Povežite se sa nama

MONITORING

Mafija opet lomi državu

Objavljeno prije

na

Mučna sudanija oko tragičnog događaja – ubistva hrabrog policijskog inspektora koji je vodio najkrupnije istrage – nastavlja se u izvedbi vrha domaćeg pravosuđa. Šefica sudske vlasti, Vesna Medenica, te vicepremijer i ministar pravde Duško Marković – oboje članovi Sudskog savjeta, instance koja bi trebalo da nadgleda zakonitost rada sudija – obaviješteni su da je postupajuća sutkinja Specijalnog vijeća Višeg suda u Podgorici Slavka Vukčević u pismenoj presudi za ubistvo Slavoljuba Šćekića (predmet Ks. br. 4/10) napravila omašku prilikom kucanja presude. Vijeće sutkinje Vukčević je 9. maja ove godine Ljubu Bigoviću, Saši Boreti, Ljubu Vareniki Vujadinoviću i Milanu Čili Šćekiću odrezalo po 30 godina zatvora za organizovanje i učešće u ubistvu Slavoljuba Šćekića, pokušaj reketiranja i bombaške napade na budvanski hotel Splendid. Kao direktni izvršilac ubistva označen je Čila Šćekić, pomagač mu je bio Vujadinović, dok su Bigović i Boreta u presudi kvalifikovani kao organizatori grupe koja stoji iza ubistva (teško ubistvo u podstrekivanju) i bombaških napada. Njihov ortak, Alen Kožar, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 6 godina i 10 mjeseci zbog podmetanja tri eksplozije na gradilištu hotela Splendid.

Presuda Ks-br 4/10 je pismeno (na preko 300 strana) dostavljena strankama 21. jula. U njoj sutkinja Vukčević u jednom dijelu nije navela Čilu Šćekića i tačan naziv djela za koje je osuđen; Alenu Kožaru je pripisano teško ubistvo, iako je tužilac od te kvalifikacije odustao a Kožar u krajnjem osuđen samo za bombaške napade.

Na scenu je stupio jedan od advokata odbrane, Dragoslav A. Ognjanović iz Beograda, inače zastupnik Saše Borete, alarmirajući visoke adrese: Markovića i Medenicu. Njegova ideja je bila da se, pozivajući se i na propuste u dijelu za Čilu Šćekića i Kožara, obori kompletna presuda sutkinje Vukčević, uključujući i osuđujuće inkriminacije protiv njegovog klijenta Borete – koje su valjano napisane.

Razmotrimo o čemu se radi. Advokat Ognjanović se obratio vicepremijeru i ministru Dušku Markoviću, emeritusu tajne službe, koji se o navodnim propustima u slučaju presude Ks-br 4/10, duboko zabrinutim tonom reformiste pravosuđa, oglašava 21. septembra. „Sa tim sam se prvi put upoznao preko predstavke advokata i to proslijedio predsjednici Vrhovnog suda i Sudskom savjetu”, kazao je Marković i objasnio da je „zaključak sjednice Sudskog savjeta kako je bilo propusta; ako su napravljene greške, mjere su jasne”.

Slično je istog dana u javnosti nastupila i Medenica. Dodala je da su ispred Sudskog savjeta „uputili na predsjednika Višeg suda da preispita slučaj, odnosno, odredi se prema sadržini pritužbe na način što će, ukoliko utvrdi da su napravljeni propusti koji ukazuju na nestručnost, staviti zahtjev za razrješenje pomenutog sudije”.

Tokom septembra su održane dvije sjednice Sudskog savjeta (10. sjednica od 9. septembra i 11. od 19. septembra), ali u objavljenim saopštenjima niti jedna tačka dnevnog reda se nije odnosila na razmatranje postupanja sutkinje u predmetu Ks.br. 4/10. Na 11. sjednici je pod osmom tačkom dnevnog reda razmatran samo zahtjev Slavke Vukčević za prestanak njene sudijske funkcije zbog naimenovanja za notarku.

Nakon što su Marković i Medenica u javnosti izašli sa kvalifikacijama i objavom zahtjeva da se u matičnom sudu preispita rad sutkinje Vukčević, oglasio se i predsjednik Višeg suda Mušika Dujović. On je odbio da postupi po zahtjevu Markovića i Medenice i pokrene postupak protiv Slavke Vukčević. „Što se tiče kvaliteta i zakonitosti ove presude, kao i rješenja o ispravci presude, odnosno propusta u izradi istih, o tome će se izjasniti Apelacioni sud Crne Gore”, saopštio je Dujović.

Iz dopisa Mušike Dujovića V-Su.br. 215/11 od 21. septembra doznajemo da je sutkinja Vukčević još 31. avgusta donijela posebno rješenje kojim „ispravlja nepravosnažnu presudu Ks.br. 4/10 od 9. maja 2011. godine, na način što se u obrazloženju presude na strani 300. u šestom i sedmom redu odozgo, izostavljaju riječi teško ubistvo iz čl. 144 st. 1 i 4 Krivičnog zakonika i izazivanje opšte opasnosti iz čl 327 st. 3 u vezi 1 Krivičnog zakonika, i u devetom; desetom i jedanaestom redu odozgo riječi prinuda u pokušaju iz čl. 165 st. 4 u vezi st. 1 u vezi čl. 20 Krivičnog zakonika, izazivanje opšte opasnosti u produženom trajanju iz čl. 327 st. 3 u vezi st. 1, a u vezi čl. 49 Krivičnog zakonika” .

Opis citiranih ispravki odgovara navodima o ,,nepreciznostima” presude koje su dramatično i uglas potegli Marković i Medenica a da prethodno nijesu provjerili da li su one od 21. jula, dana dostavljanja pismene presude strankama, u međuvremenu ispravljene – za šta postoji uredan pravni osnov na način kako je precizirano čl. 380 Zakona o krivičnom postupku.

Što nam sve navedeno govori? Najprije, da Vesna Medenica po drugi put, na sličan način, pokušava da obori prvostepene presude u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića. Naime, 7. avgusta 2009, po izricanju prve prvostepene presude u ovom predmetu, tadašnji postupajući sudija Lazar Aković bio je, kako je javno tvrdio, izložen pritiscima Vesne Medenice, predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta.

Nakon što je Boreti i drugovima odrezao ukupno 115 godina robije, Aković je preko narečenog Mušike Dujovića ,,u četiri oka” dobio poruku da se sastane sa Medenicom. Svrha sastanka je bila ,,da popričam sa njom ili da podnesem ostavku”, objasnio je Aković. Dujović je tada Akoviću navodno kazao i kako je ,,pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za moju smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”.

Aković je odbio kontakte sa Medenicom, pa je 9. septembra 2009. Dujović Medeničinom Sudskom savjetu predao inicijativu za Akovićevo razrješenje, navodno je ,,nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo inspektora Šćekića. Slično sutkinji Vukčević i Akoviću su onomad pronašli ,,grešku u prekucavanju” presude.

Medenica zakazuje sjednicu Sudskog savjeta za neradan dan (subota, 3. oktobar 2009) kada se i donosi odluka o prihvatanja prijedloga za Akovićevo razjašnjenje. Mada čl. 69 Zakona o Sudskom savjetu ne navodi da se sudija protiv koga je pokrenut postupak razrješenja automatski suspenduje, Sudski savjet je odlučio da sa Akovićem postupi na taj način.

Par sati nakon odluke Sudskog savjeta je povučeno policijsko obezbjeđenje sudiji Akoviću, premda su ANB (Duško Marković tada bio njen direktor) i Uprava policije u svim službenim procjenama dotad izričito tvrdili da su ugroženi životi i Akovića i njegove porodice zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala.

Nakon što je shvatio da je ,,žrtva kafkijanskog procesa”, Lazar Aković je 23. oktobra 2009. podnio ostavku, jer je, kako je ispričao izvještaču Monitora, ,,odluka donešena, pojavio se ja ili ne pojavio na Sudskom savjetu”.

Sve ono što se kasnije odigravalo u istom predmetu, po žalbama na Akovićevu presudu, zanimljiv je i mračan sinopsis kadrovskog uticaja Medenice i sudije Radula Kojovića, njenog zamjenika i u Vrhovnom sudu i u Sudskom savjetu, na rad sudstva u jednom od najosjetljivijih predmeta. Rad po žalbama na Akovićevu presudu (u svojstvu sudije-izvjestioca) dobio je Dragutin Čolaković, sudija Apelacionog suda koji je imao porodične i lične razloge da bude zahvalan Medenici. Naime, prethodnom odlukom Sudskog savjeta od 17. jula 2009, potpisala Medenica, Ana Čolaković, kćerka sudije Čolakovića, postala je sutkinja i dobila posao u Osnovnom sudu u Nikšiću.

No, to nije od Medenice bilo sve, jer je odlukom Sudskog savjeta 29. decembra 2009. Zoran Smolović, dotadašnji sudija Ustavnog suda, hitno ,,degradiran” na dužnost sudije Apelacionog suda. Sudija Smolović je kum narečenog Radula Kojovića.

Uslijedila je i nova odluka Medenice preko Sudskog savjeta: upravo je Dragutin Čolaković 8. februara 2010. nagrađen imenovanjem za predsjednika Apelacionog suda. Akovićevu presudu od preko 300 strana i sudske spise na preko 1.000 stranica prepušta novom sudiji-izvjestiocu: narečenom Smoloviću.

I nevjerovatno, ali istinito, za svega nešto više od tri i po neđelje, sudija-izvjestilac Zoran Smolović je apsolvirao onolike spise iz presude, pa je 4. marta 2010, na sjednici Vijeća Apelacionog suda – predsjedavao Dragutin Čolaković – srušena Akovićeva presuda; navodno, nije bilo dovoljno dokaza za donošenje zaključka da je ubistvo Slavoljuba Šćekića izvršilo zločinačko udruženje na ogranizovan način….

Apelacioni sud, kojim i dalje predsjedava Dragutin Čolaković, sada će u drugostepenom postupku da odlučuje o istom predmetu…

Hronologija

9, 21. jun i 12. jul 2005. Eksplozije na gradilištu luksuznog hotela Splendid. Na čelu istrage Slavoljub Šćekić, načelnik Uprave policije za opšti kriminal; prethodno angažovan na rasvjetljavanju smaknuća Gorana Žugića i Darka Raspopovića.
30. avgust 2005. Inspektor Šćekić sa 19 hitaca mučki ispaljenih u leđa ubijen ispred porodične kuće u Podgorici.
14. i 16. februara 2006. Po mnogima ključne iskaze specijalnoj tužiteljki dao Žarko Radulović, suvlasnik Splendida; međutim, iskaze kasnije na suđenju opovrgao.
16. februar 2006. Uhapšeni Bigović, Vujadinović, Danica Vuković, Dušanka Vujović. U ZIKS-u od ranije bili Vuk Vulević, Kožar i Boreta; Čila Šćekić u bjekstvu.
21. februar 2006. Specijalna tužiteljka Stojanka Radović podnosi zahtjev za sprovođenje istrage protiv Bigovića, Borete, Kožara, Vujadinovića, Čile Šćekića, Vulevića…
28. februar 2006. Zaštićeni svjedok, pritvorenik u ZIKS-u, Zoran Bohum Vlaović, istražiteljima nudi informacije; navodno, Boreta mu se u zatvoru povjerio o tome kako je organizovano ubistvo Slavoljuba Šćekića, što je posvjedočio i na suđenju.
26. mart 2006. Prvo ročište u Višem sudu.
7. avgust 2009. Postupajući sudija Lazar Aković osudio Boretu, Bigovića i Vujadinovića na po 30 godina zatvora. Čila Šćekić oslobođen je optužbe za ubistvo, osuđen na tri godine zatvora zbog zločinačkog udruživanja; Kožar dobio 20 godina…. presude se odnose na zločinačko udruživanje – nema presude za izvršioca ili izvršioce ubistva.
23. oktobar 2009. Lazar Aković, nakon što ga je Sudski savjet suspendovao i pokrenuo postupak razrješenja, podnosi ostavku na dužnost sudije.
4. mart 2010. Apelacioni sud ukida Akovićevu presudu.
9. mart 2010. Predmet dodijeljen sutkinji Slavki Vukčević.
19. jul 2010. Počelo ponovljeno suđenje, tužbu i dalje zastupa Stojanka Radović, sada kao zamjenica specijalne tužiteljke.
17. decembar 2010. Sedmorica advokata optuženih na konferenciji za štampu teško optužili Stojanku Radović.
26. januar 2011. Apelacioni sud odbio zahtjev odbrane da se iz spisa predmeta izdvoje iskazi svjedoka Zorana Vlaovića u istrazi i na glavnom pretresu i naložio izdvajanje samo nekih od svjedočenja Žarka Radulovića.
15. i 16 mart 2011. Završne riječi tužilaštva i odbrane.
17. april 2011. Čila Šćekić uhapšen u Amsterdamu.
9. maj 2011. Vijeće sutkinje Vukčević izriče presude na ukupno 120 godina robije; za razliku od Akovićeve presude, nema inkriminacije o zločinačkom udruživanje, nego za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva.
27. maj 2011. Iz Holandije izručen Čila Šćekić…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo