Mučna sudanija oko tragičnog događaja – ubistva hrabrog policijskog inspektora koji je vodio najkrupnije istrage – nastavlja se u izvedbi vrha domaćeg pravosuđa. Šefica sudske vlasti, Vesna Medenica, te vicepremijer i ministar pravde Duško Marković – oboje članovi Sudskog savjeta, instance koja bi trebalo da nadgleda zakonitost rada sudija – obaviješteni su da je postupajuća sutkinja Specijalnog vijeća Višeg suda u Podgorici Slavka Vukčević u pismenoj presudi za ubistvo Slavoljuba Šćekića (predmet Ks. br. 4/10) napravila omašku prilikom kucanja presude. Vijeće sutkinje Vukčević je 9. maja ove godine Ljubu Bigoviću, Saši Boreti, Ljubu Vareniki Vujadinoviću i Milanu Čili Šćekiću odrezalo po 30 godina zatvora za organizovanje i učešće u ubistvu Slavoljuba Šćekića, pokušaj reketiranja i bombaške napade na budvanski hotel Splendid. Kao direktni izvršilac ubistva označen je Čila Šćekić, pomagač mu je bio Vujadinović, dok su Bigović i Boreta u presudi kvalifikovani kao organizatori grupe koja stoji iza ubistva (teško ubistvo u podstrekivanju) i bombaških napada. Njihov ortak, Alen Kožar, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 6 godina i 10 mjeseci zbog podmetanja tri eksplozije na gradilištu hotela Splendid.

Presuda Ks-br 4/10 je pismeno (na preko 300 strana) dostavljena strankama 21. jula. U njoj sutkinja Vukčević u jednom dijelu nije navela Čilu Šćekića i tačan naziv djela za koje je osuđen; Alenu Kožaru je pripisano teško ubistvo, iako je tužilac od te kvalifikacije odustao a Kožar u krajnjem osuđen samo za bombaške napade.

Na scenu je stupio jedan od advokata odbrane, Dragoslav A. Ognjanović iz Beograda, inače zastupnik Saše Borete, alarmirajući visoke adrese: Markovića i Medenicu. Njegova ideja je bila da se, pozivajući se i na propuste u dijelu za Čilu Šćekića i Kožara, obori kompletna presuda sutkinje Vukčević, uključujući i osuđujuće inkriminacije protiv njegovog klijenta Borete – koje su valjano napisane.

Razmotrimo o čemu se radi. Advokat Ognjanović se obratio vicepremijeru i ministru Dušku Markoviću, emeritusu tajne službe, koji se o navodnim propustima u slučaju presude Ks-br 4/10, duboko zabrinutim tonom reformiste pravosuđa, oglašava 21. septembra. „Sa tim sam se prvi put upoznao preko predstavke advokata i to proslijedio predsjednici Vrhovnog suda i Sudskom savjetu”, kazao je Marković i objasnio da je „zaključak sjednice Sudskog savjeta kako je bilo propusta; ako su napravljene greške, mjere su jasne”.

Slično je istog dana u javnosti nastupila i Medenica. Dodala je da su ispred Sudskog savjeta „uputili na predsjednika Višeg suda da preispita slučaj, odnosno, odredi se prema sadržini pritužbe na način što će, ukoliko utvrdi da su napravljeni propusti koji ukazuju na nestručnost, staviti zahtjev za razrješenje pomenutog sudije”.

Tokom septembra su održane dvije sjednice Sudskog savjeta (10. sjednica od 9. septembra i 11. od 19. septembra), ali u objavljenim saopštenjima niti jedna tačka dnevnog reda se nije odnosila na razmatranje postupanja sutkinje u predmetu Ks.br. 4/10. Na 11. sjednici je pod osmom tačkom dnevnog reda razmatran samo zahtjev Slavke Vukčević za prestanak njene sudijske funkcije zbog naimenovanja za notarku.

Nakon što su Marković i Medenica u javnosti izašli sa kvalifikacijama i objavom zahtjeva da se u matičnom sudu preispita rad sutkinje Vukčević, oglasio se i predsjednik Višeg suda Mušika Dujović. On je odbio da postupi po zahtjevu Markovića i Medenice i pokrene postupak protiv Slavke Vukčević. „Što se tiče kvaliteta i zakonitosti ove presude, kao i rješenja o ispravci presude, odnosno propusta u izradi istih, o tome će se izjasniti Apelacioni sud Crne Gore”, saopštio je Dujović.

Iz dopisa Mušike Dujovića V-Su.br. 215/11 od 21. septembra doznajemo da je sutkinja Vukčević još 31. avgusta donijela posebno rješenje kojim „ispravlja nepravosnažnu presudu Ks.br. 4/10 od 9. maja 2011. godine, na način što se u obrazloženju presude na strani 300. u šestom i sedmom redu odozgo, izostavljaju riječi teško ubistvo iz čl. 144 st. 1 i 4 Krivičnog zakonika i izazivanje opšte opasnosti iz čl 327 st. 3 u vezi 1 Krivičnog zakonika, i u devetom; desetom i jedanaestom redu odozgo riječi prinuda u pokušaju iz čl. 165 st. 4 u vezi st. 1 u vezi čl. 20 Krivičnog zakonika, izazivanje opšte opasnosti u produženom trajanju iz čl. 327 st. 3 u vezi st. 1, a u vezi čl. 49 Krivičnog zakonika” .

Opis citiranih ispravki odgovara navodima o ,,nepreciznostima” presude koje su dramatično i uglas potegli Marković i Medenica a da prethodno nijesu provjerili da li su one od 21. jula, dana dostavljanja pismene presude strankama, u međuvremenu ispravljene – za šta postoji uredan pravni osnov na način kako je precizirano čl. 380 Zakona o krivičnom postupku.

Što nam sve navedeno govori? Najprije, da Vesna Medenica po drugi put, na sličan način, pokušava da obori prvostepene presude u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića. Naime, 7. avgusta 2009, po izricanju prve prvostepene presude u ovom predmetu, tadašnji postupajući sudija Lazar Aković bio je, kako je javno tvrdio, izložen pritiscima Vesne Medenice, predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta.

Nakon što je Boreti i drugovima odrezao ukupno 115 godina robije, Aković je preko narečenog Mušike Dujovića ,,u četiri oka” dobio poruku da se sastane sa Medenicom. Svrha sastanka je bila ,,da popričam sa njom ili da podnesem ostavku”, objasnio je Aković. Dujović je tada Akoviću navodno kazao i kako je ,,pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za moju smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”.

Aković je odbio kontakte sa Medenicom, pa je 9. septembra 2009. Dujović Medeničinom Sudskom savjetu predao inicijativu za Akovićevo razrješenje, navodno je ,,nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo inspektora Šćekića. Slično sutkinji Vukčević i Akoviću su onomad pronašli ,,grešku u prekucavanju” presude.

Medenica zakazuje sjednicu Sudskog savjeta za neradan dan (subota, 3. oktobar 2009) kada se i donosi odluka o prihvatanja prijedloga za Akovićevo razjašnjenje. Mada čl. 69 Zakona o Sudskom savjetu ne navodi da se sudija protiv koga je pokrenut postupak razrješenja automatski suspenduje, Sudski savjet je odlučio da sa Akovićem postupi na taj način.

Par sati nakon odluke Sudskog savjeta je povučeno policijsko obezbjeđenje sudiji Akoviću, premda su ANB (Duško Marković tada bio njen direktor) i Uprava policije u svim službenim procjenama dotad izričito tvrdili da su ugroženi životi i Akovića i njegove porodice zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala.

Nakon što je shvatio da je ,,žrtva kafkijanskog procesa”, Lazar Aković je 23. oktobra 2009. podnio ostavku, jer je, kako je ispričao izvještaču Monitora, ,,odluka donešena, pojavio se ja ili ne pojavio na Sudskom savjetu”.

Sve ono što se kasnije odigravalo u istom predmetu, po žalbama na Akovićevu presudu, zanimljiv je i mračan sinopsis kadrovskog uticaja Medenice i sudije Radula Kojovića, njenog zamjenika i u Vrhovnom sudu i u Sudskom savjetu, na rad sudstva u jednom od najosjetljivijih predmeta. Rad po žalbama na Akovićevu presudu (u svojstvu sudije-izvjestioca) dobio je Dragutin Čolaković, sudija Apelacionog suda koji je imao porodične i lične razloge da bude zahvalan Medenici. Naime, prethodnom odlukom Sudskog savjeta od 17. jula 2009, potpisala Medenica, Ana Čolaković, kćerka sudije Čolakovića, postala je sutkinja i dobila posao u Osnovnom sudu u Nikšiću.

No, to nije od Medenice bilo sve, jer je odlukom Sudskog savjeta 29. decembra 2009. Zoran Smolović, dotadašnji sudija Ustavnog suda, hitno ,,degradiran” na dužnost sudije Apelacionog suda. Sudija Smolović je kum narečenog Radula Kojovića.

Uslijedila je i nova odluka Medenice preko Sudskog savjeta: upravo je Dragutin Čolaković 8. februara 2010. nagrađen imenovanjem za predsjednika Apelacionog suda. Akovićevu presudu od preko 300 strana i sudske spise na preko 1.000 stranica prepušta novom sudiji-izvjestiocu: narečenom Smoloviću.

I nevjerovatno, ali istinito, za svega nešto više od tri i po neđelje, sudija-izvjestilac Zoran Smolović je apsolvirao onolike spise iz presude, pa je 4. marta 2010, na sjednici Vijeća Apelacionog suda – predsjedavao Dragutin Čolaković – srušena Akovićeva presuda; navodno, nije bilo dovoljno dokaza za donošenje zaključka da je ubistvo Slavoljuba Šćekića izvršilo zločinačko udruženje na ogranizovan način….

Apelacioni sud, kojim i dalje predsjedava Dragutin Čolaković, sada će u drugostepenom postupku da odlučuje o istom predmetu…

Hronologija

9, 21. jun i 12. jul 2005. Eksplozije na gradilištu luksuznog hotela Splendid. Na čelu istrage Slavoljub Šćekić, načelnik Uprave policije za opšti kriminal; prethodno angažovan na rasvjetljavanju smaknuća Gorana Žugića i Darka Raspopovića.
30. avgust 2005. Inspektor Šćekić sa 19 hitaca mučki ispaljenih u leđa ubijen ispred porodične kuće u Podgorici.
14. i 16. februara 2006. Po mnogima ključne iskaze specijalnoj tužiteljki dao Žarko Radulović, suvlasnik Splendida; međutim, iskaze kasnije na suđenju opovrgao.
16. februar 2006. Uhapšeni Bigović, Vujadinović, Danica Vuković, Dušanka Vujović. U ZIKS-u od ranije bili Vuk Vulević, Kožar i Boreta; Čila Šćekić u bjekstvu.
21. februar 2006. Specijalna tužiteljka Stojanka Radović podnosi zahtjev za sprovođenje istrage protiv Bigovića, Borete, Kožara, Vujadinovića, Čile Šćekića, Vulevića…
28. februar 2006. Zaštićeni svjedok, pritvorenik u ZIKS-u, Zoran Bohum Vlaović, istražiteljima nudi informacije; navodno, Boreta mu se u zatvoru povjerio o tome kako je organizovano ubistvo Slavoljuba Šćekića, što je posvjedočio i na suđenju.
26. mart 2006. Prvo ročište u Višem sudu.
7. avgust 2009. Postupajući sudija Lazar Aković osudio Boretu, Bigovića i Vujadinovića na po 30 godina zatvora. Čila Šćekić oslobođen je optužbe za ubistvo, osuđen na tri godine zatvora zbog zločinačkog udruživanja; Kožar dobio 20 godina…. presude se odnose na zločinačko udruživanje – nema presude za izvršioca ili izvršioce ubistva.
23. oktobar 2009. Lazar Aković, nakon što ga je Sudski savjet suspendovao i pokrenuo postupak razrješenja, podnosi ostavku na dužnost sudije.
4. mart 2010. Apelacioni sud ukida Akovićevu presudu.
9. mart 2010. Predmet dodijeljen sutkinji Slavki Vukčević.
19. jul 2010. Počelo ponovljeno suđenje, tužbu i dalje zastupa Stojanka Radović, sada kao zamjenica specijalne tužiteljke.
17. decembar 2010. Sedmorica advokata optuženih na konferenciji za štampu teško optužili Stojanku Radović.
26. januar 2011. Apelacioni sud odbio zahtjev odbrane da se iz spisa predmeta izdvoje iskazi svjedoka Zorana Vlaovića u istrazi i na glavnom pretresu i naložio izdvajanje samo nekih od svjedočenja Žarka Radulovića.
15. i 16 mart 2011. Završne riječi tužilaštva i odbrane.
17. april 2011. Čila Šćekić uhapšen u Amsterdamu.
9. maj 2011. Vijeće sutkinje Vukčević izriče presude na ukupno 120 godina robije; za razliku od Akovićeve presude, nema inkriminacije o zločinačkom udruživanje, nego za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva.
27. maj 2011. Iz Holandije izručen Čila Šćekić…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari