Povežite se sa nama

MONITORING

Da li je Šarić bos Bojoviću

Objavljeno prije

na

ramovic-radonjic-uvidjaj-ub

Krv je opet potekla ulicama Beograda, a srpska policija strahuje da se suočava sa novim krugom ubistava na asfaltu glavnog grada. Policija provjerava pretpostavke da je ubistvo Danila Radonjića (63) i Dženana Ramovića (34) u srijedu uveče u Zemunu nastavak obračuna povezanog sa crnogorskom mafijom i ubistvom vlasnika kazina Slavija Brana Šaranovića. Svi prsti su uprti u kriminalni klan Luke Bojovića (37) kao egzekutora, a Blic prenosi kako u policiji vjeruju da je cjelokupan scenario poslova, sukoba i zločina osmišljen u klanu Darka Šarića, koji navodno pod kontrolom drži sve kriminalne grupe. Radonjić i Ramović su ubijeni u srijedu uveče u Zemunu.

Na mercedes u kojem su se nalazili ispaljeno je 16 metaka, najvjerovatnije iz automata sa prigušivačem iz automobila u pokretu. Poslije pucnjave mercedes je nastavio da se kreće i izazvao je dva sudara u kojima su povrijeđeni trudnica i dijete. Vozilo sa napadačima za svega nekoliko trenutaka bez traga se izgubilo u nekoj od sporednih ulica.

Radonjić i Ramović su sa više hitaca pogođenu u glavu, što govori da ih je likvidirao profesionalac. Direktor srpske policije Milorad Veljović potvrdio je da je riječ o naručenom ubistvu. ,,Ta ubistva nisu ni obična, ni slučajna”, rekao je Veljović za RTV B92.

U policiji kažu i da je ubijeni Radonjić posljednjih godina bio posvećen otkrivanju sudbine sina Slobodana. Medijima je prije dvije godine ispričao da je Slobodan, koji je bio vlasnik radnje sa luksuznim pićima i slatkišima, na Vračaru, otmenijem kraju Beograda, „nestao zbog nečijeg kompleksa i ljubomore”. Prema starijem Radonjiću na dan nestanka Slobodan je otišao da se vidi sa Lukom Đurovićem iz Bara, poslije čega mu se gubi svaki trag. Đurović se kasnije pojavio na Interpolovoj potjernici koju je raspisala Italija zbog sumnje da je učestvovao u švercu 87 kilograma kokaina.

Luka Đurović je, dakle, bio pod istragom italijanske policije zbog šverca kokaina, koja je završena u januaru 2010. akcijom Šah-mat, kada je uhapšeno 30 osumnjičenih. Italijanska policija je tada saopštila da je član narko-grupe i Luka Đurović, koji je uspio da izbjegne hapšenje, pa je za njim raspisana potjernica.

Dženan Ramović je po svemu što se zna stradao kao slučajna žrtva u ovom obračunu. On nije imao dosije u policiji.

Policija je bez uspjeha tragala za Slobodanom. Iako nije bilo nikakvih tragova, podzemljem se brzo pronijela priča da je likvidiran zato što se njegov otac zamjerio nekome od „zemunaca”.

Prvi put je Danilo Radonjić dospio u novine još marta 1985. Na njega je tada ispred kafane Sabor na Beogradskom sajmu pucao Andrija Lakonjić Laki, što je bilo prvo krivično djelo u njegovom policijskom dosijeu. Laki je pet godina kasnije ubijen u prijestoničkoj diskoteci Nana, u likvidaciji koja se i danas prepričava po Beogradu.

Radonjić je u muđuvremenu otvorio niz firmi u Beogradu. Nije dolazio u žižu javnosti sve do 27. jula 2009. kada je nestao njegov sin Slobodan. Radonjiću se u očajničkoj potrazi za sinom pridružio i prijatelj Brano Šaranović. Njih dvojica zajedno su držali kazino Slavija, a bili su i kumovi. Ubrzo je, međutim, i Brano Šaranović ubijen po gotovo identičnom scenariju kao što je sada stradao njegov ortak.

Pročulo se da je Šaranović prije smrti uspjeo da „sklopi kockice” Slobodanovog nestanka zbog čega je suprotna strana odlučila da ga ućutka. Kako su beogradski mediji objavili, Šaranović je dan prije smrti navodno uspio da kontaktira sa Lukom Đurovićem u Kolumbiji i zatražio od njega da se vrati ukoliko nema ništa s nestankom Slobodana Radonjića. Šaranović je sutradan likvidirao profesionalac koji nije ostavio tragove, a Đurović se nije vratio.

Šaranović se nije eksponirao u javnosti, ali je bio poznat i po prijateljstvu s Branom Mićunovićem, ali i drugim žestokim momcima „stare garde”, od koji su mnogi likvidirani. „Ne vjerujemo da motiv ubistva leži u nekakvim neraščišćenim računima od ranije, već je riječ o svođenju novih računa u vezi s posljednjim previranjima u podzemlju”, kazao je te 2009. izvor u policiji za Večernje novosti.

Izvor je tada napomenuo da se razmatra i mogućnost da je Šaranović učestvovao u nekim poslovima i u rodnoj Crnoj Gori i da se možda zamjerio izvjesnim ljudima. Iako je izgledalo da je ubistvo bilo djelo profesionalaca, svjedoci su čuli kako jedan od likvidatora psuje Šaranovića, što bi moglo da ukazuje i na lični odnos.

Poslije toga, Radonjić je navodno počeo da kuje plan za osvetu sina i kuma. Za to je saznao suparnički klan, pa su odlučili da ga preduhitre. Radonjić je donedavno bio u Crnoj Gori, gdje se sklonio, jer je znao da mu je život ugrožen.

Radonjić je, kako tvrde beogradski mediji išao dalje, pa je organizovao ozbiljnu grupu koja je navodno planirala likvidacije ljudi Luke Bojovića. ,,U jednom stanu u Mirijevu prije godinu dana pronađeni su eksploziv, oružje, lažna dokumenta. Tada smo operativnim radom spriječili obračun klanova jer je bilo planirano dizanje u vazduh”, kažu u srpskoj policiji.

Situacija se tada privremeno umirila, a Danilo Radonjić se povukao u Crnu Goru, gdje navodno ima jake veze u kriminalnim i političkim strukturama. Početkom mjeseca se vratio, mafija je to znala, pratila ga i likvidirala, navodi izvor Press-a.

I dnevnik Blic piše da je sukob Bojovića i Danila Radonjića izbio zbog njegovog sina Slobodana. ,,Ubistvo Radonjića izvedeno je profesionalno, a s obzirom na to da se radi o osobi koja je dugo jedna od vodećih ličnosti srpskog i crnogorskog podzemlja, očigledno je da je njegova likvidacija posljedica obračuna sa suparničkom klanom”, navedeno je u listu.

Organizaciju, a vjerovatno i čin likvidacije obavio je navodno jedan od najbližih Bojovićevih saradnika iz Zemuna, čiji identitet je poznat policiji i koji se vezuje za još nekoliko ubistava.

Prema Blicu sukob Bojovića i Radonjića traje nekoliko posljednjih godina. Bojović je u to vrijeme gradio kriminalnu imperiju, zbog čega mu je i zasmetao Radonjić, koji je osnivanjem nekoliko firmi odavno oprao novac stečen iz poslova s druge strane zakona.

Dalje, po Blicu, ,,Bojović je sarađivao sa Radonjićevim sinom, koji mu je navodno iz jednog posla ostao dužan novac. Zbog novca je navodno i došlo do sukoba između njih dvojice i 27. jula 2009. Slobodan je misteriozno nestao. Pretpostavlja se da je ubijen, ali njegovo tijelo do sada nije nađeno”, kaže izvor Blica.

Iako posljednji sukobi ukazuju na ozbiljan razdor u podzemlju, u srpskoj policiji smatraju da su sva dešavanja izrežirana na jednom mjestu – u klanu Darka Šarića i njegovih najbližih saradnika, od kojih poneki vuku mnogo značajnije i jače konce na svjetskoj kriminalnoj sceni, tvrdi list.

,,Luka Bojović je odavno u sukobu sa Sretenom Jocićem, zvanim Joca Amsterdam. Posljedica njihovog ličnog rata je 12 žrtava, među kojima su trojica Jocinih kumova. Luka je u sukobu i sa Andrijom Draškovićem, koga krivi za ubistvo prijatelja Željka Ražnatovića Arkana, ali je dobar s Milošem-Batom Petrovićem, starim Jocinim suparnikom iz Holandije”, objasnio je izvor Blica.

Po izvoru je, međutim, značajnije da je Luka pod svojom kontrolom držao odbjegle pripadnike zemunskog klana, Miloša Simovića i Sretka Kalinića, koji su se međusobno prije dvije godine sukobili u Zagrebu, nakon čega su obojica uhapšeni. ,,Upravo u tom odnosu je i kvaka koja spaja Luku i Darka Šarića. Cvetko Simić, koji je radio sa Simovićem i Kalinićem, radio je i za Jocića i bio povezan sa Šarićevim saradnicima”, objasnio je izvor Blica.

Policijske informacije ukazuju na to da je Šarićev klan u stvari držao pod šapom sve ostale klanove, i Bojovićev i Jocićev, preko kojeg je organizovano ubistvo Ive Pukanića 2008. u Zagrebu, ali i grupu Amerika, sa čijim je šefovima u Južnoj Americi ugovarao nabavku i šverc kokaina.

,,Šarićev klan kontroliše sva dešavanja u podzemlju, i srpskom i crnogorskom, a koji su u međuvremenu poslove raširili ne samo po Balkanu već u cijeloj Evropi. Moguće je da se upravo odatle raspiruje sukob ostalih saradnika kako bi se na taj način sačuvala kontrola koja izmiče otkako se ova grupa našla na udaru policije zbog šverca kokaina,” kazao je izvor Blica.

Najopasniji srpski mafijaš na slobodi Luka Bojović, zvani Pekar, prema posljednjim operativnim podacima srpskih policijskih službi nalazi se u Argentini, gdje se pozicionirao kao jedan od vodećih plaćenih ubica i saradnik narko-kartela, saznaje Press.

Prema istim informacijama, u ovoj zemlji, zajedno sa Bojovićem, nalazi se i njegov odani saradnik Luka Đurović. Prema riječima sagovornika Pressa iz policije, sumnja se da je Bojović boravio u Brazilu, ali da je iz te zemlje pobjegao kada su u maju uhapšeni Goran Nešić i lažni Dejan Stojanović Keka.

,,Od tada je Argentina jedina sigurna zona za Bojovića, u kojoj on odrađuje prljave poslove. Međutim, Bojović u velikoj mjeri komanduje i domaćim podzemljem i ima namjeru da ukloni svakoga ko mu smeta. U svojim planovima je beskompromisan i monstruozan”, naveo je sagovornik Pressa.

Policija sumnja da je Luka Bojović umiješan i u sve vrste zastrašivanja i pokušaje likvidacije svjedoka saradnika protiv Darka Šarića, poput Nebojše Joksovića i Radana Adamovića.

Bojović je nakon odlaska iz Srbije, gdje je odležao kaznu za nelegalno držanje oružja, tokom 2009. godine boravio u Španiji, u kojoj je navodno odradio nekoliko profesionalnih ubistava. Nakon što je Srbija za njim raspisala Interpolovu potjernicu, Bojović je, navode beogradski mediji, likvidirao Milana Jurišića Jureta u Španiji i krenuo da „čisti” preostale „zemunce” kako bi ostao jedini koji može da izvršava prljave poslove za Darka Šarića i južnoameričke narko-bosove. Potom je pobjegao u Latinsku Ameriku.

Meta Kotoranin

Pet večeri poslije ubistva Radonjića i Ramovića, od eksplozije podmetnute naprave u kanti za smeće na ulazu u zgradu na Novom Beogradu ranjene su tri osobe. Štampa je odmah postavila pitanje da li se radi o još jednom obračunu crnogorske mafije?

U eksploziji u ulazu zgrade u Ulici Otona Župančiča 45, povrijeđeni su Kotoranin Dalibor Đurić (29), njegova djevojka Nataša Grujić (30) i komšinica Ljubica Janković (58). Ljekari nisu uspeli da spasu stopalo nesrećnoj djevojci.

Pretpostavlja se da je meta bio Đurić. Motiv napada treba tražiti u njegovim neraščišćenim računima u Crnoj Gori, gdje je dva puta pucano na njega i odakle je pobjegao pre nekoliko mjeseci, naveo je Blic.

Da bi se rasvijetlio motiv napada na Đurića, srpska policija je u kontaktu sa kolegama iz Crne Gore, jer informacije o njegovim kontaktima u Beogradu, gdje je našao utočište, nijesu od koristi u istrazi. Rasvjetljavanje ovog napada otežava i to što je eksplozivna naprava aktivirana daljinski.

U istrazi su posebno zanimljivi Đurićevi sukobi u Kotoru, kao i u ubistvo Slobodana Stevanovića iz Kotora 8. decembra 2006. na Dorćolu. Taj zločin još nije rasvjetljen, a Stevanović je nekoliko mjeseci prije toga u Dobroti pucao u Đurića i njegovog druga Dragana Kneževića, zvanog Škuri.

Interesantno je i Đurićevo druženje sa Ivanom Vračarom, optuženim da je ubio Dragana Dudića, zvanog Fric. Dudić je inače bio čovjek od povjerenja Darka Šarića i navodno su njegove firme prale novac odbjeglog narko-bosa.

,,Provjeravamo da li je Đurić bio meta zbog sukoba koje je imao prethodnih godina. On je tada bio u društvu osobe koja je pucala na Šarićevog bliskog saradnika”, kazao je izvor beogradskog tabloida Kurir.

Pretresom stana na Novom Beogradu u kojem je Đurić živio kao podstanar nađeno je navodno pet pasoša s njegovom fotografijom, a različitim imenima.

Izvor Blica iz MUP Srbije je naveo da se Đurić u zgradu u Novom Beogradu preselio prije dva mjeseca, gdje je iznajmio stan. ,,On se očigledno sakrio u Beograd, zbog problema koje je imao u Crnoj Gori. Da li su ti odnosi motiv napada, sada se isputuje”, kazao je izvor. Po tom izvoru, policija je u istrazi došla i do podatka o mogućoj ljubomori zbog Đurićeve veze sa Grujićevom, pa se ni ova mogućnost ne isključuje u pokušaju da se dođe do izvršilaca napada.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo