MONITORING
Da li je Šarić bos Bojoviću
Objavljeno prije
15 godinana
Objavio:
Monitor online
Krv je opet potekla ulicama Beograda, a srpska policija strahuje da se suočava sa novim krugom ubistava na asfaltu glavnog grada. Policija provjerava pretpostavke da je ubistvo Danila Radonjića (63) i Dženana Ramovića (34) u srijedu uveče u Zemunu nastavak obračuna povezanog sa crnogorskom mafijom i ubistvom vlasnika kazina Slavija Brana Šaranovića. Svi prsti su uprti u kriminalni klan Luke Bojovića (37) kao egzekutora, a Blic prenosi kako u policiji vjeruju da je cjelokupan scenario poslova, sukoba i zločina osmišljen u klanu Darka Šarića, koji navodno pod kontrolom drži sve kriminalne grupe. Radonjić i Ramović su ubijeni u srijedu uveče u Zemunu.
Na mercedes u kojem su se nalazili ispaljeno je 16 metaka, najvjerovatnije iz automata sa prigušivačem iz automobila u pokretu. Poslije pucnjave mercedes je nastavio da se kreće i izazvao je dva sudara u kojima su povrijeđeni trudnica i dijete. Vozilo sa napadačima za svega nekoliko trenutaka bez traga se izgubilo u nekoj od sporednih ulica.
Radonjić i Ramović su sa više hitaca pogođenu u glavu, što govori da ih je likvidirao profesionalac. Direktor srpske policije Milorad Veljović potvrdio je da je riječ o naručenom ubistvu. ,,Ta ubistva nisu ni obična, ni slučajna”, rekao je Veljović za RTV B92.
U policiji kažu i da je ubijeni Radonjić posljednjih godina bio posvećen otkrivanju sudbine sina Slobodana. Medijima je prije dvije godine ispričao da je Slobodan, koji je bio vlasnik radnje sa luksuznim pićima i slatkišima, na Vračaru, otmenijem kraju Beograda, „nestao zbog nečijeg kompleksa i ljubomore”. Prema starijem Radonjiću na dan nestanka Slobodan je otišao da se vidi sa Lukom Đurovićem iz Bara, poslije čega mu se gubi svaki trag. Đurović se kasnije pojavio na Interpolovoj potjernici koju je raspisala Italija zbog sumnje da je učestvovao u švercu 87 kilograma kokaina.
Luka Đurović je, dakle, bio pod istragom italijanske policije zbog šverca kokaina, koja je završena u januaru 2010. akcijom Šah-mat, kada je uhapšeno 30 osumnjičenih. Italijanska policija je tada saopštila da je član narko-grupe i Luka Đurović, koji je uspio da izbjegne hapšenje, pa je za njim raspisana potjernica.
Dženan Ramović je po svemu što se zna stradao kao slučajna žrtva u ovom obračunu. On nije imao dosije u policiji.
Policija je bez uspjeha tragala za Slobodanom. Iako nije bilo nikakvih tragova, podzemljem se brzo pronijela priča da je likvidiran zato što se njegov otac zamjerio nekome od „zemunaca”.
Prvi put je Danilo Radonjić dospio u novine još marta 1985. Na njega je tada ispred kafane Sabor na Beogradskom sajmu pucao Andrija Lakonjić Laki, što je bilo prvo krivično djelo u njegovom policijskom dosijeu. Laki je pet godina kasnije ubijen u prijestoničkoj diskoteci Nana, u likvidaciji koja se i danas prepričava po Beogradu.
Radonjić je u muđuvremenu otvorio niz firmi u Beogradu. Nije dolazio u žižu javnosti sve do 27. jula 2009. kada je nestao njegov sin Slobodan. Radonjiću se u očajničkoj potrazi za sinom pridružio i prijatelj Brano Šaranović. Njih dvojica zajedno su držali kazino Slavija, a bili su i kumovi. Ubrzo je, međutim, i Brano Šaranović ubijen po gotovo identičnom scenariju kao što je sada stradao njegov ortak.
Pročulo se da je Šaranović prije smrti uspjeo da „sklopi kockice” Slobodanovog nestanka zbog čega je suprotna strana odlučila da ga ućutka. Kako su beogradski mediji objavili, Šaranović je dan prije smrti navodno uspio da kontaktira sa Lukom Đurovićem u Kolumbiji i zatražio od njega da se vrati ukoliko nema ništa s nestankom Slobodana Radonjića. Šaranović je sutradan likvidirao profesionalac koji nije ostavio tragove, a Đurović se nije vratio.
Šaranović se nije eksponirao u javnosti, ali je bio poznat i po prijateljstvu s Branom Mićunovićem, ali i drugim žestokim momcima „stare garde”, od koji su mnogi likvidirani. „Ne vjerujemo da motiv ubistva leži u nekakvim neraščišćenim računima od ranije, već je riječ o svođenju novih računa u vezi s posljednjim previranjima u podzemlju”, kazao je te 2009. izvor u policiji za Večernje novosti.
Izvor je tada napomenuo da se razmatra i mogućnost da je Šaranović učestvovao u nekim poslovima i u rodnoj Crnoj Gori i da se možda zamjerio izvjesnim ljudima. Iako je izgledalo da je ubistvo bilo djelo profesionalaca, svjedoci su čuli kako jedan od likvidatora psuje Šaranovića, što bi moglo da ukazuje i na lični odnos.
Poslije toga, Radonjić je navodno počeo da kuje plan za osvetu sina i kuma. Za to je saznao suparnički klan, pa su odlučili da ga preduhitre. Radonjić je donedavno bio u Crnoj Gori, gdje se sklonio, jer je znao da mu je život ugrožen.
Radonjić je, kako tvrde beogradski mediji išao dalje, pa je organizovao ozbiljnu grupu koja je navodno planirala likvidacije ljudi Luke Bojovića. ,,U jednom stanu u Mirijevu prije godinu dana pronađeni su eksploziv, oružje, lažna dokumenta. Tada smo operativnim radom spriječili obračun klanova jer je bilo planirano dizanje u vazduh”, kažu u srpskoj policiji.
Situacija se tada privremeno umirila, a Danilo Radonjić se povukao u Crnu Goru, gdje navodno ima jake veze u kriminalnim i političkim strukturama. Početkom mjeseca se vratio, mafija je to znala, pratila ga i likvidirala, navodi izvor Press-a.
I dnevnik Blic piše da je sukob Bojovića i Danila Radonjića izbio zbog njegovog sina Slobodana. ,,Ubistvo Radonjića izvedeno je profesionalno, a s obzirom na to da se radi o osobi koja je dugo jedna od vodećih ličnosti srpskog i crnogorskog podzemlja, očigledno je da je njegova likvidacija posljedica obračuna sa suparničkom klanom”, navedeno je u listu.
Organizaciju, a vjerovatno i čin likvidacije obavio je navodno jedan od najbližih Bojovićevih saradnika iz Zemuna, čiji identitet je poznat policiji i koji se vezuje za još nekoliko ubistava.
Prema Blicu sukob Bojovića i Radonjića traje nekoliko posljednjih godina. Bojović je u to vrijeme gradio kriminalnu imperiju, zbog čega mu je i zasmetao Radonjić, koji je osnivanjem nekoliko firmi odavno oprao novac stečen iz poslova s druge strane zakona.
Dalje, po Blicu, ,,Bojović je sarađivao sa Radonjićevim sinom, koji mu je navodno iz jednog posla ostao dužan novac. Zbog novca je navodno i došlo do sukoba između njih dvojice i 27. jula 2009. Slobodan je misteriozno nestao. Pretpostavlja se da je ubijen, ali njegovo tijelo do sada nije nađeno”, kaže izvor Blica.
Iako posljednji sukobi ukazuju na ozbiljan razdor u podzemlju, u srpskoj policiji smatraju da su sva dešavanja izrežirana na jednom mjestu – u klanu Darka Šarića i njegovih najbližih saradnika, od kojih poneki vuku mnogo značajnije i jače konce na svjetskoj kriminalnoj sceni, tvrdi list.
,,Luka Bojović je odavno u sukobu sa Sretenom Jocićem, zvanim Joca Amsterdam. Posljedica njihovog ličnog rata je 12 žrtava, među kojima su trojica Jocinih kumova. Luka je u sukobu i sa Andrijom Draškovićem, koga krivi za ubistvo prijatelja Željka Ražnatovića Arkana, ali je dobar s Milošem-Batom Petrovićem, starim Jocinim suparnikom iz Holandije”, objasnio je izvor Blica.
Po izvoru je, međutim, značajnije da je Luka pod svojom kontrolom držao odbjegle pripadnike zemunskog klana, Miloša Simovića i Sretka Kalinića, koji su se međusobno prije dvije godine sukobili u Zagrebu, nakon čega su obojica uhapšeni. ,,Upravo u tom odnosu je i kvaka koja spaja Luku i Darka Šarića. Cvetko Simić, koji je radio sa Simovićem i Kalinićem, radio je i za Jocića i bio povezan sa Šarićevim saradnicima”, objasnio je izvor Blica.
Policijske informacije ukazuju na to da je Šarićev klan u stvari držao pod šapom sve ostale klanove, i Bojovićev i Jocićev, preko kojeg je organizovano ubistvo Ive Pukanića 2008. u Zagrebu, ali i grupu Amerika, sa čijim je šefovima u Južnoj Americi ugovarao nabavku i šverc kokaina.
,,Šarićev klan kontroliše sva dešavanja u podzemlju, i srpskom i crnogorskom, a koji su u međuvremenu poslove raširili ne samo po Balkanu već u cijeloj Evropi. Moguće je da se upravo odatle raspiruje sukob ostalih saradnika kako bi se na taj način sačuvala kontrola koja izmiče otkako se ova grupa našla na udaru policije zbog šverca kokaina,” kazao je izvor Blica.
Najopasniji srpski mafijaš na slobodi Luka Bojović, zvani Pekar, prema posljednjim operativnim podacima srpskih policijskih službi nalazi se u Argentini, gdje se pozicionirao kao jedan od vodećih plaćenih ubica i saradnik narko-kartela, saznaje Press.
Prema istim informacijama, u ovoj zemlji, zajedno sa Bojovićem, nalazi se i njegov odani saradnik Luka Đurović. Prema riječima sagovornika Pressa iz policije, sumnja se da je Bojović boravio u Brazilu, ali da je iz te zemlje pobjegao kada su u maju uhapšeni Goran Nešić i lažni Dejan Stojanović Keka.
,,Od tada je Argentina jedina sigurna zona za Bojovića, u kojoj on odrađuje prljave poslove. Međutim, Bojović u velikoj mjeri komanduje i domaćim podzemljem i ima namjeru da ukloni svakoga ko mu smeta. U svojim planovima je beskompromisan i monstruozan”, naveo je sagovornik Pressa.
Policija sumnja da je Luka Bojović umiješan i u sve vrste zastrašivanja i pokušaje likvidacije svjedoka saradnika protiv Darka Šarića, poput Nebojše Joksovića i Radana Adamovića.
Bojović je nakon odlaska iz Srbije, gdje je odležao kaznu za nelegalno držanje oružja, tokom 2009. godine boravio u Španiji, u kojoj je navodno odradio nekoliko profesionalnih ubistava. Nakon što je Srbija za njim raspisala Interpolovu potjernicu, Bojović je, navode beogradski mediji, likvidirao Milana Jurišića Jureta u Španiji i krenuo da „čisti” preostale „zemunce” kako bi ostao jedini koji može da izvršava prljave poslove za Darka Šarića i južnoameričke narko-bosove. Potom je pobjegao u Latinsku Ameriku.
Meta Kotoranin
Pet večeri poslije ubistva Radonjića i Ramovića, od eksplozije podmetnute naprave u kanti za smeće na ulazu u zgradu na Novom Beogradu ranjene su tri osobe. Štampa je odmah postavila pitanje da li se radi o još jednom obračunu crnogorske mafije?
U eksploziji u ulazu zgrade u Ulici Otona Župančiča 45, povrijeđeni su Kotoranin Dalibor Đurić (29), njegova djevojka Nataša Grujić (30) i komšinica Ljubica Janković (58). Ljekari nisu uspeli da spasu stopalo nesrećnoj djevojci.
Pretpostavlja se da je meta bio Đurić. Motiv napada treba tražiti u njegovim neraščišćenim računima u Crnoj Gori, gdje je dva puta pucano na njega i odakle je pobjegao pre nekoliko mjeseci, naveo je Blic.
Da bi se rasvijetlio motiv napada na Đurića, srpska policija je u kontaktu sa kolegama iz Crne Gore, jer informacije o njegovim kontaktima u Beogradu, gdje je našao utočište, nijesu od koristi u istrazi. Rasvjetljavanje ovog napada otežava i to što je eksplozivna naprava aktivirana daljinski.
U istrazi su posebno zanimljivi Đurićevi sukobi u Kotoru, kao i u ubistvo Slobodana Stevanovića iz Kotora 8. decembra 2006. na Dorćolu. Taj zločin još nije rasvjetljen, a Stevanović je nekoliko mjeseci prije toga u Dobroti pucao u Đurića i njegovog druga Dragana Kneževića, zvanog Škuri.
Interesantno je i Đurićevo druženje sa Ivanom Vračarom, optuženim da je ubio Dragana Dudića, zvanog Fric. Dudić je inače bio čovjek od povjerenja Darka Šarića i navodno su njegove firme prale novac odbjeglog narko-bosa.
,,Provjeravamo da li je Đurić bio meta zbog sukoba koje je imao prethodnih godina. On je tada bio u društvu osobe koja je pucala na Šarićevog bliskog saradnika”, kazao je izvor beogradskog tabloida Kurir.
Pretresom stana na Novom Beogradu u kojem je Đurić živio kao podstanar nađeno je navodno pet pasoša s njegovom fotografijom, a različitim imenima.
Izvor Blica iz MUP Srbije je naveo da se Đurić u zgradu u Novom Beogradu preselio prije dva mjeseca, gdje je iznajmio stan. ,,On se očigledno sakrio u Beograd, zbog problema koje je imao u Crnoj Gori. Da li su ti odnosi motiv napada, sada se isputuje”, kazao je izvor. Po tom izvoru, policija je u istrazi došla i do podatka o mogućoj ljubomori zbog Đurićeve veze sa Grujićevom, pa se ni ova mogućnost ne isključuje u pokušaju da se dođe do izvršilaca napada.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
PUT U EU KROZ POLITIČKA MINSKA POLJA: Je li Crna Gora te sreće
Objavljeno prije
7 danana
1 Maja, 2026
U izjavi za Euronews prošle sedmice šef Delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler, poručio je da se nada da će Podgorica uspjeti zatvoriti još četiri poglavlja prije ljetnje pauze, a zatim i ostatak u drugoj polovini godine. I da se zatvore još četiri poglavlja do ljeta, mnogi priznaju da je plan Vlade i dijela EK o kompletiranju poglavlja ove godine nerealan ili knap u milimetar. Slijedi – 19 preostalih poglavlja od 33. I najteži testovi – pravosuđe, korupcija, organizovani kriminal i zarobljene institucije. Izvori Monitora u Briselu smatraju da je moguće da se zatvaranje poglavlja prolongira još 4-5 mjeseci.
Dvadeset godina nakon obnove nezavisnosti i proglašanja evropskog puta strateškim državnim ciljem, Crna Gora se i dalje nalazi između političkih obećanja i hvalisanja s jedne, i ni malo ružičaste stvarnosti s druge strane. Vlada nastavlja govoriti o „istorijskoj šansi“ i zatvaranju svih pregovaračkih poglavlja do kraja ove godine. Činjenice na kraju prvog trimestra 2026. godine pokazuju da je pred državom i društvom tek najteži dio posla – 19 preostalih poglavlja od 33. Među njima su upravo ona koja decenijama razotkrivaju slabosti sistema i upitnost istinske državnosti – pravosuđe, korupcija, organizovani kriminal i zarobljene institucije. S izmakom prvog trimestra 2026. godine Vlada je zatvorila samo dva poglavlja (13 – ribarstvo i 14 – transportna politika) iako je ranije najavljivano zatvaranje šest. U izjavi za Euronews prošle sedmice šef Delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler, poručio je da se nada da će Podgorica uspjeti zatvoriti još četiri pregovaračka poglavlja prije ljetnje pauze, a zatim i ostatak u drugoj polovini godine.
Međutim, čak i da se zatvore još četiri poglavlja do ljeta, mnogi priznaju da je plan Vlade i dijela Evropske komisije (EK) o kompletiranju poglavlja ove godine ili nerealan ili knap u milimetar. “U oktobru i novembru ćemo imati jasniju sliku koliko je realno zatvoriti sva poglavlja (do kraja godine)” precizirao je ambasador Satler.
U isto vrijeme kad i Satler, u izjavi za DAN izvjestilac za Crnu Goru u Evropskom parlamentu Marijan Šarec je ocijenio kao “preambiciozan” plan Vlade da se do kraja godine sve završi. Šarec je poručio da “nema prevelika očekivanja” i da misli “da će biti teško ostvariti zacrtano, ali izuzetno je važno zatvoriti što više poglavlja”. Šarec i napominje da kašnjenje od nekoliko mjeseci ne bi imalo velike posljedice dok god se ima cilj u vidu.
I izvori Monitora u Briselu smatraju da je moguće da se zatvaranje poglavlja prolongira još 4-5 mjeseci. Kao dodatni podsticaj je stigla odluka iz EK da se odobri formiranje radne grupe za izradu ugovora o pristupanju Crne Gore EU, koji je prvi takav ugovor nakon 13 godina kada je Uniji pristupila Hrvatska. Novi ugovor će sadržati određene mehanizme i zaštitne mjere (safeguard clauses) koje se smatraju praktičnim osiguračima kako nova članica po prijemu ne bi krenula putem Mađarske, Poljske ili Slovačke. Evropska komesarka za proširenje Marta Kos ističe da su ti mehanizmi predviđeni kako ne bi došlo do urušavanja vladavine prava, nezavisnosti pravosuđa i demokratskih standarda. Kos ističe da to neće biti nova pregovaračka poglavlja niti novi uslovi za članstvo, već “garancije za zaštitu osnovnih vrijednosti Unije”. EU takođe može zatražiti vraćanje na već zatvorena poglavlja u slučaju nazadovanja.
Najosjetljivija stvar je mogućnost da nova članica, u slučaju ozbiljnih narušavanja vladavine prava, izgubi ili joj se suspenduje pravo veta u pojedinim pitanjima. Ovo je politički najspornije jer su crnogorski zvaničnici, uključujući i predsjednika Jakova Milatovića nekoliko puta naglasili da ih zanima puno članstvo i da imaju “crvene linije” kad je u pitanju dobijanje manjih prava od drugih država članica. Za razliku od ranijih proširenja, gdje su tzv. safeguard klauzule trajale ograničeno (npr. tri godine), sada se razmatraju dugoročniji ili trajni mehanizmi nadzora, posebno za pravosuđe i demokratiju. EK još treba do kraja razraditi nacrt ugovora i ponuditi ga na uvid.
Ovakvo rješenje o privremenoj suspenziji prava veta (koliko god trajalo) mnogi u Briselu smatraju solomonskim rješenjem. Njime se izbija adut ozbiljnim protivnicima novih pridruženja prije reforme mehanizama glasanja i veta unutar Unije. Reforma glasanja i ukidanje veta nije izgledna jer bi takvo novo rješenje trebalo osigurati podršku svih 27 članica. Nekoliko njih je reklo da neće podržati ukidanje veta. Stoga je novo rješenje, koje bi trebalo biti sadržano u pristupnom ugovoru, u evropskim krugovima dočekano s olakšanjem.
U ponedjeljak su Vijesti objavile da je “u prethodne tri nedelje došlo je do velike promene unutar EU kada je u pitanju odnos prema Crnoj Gori”. U Briselu su svi shvatili da se “proširenje na Crnu Goru događa”, odnosno da su 2028. i 2029. realno dostižne za novo proširenje na nas i eventualno Island, zavisno od ishoda referenduma. Glavna podrška Crnoj Gori proizilazi iz jasne vizije njemačkog kancelara Fridriha Merca i njegove Hrišćanske demokratske unije (CDU) da se Crnoj Gori otvore vrata uz navedene zaštitne mehanizme. Njemačka je navodno uspjela ubijediti i Francusku i zemlje Beneluksa – prvenstveno Holandiju da prekinu uslovljavanja i prihvate pragmatičniji pristup. Vrijedno je podsjetiti se da su i kod pristupanja Hrvatske, i ranije Bugarske i Rumunije iste zemlje imale najviše zamjerki novim kandidatima od kojih je traženo puno više da isporuče nego što je to bio slučaj sa novijim članicama koje su ušle u velikom valu proširenja 2004. I u kontaktima Monitora sa crnogorskim zvaničnicima, koji su željeli ostati neimenovani, se ističe da “postoji generalno konzenzus glavnih država da budemo primljeni uz određene korekcije i prilagođavanja”.
Vijesti u izvještaju od ponedjeljka napominju da je Hrvatska posljednja velika prepreka u EU na putu Crne Gore ka članstvu. Po njihovim izvorima “dvije strane… gotovo su sve dogovorile”. Pitanje Morinja je na dobrom putu da bude u potpunosti riješeno dok se pitanje preimenovanja bazena u Kotoru i broda Jadran na putu da se riješi do kraja proljeća. Kasnije u ljeto hrvatske proslave Operacije Oluja i srpske komemoracije povodom istog događaja, mogu iskomplikovati situaciju već dovoljno nategnutu skupštinskom Rezolucijom o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen. Da stvar bude još komplikovanija, nedavno je rukovodstvo Skupštine obilježilo Dan sjećanja na žrtve genocida u sistemu logora Jasenovac itd. u dvorani Muzičkog centra u Podgorici kome su pretežno prisustvovali političari srpskog bloka i srbijanski i ruski ambasadori. Nastupio je dirigent i kompozitor Aleksandar Sedlar s kompozicijom “Šum šume preko polja” i Simfonijskim orkestrom. Između muzičkih izvedbi čitani su zapaljivi govori (istiniti i oni manje istiniti ili upitni) ustaških funkcionera iz Drugog svjetskog rata koji su “dočaravali” atmosferu dotičnog skupa i koji je hrvatska vlast ocijenila kao novu provokaciju. Za razliku od zvanične Srbije koja negira zločine svojih nacističkih kvislinga iz istog perioda i čak ih veliča, hrvatska vlast redovno održava komemoracije i osuđuje zločine ustaškog režima. Premijer Milojko Spajić i predsjednik Jakov Milatović nisu prisustvovali, kao i većina političara iz drugih nevučićevskih partija.
Monitorovi izvori u Vladi i Ministartvu vanjskih poslova (MVP) su uvjerenja da će Njemačka i Francuska najviše uticati na Hrvatsku da se pozitivno riješe akutni problemi između Podgorice i Zagreba. Dio vlasti se obavezao da će nastojati sve probleme riješavati na konstruktivan način. Koliko će to uspjeti -druga je priča. Zvanična Srbija, tj. njen apsolutni vladar – predsjednik Aleksandar Vučić (kojem Ustav daje ceremonijalna ovlašćenja) pojačava retoriku protiv učlanjenja Crne Gore u EU, kako u srbijanskim režimskim medijima tako i u medijima pod njegovom kontrolom u Crnoj Gori. Vučićevi mediji prenose samo negativne vijesti o EU i potenciraju euroskepticizam i okretanje EU javnog mnijenja protiv novih članica. Toj kampanji se pridružio i lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. U objavi polovinom aprila na mreži X Medojević je napisao: “Kada neiskusni i neinformisani političari u regionu jednom shvate da je EU izvor korupcije, a nikako saveznik u borbi protiv korupcije, mnoge zablude o tzv. ‘evropskom putu ‘ biće jasne”. Prenijeli su ga svi Vučićevi mediji koji su mu odavno širom otvorili vrata – od kada je prestao napadati organizovani kriminal i korupciju u Srbiji.
Vučić je prije tri dana bio gost britanskog novinara Aleksanda Kembela u podkastu Ostalo je politika u kojem je napao i EU da nije u stanju kontrolisati situaciju ukoliko to ne odgovara Americi. Vučić se kao zapitao – “dovodite, ne znam, Crnu Goru i Moldaviju u Evropu bez Srbije. Šta je smisao?”.
Zvanična Crna Gora nije reagovala na pomame Vučića i njegovih medija protiv Crne Gore. Srbije i njene zvanične politike nema čak ni u Strategiji vanjske politike Crne Gore 2026 – 2029. gdje je kao primarni cilj navedeno punopravno članstvo u EU. Vjerovatno su autori Strategije smatrali da bi pominjanje Srbije u kontekstu koji nije pohvalan, izazvalo reakciju Beograda i usložilo političku situaciju u zemlji. Međutim, ćutanje neće odvratiti Vučića od posla.
Vidjelo se to bezbroj puta do sada.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Od radničkog samoupravljanja i prvomajskih proslava nije ostalo ništa. Tranzicija iz socijalističkih sistema u kvazi tržišne ekonomije donijela je predubok jaz između bogatih i siromašnih, slabe institucije i sindikate. I masovne radničke migracije. I oni koji odlaze odavde, i oni koji dolaze, mahom rade bez zaštite radničkih prava. Stvara se začarani krug: zemlje gube sopstvenu radnu snagu, a uvoze još jeftiniju i ranjiviju
“Dozvolite mi da vam čestitam Prvi maj, Praznik radnog naroda Socijalističke republike Jugoslavije. Jednom rečju, da novim generacijama bude bolje, koje će nam moći reći – ‘Hvala našim precima koji su nam to stvorili”, pozdravio je 1979. godine Josip Broz Tito mase koje su se slivale trgovima i ulicama. Sletovi, svečanosti, mnogi se još sjećaju.
Generacije koje su došle svjedočile su krvavom raspadu Jugoslavije i njenog nasleđa. Od radničkog samoupravljanja i prvomajskih proslava nije ostalo ništa. Tranzicija iz socijalističkih sistema u kvazi tržišne ekonomije donijela je predubok jaz između bogatih i siromašnih, slabe institucije i sindikate. Međunarodni praznik rada na Balkanu već dugo blijedo proslavljaju samo registrovani sindikati. Državni službenici, čija se brojka vrtoglavo popela, raduju se neradnim danima, nezaposlenima su svi neradni, a radnici odavno ne liče na one iz doba Jugoslavije. Ono što je ostalo životari sa nesigurnim ugovorima, niskim platama i slabom zaštitom na radu.
Sedmicu pred ovogodišnji praznik rada, mediji su javili da je u Herceg Novom stradao radnik iz Nikšića angažovan na izgradnji tamošnjeg hotela. Imao je 67 godina. Procjene su da u Crnoj Gori svake godine na radu život izgubi od pet do osam radnika. Većinom na građevini.
Ovogodišnji Prvi maj dočekuje se i u atmosferi protesta Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) zbog nepotpisanog Opšteg kolektivnog ugovora. Vlada je nakon višemjesečnih pregovora saopštila da ne prihvata zahtjev za povećanjem obračunske vrijednosti zarada. “Smatramo da ovakva čestitka pred Prvi maj negdje gotovo da je i sa podsmjehom upućena radnicima i radnicama Crne Gore”, saopštila je Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije. Iz Unije upozoravaju da će zbog nepotpisivanja Opšteg kolektivnog ugovora najmanje stotinu hiljada ljudi ostati bez značajnih benefita. Od regulisanja broja dana odmora, uvećanja zarada za prekovremeni , minuli, praznični rad, rad nedeljom.
Domaći sindikalci odavno upozoravaju da nesigurnost postaje glavna odrednica rada u zemlji – broj tkz prekarnih, odnosno ugovora o djelu vrtoglavo raste i postaje dominantna vrsta rada. Raste i javna administracija, u koju se odlazi zbog sigurnosti, pa je najveći poslodavac država. To ne pomaže poziciji radničkih prava.
Posebna radnička priča Balkana je ona o masovnim emigracijama. Crna Gora, Srbija i Bosna i Hercegovina bilježe konstantan odlazak mladih i kvalifikovanih radnika ka zapadnoevropskim državama. Taj proces često dovodi do paradoksa: oni koji odavde odlaze u razvijenije zemlje nerijetko završavaju u sektorima sa nižim platama, slabijom pravnom zaštitom i većim rizikom od eksploatacije.
Istovremeno, Balkan postaje odredište u koje se se migrira. I ovdje , radnici izvana koji najčešće rade u građevini, turizmu ili poljoprivredi, rade bez jasnih ugovora i sa ograničenom ili nikakvom pravnom zaštitom. Time se stvara začarani krug: zemlje gube sopstvenu radnu snagu, a istovremeno uvoze još jeftiniju i ranjiviju.
Prema nezvaničnim podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore od 2011. do 2021. godine iz naše zemlje je otišlo preko 70 hiljada crnogorskih državljana. Brojne priče onih koji odlaze iz Crne Gore su slične – rade na “crno” i bore se da što više zarade a da se ne razbole. Zdravstvene i slične usluge u mnogim zemljama sebi ne mogu da priušte.
Ni jeftina radna snaga koja popunjava praznine u zemljama bivše SFRJ ne prolazi bolje . Najveći broj radi takođe na crno i bez osnovne zaštite. Dolazak strane jeftine snage otkriva i drugo društveno lice – ksenofobiju, diskriminaciju i rast govora mržnje. Dovoljno je sjetiti se nedavne sramotne epizode sa turskim državljanima čija je imovina demmolirana uz izlive mržnje nakon jednog incidenta na Zabjelu, o kojem nismo saznali punu istinu.
Ekonomske brojke takođe upozoravaju. Na regionalnoj ministarskoj konferenciji, održanoj u Budvi u maju prošle godine iznijeti su podaci koji ukazuju na ogroman rast izdatih radnih dozvola u regionu. Brojka je porasla sa 40.000 u 2018. godini na preko 100.000 izdatih radnih dozvola u 2024. godini.
Prema podacima Westiminster fondacije za demokratiju (WFD) i Instituta za razvoj i inovacije iz Beograda iz 2021. zbog odlaska radne snage Srbija godišnje gubi 897 miliona eura, BiH 710 miliona, Albanija 559, Kosovo 519, Sjeverna Makedonija 333, a Crna Gora 70 miliona eura godišnje. Podaci su pokazali i da najveći prosječni gubitak od jedne iseljene osobe za godinu dana ima Crna Gora koja gubi 21.561 euro, slijedi Bosna i Hercegovina sa 21.000, potom Srbija 19.500, pa Kosovo 17.000, Sjeverna Makedonija 15.850 eura po osobi i Albanija 14.900 eura. Treba imati na umu i da su se ulazni statistički podaci u međuvremenu još drastičnije promijenili.
U ovih dana izdatom izvještaju Svjetske banke se upozorava da stanovništvo regiona stari brže nego bilo gdje u Evropi i da će u narednoj deceniji svaka peta osoba biti starija od 65 godina. Radno aktivno stanovništvo odlazi u inostranstvo, a u ključnim sektorima vlada nestašica radne snage.
Nije samo Balkan priča o migracijama radnika i lošim uslovima rada. Globalno tržište rada podstiče potragu za jeftinom radnom snagom. Multinacionalne kompanije, poput Amazon ili Foxconn, često organizuju proizvodnju i logistiku u zemljama gdje su troškovi rada niži. Cijena su loši radni uslovi, dugi radni sati i ograničena sindikalnih prava. Radnici postaju lako zamjenjivi resurs, a pritisak na smanjenje troškova rada utiče i na standarde u razvijenim zemljama.
Tu je i tzv. „trka ka dnu“ – međusobna konkurencija država da ponude niže poreze i slabije regulative kako bi privukle investicije. Tako često potkopavaju domaći sistem zaštite radnika. Tehnološki razvoj dodatno komplikuje situaciju, jer mnogi radnici formalno više nisu zaposleni, već „nezavisni saradnici“, što ih lišava prava na bolovanje, penziju i kolektivno pregovaranje.
Kako danas izgleda svijet kroz brojke o jazu između siromašnih i bogatih? Najbogatijih 1 posto stanovništva posjeduje oko 40–50 posto ukupnog svjetskog bogatstva. Nekoliko desetina hiljada ultra-bogatih ljudi ima više bogatstva nego milijarde najsiromašnijih zajedno . Što se tiče Crne Gore, najbogatijih 20 posto stanovništva zarađuje otprilike 4–5 puta više nego najsiromašnijih 20 posto (u prihodima). Raspodjela bogatstva je još nejednakija nego raspodjela plata.
Dok se gušimo u nejednakosti i nesigurnosti možda nije loše prisjetiti se Komunističkog manifesta iz 1848: “ Kapital ( odnosno buržoazija – prim. prev.] je u ledenoj vodi egoistične računice utopila svete drhtaje pobožnog zanosa, viteškog oduševljenja, malograđanske sentimentalnosti. Ona je osobno dostojanstvo rastvorila u razmjenskoj vrijednosti i na mjesto bezbrojnih poveljama priznatih i valjano stečenih sloboda postavila jednu slobodu, slobodu nesavjesnog trgovanja. Jednom riječju, na mjesto izrabljivanja, prikrivenog religijskim i političkim iluzijama, ona je postavila otvoreno, bestidno, izravno, surovo izrabljivanje”
Bilo je davno, kao što je bila davno i 1886. godina u Čikagu, kada je stotine hiljada američkih radnika, početkom maja izašlo na ulice zahtjevajući osmočasovno radno vreme. Tadašnje dobijene bitke, opet treba izvojevati. Da Prvi maj ne ostane – ničiji praznik.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izdvojeno
ĐUKANOVIĆI, VLAST I PRAVOSUĐE: Limenka, novo poglavlje
Objavljeno prije
2 sedmicena
25 Aprila, 2026
Ne samo da bi građani opet mogli platiti odštetu Acu Đukanoviću zbog ambicije vrha bezbjednosnog sektora da umjesto ozbiljnih istraga pravi spektakl i fotografije za naslovne, nego bi brat Mila Đukanovića, vlasnik Prve banke, mogao za doba nove vlasti oprati i svoju biografiju
Aleksandar Aco Đukanović, vlasnik Prve banke i brat višedecenijskog crnogorskog vođe Mila Đukanovića, najavio je tužbu protiv države. “Ovo će biti treći put da tužim državu. Ne znam ko je sudio predmet Limenka, ali kao što se on danas pominje svakodnevno, tako će se za nekoliko godina pominjati i ovaj predmet kada budem tužio državu”, kazao je Đukanović tokom procesa koji se protiv njega vodi zbog nedozvoljenog držanja oružja. Dodao je: „Tako mi Boga i Svetog Vasilija Ostroškog“.
Vlast se nije osvrtala na Đukanovićevu najavu tužbe protiv države, i pored realne mogućnosti da bi i ta tužba, kao i one u vrijeme vladavine njegovog brata, mogla građane papreno koštati, imajući u vidu manjkavosti hapšenja i procesa koji se vodi protiv vlasnika Prve banke. Reagovali su na Đukanovićevu rečenicu o Bogu i Svetom Vasiliju. „Zamislite politički bezobrazluk do kraja ogoljen. Da se na Boga i Svetog Vasilija poziva član porodice koju građani pamte po udaru na svetinje, pokušaju otimanja crkava i manastira, po hapšenju vladika i sveštenika, suzavcima i šok-bombama bačenim na vjerni narod”, saopštila je Valentina Minić iz Demokrata, partije koja vodi i kontroliše bezbjednosni sektor. Koja izgleda ima tapiju i na Boga i na Svetog Vasilija.
Đukanović je uhapšen krajem februara ove godine uz pojačane bezbjednosne snage. Hapšenje, koje je realizovala Posebna jedinica policije, sprovedeno je na osnovu “operativnih podataka”. Tu činjenicu, između ostalog, problematizuje Đukanovićev advokatski tim. Ukazuju da je hapšenje sprovedeno na osnovu “neprovjerenih operativnih saznanja”, bez obrazloženja njihovog izvora i bez testa proporcionalnosti.
Akciju nije vodilo Specijalno državno tužilaštvo, zaduženo za predmete visoke korupcije, odnosno “krupne ribe”, već Osnovno tužilaštvo u Nikšiću. Ubrzo nakon hapšenja postaće jasno da se slučaj protiv Đukanovića svodi na proces zbog navodno nezakonitog posjedovanje oružja. Uprkos javnim najavama, pa i od poslanika, da će to biti tek odskočna daska za širenje postupka, aludirajući na druge ozbiljnije korupcionaške afere u kojima se decenijama pominjalo Đukanovićevo ime.
“Posebno problematična su javno iskazana očekivanja da će se optužbe ‘naknadno širiti’ i da će Đukanović ipak odgovarati za neka teža krivična djela. Takva logika sugeriše opasnu praksu koja postaje suviše česta u Crnoj Gori. To je praksa po kojoj se prvo hapsi, a potom traže dokazi”, prokomentarisao je slučaj advokat Veselin Radulović ukazujući da krivični postupak ne smije biti sredstvo za naknadno konstruisanje slučaja, već rezultat prethodno prikupljenih i čvrstih dokaza. “U suprotnom, epilog je gotovo po pravilu isti. Već smo ga gledali u nekim velikim predmetima. Slabe optužnice padaju na sudu”.
Radulović problematizuje i to što je Đukanoviću određen pritvor, za kojim se kaže, u takvim slučajevima rijetko poseže. Ocijenio je da je vlasnik Prve banke bio „izuzetak“ i kad je u pitanju visina određenog jemstva. Đukanović je platio pet miliona eura kako bi se branio sa slobode.
Aco Đukanović je najavio krivične prijave i protiv v.d. pomoćnika direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića i pojedinih poslanika, tvrdeći da su postupak protiv njega najavljivali u parlamentu. Boris Boganović, poslanik Demokrata oglasio se saopštivši da je njima u Demokratama “čast da ih tuže Đukanovići”.
Na sudu Đukanović i njegova odbrana tvrde da je svo pronađeno oružje u njegovom legalnom posjedu. “Svi meci pronađeni u kući datiraju iz perioda od 1978. godine do 1985. godine”, saopštila je advoktica Ana Đukanović, sestra braće Đukanović. Tužiteljka Vanja Sinđić je ostala je pri stavu da je optužnica utemeljena, navodeći da je vještačenjem u Forenzičkom centru u Danilovgradu utvrđeno da su pronađeno oružje i municija funkcionalni, kao i da okrivljeni nema odgovarajuće oružne listove. Ipak, saglasila se sa tvrdnjama odbrane da elektronska evidencija Direktorata za građanska stanja i lične podatke ne sadrži podatke vođene ručno do 2008. godine. Odbrana je instistirala da zbog toga nema potpune evidencije o oružju.
Ne samo da bi građani opet mogli platiti odštetu Acu Đukanoviću zbog ambicije vrha bezbjednosnog sektora da umjesto ozbiljnih istraga pravi spektakl i fotografije za naslovne, nego bi brat Mila Đukanovića i vlasnik Prve banke, mogao za doba nove vlasti oprati i svoju biografiju.
Brojne afere koje su decenijma vezivane za Đukanoviće nijesu ni nakon pada DPS doživjele institucionalni epilog. Ispada da je grijeh porodice Đukanovića za tri decenije vladavine nelegalno oružje i skupocjeni satovi. Osim toga banka Aca Đukanovića sada tuži novinare i kritičare jer pominju stare korupcionaške afere koje se vezuju za Đukanovića i njegovu banku. Prva banka tužila je tako urednicu portala Volim Podgoricu Vesnu Radojević i direktora MANS-a Dejana Milovca.
Prva banka traži od Radojević naknadu nematerijalne štete u iznosu od 7000 eura zbog navodne povrede časti, ugleda i dostojanstva banke u emisiji „Ukrštene riječi“ emitovanoj početkom marta na Televiziji E. Radojević je kritikovala postupanje tužilaštva u vezi sa hapšenjem Aca Đukanovića i problematizovala odsustvo reakcije nadležnih u slučaju kredita koji je Prva banka svojevremeno dobila od Vlade Crne Gore na čijem je čelu tada bio njegov brat Milo Đukanović.
Institut za medije Crne Gore izrazio je zabrinutost povodom te tužbe, ocjenjujući da je riječ o pokušaju zastrašivanja i praksi koja se može negativno odraziti na slobodu govora. “Zabrinjava činjenica da je tužba podnijeta protiv novinarke zbog komentara koji se odnosi na aferu o kojoj svojevremeno napisano na stotine kritičkih tekstova a na koje, koliko je poznato, nije bilo pravne reakcije Prve banke”, konstatovali su. I Monitor je svojevremeno izvještavao o toj aferi.
Vlada je 12. decembra 2008. donijela odluku da kreditom od 44 miliona eura pomogne Prvoj banci, jer je prema ocjeni Centralne banke “likvidnost banke kritično nedovoljna zbog nemogućnosti banke da podrži sve obaveze koje dospijevaju za plaćanje, i da je rizik likvidnosti banke visok zbog neusklađenih dospijeća i gotovinskih tokova aktive i pasive”.
“Uslijedila je globalno čuvena operacija ‘jedan milion 11 puta u krug’, kojom je vlada sama sebi vratila ratu kredita. Milion je iz trezora uplaćivan na račun Regionolnog vodovoda u Prvoj banci. Oni su, na ime dospjele rate, vraćali milion u trezor… I tako 11 puta za 33 minuta”, pisao je Monitor.
Iz Instituta za medije su saopštili da smatraju da se radi o SLAPP tužbi. “Koja je posebno opasan mehanizam pritiska na novinare, medije, aktiviste koji govore o temama od javnog interesa, a čiji cilj nije zaštita ugleda, već zastrašivanje kritičara”.
I MANS smatra da se radi o SLAPP tužbi. “Tužba za naknadu nematerijalne štete koju je Prva banka podnijela protiv izvršnog direktora te NVO Dejana Milovca, predstavlja pokušaj zastrašivanja i ućutkivanja onih koji ukazuju na pitanja od javnog interesa”, saopštili su. “Tužba je podnijeta zbog izjave izrečene u televizijskoj emisiji u kojoj su otvorena pitanja od ključnog značaja za javnost, uključujući poslovanje finansijskih institucija, korišćenje javnih sredstava, kao i dugogodišnje kontroverze koje prate rad pojedinih aktera na finansijskom tržištu Crne Gore”.
Iako se, kako kaže Aco Đukanović danas, Limenka spominje svakodnevno, kratko podsjećanje. Vlada Mila Đukanovića 2008. organizuje licitaciju za prodaju placa na kome se nalazi limenka Uprave policije. Pobjeđuje Aco, kome potom Milova Vlada višestruko uvećava spratnost predviđenih objekata na kupljenom placu. Vlade Đukanovića i Igora Lukšića potom kasne sa oslobađanjem prodate lokacije, zbog čega Aco stiče osnov za tužbu. Traži da mu država, zbog neispunjenja obaveza, isplati šest miliona eura. Na kraju, poreski obveznici isplaćuju premijerovom bratu 10,5 miliona eura. A pravosuđe dozvoljava da afera Limenka ode u zastaru 2018. godine.
Možda se čini da se stvari mijenjaju. No, fotografije spektakularnih hapšenja znaju da zavaraju. Kontrolisane institucije i pravosuđe koštale su nas, i koštaće nas.
Milena PEROVIĆ
Komentari

UPRAVA ZA LEGALIZACIJU– RADUNOVIĆEVA ŠEMA ZA ZAŠTITU MOĆNIH DIVLJIH GRADITELJA: Gvozdenovićev nasljednik
PUT U EU KROZ POLITIČKA MINSKA POLJA: Je li Crna Gora te sreće
JOŠ JEDAN PRVI MAJ: Ničiji praznik
Izdvajamo
-
FOKUS7 danaUPRAVA ZA LEGALIZACIJU– RADUNOVIĆEVA ŠEMA ZA ZAŠTITU MOĆNIH DIVLJIH GRADITELJA: Gvozdenovićev nasljednik
-
Izdvojeno3 sedmiceIMOVINSKI KARTONI PREDSJEDNIKA OPŠTINA SA SJEVERA: Oružje najveća investicija
-
OKO NAS4 sedmiceOCJENJIVANJE SUDIJA I TUŽILACA: Nova pravila, stare boljke
-
DRUŠTVO4 sedmiceOTVARANJE SVETOG STEFANA: Sporazum o poravnanju po mjeri zakupca
-
DRUŠTVO4 sedmiceINSTITUCIJE I SLUČAJ CARINE: Iko odgovoran?
-
DRUŠTVO4 sedmiceOPTUŽENI U AFERI STANOVI PONOVO PRED SUDOM: Apelacioni sud tvrdi da je oslobađajuća presuda nejasna
-
Izdvojeno3 sedmiceSLUČAJ CARINE: KONTINUITET DEVASTACIJE BOKE KOTORSKE: Čedo Popović, miljenik svih vlasti
-
Izdvojeno4 sedmiceVARLJIVO PRIMIRJE U ZALIVU: Korak ka miru ili pauza do novog kruga pakla
