Povežite se sa nama

MONITORING

Da li je Šarić bos Bojoviću

Objavljeno prije

12 godina

na

ramovic-radonjic-uvidjaj-ub

Krv je opet potekla ulicama Beograda, a srpska policija strahuje da se suočava sa novim krugom ubistava na asfaltu glavnog grada. Policija provjerava pretpostavke da je ubistvo Danila Radonjića (63) i Dženana Ramovića (34) u srijedu uveče u Zemunu nastavak obračuna povezanog sa crnogorskom mafijom i ubistvom vlasnika kazina Slavija Brana Šaranovića. Svi prsti su uprti u kriminalni klan Luke Bojovića (37) kao egzekutora, a Blic prenosi kako u policiji vjeruju da je cjelokupan scenario poslova, sukoba i zločina osmišljen u klanu Darka Šarića, koji navodno pod kontrolom drži sve kriminalne grupe. Radonjić i Ramović su ubijeni u srijedu uveče u Zemunu.

Na mercedes u kojem su se nalazili ispaljeno je 16 metaka, najvjerovatnije iz automata sa prigušivačem iz automobila u pokretu. Poslije pucnjave mercedes je nastavio da se kreće i izazvao je dva sudara u kojima su povrijeđeni trudnica i dijete. Vozilo sa napadačima za svega nekoliko trenutaka bez traga se izgubilo u nekoj od sporednih ulica.

Radonjić i Ramović su sa više hitaca pogođenu u glavu, što govori da ih je likvidirao profesionalac. Direktor srpske policije Milorad Veljović potvrdio je da je riječ o naručenom ubistvu. ,,Ta ubistva nisu ni obična, ni slučajna”, rekao je Veljović za RTV B92.

U policiji kažu i da je ubijeni Radonjić posljednjih godina bio posvećen otkrivanju sudbine sina Slobodana. Medijima je prije dvije godine ispričao da je Slobodan, koji je bio vlasnik radnje sa luksuznim pićima i slatkišima, na Vračaru, otmenijem kraju Beograda, „nestao zbog nečijeg kompleksa i ljubomore”. Prema starijem Radonjiću na dan nestanka Slobodan je otišao da se vidi sa Lukom Đurovićem iz Bara, poslije čega mu se gubi svaki trag. Đurović se kasnije pojavio na Interpolovoj potjernici koju je raspisala Italija zbog sumnje da je učestvovao u švercu 87 kilograma kokaina.

Luka Đurović je, dakle, bio pod istragom italijanske policije zbog šverca kokaina, koja je završena u januaru 2010. akcijom Šah-mat, kada je uhapšeno 30 osumnjičenih. Italijanska policija je tada saopštila da je član narko-grupe i Luka Đurović, koji je uspio da izbjegne hapšenje, pa je za njim raspisana potjernica.

Dženan Ramović je po svemu što se zna stradao kao slučajna žrtva u ovom obračunu. On nije imao dosije u policiji.

Policija je bez uspjeha tragala za Slobodanom. Iako nije bilo nikakvih tragova, podzemljem se brzo pronijela priča da je likvidiran zato što se njegov otac zamjerio nekome od „zemunaca”.

Prvi put je Danilo Radonjić dospio u novine još marta 1985. Na njega je tada ispred kafane Sabor na Beogradskom sajmu pucao Andrija Lakonjić Laki, što je bilo prvo krivično djelo u njegovom policijskom dosijeu. Laki je pet godina kasnije ubijen u prijestoničkoj diskoteci Nana, u likvidaciji koja se i danas prepričava po Beogradu.

Radonjić je u muđuvremenu otvorio niz firmi u Beogradu. Nije dolazio u žižu javnosti sve do 27. jula 2009. kada je nestao njegov sin Slobodan. Radonjiću se u očajničkoj potrazi za sinom pridružio i prijatelj Brano Šaranović. Njih dvojica zajedno su držali kazino Slavija, a bili su i kumovi. Ubrzo je, međutim, i Brano Šaranović ubijen po gotovo identičnom scenariju kao što je sada stradao njegov ortak.

Pročulo se da je Šaranović prije smrti uspjeo da „sklopi kockice” Slobodanovog nestanka zbog čega je suprotna strana odlučila da ga ućutka. Kako su beogradski mediji objavili, Šaranović je dan prije smrti navodno uspio da kontaktira sa Lukom Đurovićem u Kolumbiji i zatražio od njega da se vrati ukoliko nema ništa s nestankom Slobodana Radonjića. Šaranović je sutradan likvidirao profesionalac koji nije ostavio tragove, a Đurović se nije vratio.

Šaranović se nije eksponirao u javnosti, ali je bio poznat i po prijateljstvu s Branom Mićunovićem, ali i drugim žestokim momcima „stare garde”, od koji su mnogi likvidirani. „Ne vjerujemo da motiv ubistva leži u nekakvim neraščišćenim računima od ranije, već je riječ o svođenju novih računa u vezi s posljednjim previranjima u podzemlju”, kazao je te 2009. izvor u policiji za Večernje novosti.

Izvor je tada napomenuo da se razmatra i mogućnost da je Šaranović učestvovao u nekim poslovima i u rodnoj Crnoj Gori i da se možda zamjerio izvjesnim ljudima. Iako je izgledalo da je ubistvo bilo djelo profesionalaca, svjedoci su čuli kako jedan od likvidatora psuje Šaranovića, što bi moglo da ukazuje i na lični odnos.

Poslije toga, Radonjić je navodno počeo da kuje plan za osvetu sina i kuma. Za to je saznao suparnički klan, pa su odlučili da ga preduhitre. Radonjić je donedavno bio u Crnoj Gori, gdje se sklonio, jer je znao da mu je život ugrožen.

Radonjić je, kako tvrde beogradski mediji išao dalje, pa je organizovao ozbiljnu grupu koja je navodno planirala likvidacije ljudi Luke Bojovića. ,,U jednom stanu u Mirijevu prije godinu dana pronađeni su eksploziv, oružje, lažna dokumenta. Tada smo operativnim radom spriječili obračun klanova jer je bilo planirano dizanje u vazduh”, kažu u srpskoj policiji.

Situacija se tada privremeno umirila, a Danilo Radonjić se povukao u Crnu Goru, gdje navodno ima jake veze u kriminalnim i političkim strukturama. Početkom mjeseca se vratio, mafija je to znala, pratila ga i likvidirala, navodi izvor Press-a.

I dnevnik Blic piše da je sukob Bojovića i Danila Radonjića izbio zbog njegovog sina Slobodana. ,,Ubistvo Radonjića izvedeno je profesionalno, a s obzirom na to da se radi o osobi koja je dugo jedna od vodećih ličnosti srpskog i crnogorskog podzemlja, očigledno je da je njegova likvidacija posljedica obračuna sa suparničkom klanom”, navedeno je u listu.

Organizaciju, a vjerovatno i čin likvidacije obavio je navodno jedan od najbližih Bojovićevih saradnika iz Zemuna, čiji identitet je poznat policiji i koji se vezuje za još nekoliko ubistava.

Prema Blicu sukob Bojovića i Radonjića traje nekoliko posljednjih godina. Bojović je u to vrijeme gradio kriminalnu imperiju, zbog čega mu je i zasmetao Radonjić, koji je osnivanjem nekoliko firmi odavno oprao novac stečen iz poslova s druge strane zakona.

Dalje, po Blicu, ,,Bojović je sarađivao sa Radonjićevim sinom, koji mu je navodno iz jednog posla ostao dužan novac. Zbog novca je navodno i došlo do sukoba između njih dvojice i 27. jula 2009. Slobodan je misteriozno nestao. Pretpostavlja se da je ubijen, ali njegovo tijelo do sada nije nađeno”, kaže izvor Blica.

Iako posljednji sukobi ukazuju na ozbiljan razdor u podzemlju, u srpskoj policiji smatraju da su sva dešavanja izrežirana na jednom mjestu – u klanu Darka Šarića i njegovih najbližih saradnika, od kojih poneki vuku mnogo značajnije i jače konce na svjetskoj kriminalnoj sceni, tvrdi list.

,,Luka Bojović je odavno u sukobu sa Sretenom Jocićem, zvanim Joca Amsterdam. Posljedica njihovog ličnog rata je 12 žrtava, među kojima su trojica Jocinih kumova. Luka je u sukobu i sa Andrijom Draškovićem, koga krivi za ubistvo prijatelja Željka Ražnatovića Arkana, ali je dobar s Milošem-Batom Petrovićem, starim Jocinim suparnikom iz Holandije”, objasnio je izvor Blica.

Po izvoru je, međutim, značajnije da je Luka pod svojom kontrolom držao odbjegle pripadnike zemunskog klana, Miloša Simovića i Sretka Kalinića, koji su se međusobno prije dvije godine sukobili u Zagrebu, nakon čega su obojica uhapšeni. ,,Upravo u tom odnosu je i kvaka koja spaja Luku i Darka Šarića. Cvetko Simić, koji je radio sa Simovićem i Kalinićem, radio je i za Jocića i bio povezan sa Šarićevim saradnicima”, objasnio je izvor Blica.

Policijske informacije ukazuju na to da je Šarićev klan u stvari držao pod šapom sve ostale klanove, i Bojovićev i Jocićev, preko kojeg je organizovano ubistvo Ive Pukanića 2008. u Zagrebu, ali i grupu Amerika, sa čijim je šefovima u Južnoj Americi ugovarao nabavku i šverc kokaina.

,,Šarićev klan kontroliše sva dešavanja u podzemlju, i srpskom i crnogorskom, a koji su u međuvremenu poslove raširili ne samo po Balkanu već u cijeloj Evropi. Moguće je da se upravo odatle raspiruje sukob ostalih saradnika kako bi se na taj način sačuvala kontrola koja izmiče otkako se ova grupa našla na udaru policije zbog šverca kokaina,” kazao je izvor Blica.

Najopasniji srpski mafijaš na slobodi Luka Bojović, zvani Pekar, prema posljednjim operativnim podacima srpskih policijskih službi nalazi se u Argentini, gdje se pozicionirao kao jedan od vodećih plaćenih ubica i saradnik narko-kartela, saznaje Press.

Prema istim informacijama, u ovoj zemlji, zajedno sa Bojovićem, nalazi se i njegov odani saradnik Luka Đurović. Prema riječima sagovornika Pressa iz policije, sumnja se da je Bojović boravio u Brazilu, ali da je iz te zemlje pobjegao kada su u maju uhapšeni Goran Nešić i lažni Dejan Stojanović Keka.

,,Od tada je Argentina jedina sigurna zona za Bojovića, u kojoj on odrađuje prljave poslove. Međutim, Bojović u velikoj mjeri komanduje i domaćim podzemljem i ima namjeru da ukloni svakoga ko mu smeta. U svojim planovima je beskompromisan i monstruozan”, naveo je sagovornik Pressa.

Policija sumnja da je Luka Bojović umiješan i u sve vrste zastrašivanja i pokušaje likvidacije svjedoka saradnika protiv Darka Šarića, poput Nebojše Joksovića i Radana Adamovića.

Bojović je nakon odlaska iz Srbije, gdje je odležao kaznu za nelegalno držanje oružja, tokom 2009. godine boravio u Španiji, u kojoj je navodno odradio nekoliko profesionalnih ubistava. Nakon što je Srbija za njim raspisala Interpolovu potjernicu, Bojović je, navode beogradski mediji, likvidirao Milana Jurišića Jureta u Španiji i krenuo da „čisti” preostale „zemunce” kako bi ostao jedini koji može da izvršava prljave poslove za Darka Šarića i južnoameričke narko-bosove. Potom je pobjegao u Latinsku Ameriku.

Meta Kotoranin

Pet večeri poslije ubistva Radonjića i Ramovića, od eksplozije podmetnute naprave u kanti za smeće na ulazu u zgradu na Novom Beogradu ranjene su tri osobe. Štampa je odmah postavila pitanje da li se radi o još jednom obračunu crnogorske mafije?

U eksploziji u ulazu zgrade u Ulici Otona Župančiča 45, povrijeđeni su Kotoranin Dalibor Đurić (29), njegova djevojka Nataša Grujić (30) i komšinica Ljubica Janković (58). Ljekari nisu uspeli da spasu stopalo nesrećnoj djevojci.

Pretpostavlja se da je meta bio Đurić. Motiv napada treba tražiti u njegovim neraščišćenim računima u Crnoj Gori, gdje je dva puta pucano na njega i odakle je pobjegao pre nekoliko mjeseci, naveo je Blic.

Da bi se rasvijetlio motiv napada na Đurića, srpska policija je u kontaktu sa kolegama iz Crne Gore, jer informacije o njegovim kontaktima u Beogradu, gdje je našao utočište, nijesu od koristi u istrazi. Rasvjetljavanje ovog napada otežava i to što je eksplozivna naprava aktivirana daljinski.

U istrazi su posebno zanimljivi Đurićevi sukobi u Kotoru, kao i u ubistvo Slobodana Stevanovića iz Kotora 8. decembra 2006. na Dorćolu. Taj zločin još nije rasvjetljen, a Stevanović je nekoliko mjeseci prije toga u Dobroti pucao u Đurića i njegovog druga Dragana Kneževića, zvanog Škuri.

Interesantno je i Đurićevo druženje sa Ivanom Vračarom, optuženim da je ubio Dragana Dudića, zvanog Fric. Dudić je inače bio čovjek od povjerenja Darka Šarića i navodno su njegove firme prale novac odbjeglog narko-bosa.

,,Provjeravamo da li je Đurić bio meta zbog sukoba koje je imao prethodnih godina. On je tada bio u društvu osobe koja je pucala na Šarićevog bliskog saradnika”, kazao je izvor beogradskog tabloida Kurir.

Pretresom stana na Novom Beogradu u kojem je Đurić živio kao podstanar nađeno je navodno pet pasoša s njegovom fotografijom, a različitim imenima.

Izvor Blica iz MUP Srbije je naveo da se Đurić u zgradu u Novom Beogradu preselio prije dva mjeseca, gdje je iznajmio stan. ,,On se očigledno sakrio u Beograd, zbog problema koje je imao u Crnoj Gori. Da li su ti odnosi motiv napada, sada se isputuje”, kazao je izvor. Po tom izvoru, policija je u istrazi došla i do podatka o mogućoj ljubomori zbog Đurićeve veze sa Grujićevom, pa se ni ova mogućnost ne isključuje u pokušaju da se dođe do izvršilaca napada.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

5 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Čekajući nezavisnost

Objavljeno prije

5 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pitali smo: kako vidite ovogodišnji Dan nezavisnosti

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Daleko od pravde i nezavisnosti

Teška godišnjica obilježena sjenkom nasilja koje postaje sve zloćudnije a militarizacija i zavisnost sve normalnija. Obeshrabrena sam simbolikom i načinom proslave. Slika poraza ideje nezavisnosti dolazi sa proslave na Trgu nezavisnosti, sa sve dva mlaznjaka i zabranom za građanstvo, helikopterom i zastavom koja dolazi sa neba, nespretna imitacija američke ceremonije i sve ukupno karikaturalna imitacija tzv. demokratskog svijeta.

 

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR 
Simbolima oboljelo društvo

Činjenica da je Dan nezavisnosti na jedan način kontroverzan praznik maltene od samog početka njegove proslave, dosta govori o Crnoj Gori. Za takvu situaciju odgovornost snose i oni koji su na prazniku insistirali na jedan način kao i oni koji su mu se tvrdoglavo suprotstavili.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Forma bez suštine

I ovaj Dan nezavisnosti obilježavamo saznanjem da nije dovoljno samo izboriti nezavisnost djelovanja jedne političke zajednice nego utemeljiti razvoj države i društva na zajedništvu i osnažiti odgovorne elite koje će voditi ka društvenoj emancipaciji kao preduslovu svake suverenosti.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Manje tenzija

Dan nezavisnosti je protekao konačno sa manje tenzija nego ikada i to je dobra posljedica odlaska sa vlasti Mila Đukanovića i DPS-a. Vjerujem da će sljedeći praznik biti proslavljen u još ljepšoj atmosferi, da će svi naši gradovi biti prikladno ukrašeni državnim zastavama i da ćemo svaki naredni praznik dočekati sve ponosniji što smo građani Crne Gore, građanske i demokratske.

 

MARIJA KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE
I dalje bez nezavisnih institucija

Mirno, uz državne simbole i očekivanu ceremoniju, uz uklanjanje ograda oko ključnih državnih institucija, protekao je i taj dan. U nekim opštinama i nije bilo posebnog slavlja, dok su neke druge prednjačile. Dan nezavisnosti je posebno važan u trenutku promjene vlasti, gdje će jedan dobar dio građanstva biti u dilemi, da li se time ugrožava crnogorka nezavisnost. To nije čuditi, ako uzmemo u obzir, da smo pred svake izbore u posljednjih 17 godina, kao glavno i jedino pitanje, imali očuvanje crnogorke nezavisnosti, odnosno pitanje njene ugroženosti.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FALI 5.000 RADNIKA U TURIZMU: Lakše do gosta, nego do sezonca

Objavljeno prije

2 sedmice

na

19 Maja, 2023

Objavio:

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Kažu nemaju para za veće plate, pa radnici idu tamo gdje su veće zarade i gdje se nude bolji uslove rada – u Hrvatsku i dalje

 

Traži se radnik, radnice, radnici – izlijepljena je Budva i ostale primorske opštine oglasima za posao. Radnika je sve manje ili ih uopšte nema. Za razliku od njih, turista ne fali.

Po procjenama turističke privrede, za ovu sezonu biće neophodno angažovanje 5.000 stranih radnika iz regiona i sa dalekih adresa.

Turistički poslenici i vlasnici ugostiteljskih objekata umjereno kritikuju Vladu da nije ozbiljno pristupila ovom problemu uoči početka sezone, a otvoreno kude radnike. Upozorili su da ako gosti ove sezone ne budu zadovoljni, naredne ćemo doživjeti krah.

Pošto radnika u blizini nema, ili neće da rade, kao jedino rješenje oni vide angažovanju radnika iz Azije – Indije, Pakistana, Šri Lanke, Nepala i iz Afrike. Međutim, tu ih koči komplikovana domaća procedura: ,,Neko, recimo, iz Azije mora da ide nekoliko hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe nekoliko hiljada kilometara i uzme tu vizu. S tom vizom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne verujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces“, izjavio je suvlasnik Splendida i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarka Radulovića.

,,Nevjerovatno je da naši hotelijeri i ugostitelji daju nepromišljene izjave kojima ruše ugled Crne Gore kao turističke destinacije“, odgovorio je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. On je istakao staro opravdanje da radnici ne nedostaju samo Crnoj Gori, već i čitavom Mediteranu. Istakao je i da država ima obaveze prema Evropskoj uniji te da se ne mogu radnike iz dalekih destinacija tek tako bez provjere puštati u Crnu Goru, upozoravajući da bi to moglo da ugrozi i naš bezvizni režim. Slična upozorenja došla su i od ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.

Iako naši poslodavci spas vide u radnicima iz dalekih destinacija, iskustva Hrvatske koja je prošle godine izdala preko 120.00 dozvola za rad stranaca, ukauzuju i na drugu stranu tog rješenja. ,,Radnici iz trećih zemalja uglavnom su zapošljeni na pomoćnim mjestima, to su poslovi koji nijesu nužno u prvim redovima jer je uvijek bolje da su domaći radnici oni koji dočekuju goste i koji razgovaraju s njima i govore im o našoj hrani, baštini i svemu što imamo“, izjavila je Jelena Tabak, predsjednica hrvatskog Udruženja ugostiteljstva.

Dok ministar Đurović tješi ugostitelje riječima da su oni ,,uvijek pokazali žilavost i sposobnost da se snađu u svakoj situaciji, te da će i ove izaći kao pobjednici“, statistika govori da se radi o sistemskom problemu koji se sporo rješava. Crnoj Gori svake godine nedostaje preko 20.000 radnika, uglavnom tokom ljetnje turističke sezone, a to je oko 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Na stotinu oglasa u ugostiteljstvu i građevinarstvu javi se samo nekoliko radnika ili niko. Iako su raspisivana slobodna radna mjesta, poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta – spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir…

,,Mi imamo veliki nedostatak domicilne radne snage i ovo sve pokazuje da Zavod za zapošljavanje moramo hitno da transformišemo jer da imate 44.000 nezaposlenih, a da ne možete da nađete radnika to nije normalno“, ističe ministar Đurović.

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Iz medija se i ove godine mogu čuti poslodavci koji se žale da niko neće da radi iako su povećali plate, te da kuvar ima platu veću od ministara i slično tome. U zemlji gdje je kandidata za ministre mnogo, a kuvara jednostavno nema.

,,Rekli su nam da podignemo plate radnicima. Oni znaju naše bilanse i mogu da vide kolike plate možemo da damo. Mi plate ne možemo da podignemo“, jasan je bio Žarko Radulović, suvlasnika jednog od najelitnijih hotela na primorju.

Kad je situacija već takva, sezonski radnici, posebno mlađi, sve više idu da rade u Hrvatsku. Dok je prosječna plata u turizmu na nivou prosječne u državi i iznosi oko 700 eura, konobari, prodavači, sobarice u Hrvatskoj zarade oko 1.200 eura, a plate kuvara su veće od 1.500 eura. Pored toga, tamošnji poslodavci nude i bolje uslove, koji se odnose na – osiguranje, smještaj, hranu. To znaju i radnici iz okruženja, pa radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, idu na sezonski rad u Hrvatsku.

,,Mene je kao iskusnog konobara vlasnik restorana na primorju nagovarao da radim za 600 eura, s tim da ću imati bakšiš od preko 1.000 mjesečno. Kao da sam došao u kladinicu, a ne da mi nudi posao. Iako mi je porodica u Podgorici, prihvatio sam poziv prijatelja koji radi u Hrvatsku i počeo da radim tamo za veću platu i bitno bolje uslove. Bakšić se naravno podrazumijeva“, kaže za Monitor jedan od sezonskih radnika.

Dok se naši poslodavci zanose popunom nedostajuće radne snage iz Azije, u Hrvatskoj radnicima iz okruženja nude osiguranje preko cijele godine, da bi ih zadržali za sljedeću sezonu.

Ovaj model bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, ali u najboljem slučaju tek od sljedeće sezone. Vlada, poslodavci i sindikati rade na uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu. Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Prema ideji poslodavaca, kako obavijesti Radulović, rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi ga preostalih šest mjeseci plaćala država. I dok se poslodavci nadaju da će ovo rješenje zaživjeti do sljedeće sezone, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja najavili su da je rok za njegovo donošenje treći kvartal 2024. godine.

Pored ove, za prevazilaženje ovog problema razmatraju se i ideje o većoj zaposlenosti studenata, penzionera, majki koje primaju nadoknadu za troje i više djece…

Ugostitelji čiji objekti rade 12 mjeseci nemaju ovaj problem – radnici im rade i plaćeni su tokom cijele godine.

Da bar neke probleme preduprijede i da sezona ne ,,krahira“, ugostitelji su već sada podigli cijene svojih usluga do 15 odsto. Najavljuju da će zbog inflacije i svega ostalog morati da ih nivelišu i do 30 odsto.

A što se radnika tiče, jasno je da vrijeme malih plata i neuslova za radnike prolazi. Posebno mladi ne pristaju na to, pa idu u Hrvatsku i dalje, gdje im je bolje. Zbog svega toga, ne očekuje nas deficit kadra smo u turizmu. Prema podacima Monstata, pored konobara, sobarica, građevinskih radnika, u kontinuitetu nam nedostaje i doktora medicine, profesora fizike, matematike, razredne nastave…

 

Iskustvo Hrvatske

Najavljeno je da će Hrvatska ove godine izdati do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima. Tokom prošle godine u Hrvatsko je izdato 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)… Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu.

Udio stranih radnika u Hrvatskoj je dosegao pet odsto radne snage, a fali ih još, pa je u ovoj državi registrovano preko 400 agencija za zapošljavanje koje radnike pored Azije, traže i u Južnoj Americi.

Podaci govore da se iz Hrvatske samo posljednju deceniju iselilo oko 10 odsto stanovništva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo