Povežite se sa nama

MONITORING

Da li je Šarić bos Bojoviću

Objavljeno prije

na

Krv je opet potekla ulicama Beograda, a srpska policija strahuje da se suočava sa novim krugom ubistava na asfaltu glavnog grada. Policija provjerava pretpostavke da je ubistvo Danila Radonjića (63) i Dženana Ramovića (34) u srijedu uveče u Zemunu nastavak obračuna povezanog sa crnogorskom mafijom i ubistvom vlasnika kazina Slavija Brana Šaranovića. Svi prsti su uprti u kriminalni klan Luke Bojovića (37) kao egzekutora, a Blic prenosi kako u policiji vjeruju da je cjelokupan scenario poslova, sukoba i zločina osmišljen u klanu Darka Šarića, koji navodno pod kontrolom drži sve kriminalne grupe. Radonjić i Ramović su ubijeni u srijedu uveče u Zemunu.

Na mercedes u kojem su se nalazili ispaljeno je 16 metaka, najvjerovatnije iz automata sa prigušivačem iz automobila u pokretu. Poslije pucnjave mercedes je nastavio da se kreće i izazvao je dva sudara u kojima su povrijeđeni trudnica i dijete. Vozilo sa napadačima za svega nekoliko trenutaka bez traga se izgubilo u nekoj od sporednih ulica.

Radonjić i Ramović su sa više hitaca pogođenu u glavu, što govori da ih je likvidirao profesionalac. Direktor srpske policije Milorad Veljović potvrdio je da je riječ o naručenom ubistvu. ,,Ta ubistva nisu ni obična, ni slučajna”, rekao je Veljović za RTV B92.

U policiji kažu i da je ubijeni Radonjić posljednjih godina bio posvećen otkrivanju sudbine sina Slobodana. Medijima je prije dvije godine ispričao da je Slobodan, koji je bio vlasnik radnje sa luksuznim pićima i slatkišima, na Vračaru, otmenijem kraju Beograda, „nestao zbog nečijeg kompleksa i ljubomore”. Prema starijem Radonjiću na dan nestanka Slobodan je otišao da se vidi sa Lukom Đurovićem iz Bara, poslije čega mu se gubi svaki trag. Đurović se kasnije pojavio na Interpolovoj potjernici koju je raspisala Italija zbog sumnje da je učestvovao u švercu 87 kilograma kokaina.

Luka Đurović je, dakle, bio pod istragom italijanske policije zbog šverca kokaina, koja je završena u januaru 2010. akcijom Šah-mat, kada je uhapšeno 30 osumnjičenih. Italijanska policija je tada saopštila da je član narko-grupe i Luka Đurović, koji je uspio da izbjegne hapšenje, pa je za njim raspisana potjernica.

Dženan Ramović je po svemu što se zna stradao kao slučajna žrtva u ovom obračunu. On nije imao dosije u policiji.

Policija je bez uspjeha tragala za Slobodanom. Iako nije bilo nikakvih tragova, podzemljem se brzo pronijela priča da je likvidiran zato što se njegov otac zamjerio nekome od „zemunaca”.

Prvi put je Danilo Radonjić dospio u novine još marta 1985. Na njega je tada ispred kafane Sabor na Beogradskom sajmu pucao Andrija Lakonjić Laki, što je bilo prvo krivično djelo u njegovom policijskom dosijeu. Laki je pet godina kasnije ubijen u prijestoničkoj diskoteci Nana, u likvidaciji koja se i danas prepričava po Beogradu.

Radonjić je u muđuvremenu otvorio niz firmi u Beogradu. Nije dolazio u žižu javnosti sve do 27. jula 2009. kada je nestao njegov sin Slobodan. Radonjiću se u očajničkoj potrazi za sinom pridružio i prijatelj Brano Šaranović. Njih dvojica zajedno su držali kazino Slavija, a bili su i kumovi. Ubrzo je, međutim, i Brano Šaranović ubijen po gotovo identičnom scenariju kao što je sada stradao njegov ortak.

Pročulo se da je Šaranović prije smrti uspjeo da „sklopi kockice” Slobodanovog nestanka zbog čega je suprotna strana odlučila da ga ućutka. Kako su beogradski mediji objavili, Šaranović je dan prije smrti navodno uspio da kontaktira sa Lukom Đurovićem u Kolumbiji i zatražio od njega da se vrati ukoliko nema ništa s nestankom Slobodana Radonjića. Šaranović je sutradan likvidirao profesionalac koji nije ostavio tragove, a Đurović se nije vratio.

Šaranović se nije eksponirao u javnosti, ali je bio poznat i po prijateljstvu s Branom Mićunovićem, ali i drugim žestokim momcima „stare garde”, od koji su mnogi likvidirani. „Ne vjerujemo da motiv ubistva leži u nekakvim neraščišćenim računima od ranije, već je riječ o svođenju novih računa u vezi s posljednjim previranjima u podzemlju”, kazao je te 2009. izvor u policiji za Večernje novosti.

Izvor je tada napomenuo da se razmatra i mogućnost da je Šaranović učestvovao u nekim poslovima i u rodnoj Crnoj Gori i da se možda zamjerio izvjesnim ljudima. Iako je izgledalo da je ubistvo bilo djelo profesionalaca, svjedoci su čuli kako jedan od likvidatora psuje Šaranovića, što bi moglo da ukazuje i na lični odnos.

Poslije toga, Radonjić je navodno počeo da kuje plan za osvetu sina i kuma. Za to je saznao suparnički klan, pa su odlučili da ga preduhitre. Radonjić je donedavno bio u Crnoj Gori, gdje se sklonio, jer je znao da mu je život ugrožen.

Radonjić je, kako tvrde beogradski mediji išao dalje, pa je organizovao ozbiljnu grupu koja je navodno planirala likvidacije ljudi Luke Bojovića. ,,U jednom stanu u Mirijevu prije godinu dana pronađeni su eksploziv, oružje, lažna dokumenta. Tada smo operativnim radom spriječili obračun klanova jer je bilo planirano dizanje u vazduh”, kažu u srpskoj policiji.

Situacija se tada privremeno umirila, a Danilo Radonjić se povukao u Crnu Goru, gdje navodno ima jake veze u kriminalnim i političkim strukturama. Početkom mjeseca se vratio, mafija je to znala, pratila ga i likvidirala, navodi izvor Press-a.

I dnevnik Blic piše da je sukob Bojovića i Danila Radonjića izbio zbog njegovog sina Slobodana. ,,Ubistvo Radonjića izvedeno je profesionalno, a s obzirom na to da se radi o osobi koja je dugo jedna od vodećih ličnosti srpskog i crnogorskog podzemlja, očigledno je da je njegova likvidacija posljedica obračuna sa suparničkom klanom”, navedeno je u listu.

Organizaciju, a vjerovatno i čin likvidacije obavio je navodno jedan od najbližih Bojovićevih saradnika iz Zemuna, čiji identitet je poznat policiji i koji se vezuje za još nekoliko ubistava.

Prema Blicu sukob Bojovića i Radonjića traje nekoliko posljednjih godina. Bojović je u to vrijeme gradio kriminalnu imperiju, zbog čega mu je i zasmetao Radonjić, koji je osnivanjem nekoliko firmi odavno oprao novac stečen iz poslova s druge strane zakona.

Dalje, po Blicu, ,,Bojović je sarađivao sa Radonjićevim sinom, koji mu je navodno iz jednog posla ostao dužan novac. Zbog novca je navodno i došlo do sukoba između njih dvojice i 27. jula 2009. Slobodan je misteriozno nestao. Pretpostavlja se da je ubijen, ali njegovo tijelo do sada nije nađeno”, kaže izvor Blica.

Iako posljednji sukobi ukazuju na ozbiljan razdor u podzemlju, u srpskoj policiji smatraju da su sva dešavanja izrežirana na jednom mjestu – u klanu Darka Šarića i njegovih najbližih saradnika, od kojih poneki vuku mnogo značajnije i jače konce na svjetskoj kriminalnoj sceni, tvrdi list.

,,Luka Bojović je odavno u sukobu sa Sretenom Jocićem, zvanim Joca Amsterdam. Posljedica njihovog ličnog rata je 12 žrtava, među kojima su trojica Jocinih kumova. Luka je u sukobu i sa Andrijom Draškovićem, koga krivi za ubistvo prijatelja Željka Ražnatovića Arkana, ali je dobar s Milošem-Batom Petrovićem, starim Jocinim suparnikom iz Holandije”, objasnio je izvor Blica.

Po izvoru je, međutim, značajnije da je Luka pod svojom kontrolom držao odbjegle pripadnike zemunskog klana, Miloša Simovića i Sretka Kalinića, koji su se međusobno prije dvije godine sukobili u Zagrebu, nakon čega su obojica uhapšeni. ,,Upravo u tom odnosu je i kvaka koja spaja Luku i Darka Šarića. Cvetko Simić, koji je radio sa Simovićem i Kalinićem, radio je i za Jocića i bio povezan sa Šarićevim saradnicima”, objasnio je izvor Blica.

Policijske informacije ukazuju na to da je Šarićev klan u stvari držao pod šapom sve ostale klanove, i Bojovićev i Jocićev, preko kojeg je organizovano ubistvo Ive Pukanića 2008. u Zagrebu, ali i grupu Amerika, sa čijim je šefovima u Južnoj Americi ugovarao nabavku i šverc kokaina.

,,Šarićev klan kontroliše sva dešavanja u podzemlju, i srpskom i crnogorskom, a koji su u međuvremenu poslove raširili ne samo po Balkanu već u cijeloj Evropi. Moguće je da se upravo odatle raspiruje sukob ostalih saradnika kako bi se na taj način sačuvala kontrola koja izmiče otkako se ova grupa našla na udaru policije zbog šverca kokaina,” kazao je izvor Blica.

Najopasniji srpski mafijaš na slobodi Luka Bojović, zvani Pekar, prema posljednjim operativnim podacima srpskih policijskih službi nalazi se u Argentini, gdje se pozicionirao kao jedan od vodećih plaćenih ubica i saradnik narko-kartela, saznaje Press.

Prema istim informacijama, u ovoj zemlji, zajedno sa Bojovićem, nalazi se i njegov odani saradnik Luka Đurović. Prema riječima sagovornika Pressa iz policije, sumnja se da je Bojović boravio u Brazilu, ali da je iz te zemlje pobjegao kada su u maju uhapšeni Goran Nešić i lažni Dejan Stojanović Keka.

,,Od tada je Argentina jedina sigurna zona za Bojovića, u kojoj on odrađuje prljave poslove. Međutim, Bojović u velikoj mjeri komanduje i domaćim podzemljem i ima namjeru da ukloni svakoga ko mu smeta. U svojim planovima je beskompromisan i monstruozan”, naveo je sagovornik Pressa.

Policija sumnja da je Luka Bojović umiješan i u sve vrste zastrašivanja i pokušaje likvidacije svjedoka saradnika protiv Darka Šarića, poput Nebojše Joksovića i Radana Adamovića.

Bojović je nakon odlaska iz Srbije, gdje je odležao kaznu za nelegalno držanje oružja, tokom 2009. godine boravio u Španiji, u kojoj je navodno odradio nekoliko profesionalnih ubistava. Nakon što je Srbija za njim raspisala Interpolovu potjernicu, Bojović je, navode beogradski mediji, likvidirao Milana Jurišića Jureta u Španiji i krenuo da „čisti” preostale „zemunce” kako bi ostao jedini koji može da izvršava prljave poslove za Darka Šarića i južnoameričke narko-bosove. Potom je pobjegao u Latinsku Ameriku.

Meta Kotoranin

Pet večeri poslije ubistva Radonjića i Ramovića, od eksplozije podmetnute naprave u kanti za smeće na ulazu u zgradu na Novom Beogradu ranjene su tri osobe. Štampa je odmah postavila pitanje da li se radi o još jednom obračunu crnogorske mafije?

U eksploziji u ulazu zgrade u Ulici Otona Župančiča 45, povrijeđeni su Kotoranin Dalibor Đurić (29), njegova djevojka Nataša Grujić (30) i komšinica Ljubica Janković (58). Ljekari nisu uspeli da spasu stopalo nesrećnoj djevojci.

Pretpostavlja se da je meta bio Đurić. Motiv napada treba tražiti u njegovim neraščišćenim računima u Crnoj Gori, gdje je dva puta pucano na njega i odakle je pobjegao pre nekoliko mjeseci, naveo je Blic.

Da bi se rasvijetlio motiv napada na Đurića, srpska policija je u kontaktu sa kolegama iz Crne Gore, jer informacije o njegovim kontaktima u Beogradu, gdje je našao utočište, nijesu od koristi u istrazi. Rasvjetljavanje ovog napada otežava i to što je eksplozivna naprava aktivirana daljinski.

U istrazi su posebno zanimljivi Đurićevi sukobi u Kotoru, kao i u ubistvo Slobodana Stevanovića iz Kotora 8. decembra 2006. na Dorćolu. Taj zločin još nije rasvjetljen, a Stevanović je nekoliko mjeseci prije toga u Dobroti pucao u Đurića i njegovog druga Dragana Kneževića, zvanog Škuri.

Interesantno je i Đurićevo druženje sa Ivanom Vračarom, optuženim da je ubio Dragana Dudića, zvanog Fric. Dudić je inače bio čovjek od povjerenja Darka Šarića i navodno su njegove firme prale novac odbjeglog narko-bosa.

,,Provjeravamo da li je Đurić bio meta zbog sukoba koje je imao prethodnih godina. On je tada bio u društvu osobe koja je pucala na Šarićevog bliskog saradnika”, kazao je izvor beogradskog tabloida Kurir.

Pretresom stana na Novom Beogradu u kojem je Đurić živio kao podstanar nađeno je navodno pet pasoša s njegovom fotografijom, a različitim imenima.

Izvor Blica iz MUP Srbije je naveo da se Đurić u zgradu u Novom Beogradu preselio prije dva mjeseca, gdje je iznajmio stan. ,,On se očigledno sakrio u Beograd, zbog problema koje je imao u Crnoj Gori. Da li su ti odnosi motiv napada, sada se isputuje”, kazao je izvor. Po tom izvoru, policija je u istrazi došla i do podatka o mogućoj ljubomori zbog Đurićeve veze sa Grujićevom, pa se ni ova mogućnost ne isključuje u pokušaju da se dođe do izvršilaca napada.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Međutim, u martu 2018. kada je Simović prijavio stambeni kredit nije evidentirana kupovina stana što je on i potvrdio dnevnom listu Dan u maju iste godine rekavši da će nekretninu prijaviti „nakon sklapanja ugovora o kupovini nekretnine i njene uknjižbe u katastru nepokretnosti“. Da stvar bude čudnija, Simović je trosobni stan i parking ipak prijavio u imovinski karton u martu 2019. godine, što je pola godine ranije nego je stan i kupljen (30. septembar 2019 – dokumentacija Uprave za nekretnine) i skoro godinu i po nakon dizanja kredita.

Kad se sve sabere, i ostvareni prihod i sredstva od kredita, Simovići su zajedno do 30. septembra 2019. godine (kada je potpisan Ugovor o prodaji sa uspostavljanjem hipoteke u korist prodavca) posjedovali najviše oko 201.000 eura (ukupni prihodi ostvareni u prva tri kvartala te godine), ili još preciznije, 192.945 kada oduzmu rate za kredite od 855 eura i 40 eura za prvih 9 mjeseci te godine.

Međutim, prema dokumentaciji Uprave za nekretnine ne postoji dokaz da je Simović uopšte dao novac za stan kompaniji Čelebić. U zapisu ugovora UZZ br.1245/2019 koji je sačinila notarka Tanja Čepić navodi se da je Simović isplatio iznos od 210.000 eura prije zaključenja ugovora. Dakle taj novac nije evidentiran i isplaćen u prisustvu notarke koja je sačinila zapis ugovora. Čak i da jeste isplatio novac postavlja se pitanje kako je Simović mogao isplatiti toliki novac sa svega 192.945 eura prihoda i kredita izuzimajući još neuračunatu ratu za treći i najmanji kredit i bez ikakve prijavljene ušteđevine njega i supruge.

Osim toga, Simovićevo domaćinstvo je moralo da troši 2019. godine novac na hranu, piće, račune, poreze, održavanje prijavljenog voznog parka… što je dodatno opterećenje za kupovinu tako vrijedne imovine i što tadašnji ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade nije objasnio ASK-u.

U ugovoru o prodaji trosobnog stana od 242.000 eura sa kompanijom Čelebić iznos od 32.000 eura naveden je kao preostali dug (nakon uplate od 210.000 eura), koji se Simović obavezao da isplati najkasnije do 3. novembra 2020. godine. Taj rok je kasnije prolongiran do 3. novembra 2022. godine na osnovu potpisanog aneksa Ugovora o prodaji UZZ 776/2020 od 21. septembra 2020. godine.

Pokušaji da dobijemo odgovor od notarke Čepić zašto nije tražila od Simovića dokaz na koji način je isplatio kompaniji Čelebić 210.000 eura, što je bila njena zakonska obaveza, je ostao bez odgovora do objave istraživanja.

Sa druge strane, vrijedan tenderski ugovor sa drugom Čelebićevom firmom Čelebić agrar tadašnje Simovićevo ministarstvo je potpisalo nešto više od godinu dana prije nego što je zvanično evidentirana kupovina stana i parking prostora.

Početkom decembra 2017. godine Vlada premijera Duška Markovića formirala je Komisiju za valorizaciju poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, kojom je rukovodio upravo Simović. On je 18. decembra 2017. objavio javni poziv za učešće na tenderu za davanje u zakup nepokretnosti na lokalitetu Vranovići u opštini Kotor.

Državna zemlja ukupne površine od 1.564.477 kvadrata, čija vrijednost se procjenjuje na desetine miliona eura, ponuđena je u 30-godišnji zakup za uspostavljanje zasada maslina, s tim da se ponuđač obaveže da će najmanje 80 odsto ukupne zakupljene površine biti pod zasadima. Na zemljištu je nađen i izvor vode koji će uveliko riješiti problem navodnjavanja maslina.  Tendersku dokumentaciju otkupile su tri kompanije iz Podgorice – Montenegro Travel router, Čelebić agrar i Pierbesa. Prve dvije kompanije su u martu 2018. godine poslale ponude. Komisija na čijem je čelu bio Simović proglasila je ponudu kompanije Montenegro Travel Router neispravnom, dok je ponuda Čelebić agrara okarakterisana kao ispravna, nakon čega su otpočeti pregovori na usaglašavanju ugovora o zakupu.

Simovićeva Komisija za valorizaciju državnog poljoprivrednog zemljišta je 19. aprila 2018. godine usvojila Izvještaj o rezultatima pregovora po osnovu tendera, piše u dokumentu Vlade, u koji je uvid imala LUPA. Dogovorena je cijena zakupnine od 101 euro po hektaru (101€/10,000 m2) ili 1,01 cent po metru kvadratnom (1,01c/m2) na godišnjem nivou. To znači da za 30 godina gazdovanja vrijednom imovinom na primorju Čelebićeva kompanija treba da plati ukupno oko 474 hiljade eura ili 15.801 euro godišnje uz realizaciju investicionog programa podizanja plantaža maslina vrijedan oko 7,9 miliona eura do 2022. godine uz stručni nadzor Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Međutim, tu nije kraj. Iako je poljoprivredno zemljište dato u zakup za poljoprivrednu valorizaciju, investitoru je naknadno dozvoljeno da, osim zasada maslina, dio zemlje namijeni u svrhu turizma „tipa T4 etno sela, ugostiteljstva i turizma“ čime se „dozvoljava formiranje parcele za objekat turizma (od 2500 m2 do max 5000 m2) za potrebe nove gradnje. Na parcelama je moguće graditi više objekata do postignute zauzetosti“. To pokazuje dokument kotorskog Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje od 28. decembra 2020. Sve to je Čelebić dobio od Simovića za godišnju cijenu zakupa od 1,01 cent /m2.

Novinari Mreže LUPA i Monitora su pokušali dobiti odgovor od Simovića na uočene nelogičnosti i kontradikcije koje se tiču njegovih prijavljenih prihoda, troškova, neusklađenog vremena kupovine nepokretne imovine i eventualnog konflikta interesa zbog tenderskog procesa. Međutim Simović nije odgovarao na pitanja poslata još 5. januara ove godine.

Iz nevladine organizacije Akcija za socijalnu pravdu najavili su da će, za ovaj konkretni slučaj, uputiti inicijativu ASK-u „da sprovede adekvatnu kontrolu i utvrdi iz kojih je izvora bivši potpredsjednik Vlade kupio stan, kao i da li je time došlo do kršenja Zakona o sprečavanju korupcije“. Akcija navodi da „ovakvi slučajevi samo dodatno potvrđuju opravdanost zahtjeva da se što prije zakonski uredi pitanje sticanja imovine javnih funkcionera, što bi trebalo da bude jedan od prioriteta nove vladajuće većine”.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
(Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta
“Data novinarstvo u funkciji
vladavine prava“)

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Za portparolku ministarka Bratić izabrala je Ljubicu Gojković, novinarku Srpske televizije. U jednoj od emisija koje je vodila Gojkovićeva, gostovala je i Rada Višnjić učiteljica iz Bara, poznata po tome što je pozivala učenike na molebane.

Još jedan od „eksperata” Vesne Bratić je i Vladimir Vuković, angažovan za konsultanske usluge. Vuković je, osim zbog pojedinih spornih objava na Fejsbuku, pod lupu javnosti došao nedavno, kada je uživo, na svom Fejsbuk profilu, prenosio doček boksera Petra Liješevića i, usput, vrijeđao novinara RTCG-a Nebojšu Šofranca, nazivajući ga „splačinom” i ometajući ga na njegovom radnom zadatku.  Iz Bratićkinog resora su se, naknadno, ogradili od „pretjerane euforije” koja je narušila poruku dočeka.

Nisu sporna samo imenovanja Bratićke, nego i razrješenja. Ministarstvo kulture imalo je 13 službenika koji su zapošljeni po ugovoru o djelu.U prvoj turi, tek  nakon što je ministarka stupila na funkciju,  aneks o produžetku ugovora jedino nije dobio pravnik Nedžada Popara, bez obrazloženja. Monitor je pisao o tome.

Monitor se obratio resoru Vesne Bratić i zatražio odgovor na pitanje koje su kompetencije preporučile Bojanu Đačić za direktorku osnovne škole. Osim toga, tražio je i informaciju o tome koliko je do sada osoba iz manjinskih naroda imenovano na neke od funkcija u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta. Odgovore nije dobio. Prema našim, dobro obaviještenim izvorima, u tim resorima nema nijednog pripadnika manjina, čak ni među nižim činovnicima.

„Trenutno svjedočimo trendu nacionalističkih istupa koji dodatno radikalizuju ionako tenzičnu atmosferu u zemlji. Posebnu težinu to ima kad dolazi od nekog ko radi za institucije. Iz svega što je javno dostupno o Bojani Đačić, proizilazi da se radi o osobi opasnih nacionalističkih stavova i stoga je važno da ona ne dođe u poziciju da upravlja obrazovnom ustanovom sa takvim pristupom različitostima”, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građanskog obrazovanje (CGO).

Kako je istakla, dobro je što je nadležno ministarstvo brzo odreagovalo njenom smjenom, ali bi to trebalo da bude naučena lekcija – da se ubuduće mnogo pažljivije i odgovornije pristupi izboru novog rukovodnog kadra. „Sporno je što će Đačićeva sa takvim stavovima nastaviti da obrazuje djecu u čijim bi se glavama u tom uzrastu trebala kreirati slika o građanskom društvu i društvenim normama, kao i razumijevanja različitosti, što ona nije prezentovala”, napominje Kaluđerović.

Zamjenu teza o smjeni Đačićeve napravio je poslanik vladajućeg Demokratskog fronta (DF) Marko Kovačević, koji je na posljednjoj sjednici skupštinskog Odbora za ljudska prava ocijenio da je ona smijenjena isključivo zato što je pripadnica srpskog naroda. „Otpočeo je jedan linč i odmazda samo zato što je pripadnica srpskog naroda i pretpostavljena joj je krivica. Problematizuje se svaki simbol koji srpski narod ističe u Crnoj Gori”, kazao je Kovačević, i zatražio od zaštitnika ljudskih prava i sloboda Siniše Bjeković da se izjasni o tom slučaju.

Bjeković je kazao da se, iz informacija u medijima, može zaključiti da Đačićeva nije smijenjena zbog njene nacionalne pripadnosti, nego zbog objava na društvenim mrežama. „Provjerićemo da li je razlog za smjenu sa dužnosti Đačić samo lično svojstvo, pripadnost srpskom narodu ili su to neki drugi opravdani i na zakonu utemeljeni razlozi”, naveo je on.

Crnoj Gori, na putu ka društvu različitosti koje se ne isključuju, ne pomažu pojedine opasne izjave ministarke Bratić. Poput one da „imamo elitne građane i elitni narod koji će tek da dobije svoju pravu elitu“. Ideje o elitnim narodima donijele su mnogo zla tokom istorije.

Nesuđena direktorica Đačić nije incident. Slika i prilika ministarke Bratić su ljudi koje bira za svoje saradnike. Očito je da ima neke specijalne kriterijume. I da ne planira tek tako da se sa njima rastane.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo