Povežite se sa nama

MONITORING

Da li je Šarić bos Bojoviću

Objavljeno prije

na

Krv je opet potekla ulicama Beograda, a srpska policija strahuje da se suočava sa novim krugom ubistava na asfaltu glavnog grada. Policija provjerava pretpostavke da je ubistvo Danila Radonjića (63) i Dženana Ramovića (34) u srijedu uveče u Zemunu nastavak obračuna povezanog sa crnogorskom mafijom i ubistvom vlasnika kazina Slavija Brana Šaranovića. Svi prsti su uprti u kriminalni klan Luke Bojovića (37) kao egzekutora, a Blic prenosi kako u policiji vjeruju da je cjelokupan scenario poslova, sukoba i zločina osmišljen u klanu Darka Šarića, koji navodno pod kontrolom drži sve kriminalne grupe. Radonjić i Ramović su ubijeni u srijedu uveče u Zemunu.

Na mercedes u kojem su se nalazili ispaljeno je 16 metaka, najvjerovatnije iz automata sa prigušivačem iz automobila u pokretu. Poslije pucnjave mercedes je nastavio da se kreće i izazvao je dva sudara u kojima su povrijeđeni trudnica i dijete. Vozilo sa napadačima za svega nekoliko trenutaka bez traga se izgubilo u nekoj od sporednih ulica.

Radonjić i Ramović su sa više hitaca pogođenu u glavu, što govori da ih je likvidirao profesionalac. Direktor srpske policije Milorad Veljović potvrdio je da je riječ o naručenom ubistvu. ,,Ta ubistva nisu ni obična, ni slučajna”, rekao je Veljović za RTV B92.

U policiji kažu i da je ubijeni Radonjić posljednjih godina bio posvećen otkrivanju sudbine sina Slobodana. Medijima je prije dvije godine ispričao da je Slobodan, koji je bio vlasnik radnje sa luksuznim pićima i slatkišima, na Vračaru, otmenijem kraju Beograda, „nestao zbog nečijeg kompleksa i ljubomore”. Prema starijem Radonjiću na dan nestanka Slobodan je otišao da se vidi sa Lukom Đurovićem iz Bara, poslije čega mu se gubi svaki trag. Đurović se kasnije pojavio na Interpolovoj potjernici koju je raspisala Italija zbog sumnje da je učestvovao u švercu 87 kilograma kokaina.

Luka Đurović je, dakle, bio pod istragom italijanske policije zbog šverca kokaina, koja je završena u januaru 2010. akcijom Šah-mat, kada je uhapšeno 30 osumnjičenih. Italijanska policija je tada saopštila da je član narko-grupe i Luka Đurović, koji je uspio da izbjegne hapšenje, pa je za njim raspisana potjernica.

Dženan Ramović je po svemu što se zna stradao kao slučajna žrtva u ovom obračunu. On nije imao dosije u policiji.

Policija je bez uspjeha tragala za Slobodanom. Iako nije bilo nikakvih tragova, podzemljem se brzo pronijela priča da je likvidiran zato što se njegov otac zamjerio nekome od „zemunaca”.

Prvi put je Danilo Radonjić dospio u novine još marta 1985. Na njega je tada ispred kafane Sabor na Beogradskom sajmu pucao Andrija Lakonjić Laki, što je bilo prvo krivično djelo u njegovom policijskom dosijeu. Laki je pet godina kasnije ubijen u prijestoničkoj diskoteci Nana, u likvidaciji koja se i danas prepričava po Beogradu.

Radonjić je u muđuvremenu otvorio niz firmi u Beogradu. Nije dolazio u žižu javnosti sve do 27. jula 2009. kada je nestao njegov sin Slobodan. Radonjiću se u očajničkoj potrazi za sinom pridružio i prijatelj Brano Šaranović. Njih dvojica zajedno su držali kazino Slavija, a bili su i kumovi. Ubrzo je, međutim, i Brano Šaranović ubijen po gotovo identičnom scenariju kao što je sada stradao njegov ortak.

Pročulo se da je Šaranović prije smrti uspjeo da „sklopi kockice” Slobodanovog nestanka zbog čega je suprotna strana odlučila da ga ućutka. Kako su beogradski mediji objavili, Šaranović je dan prije smrti navodno uspio da kontaktira sa Lukom Đurovićem u Kolumbiji i zatražio od njega da se vrati ukoliko nema ništa s nestankom Slobodana Radonjića. Šaranović je sutradan likvidirao profesionalac koji nije ostavio tragove, a Đurović se nije vratio.

Šaranović se nije eksponirao u javnosti, ali je bio poznat i po prijateljstvu s Branom Mićunovićem, ali i drugim žestokim momcima „stare garde”, od koji su mnogi likvidirani. „Ne vjerujemo da motiv ubistva leži u nekakvim neraščišćenim računima od ranije, već je riječ o svođenju novih računa u vezi s posljednjim previranjima u podzemlju”, kazao je te 2009. izvor u policiji za Večernje novosti.

Izvor je tada napomenuo da se razmatra i mogućnost da je Šaranović učestvovao u nekim poslovima i u rodnoj Crnoj Gori i da se možda zamjerio izvjesnim ljudima. Iako je izgledalo da je ubistvo bilo djelo profesionalaca, svjedoci su čuli kako jedan od likvidatora psuje Šaranovića, što bi moglo da ukazuje i na lični odnos.

Poslije toga, Radonjić je navodno počeo da kuje plan za osvetu sina i kuma. Za to je saznao suparnički klan, pa su odlučili da ga preduhitre. Radonjić je donedavno bio u Crnoj Gori, gdje se sklonio, jer je znao da mu je život ugrožen.

Radonjić je, kako tvrde beogradski mediji išao dalje, pa je organizovao ozbiljnu grupu koja je navodno planirala likvidacije ljudi Luke Bojovića. ,,U jednom stanu u Mirijevu prije godinu dana pronađeni su eksploziv, oružje, lažna dokumenta. Tada smo operativnim radom spriječili obračun klanova jer je bilo planirano dizanje u vazduh”, kažu u srpskoj policiji.

Situacija se tada privremeno umirila, a Danilo Radonjić se povukao u Crnu Goru, gdje navodno ima jake veze u kriminalnim i političkim strukturama. Početkom mjeseca se vratio, mafija je to znala, pratila ga i likvidirala, navodi izvor Press-a.

I dnevnik Blic piše da je sukob Bojovića i Danila Radonjića izbio zbog njegovog sina Slobodana. ,,Ubistvo Radonjića izvedeno je profesionalno, a s obzirom na to da se radi o osobi koja je dugo jedna od vodećih ličnosti srpskog i crnogorskog podzemlja, očigledno je da je njegova likvidacija posljedica obračuna sa suparničkom klanom”, navedeno je u listu.

Organizaciju, a vjerovatno i čin likvidacije obavio je navodno jedan od najbližih Bojovićevih saradnika iz Zemuna, čiji identitet je poznat policiji i koji se vezuje za još nekoliko ubistava.

Prema Blicu sukob Bojovića i Radonjića traje nekoliko posljednjih godina. Bojović je u to vrijeme gradio kriminalnu imperiju, zbog čega mu je i zasmetao Radonjić, koji je osnivanjem nekoliko firmi odavno oprao novac stečen iz poslova s druge strane zakona.

Dalje, po Blicu, ,,Bojović je sarađivao sa Radonjićevim sinom, koji mu je navodno iz jednog posla ostao dužan novac. Zbog novca je navodno i došlo do sukoba između njih dvojice i 27. jula 2009. Slobodan je misteriozno nestao. Pretpostavlja se da je ubijen, ali njegovo tijelo do sada nije nađeno”, kaže izvor Blica.

Iako posljednji sukobi ukazuju na ozbiljan razdor u podzemlju, u srpskoj policiji smatraju da su sva dešavanja izrežirana na jednom mjestu – u klanu Darka Šarića i njegovih najbližih saradnika, od kojih poneki vuku mnogo značajnije i jače konce na svjetskoj kriminalnoj sceni, tvrdi list.

,,Luka Bojović je odavno u sukobu sa Sretenom Jocićem, zvanim Joca Amsterdam. Posljedica njihovog ličnog rata je 12 žrtava, među kojima su trojica Jocinih kumova. Luka je u sukobu i sa Andrijom Draškovićem, koga krivi za ubistvo prijatelja Željka Ražnatovića Arkana, ali je dobar s Milošem-Batom Petrovićem, starim Jocinim suparnikom iz Holandije”, objasnio je izvor Blica.

Po izvoru je, međutim, značajnije da je Luka pod svojom kontrolom držao odbjegle pripadnike zemunskog klana, Miloša Simovića i Sretka Kalinića, koji su se međusobno prije dvije godine sukobili u Zagrebu, nakon čega su obojica uhapšeni. ,,Upravo u tom odnosu je i kvaka koja spaja Luku i Darka Šarića. Cvetko Simić, koji je radio sa Simovićem i Kalinićem, radio je i za Jocića i bio povezan sa Šarićevim saradnicima”, objasnio je izvor Blica.

Policijske informacije ukazuju na to da je Šarićev klan u stvari držao pod šapom sve ostale klanove, i Bojovićev i Jocićev, preko kojeg je organizovano ubistvo Ive Pukanića 2008. u Zagrebu, ali i grupu Amerika, sa čijim je šefovima u Južnoj Americi ugovarao nabavku i šverc kokaina.

,,Šarićev klan kontroliše sva dešavanja u podzemlju, i srpskom i crnogorskom, a koji su u međuvremenu poslove raširili ne samo po Balkanu već u cijeloj Evropi. Moguće je da se upravo odatle raspiruje sukob ostalih saradnika kako bi se na taj način sačuvala kontrola koja izmiče otkako se ova grupa našla na udaru policije zbog šverca kokaina,” kazao je izvor Blica.

Najopasniji srpski mafijaš na slobodi Luka Bojović, zvani Pekar, prema posljednjim operativnim podacima srpskih policijskih službi nalazi se u Argentini, gdje se pozicionirao kao jedan od vodećih plaćenih ubica i saradnik narko-kartela, saznaje Press.

Prema istim informacijama, u ovoj zemlji, zajedno sa Bojovićem, nalazi se i njegov odani saradnik Luka Đurović. Prema riječima sagovornika Pressa iz policije, sumnja se da je Bojović boravio u Brazilu, ali da je iz te zemlje pobjegao kada su u maju uhapšeni Goran Nešić i lažni Dejan Stojanović Keka.

,,Od tada je Argentina jedina sigurna zona za Bojovića, u kojoj on odrađuje prljave poslove. Međutim, Bojović u velikoj mjeri komanduje i domaćim podzemljem i ima namjeru da ukloni svakoga ko mu smeta. U svojim planovima je beskompromisan i monstruozan”, naveo je sagovornik Pressa.

Policija sumnja da je Luka Bojović umiješan i u sve vrste zastrašivanja i pokušaje likvidacije svjedoka saradnika protiv Darka Šarića, poput Nebojše Joksovića i Radana Adamovića.

Bojović je nakon odlaska iz Srbije, gdje je odležao kaznu za nelegalno držanje oružja, tokom 2009. godine boravio u Španiji, u kojoj je navodno odradio nekoliko profesionalnih ubistava. Nakon što je Srbija za njim raspisala Interpolovu potjernicu, Bojović je, navode beogradski mediji, likvidirao Milana Jurišića Jureta u Španiji i krenuo da „čisti” preostale „zemunce” kako bi ostao jedini koji može da izvršava prljave poslove za Darka Šarića i južnoameričke narko-bosove. Potom je pobjegao u Latinsku Ameriku.

Meta Kotoranin

Pet večeri poslije ubistva Radonjića i Ramovića, od eksplozije podmetnute naprave u kanti za smeće na ulazu u zgradu na Novom Beogradu ranjene su tri osobe. Štampa je odmah postavila pitanje da li se radi o još jednom obračunu crnogorske mafije?

U eksploziji u ulazu zgrade u Ulici Otona Župančiča 45, povrijeđeni su Kotoranin Dalibor Đurić (29), njegova djevojka Nataša Grujić (30) i komšinica Ljubica Janković (58). Ljekari nisu uspeli da spasu stopalo nesrećnoj djevojci.

Pretpostavlja se da je meta bio Đurić. Motiv napada treba tražiti u njegovim neraščišćenim računima u Crnoj Gori, gdje je dva puta pucano na njega i odakle je pobjegao pre nekoliko mjeseci, naveo je Blic.

Da bi se rasvijetlio motiv napada na Đurića, srpska policija je u kontaktu sa kolegama iz Crne Gore, jer informacije o njegovim kontaktima u Beogradu, gdje je našao utočište, nijesu od koristi u istrazi. Rasvjetljavanje ovog napada otežava i to što je eksplozivna naprava aktivirana daljinski.

U istrazi su posebno zanimljivi Đurićevi sukobi u Kotoru, kao i u ubistvo Slobodana Stevanovića iz Kotora 8. decembra 2006. na Dorćolu. Taj zločin još nije rasvjetljen, a Stevanović je nekoliko mjeseci prije toga u Dobroti pucao u Đurića i njegovog druga Dragana Kneževića, zvanog Škuri.

Interesantno je i Đurićevo druženje sa Ivanom Vračarom, optuženim da je ubio Dragana Dudića, zvanog Fric. Dudić je inače bio čovjek od povjerenja Darka Šarića i navodno su njegove firme prale novac odbjeglog narko-bosa.

,,Provjeravamo da li je Đurić bio meta zbog sukoba koje je imao prethodnih godina. On je tada bio u društvu osobe koja je pucala na Šarićevog bliskog saradnika”, kazao je izvor beogradskog tabloida Kurir.

Pretresom stana na Novom Beogradu u kojem je Đurić živio kao podstanar nađeno je navodno pet pasoša s njegovom fotografijom, a različitim imenima.

Izvor Blica iz MUP Srbije je naveo da se Đurić u zgradu u Novom Beogradu preselio prije dva mjeseca, gdje je iznajmio stan. ,,On se očigledno sakrio u Beograd, zbog problema koje je imao u Crnoj Gori. Da li su ti odnosi motiv napada, sada se isputuje”, kazao je izvor. Po tom izvoru, policija je u istrazi došla i do podatka o mogućoj ljubomori zbog Đurićeve veze sa Grujićevom, pa se ni ova mogućnost ne isključuje u pokušaju da se dođe do izvršilaca napada.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo