih eparhija – od 2006. emituju stavove kako od matične beogradske Patrijaršije navodno neće tražiti promjenu svog statusa u pravcu autonomije ili autokefalnosti. Ipak, dio javnosti u Srbiji je skeptičan prema stvarnim namjerama Amfilohija, koji januara 2010, ni u drugom pokušaju, uprkos priznanju da ima takvu ambiciju, nije postao srpski patrijarh.

„Niko ne sumnja u mitropolitovu odanost SPC” , citira t Blic izvor iz patrijaršije povodom vijesti da se vode izvjesni pregovori između Vlade Crne Gore i MPC-a o sporazumu. No, „mitropolit Amfilohije je u odličnim kontaktima sa ruskim mitropolitom Ilarionom koji je nedavno boravio u Beogradu i Podgorici i ne vidi ništa loše u autonomiji na prostoru Crne Gore”.

Mitropolit Ilarion (Alfejev), „šef diplomatije” Ruske crkve (predsjednik njenog Odjeljenja spoljnih crkvenih veza), boravio je u Podgorici 21. jula, tačno dva mjeseca nakon što je na Kongresu DPS-a Milo Đukanović poručio da će program partije biti „podsticanje objedinjavanje pravoslavnih vjernika u jednu crkvu” i da „pravoslavna Crkva mora biti samostalna u Crnoj Gori”.

Ilarion je na konferenciji za novinare u Podgorici Crnogorsku pravoslavnu crkvu nazvao „grupom samozvanaca”, za SPC je rekao da je „jedina kanonska u Crnoj Gori” i da „što se tiče kanonskog pravo, ne mogu postojati dvije pravoslavne crkve u jednoj državi”.

No, Ilarion nije posjetio Crnu Goru da bi reprodukovao dobro poznate stavove Ruske crkve, već da bi razgovarao o „otvorenim pitanjima”. Priznanje da „otvorenih pitanja” uopšte ima je pomak u odnosu na Amfilohijeve tvrdnje nakon referenduma da će sve ostati po starom – Crna Gora bi, prema toj verziji, bila u vaseljeni jedina država sa većinskim pravoslavnim stanovništvo bez svoje autokefalne Crkve.

Blic je objavio verziju da se „priprema teren za autonomiju MPC” a da za „ovakvo rješenje crkvenog spora lobiraju ruski biznismeni koji, osim poslova u Crnoj Gori, imaju odlične odnose sa vlastima u Podgorici, ali i određenim krugovima u Ruskoj crkvi”. Iz MPC su oštro reagovali na napis u Blicu o autonomiji. Protojerej Velibor Džomić, koordinator Pravnog savjeta MPC, kazao je da je napis neutemeljen, radi se o „čistoj fantaziji”.

Da li je baš sve fantazija? Dan je objavio 28. avgusta kako su gosti famoznog kafea Grand u Podgorici „bili iznenađeni” kada su prethodne večeri u kasnim noćnim satima viđeli Amfilohija u društvu sa Milanom Roćenom, ministrom vanjskih poslova. Amfilohije i Roćen su objasnili da se radi „o prijateljskom razgovoru i uobičajenom susretu dva prijatelja koji se decenijama poznaju”!

Roćen je posljednjih godina dovođen u vezu djelovanjem Fonda jedinstva pravoslavnih naroda iz Moskve, „civilne” ekspoziture Ruske crkve u Crnoj Gori – tačnije, Odjeljenja spoljnih crkvenih veza kojim predsjedava narečeni Ilarion (Alfejev).

Kada je Fond početkom 2006. održao na Cetinju svoju konferenciju, prisustvovao i Milo Đukanović, Roćen je kao ambasador tadašnje SCG iz Moskve učestvovao u njegovoj organizaciji. „Kakav bih ja bio ambasador”, izjavio je tada Roćen, „uz to crnogorski kadar, da ne budem u toku organizacije te konferencije”.

Ovdašnji predstavnik moskovskog Fonda je Slavko Krstajić, crnogorsko-ruski „hodočasnik”, izvršni je direktor Odigitrije d.o.o, firme čiji je osnivač MPC. U Manastiru Ostrog i širom Crne Gore razvija Odigitrija od 2002. lukrativni „hodočasnički turizam” a u Budvi ima hotel Podostrog u sa 56 soba i četiri apartmana; cijena bogougodnog noćenja i do 106 eura. U UO Odigitrije sjedi Amfilohije, dakle stara se o njenom poslovanju, a iz Ministarstva finansija su objavili kako MPC nema prijavljenu registraciju za obavljanje privredne djelatnosti, niti podnosi prijave za porez!

Amfilohije i SPC su i dosad znali da se okoriste u haosu crnogorskog tranzicionog biznisa. Dva su tipična primjera njihove komercijalne saradnje sa tajkunima bliskim crnogorskom vrhu. Kako smo ranije objavili, privatizacijom hotela Avala u Budvi – koja je u javnosti pod hipotekom jedne od prvih privatizacionih mućki – vlasnici su postali Stanko Subotić (na poćernici Interpola) i Bepler i Džejkobson. U zatvorenom poslovnom krugu oko Avale, poravnanjem se Budvanskom rivijerom – čiji je predsjednik UO i onda i sada bio Svetozar Marović – za MPC je iskeširano 628.174 njemačkih maraka (Ugovor br. Rs. 700/00, Osnovni sud u Kotoru).

SPC je, nedavno, odlikovala Mat kompani, firmu Darka (na poćernici Interpola) i Duška Šarića, obojica optuženi za teška krivična djela iz organizovanog kriminala. Orden Svetog kralja Milutina je firma za koju u specijalnom crnogorskom tužilaštvu tvrde da je i preko Prve banke familije Đukanović oprala pare a da su optuženi (Duško i njegov službenik) „znali da je pribavljen krivičnim djelom”.

Ukoliko su, dakle, Amfilohije i SPC u Crnoj Gori indirektno poravnjavali račune sa Stankom Subotićem i primali donacije od klana Šarića, nameće se dilema – zbog čega bi bili gadljivi na novac ruskih tajkuna koji navodno posreduju u crnogorskom crkvenom sporu?

Autonomija?

Spekulacije o Amfilohiju i crkvenoj autonomiji pojavile su se odmah nakon crnogorskog referenduma. Srpski Sinod je odlučio da i u Crnoj Gori – poput Hrvatske i BiH – obrazuje Episkopski savjet; predsjedava mu mitropolit Amfilohija a odluke odnose na potvrdu Arhijerejskom saboru u Beogradu. U Amfilohijevom Episkopskom savjetu nalaze se i episkopi: budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović), Grigorije (Durić) iz Trebinja i Filaret (Mićović) iz Prijepolja. Delegaciju Episkopskog savjeta je u decembru 2006. službeno i na sva zvona primio predsjednik Filip Vujanović. Unutar SPC formirana je autonomna Ohridska arhiepiskopija, koja, međutim, nema nikakav liturgijski život u Makedoniji i postoji samo u emigraciji – sa episkopima bez pastve. Amfilohije u Carigrad patrijarhu Vartolomeju nije februara 2008. ponio tomos srpskog Arhijerejskog sabora o dodjeljivanju autokefalije za svoju eparhiju u Crnoj Gori, već za Ohridsku arhiepiskopiju. Pojam „autonomne Crkve” u pravoslavlju se definiše kao „zavisna pomjesna Crkva” koja ima izvjesnu administrativnu i teritorijalnu nezavisnost u odnosu na matičnu autokefalnu Crkvu. Amfilohije bi se (pretpostavimo) kao poglavar „autonomne Crkve”i dalje potčinjavao odlukama Srpskog sinoda i morao bi Patrijaršiji da plaća godišnji porez. Amfilohijev nasljednik bi morao da ide po potvrdu u Beogradu. SPC u Crnoj Gori u ovom trenutku nije registrovana kao pravno lice po važećim odredbama Zakona o položaju vjerskih zajednica, no ipak ima matični broj u Zavodu za statistiku – na bazi jednog dopisa (pravnog tumačenja) iz Vujanovićeve vlada s kraja 1990-ih?!

Pravni status

Crkvenim „ujedinjenjem” 1918, odnosno kasnijim stvaranjem Srpske pravoslavne crkve sa Patrijaršijom u Beogradu – SPC je tomos od Carigradske patrijaršije dobila tek 1922. godine – prestali su da važe propisi koji su definisali kanonsko ustrojstvo autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve u Kraljevini Crnoj Gori. Sadašnja Mitropolija crnogorsko-primorska, pod tim imenom, kao eparhija SPC je ustrojena 1929. od nekadašnje Crnogorske mitropolije (Cetinjske arhiepiskopije), dok su duge dvije eparhije Crnogorske pravoslavne crkve – Zahumsko-raška i Pećka – pripojene drugim eparhijama (arondirane). Nakon 1945. NR Crna Gora nije samostalno uređivala odnose sa Crkvom. Od 1953. te odnose definisao je savezni Osnovni zakon o položaju vjerskih zajednica. Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica u SR Crnoj Gori (neznatno dopunjen 1989, 1994. i 2003) usvojen je 1977. godine i još je na snazi. MPC ni druge eparhije SPC, koje sada djeluju na prostoru Crne Gore, nijesu registrovane shodno Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica. Ustav Crne Gore iz oktobra 2007, u čl. 14 ne izdvaja posebno ni jednu crkvu ili vjersku zajednicu, iako jamči prava slobodnog ispovijedanja vjere. On glasi: „Vjerske zajednice odvojene su od države. Vjerske zajednice su ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova” .

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

LEX SPECIJALIS ZA CRNOGORSKU OBALU: Sporazumi sa UAE pred poslanicima

Objavljeno prije

6 dana

na

11 Aprila, 2025

Objavio:

Ukoliko Sporazumi sa UAE budu ratifikovani u parlamentu većinom glasova narodnih poslanika imaće snagu Lex specijalisa, međudržavnog ugovora, koji će po svojoj pravnoj snazi imati prvenstvo primjene u odnosu na opšte propise, zakone i podzakonska akta, u oblastima na koje se odnosi

 

 

Nije prošlo ni mjesec dana od kada se u Crnoj Gori pojavio jedan od najbogatijih svjetskih investitora, i to u ulozi zakupca nekoliko kupališta na ulcinjskoj Velikoj plaži, šeik Mohamed Alabar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a  u crnogorskoj Skupštini našli su se predlozi za donošenje zakona o potvrđivanju sporazuma o saradnji između Vlada Crne Gore i Emirata, vrijedni  destine milijardi eura.

Vlada je 7. aprila dostavila Skupštini dva dokumenta na usvajanje. Predlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o ekonomskoj saradnji i Predlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Dvije Vlade potpisale su 28. marta ova dva sporazuma na svečanosti u predsjedničkoj palati u Abu Dabiju. Potpise na dokumenta stavili su crnogorski premijer Milojko Spajić i vicepremijer Vlade UAE i ministar spoljnih poslova šeik Abdulah Bin Zajed Al Nahjan, uz prisustvo predsjednika šeika Muhameda bin Zajeda Al Nahjana.

Najveće interesovanje javnosti i političkih partija ali i žestoko osporavanje izazvao je Sporazum o saradnji u oblasti turizma i nekretnina koji u svom prvom članu određuje dva strateška projekta od javnog značaja za koje su u Emiratima zainteresovani – razvoj projekta na crnogorskom primorju u vidu integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene i razvoj skijališta, odnosno jednog alpskog naselja na sjeveru države sa istim performansama.

Predlog Vlade o potvrđivanju Sporazuma o ulaganju u turizam i nekretnine u formi zakona, poziva se na navedeni Sporazum o ekonomskoj saradnji kao i na sporazum Vlade Crne Gore i Vlade UAE o promociji i recipročnoj zaštiti investicija iz 2012. godine.

Ukoliko Sporazumi sa UAE budu ratifikovani u parlamentu većinom glasova narodnih poslanika imaće snagu Lex specijalisa, međudržavnog ugovora, koji će po svojoj pravnoj snazi imati prvenstvo primjene u odnosu na opšte propise, zakone i podzakonska akta, u oblastima na koje se odnosi.

Za jednu od najvećih investicija Mohameda Alabara na Balkanu, izgradnju stambenog kompleksa Beograd na vodi, Skupština Srbije donijela je 2015. godine poseban zakon, Lex Specijalis za „Beograd na vodi“, kojim je utvrđen javni interes za ekspropijaciju nepokretnosti i izdavanje građevinske dozvole za realizaciju projekta na oko dva miliona kvadrata gradskog zemljišta.

Da bi obezbijedio što veću podršku Predloga  Zakona o potvrđivaju Sporazuma, premijer Spajić obavio je razgovore sa predstavnicima parlamentarnih stranaka.

“Nakon konsultacija sa predstavnicima poslaničkih klubova Demokratske narodne patije, Nove srpske demokratije, Demokratske partije socijalista, prvi utisak je da imamo njihovu podršku. Bili su to jako konstruktivni razgovori. Prošle sedmice imali smo razgovore sa predstavnicima Pokreta Evropa sad, zatim sa Bošnjačkom strankom, pa sa SNP-om, Civisom, Demokratama, kazao je premijer.

Podršku Sporazumu zvanično su najavile PES, Bošnjačka stranka, SNP i Demokrate. Stranke koje se nisu izjasnile – DPS, Nova srpska demokratija i DNP, navode kako nisu protiv investicija, ali će se o Sporazumu sa UAE odrediti kasnije, kada se uklone određene nedoumice i kada Sporazumi dođu u skupštinsku proceduru.

Lider DNP Milan Knežević zatražio je od evropske komesarke za proširenje Marte Kos izjašnjenje da li su najavljena investicija, sporazumi, ratifikacija i ugovori, u skladu sa EU standardima i legislativom. Odlučili su da prije donošenja konačnog stava o Sporazumima konsultuju Brisel, jer ne žele da bilo koji problematičan projekat ugrozi evropski put Crne Gore.

Iz Građanskog pokreta URA saopštili su da neće ići na konsultacije kod premijera Spajića, jer nemaju svoju svrhu. Sporazumi se ne mogu mijenjati u Skupštini jer su već potpisani u formi koju ova stranka ne podržava. Ovakvi sporazumi otvaraju vrata mogućoj devastaciji i rasprodaji prirodnih resursa, poručili su iz te partije.

Premijer Spajić ističe kako je veoma zadovoljan razgovorima te da očekuje veću podršku u parlamentu od 41-og poslanika za međudržavne sporazume između Vlada Crne Gore i Emirata.

Najoštrije protivljenje ratifikaciji Sporazuma sa UAE stiglo je od predsjednika države Jakova Milatovića.

„Zbog Sporazuma sa UAE neko mora da snosi krivičnu odgovornost“, ocijenio je predsjednik.

On je kazao da Sporazum sa Emiratima koji se odnosi na turizam i izgradnju predstavlja kršenje zakona kao i Sporazuma o pridruživanju, te da treba postaviti pitanje krivične odgovornosti svih onih u državnoj administraciji koji su ga odobrili, svakog člana Vlade i poslanika u Skupštini koji budu glasali za Sporazum.

„Taj sporazum kao takav podrazumijeva ukidanje nekih važnih crnogorskih zakona i načelno je protivan Ustavu Crne Gore… Takođe je problematičan u kontekstu usaglašenosti sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa EU….Radi se o ključnim državnim interesima koji su u formi nezakonitog posla. Očekujem jasno izjašnjenje Evropske unije kada je u pitanju ova stvar. Ako EU kaže da je ovo u skladu sa njenom pravnom tekovinom, dajte da potpišemo 20 takvih sporazuma”, rekao je Milatović.

Odgovor je ubrzo stigao iz Ministarstva evropskih poslova koje je medijima dostavilo regovanje u kojem se navodi:

“Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima 28. marta 2025. godine, uključujući Sporazum o ekonomskoj saradnji i Sporazum o saradnji u oblastima turizma i razvoja nekretnina, u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom“, tvrde iz MEP-a.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, ne narušavaju principe transparentnosti i konkurencije, niti zaobilaze zakonom propisane procedure javnih nabavki, koje su već usklađene sa Direktivom 2014/24/EU. Njihova implementacija će biti u okvirima domaćeg zakonodavstva koje je u skladu sa pravnom tekovinom EU i podložno je nadzoru kako domaćih, tako i evropskih institucija“, navodi se u komentaru MEP na čijem je čelu ministarka Majda Gorčević.

Ratifikacijom Sporazuma premijer Vlade Crne Gore dobija velika ovlašćenja u sklapanju budućih ugovora sa bogatim investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Prema tekstu Sporazuma, buduće investitore-entitete bira Vlada UAE uz saglasnost Vlade Crne Gore. Izabrani investitor bira lokacije za razvoj svojih projekata, dostavlja pismo o namjerama i potpisuje ugovor sa Vladom.

Vlada se obavezuje da će obezbijediti zemljište, odnosno razvojno područje, “bez sprovođenja  javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine”, navedeno je u Sporazumu

Zakon o javnim nabavkama predviđa izuzeća za nabavke zasnovane na međudržavnim sporazumima i međunarodnim pravnim instrumentima, što je definisano članom 13 ovog Zakona, koji je u potpunosti usaglašen sa evropskim zakonodavstvom, naveli su ranije iz Vlade.

Premijer Spajić se brani i time da svaki ugovor, prije realizacije, mora doći pred poslanike na ocjenu i usvajanje. Tvrdi da prodaje državnog zemljišta neće biti, niti dugoročnog zakupa. „Najvjerovatniji model investiranja biće zajedničko ulaganje u kojem bi država ušla u suvlasništvo sa investitorom kojeg država UAE odabere“, saopštio je

Skupština je na potezu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TERMOELEKTRANA DO NOVEMBRA VAN POGONA: Rekonstrukcija i posljedice

Objavljeno prije

6 dana

na

11 Aprila, 2025

Objavio:

Činjenica da smo gašenje TE dočekali bez ministra energetike, nakon što je Saša Mujović postao gradonačelnik Podgorice, govori poprilično o odnosu Vlade Milojka Spajića spram tog posla. A možda je to i dobra vijest

 

 

Početkom aprila, nakon dugih priprema i nekoliko odlaganja, Termoelektrana Pljevlja obustavila je proizvodnju zbog finalnih radova na ekološkoj rekonstrukciji. Prema planu, van pogona će ostati do sredine novembra. „Ukoliko sve bude u redu“, predočio je predsjednik borda direktora EPCG Milutin Đukanović. A obično – ne bude.

Da je bilo u redu i po planovima, TE Pljevlje bi u novom ekološkom ruhu radila još od 2021. godine. Ali, prvo su država i EPCG zakasnili sa pripremom projekta, onda su se izgovarali kovid pandemijom, pa je u Evropi nastupila energetska kriza kao prizvod ruske agresije na Ukrajinu… Konačno, odustalo se od traženja opravdanja.

Važno je bilo samo da se završi započeto. Uz očekivanje da će od cijelog posla biti neke koristi. Mada, ni to nije sasvim izvjesno.

Ekološki problemi koje svojim radom proizvodi TE Pljevlja odavno su prerasli lokalni karakter. Zato je, još 2018, Evropska Energetska Zajednica (EEZ) Crnoj Gori propisala kvotu prema kojoj TE Pljevlja do kraja 2023. godine može biti u pogonu, ukupno, 20.000 radnih sati. Dok bi se, u međuvremenu, njenom rekonstukciom obezbijedilo poštovanje parametara zaštite životne sredine predviđenih Odlukom EU 2017/1442 iz 2017.godine.

Dogovoreno je značilo da će Termoelektrana svoj rad smanjiti na, približno, polovinu svog prosječnog godišnjeg angažmana. Kako struja proizvedena u Pljevljima čini, u prosjeku, 40-45 odsto ukupne proizvodnje u Crnoj Gori to je pomenuta odluka, potencijalno, bila ogroman problem. Naše vlasti su ga riješile –ignorisanjem. TE je nastavila da radi po starom. Zapravo, umjesto obećanog smanjenja, u Pljevljima je zabilježena i rekordna proizvodnja električne energije, pa je propisana kvota radnih sati potrošena već na prelazu 2020/2021. godine.

Zbog kršenja međunarodnih obaveza, Evropska Energetska Zajednica je tokom 2021. godine pokrenula postupak protiv Crne Gore.On još nije formalno završen, ali je gotovo izvjesno, na osnovu prošlogodišnjih zaključaka Ministarskog savjeta Energetske Zajednice, da će se okončati usvajanjem odluke kojom će Crna Gora biti sankcionisana zbog kršenja Ugovora o osnivanju EEZ. Pitanje je samo kako, odnosno, kada će se to desiti.

Da problem bude veći, propisani ekološki standardi su pooštreni, pa ih TE Pljevlja neće ispunjavati ni nakon aktuelne rekonstrukcije. U Podgorici i Nikšiću, ipak, vjeruju da će im EEZ progledati kroz prste.

„Optimizam čelnika EPCG i Vlade da će evropske institucije zbog ekološke rekonstrukcije podržati dugoročni opstanak TE Pljevlja nema uporište u pravnoj regulativi i politici tih institucija“, kaže za Monitor ekonomski analitičar Dejan Mijović. „Energetska zajednica, koju pored EU čine zemlje regiona, već se negativno izjasnila o projektu ekološke rekonstrukcije time što je na sastanku Ministarskog savjeta, svog najvišeg organa, održanom 14. decembra 2023, konstatovala da rad TE Pljevlja nije o roku usklađen sa blažim tehničkim standardima Evropskih direktiva za rad postojećih termoelektrana. Zbog toga, pljevaljska termoelektrana mora zadovoljiti mnogo strožije standarde za gradnju novih, tehnološki naprednih elektrana.Oni se, nažalost, ne mogu dostići nepotpunom ekološkom rekonstrukcijom našeg 40 godina starog pogona.“

Nije prvi put da se susrijećemo sa upozorenjima vezanim za budućnost rada Termoelektrane. Zabrinjava, zato, da od zvaničnika Vlade i EPCG nijesmo dobili adekvatna objašnjenja, ili najavu načina na koji pokušavaju riješiti problem.

,,Mi kada smo došli u martu 2021. nismo mogli više nazad, jer su ugovori zaključeni. Mi smo razmišljali o mnogim opcijama, ali jednostavno prethodno rukovodstvo je potpisalo ugovore i mi kao nasljednici smo to morali da poštujemo“, kazao je nedavno Milutin Đukanović. „Imali smo snažne preporuke Evropske energetske zajednice da radimo ekološku rekonstrukciju i mi smo pristupili tome… Došli smo u situaciju da nismo imali izbora.“

Mijović, sa druge strane, smatra da Crna Gora, odnosno EPCG, nijesu smjeli ući u finalizaciju posla ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja bez jasnog dogovora o budućem statusu u okviru EEZ. „Pored čelnika EPCG i ministri Vlade CG se u javnim izjavama pozivaju na podršku EEZ za ekološku rekonstrukciju, pa je moguće da su i jedni i drugi stekli takav utisak iz neformalnih kontakata sa predstavnicima EEZ…“, kaže Mijović uz napomenu da Evropska Energetska Zajednica funkcioniše pod snažnim patronatom Evropske komisije, odnosno njenog Direktorata za energetiku, koji predvodi Komesar za energetiku Dan Jorgensen. Od njih bi, predlaže Mijović, trebalo zatražiti da iznesu svoj stav „povodom tvrdnji čelnika EPCG i Vlade da su svojom snažnom preporukom presudno uticali na odluku da se nastavi sa ekološkom rekonstrukcijom. Uz napomenu da je za Crnu Goru jako važno da dobije njihov stav prije nego što, možda uludo, potroši još sto – sto pedeset miliona eura za taj projekat.“

Prihvatili smo Mijovićevu preporuku i poslali par pitanja na adresu Komesara za energetiku i njegovih najbližih saradnika. Dok čekamo odgovore, nekoliko riječi o tome koliko će EPCG, odnosno Crnu Goru kao skoro pa stopostotnog vlasnika tog preduzeća, koštati posao u Pljevljima.

Zvanično, radovi na rekonstrukciji TE Pljevlja koštaće nepunih 70 miliona dok će se, nezvanično, cijena primaći iznosu od 100 miliona. Uz to su najavljivani radovi na toplifikaciji Pljevalja i dalje na dugom štapu, pa će za realizaciju tih planova trebati još dosta vremena i novca. Od početka aprila do sredine novembra, dok TE bude van pogona, EPCG računa na manjak proizvedene struje u vrijednosti od oko 90 miliona eura. Manjak će biti nadoknađen uvozom. Iz EPCG su saopštili da su već obezbijeli ¾ nedostajuće struje (tačan iznos će zavisiti i od proizvodnje u domaćim elektranama što je, opet, povezano sa vremenskim uslovima – kiša, vjetar, sunce).

EPCG struju iz uvoza plaća po prosječnoj cijeni od 100 eura za megavat, dok je potrošačima u Crnoj Gori isporučuje uz cijenu od 45 eura. Za sada. EPCG će, najavio je Đukanović, uskoro donijeti odluku da ni sledeća tri mjeseca neće biti poskupljena struje, ali je nepoznanica kako će se njena cijene kretati u junu, julu, avgustu… ,,Za sada nema povećanja, ali uvijek postoji jedna zadrška. Mi smo jedina energetska kompanija u regionu, koja u prethodne četiri godine nije povećavala cijenu struje. Ne može niko tvrdo da garantuje kakvo će biti stanje u narednom periodu”, rekao je Đukanović najavljujući gašenje TE.

Iz perspektive EPCG i države, važna je i činjenica da će i pljevaljski Rudnik uglja  narednih nekoliko mjeseci ostati bez zagarantovanog plasmana vrijednih 48 miliona. U potrazi su, kažu, za alternativnim tržištima kako bi smanjili očekivani gubitak prihoda.

Sve će to skupa uticati na smanjenje ekonomskih aktivnosti u državi (BDP), dodatno povećanje deficita u robnoj razmjeni sa inostanstvom (uvoz/izvoz) a, posredno, i na kreditni rejting Crne Gore (odnos javni dug/BDP mogao bi porasti). U kalkulaciju nije uračunat rizik rasta cijena struje i, svakako najvažnije, isplativost cijelog posla s obzirom na neizvjestan budući status TE Pljevlja iz perspektive EEZ.

Činjenica da smo gašenje TE dočekali bez ministra energetike, nakon što je Saša Mujović postao gradonačelnik Podgorice, govori poprilično o odnosu Vlade Milojka Spajića spram svih tih nedoumica.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLIKO KOŠTA LOŠ KREDITNI REJTING CRNE GORE: U vrtlogu zaduživanja

Objavljeno prije

2 sedmice

na

4 Aprila, 2025

Objavio:

U poređenju s drugim zemljama u regionu, Crna Gora, zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, ima najgori rejting – B+ (spekulativna kreditna sposobnost, visok kreditni rizik). Najbolje stoje Slovenija AA- (visoka kreditna sposobnost, nizak rizik) i Hrvatska A- (srednja kreditna sposobnost, nizak rizik). Srbija je četiri nivoa iznad Crne Gore s ocjenom BBB- (srednja kreditna sposobnost, umjeren rizik)

 

 

Vlada Crne Gore je 25. marta ove godine objavila informaciju o uspješnoj emisiji državnih obveznica na berzi u Londonu u vrijednosti od 850 miliona eura. Kamatna stopa je 4,875 odsto (41,44 miliona godišnje) dok je rok dospijeća sedam godina. Na kraju će država ukupno vratiti jednu milijardu i 140 miliona eura. Ovo je do sada najveće pojedinačno zaduženje.

Premijer Milojko Spajić kazao je da je to zaduženje bilo povoljno i da će prikupljena pozajmica biti iskorišćena za vraćanje dugova koji su velikim dijelom nastali prije smjene vlasti 2020. godine. Iz analitičkih izvještaja vidi se da najveći dio, 500 miliona, otpada na vraćanje emisije obveznica iz 2018. kada je premijer bio DPS-ov Duško Marković. Slijedi 55 milliona posuđenih od Svjetske banke 2018. i 2020. god., otplata rate Kinezima za prioritetnu dionicu autoputa prema Kolašinu od 60 miliona, otplata aranžmana Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) od 20 miliona, rate domaćim bankama od 57 miliona itd. Otplata duga od 60 miliona prema Dojče banci iz 2023. godine u vrijeme premijera Dritana Abazovića je jedini veći post DPS-ovski dug koji se pominje u vladinim saopštenjima.

Ministarstvo finansija (MF) je dodalo da se do kraja 2025. mora vratiti preko 800 miliona i da je novac za to uzet “po najpovoljnijim mogućim uslovima” zbog “velikog povjerenja investitora u Crnu Goru”. U prilog tome se navodi da je kamata za jedan odsto niža od zaduženja iz marta 2024. Tada se Spajićeva Vlada, preko obveznica u dolarima, zadužila 687 miliona eura uz kamatu od 5,8 odsto na sedam godina. I tada je premijer tvitovao i rekao da se radi o “povoljnim uslovima.” Prema interpretaciji Spajića, zbog tog zaduženja su “pojedini mediji i kvazi analitičari…bombardovali javnost špekulacijama, poluistinama i lažnim informacijama”. Time su “kreirali nestabilnosti na tržištu i otežali nam rad…otvoreno radeći protiv interesa sopstvene države.”

Interesantno je da je na berzi u Londonu 25. marta bila velika tražnja za crnogorskim euro obveznicama – skoro tri puta veća od iznosa zaduženja. Početna kamata je bila 5,5 odsto. Zbog velikog interesovanja kamata je prvo pala na 5,125 odsto (što je bila i prva javna informacija) i onda na 4,875 odsto. Padom kamatne stope sa 5,125 odsto na 4,875 odsto država je uštedila 15 miliona eura.

Ipak, kada se saberu ove dvije emisije obveznica sa kamatama uz prethodna zaduženja u manjim iznosima, dolazi se do “zabrinjavajućih više od dvije milijarde eura” duga za svega 16 mjeseci Spajićeve Vlade, prema riječima poslanika URA-e Miloša Konatara.

Bivša državna sekretarka MF-a Mila Kasalica je rekla za Dan da su ino povjerioci u ovom trenutku pružili “pojas spasa” 44. Vladi. “Kamata pokazuje da ni jedan povjerilac nije u gubitku, jer…na svoje ulaganje dobijaju duplo” – kada se uporede procenti zarade na drugim mjestima. Lider Pokreta za promjene (PZZ) Nebojša Medojević je novo zaduženje opisao opaskom –  Evropa sad – Grčka sjutra, aludirajući na bankrot Grčke krajem 2009. godine. Medojević je u svojoj objavi na Facebook-u upozorio da je zaduživanje radi vraćanja dugova kovitlac do bankrota. Naime, za sadašnjih 850 miliona će se na kraju platiti preko 1,1 milijarde. Onda će država morati opet pozajmiti sa kamatama 1,5 milijardi da bi vratila 1,1 milijardu i tako  dublje u vrtlog. Medojević je ranije optuživao premijera za unosne ugradnje u ovakve kreditne aranžmane Vlade i pozvao Specijalno državno tužilaštvo (SDT) da ispita slučajeve, uključujući i prvo kreditno zaduženje od 750 miliona na početku mandata vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je Spajić bio ministar finansija.

Spajić je negirao optužbe nekoliko puta. Na osnovu dokumentacije koju je Monitor dobio za prvo zaduženje od 750 miliona i o čemu je pisao par puta, nije bilo moguće dokazati optužbe za netransparentnost i kršenje Zakona o budžetu.

Razlog sadašnje visoke kamate pri emisiji euro obveznica leži i u lošem kreditnom rejtingu Crne Gore. Zaduženje od 750 miliona iz decembra 2020. je realizovano uz kamatu od 2.875 odsto i uz puno bolji rejting Crne Gore. Poređenja radi, emisija obveznica hrvatske vlade iz te godine od 2 milijarde eura je ostvarena uz kamatnu stopu od 1,5 odsto. Svako kasnije crnogorsko zaduženje je bilo skuplje usljed pogoršanog kreditnog rejtinga.

Desetak dana prije zadnje emisije obveznica objavljen je novi kreditni rejting Crne Gore od agencije Standard & Poors (S&P) s oznakom B+ koja se opisuje kao “spekulativna kreditna sposobnost, visok kreditni rizik”. U poređenju s drugim zemljama u regionu, Crna Gora zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, ima najgori rejting. Najbolje stoje Slovenija AA- (visoka kreditna sposobnost, nizak rizik) i Hrvatska A- (srednja kreditna sposobnost, nizak rizik). Srbija je četiri nivoa iznad Crne Gore s ocjenom BBB- (srednja kreditna sposobnost, umjeren rizik) kao i Albanija i S. Makedonija sa BB- ocjenama (kreditna sposobnost sa spekulativnim elementima, znatan rizik).

Vijesti su objavile da je Crna Gora imala najbolji kreditni rejting (prema metodologiji S&P) 2007. od BB+. Tada je imala rejting tri nivoa iznad sadašnjeg i bila za nivo manje od ulaska u grupu rejtinga bez spekulativnih elemenata. Srbija je 2007. imala rejting BB-, dva nivoa ispod Crne Gore.

I pored ovakvih parametara, Ministarstvo finansija (MF) se istog dana oglasilo saopštenjem da je rejting “potvrdio da Crna Gora, od zemalja u regionu Zapadnog Balkana, ostaje najnaprednija u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU)”. Novi rejting je, saopštili su,  “potvrda da je Crna Gora na stabilnom putu napretka, kada se radi o ekonomskim politikama i razvojnim procesima, koji su sprovedeni u mandatu ove Vlade”.

Crna Gora, zaista jeste napredovala za jedan nivo od avgusta 2024. Tada je S&P popravila crnogorski kreditni rejting sa B na B+. Međutim, sadašnja  “stable outlook” prognoza S&P teško da se može tumačiti kao “snažan pokazatelj stabilnosti i napretka koji je Crna Gora ostvarila, naročito u domenu fiskalne politike i ekonomskih reformi” kako to MF tumači. Kontekst i tabele S&P zapravo pokazuju da je “stable outlook” prognoza da će stanje ostati na nivou na kojem je sada. U sadašnjoj ocjeni naše ekonomije S&P navodi da CG ima trend povećanja trgovinskog deficita, pad turizma, smanjenja direktnih stranih investicija (DRI) i usporavanje bruto društvenog proizvoda (BDP) zadnjih devet mjeseci.

Sadašnja fiskalna slika države će se dodatno pogoršati, prema vladinim procjenama, sa rastom javnog duga sa 4,5 milijardi iz septembra 2024. (58,5 odsto BDP-a) na 5,5 milijardi u 2027. godini (63,8 odsto BDP-a). Štaviše, Vlada će zbog sadašnjeg stanja i novih potreba morati nastaviti sa pozajmicama koje će, po pravilu, biti sve skuplje. Iduće godine treba vratiti 353 miliona a 2027. godine čak 971 milion što je ukupno za tri godine (2025-2027) skoro 2,2 milijarde eura.

Takođe, važno je primijetiti da nama susjedne države nastavljaju politiku forsiranja domaćeg kreditiranja svojih potreba, dok se Crna Gora isključivo oslanja na međunarodne investitore čija jedina želja je profit od visokih kamata koje im Vlada, tj. građani plaćaju kao nijedna država u okruženju.

Slovenija je u januaru ove godine na domaćem tržištu preko emisije obveznica pozajmila 261 milion eura uz kamatu od 3,4 odsto. Srbija je isto u januaru preko dinarskih obveznica prikupila 945 miliona eura uz kamatu od 5,25 odsto. Od toga su 60 odsto bili domaći investitori. Iako je srbijanska kamata nešto viša od crnogorske, Beograd ima sve poluge monetarne politike u svojim rukama preko kojih relativno lako može ispeglati valutne razlike. Hrvatska je do sada nekoliko puta sprovela emisije na domaćem tržištu uz niže kamatne stope.

Jedna od rijetkih dobrih strana za Crnu Goru u dosadašnjem zaduživanju je neočekivano velika inflacija i kod nas i u svijetu. Neki analitičari navode primjer kineskog zajma za gradnju auto puta sa kamatom od dva odsto i dosadašnjim hedžing aranžmanima Spajića kojim je amortizirana valutna razlika između dolara i eura. Rata od 60 miliona eura bi 2014. godine ili ranije puno teže pala državnom budžetu nego 2025. godine.

Vrijeme i inflacija “jedu dosadašnji dug”. Ali dolaze nova zaduženja.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo