Povežite se sa nama

MONITORING

Mafija opet lomi državu

Objavljeno prije

na

Mučna sudanija oko tragičnog događaja – ubistva hrabrog policijskog inspektora koji je vodio najkrupnije istrage – nastavlja se u izvedbi vrha domaćeg pravosuđa. Šefica sudske vlasti, Vesna Medenica, te vicepremijer i ministar pravde Duško Marković – oboje članovi Sudskog savjeta, instance koja bi trebalo da nadgleda zakonitost rada sudija – obaviješteni su da je postupajuća sutkinja Specijalnog vijeća Višeg suda u Podgorici Slavka Vukčević u pismenoj presudi za ubistvo Slavoljuba Šćekića (predmet Ks. br. 4/10) napravila omašku prilikom kucanja presude. Vijeće sutkinje Vukčević je 9. maja ove godine Ljubu Bigoviću, Saši Boreti, Ljubu Vareniki Vujadinoviću i Milanu Čili Šćekiću odrezalo po 30 godina zatvora za organizovanje i učešće u ubistvu Slavoljuba Šćekića, pokušaj reketiranja i bombaške napade na budvanski hotel Splendid. Kao direktni izvršilac ubistva označen je Čila Šćekić, pomagač mu je bio Vujadinović, dok su Bigović i Boreta u presudi kvalifikovani kao organizatori grupe koja stoji iza ubistva (teško ubistvo u podstrekivanju) i bombaških napada. Njihov ortak, Alen Kožar, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 6 godina i 10 mjeseci zbog podmetanja tri eksplozije na gradilištu hotela Splendid.

Presuda Ks-br 4/10 je pismeno (na preko 300 strana) dostavljena strankama 21. jula. U njoj sutkinja Vukčević u jednom dijelu nije navela Čilu Šćekića i tačan naziv djela za koje je osuđen; Alenu Kožaru je pripisano teško ubistvo, iako je tužilac od te kvalifikacije odustao a Kožar u krajnjem osuđen samo za bombaške napade.

Na scenu je stupio jedan od advokata odbrane, Dragoslav A. Ognjanović iz Beograda, inače zastupnik Saše Borete, alarmirajući visoke adrese: Markovića i Medenicu. Njegova ideja je bila da se, pozivajući se i na propuste u dijelu za Čilu Šćekića i Kožara, obori kompletna presuda sutkinje Vukčević, uključujući i osuđujuće inkriminacije protiv njegovog klijenta Borete – koje su valjano napisane.

Razmotrimo o čemu se radi. Advokat Ognjanović se obratio vicepremijeru i ministru Dušku Markoviću, emeritusu tajne službe, koji se o navodnim propustima u slučaju presude Ks-br 4/10, duboko zabrinutim tonom reformiste pravosuđa, oglašava 21. septembra. „Sa tim sam se prvi put upoznao preko predstavke advokata i to proslijedio predsjednici Vrhovnog suda i Sudskom savjetu”, kazao je Marković i objasnio da je „zaključak sjednice Sudskog savjeta kako je bilo propusta; ako su napravljene greške, mjere su jasne”.

Slično je istog dana u javnosti nastupila i Medenica. Dodala je da su ispred Sudskog savjeta „uputili na predsjednika Višeg suda da preispita slučaj, odnosno, odredi se prema sadržini pritužbe na način što će, ukoliko utvrdi da su napravljeni propusti koji ukazuju na nestručnost, staviti zahtjev za razrješenje pomenutog sudije”.

Tokom septembra su održane dvije sjednice Sudskog savjeta (10. sjednica od 9. septembra i 11. od 19. septembra), ali u objavljenim saopštenjima niti jedna tačka dnevnog reda se nije odnosila na razmatranje postupanja sutkinje u predmetu Ks.br. 4/10. Na 11. sjednici je pod osmom tačkom dnevnog reda razmatran samo zahtjev Slavke Vukčević za prestanak njene sudijske funkcije zbog naimenovanja za notarku.

Nakon što su Marković i Medenica u javnosti izašli sa kvalifikacijama i objavom zahtjeva da se u matičnom sudu preispita rad sutkinje Vukčević, oglasio se i predsjednik Višeg suda Mušika Dujović. On je odbio da postupi po zahtjevu Markovića i Medenice i pokrene postupak protiv Slavke Vukčević. „Što se tiče kvaliteta i zakonitosti ove presude, kao i rješenja o ispravci presude, odnosno propusta u izradi istih, o tome će se izjasniti Apelacioni sud Crne Gore”, saopštio je Dujović.

Iz dopisa Mušike Dujovića V-Su.br. 215/11 od 21. septembra doznajemo da je sutkinja Vukčević još 31. avgusta donijela posebno rješenje kojim „ispravlja nepravosnažnu presudu Ks.br. 4/10 od 9. maja 2011. godine, na način što se u obrazloženju presude na strani 300. u šestom i sedmom redu odozgo, izostavljaju riječi teško ubistvo iz čl. 144 st. 1 i 4 Krivičnog zakonika i izazivanje opšte opasnosti iz čl 327 st. 3 u vezi 1 Krivičnog zakonika, i u devetom; desetom i jedanaestom redu odozgo riječi prinuda u pokušaju iz čl. 165 st. 4 u vezi st. 1 u vezi čl. 20 Krivičnog zakonika, izazivanje opšte opasnosti u produženom trajanju iz čl. 327 st. 3 u vezi st. 1, a u vezi čl. 49 Krivičnog zakonika” .

Opis citiranih ispravki odgovara navodima o ,,nepreciznostima” presude koje su dramatično i uglas potegli Marković i Medenica a da prethodno nijesu provjerili da li su one od 21. jula, dana dostavljanja pismene presude strankama, u međuvremenu ispravljene – za šta postoji uredan pravni osnov na način kako je precizirano čl. 380 Zakona o krivičnom postupku.

Što nam sve navedeno govori? Najprije, da Vesna Medenica po drugi put, na sličan način, pokušava da obori prvostepene presude u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića. Naime, 7. avgusta 2009, po izricanju prve prvostepene presude u ovom predmetu, tadašnji postupajući sudija Lazar Aković bio je, kako je javno tvrdio, izložen pritiscima Vesne Medenice, predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta.

Nakon što je Boreti i drugovima odrezao ukupno 115 godina robije, Aković je preko narečenog Mušike Dujovića ,,u četiri oka” dobio poruku da se sastane sa Medenicom. Svrha sastanka je bila ,,da popričam sa njom ili da podnesem ostavku”, objasnio je Aković. Dujović je tada Akoviću navodno kazao i kako je ,,pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za moju smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”.

Aković je odbio kontakte sa Medenicom, pa je 9. septembra 2009. Dujović Medeničinom Sudskom savjetu predao inicijativu za Akovićevo razrješenje, navodno je ,,nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo inspektora Šćekića. Slično sutkinji Vukčević i Akoviću su onomad pronašli ,,grešku u prekucavanju” presude.

Medenica zakazuje sjednicu Sudskog savjeta za neradan dan (subota, 3. oktobar 2009) kada se i donosi odluka o prihvatanja prijedloga za Akovićevo razjašnjenje. Mada čl. 69 Zakona o Sudskom savjetu ne navodi da se sudija protiv koga je pokrenut postupak razrješenja automatski suspenduje, Sudski savjet je odlučio da sa Akovićem postupi na taj način.

Par sati nakon odluke Sudskog savjeta je povučeno policijsko obezbjeđenje sudiji Akoviću, premda su ANB (Duško Marković tada bio njen direktor) i Uprava policije u svim službenim procjenama dotad izričito tvrdili da su ugroženi životi i Akovića i njegove porodice zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala.

Nakon što je shvatio da je ,,žrtva kafkijanskog procesa”, Lazar Aković je 23. oktobra 2009. podnio ostavku, jer je, kako je ispričao izvještaču Monitora, ,,odluka donešena, pojavio se ja ili ne pojavio na Sudskom savjetu”.

Sve ono što se kasnije odigravalo u istom predmetu, po žalbama na Akovićevu presudu, zanimljiv je i mračan sinopsis kadrovskog uticaja Medenice i sudije Radula Kojovića, njenog zamjenika i u Vrhovnom sudu i u Sudskom savjetu, na rad sudstva u jednom od najosjetljivijih predmeta. Rad po žalbama na Akovićevu presudu (u svojstvu sudije-izvjestioca) dobio je Dragutin Čolaković, sudija Apelacionog suda koji je imao porodične i lične razloge da bude zahvalan Medenici. Naime, prethodnom odlukom Sudskog savjeta od 17. jula 2009, potpisala Medenica, Ana Čolaković, kćerka sudije Čolakovića, postala je sutkinja i dobila posao u Osnovnom sudu u Nikšiću.

No, to nije od Medenice bilo sve, jer je odlukom Sudskog savjeta 29. decembra 2009. Zoran Smolović, dotadašnji sudija Ustavnog suda, hitno ,,degradiran” na dužnost sudije Apelacionog suda. Sudija Smolović je kum narečenog Radula Kojovića.

Uslijedila je i nova odluka Medenice preko Sudskog savjeta: upravo je Dragutin Čolaković 8. februara 2010. nagrađen imenovanjem za predsjednika Apelacionog suda. Akovićevu presudu od preko 300 strana i sudske spise na preko 1.000 stranica prepušta novom sudiji-izvjestiocu: narečenom Smoloviću.

I nevjerovatno, ali istinito, za svega nešto više od tri i po neđelje, sudija-izvjestilac Zoran Smolović je apsolvirao onolike spise iz presude, pa je 4. marta 2010, na sjednici Vijeća Apelacionog suda – predsjedavao Dragutin Čolaković – srušena Akovićeva presuda; navodno, nije bilo dovoljno dokaza za donošenje zaključka da je ubistvo Slavoljuba Šćekića izvršilo zločinačko udruženje na ogranizovan način….

Apelacioni sud, kojim i dalje predsjedava Dragutin Čolaković, sada će u drugostepenom postupku da odlučuje o istom predmetu…

Hronologija

9, 21. jun i 12. jul 2005. Eksplozije na gradilištu luksuznog hotela Splendid. Na čelu istrage Slavoljub Šćekić, načelnik Uprave policije za opšti kriminal; prethodno angažovan na rasvjetljavanju smaknuća Gorana Žugića i Darka Raspopovića.
30. avgust 2005. Inspektor Šćekić sa 19 hitaca mučki ispaljenih u leđa ubijen ispred porodične kuće u Podgorici.
14. i 16. februara 2006. Po mnogima ključne iskaze specijalnoj tužiteljki dao Žarko Radulović, suvlasnik Splendida; međutim, iskaze kasnije na suđenju opovrgao.
16. februar 2006. Uhapšeni Bigović, Vujadinović, Danica Vuković, Dušanka Vujović. U ZIKS-u od ranije bili Vuk Vulević, Kožar i Boreta; Čila Šćekić u bjekstvu.
21. februar 2006. Specijalna tužiteljka Stojanka Radović podnosi zahtjev za sprovođenje istrage protiv Bigovića, Borete, Kožara, Vujadinovića, Čile Šćekića, Vulevića…
28. februar 2006. Zaštićeni svjedok, pritvorenik u ZIKS-u, Zoran Bohum Vlaović, istražiteljima nudi informacije; navodno, Boreta mu se u zatvoru povjerio o tome kako je organizovano ubistvo Slavoljuba Šćekića, što je posvjedočio i na suđenju.
26. mart 2006. Prvo ročište u Višem sudu.
7. avgust 2009. Postupajući sudija Lazar Aković osudio Boretu, Bigovića i Vujadinovića na po 30 godina zatvora. Čila Šćekić oslobođen je optužbe za ubistvo, osuđen na tri godine zatvora zbog zločinačkog udruživanja; Kožar dobio 20 godina…. presude se odnose na zločinačko udruživanje – nema presude za izvršioca ili izvršioce ubistva.
23. oktobar 2009. Lazar Aković, nakon što ga je Sudski savjet suspendovao i pokrenuo postupak razrješenja, podnosi ostavku na dužnost sudije.
4. mart 2010. Apelacioni sud ukida Akovićevu presudu.
9. mart 2010. Predmet dodijeljen sutkinji Slavki Vukčević.
19. jul 2010. Počelo ponovljeno suđenje, tužbu i dalje zastupa Stojanka Radović, sada kao zamjenica specijalne tužiteljke.
17. decembar 2010. Sedmorica advokata optuženih na konferenciji za štampu teško optužili Stojanku Radović.
26. januar 2011. Apelacioni sud odbio zahtjev odbrane da se iz spisa predmeta izdvoje iskazi svjedoka Zorana Vlaovića u istrazi i na glavnom pretresu i naložio izdvajanje samo nekih od svjedočenja Žarka Radulovića.
15. i 16 mart 2011. Završne riječi tužilaštva i odbrane.
17. april 2011. Čila Šćekić uhapšen u Amsterdamu.
9. maj 2011. Vijeće sutkinje Vukčević izriče presude na ukupno 120 godina robije; za razliku od Akovićeve presude, nema inkriminacije o zločinačkom udruživanje, nego za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva.
27. maj 2011. Iz Holandije izručen Čila Šćekić…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su  ono što je  odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je  pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu

 

Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.

Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.

Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna –  državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.

U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je  u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.

Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.

Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020,  pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i  “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin  kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili  borbu za stvaranje  Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef,  tadašnji premijer Milo Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama

 

Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.

Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.

Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.

Svoju odluku  iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.

Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.

Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.

Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.

Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.

I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

 

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.

Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve  prećutao.

Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.

Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je  Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.

Onda je  prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.

Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.

Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.

Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.

Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.

Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.

Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.

Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora.   To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.

Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.

Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.

Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.

Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je  data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo