Povežite se sa nama

MONITORING

Mafija opet lomi državu

Objavljeno prije

na

Mučna sudanija oko tragičnog događaja – ubistva hrabrog policijskog inspektora koji je vodio najkrupnije istrage – nastavlja se u izvedbi vrha domaćeg pravosuđa. Šefica sudske vlasti, Vesna Medenica, te vicepremijer i ministar pravde Duško Marković – oboje članovi Sudskog savjeta, instance koja bi trebalo da nadgleda zakonitost rada sudija – obaviješteni su da je postupajuća sutkinja Specijalnog vijeća Višeg suda u Podgorici Slavka Vukčević u pismenoj presudi za ubistvo Slavoljuba Šćekića (predmet Ks. br. 4/10) napravila omašku prilikom kucanja presude. Vijeće sutkinje Vukčević je 9. maja ove godine Ljubu Bigoviću, Saši Boreti, Ljubu Vareniki Vujadinoviću i Milanu Čili Šćekiću odrezalo po 30 godina zatvora za organizovanje i učešće u ubistvu Slavoljuba Šćekića, pokušaj reketiranja i bombaške napade na budvanski hotel Splendid. Kao direktni izvršilac ubistva označen je Čila Šćekić, pomagač mu je bio Vujadinović, dok su Bigović i Boreta u presudi kvalifikovani kao organizatori grupe koja stoji iza ubistva (teško ubistvo u podstrekivanju) i bombaških napada. Njihov ortak, Alen Kožar, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 6 godina i 10 mjeseci zbog podmetanja tri eksplozije na gradilištu hotela Splendid.

Presuda Ks-br 4/10 je pismeno (na preko 300 strana) dostavljena strankama 21. jula. U njoj sutkinja Vukčević u jednom dijelu nije navela Čilu Šćekića i tačan naziv djela za koje je osuđen; Alenu Kožaru je pripisano teško ubistvo, iako je tužilac od te kvalifikacije odustao a Kožar u krajnjem osuđen samo za bombaške napade.

Na scenu je stupio jedan od advokata odbrane, Dragoslav A. Ognjanović iz Beograda, inače zastupnik Saše Borete, alarmirajući visoke adrese: Markovića i Medenicu. Njegova ideja je bila da se, pozivajući se i na propuste u dijelu za Čilu Šćekića i Kožara, obori kompletna presuda sutkinje Vukčević, uključujući i osuđujuće inkriminacije protiv njegovog klijenta Borete – koje su valjano napisane.

Razmotrimo o čemu se radi. Advokat Ognjanović se obratio vicepremijeru i ministru Dušku Markoviću, emeritusu tajne službe, koji se o navodnim propustima u slučaju presude Ks-br 4/10, duboko zabrinutim tonom reformiste pravosuđa, oglašava 21. septembra. „Sa tim sam se prvi put upoznao preko predstavke advokata i to proslijedio predsjednici Vrhovnog suda i Sudskom savjetu”, kazao je Marković i objasnio da je „zaključak sjednice Sudskog savjeta kako je bilo propusta; ako su napravljene greške, mjere su jasne”.

Slično je istog dana u javnosti nastupila i Medenica. Dodala je da su ispred Sudskog savjeta „uputili na predsjednika Višeg suda da preispita slučaj, odnosno, odredi se prema sadržini pritužbe na način što će, ukoliko utvrdi da su napravljeni propusti koji ukazuju na nestručnost, staviti zahtjev za razrješenje pomenutog sudije”.

Tokom septembra su održane dvije sjednice Sudskog savjeta (10. sjednica od 9. septembra i 11. od 19. septembra), ali u objavljenim saopštenjima niti jedna tačka dnevnog reda se nije odnosila na razmatranje postupanja sutkinje u predmetu Ks.br. 4/10. Na 11. sjednici je pod osmom tačkom dnevnog reda razmatran samo zahtjev Slavke Vukčević za prestanak njene sudijske funkcije zbog naimenovanja za notarku.

Nakon što su Marković i Medenica u javnosti izašli sa kvalifikacijama i objavom zahtjeva da se u matičnom sudu preispita rad sutkinje Vukčević, oglasio se i predsjednik Višeg suda Mušika Dujović. On je odbio da postupi po zahtjevu Markovića i Medenice i pokrene postupak protiv Slavke Vukčević. „Što se tiče kvaliteta i zakonitosti ove presude, kao i rješenja o ispravci presude, odnosno propusta u izradi istih, o tome će se izjasniti Apelacioni sud Crne Gore”, saopštio je Dujović.

Iz dopisa Mušike Dujovića V-Su.br. 215/11 od 21. septembra doznajemo da je sutkinja Vukčević još 31. avgusta donijela posebno rješenje kojim „ispravlja nepravosnažnu presudu Ks.br. 4/10 od 9. maja 2011. godine, na način što se u obrazloženju presude na strani 300. u šestom i sedmom redu odozgo, izostavljaju riječi teško ubistvo iz čl. 144 st. 1 i 4 Krivičnog zakonika i izazivanje opšte opasnosti iz čl 327 st. 3 u vezi 1 Krivičnog zakonika, i u devetom; desetom i jedanaestom redu odozgo riječi prinuda u pokušaju iz čl. 165 st. 4 u vezi st. 1 u vezi čl. 20 Krivičnog zakonika, izazivanje opšte opasnosti u produženom trajanju iz čl. 327 st. 3 u vezi st. 1, a u vezi čl. 49 Krivičnog zakonika” .

Opis citiranih ispravki odgovara navodima o ,,nepreciznostima” presude koje su dramatično i uglas potegli Marković i Medenica a da prethodno nijesu provjerili da li su one od 21. jula, dana dostavljanja pismene presude strankama, u međuvremenu ispravljene – za šta postoji uredan pravni osnov na način kako je precizirano čl. 380 Zakona o krivičnom postupku.

Što nam sve navedeno govori? Najprije, da Vesna Medenica po drugi put, na sličan način, pokušava da obori prvostepene presude u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića. Naime, 7. avgusta 2009, po izricanju prve prvostepene presude u ovom predmetu, tadašnji postupajući sudija Lazar Aković bio je, kako je javno tvrdio, izložen pritiscima Vesne Medenice, predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta.

Nakon što je Boreti i drugovima odrezao ukupno 115 godina robije, Aković je preko narečenog Mušike Dujovića ,,u četiri oka” dobio poruku da se sastane sa Medenicom. Svrha sastanka je bila ,,da popričam sa njom ili da podnesem ostavku”, objasnio je Aković. Dujović je tada Akoviću navodno kazao i kako je ,,pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za moju smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”.

Aković je odbio kontakte sa Medenicom, pa je 9. septembra 2009. Dujović Medeničinom Sudskom savjetu predao inicijativu za Akovićevo razrješenje, navodno je ,,nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo inspektora Šćekića. Slično sutkinji Vukčević i Akoviću su onomad pronašli ,,grešku u prekucavanju” presude.

Medenica zakazuje sjednicu Sudskog savjeta za neradan dan (subota, 3. oktobar 2009) kada se i donosi odluka o prihvatanja prijedloga za Akovićevo razjašnjenje. Mada čl. 69 Zakona o Sudskom savjetu ne navodi da se sudija protiv koga je pokrenut postupak razrješenja automatski suspenduje, Sudski savjet je odlučio da sa Akovićem postupi na taj način.

Par sati nakon odluke Sudskog savjeta je povučeno policijsko obezbjeđenje sudiji Akoviću, premda su ANB (Duško Marković tada bio njen direktor) i Uprava policije u svim službenim procjenama dotad izričito tvrdili da su ugroženi životi i Akovića i njegove porodice zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala.

Nakon što je shvatio da je ,,žrtva kafkijanskog procesa”, Lazar Aković je 23. oktobra 2009. podnio ostavku, jer je, kako je ispričao izvještaču Monitora, ,,odluka donešena, pojavio se ja ili ne pojavio na Sudskom savjetu”.

Sve ono što se kasnije odigravalo u istom predmetu, po žalbama na Akovićevu presudu, zanimljiv je i mračan sinopsis kadrovskog uticaja Medenice i sudije Radula Kojovića, njenog zamjenika i u Vrhovnom sudu i u Sudskom savjetu, na rad sudstva u jednom od najosjetljivijih predmeta. Rad po žalbama na Akovićevu presudu (u svojstvu sudije-izvjestioca) dobio je Dragutin Čolaković, sudija Apelacionog suda koji je imao porodične i lične razloge da bude zahvalan Medenici. Naime, prethodnom odlukom Sudskog savjeta od 17. jula 2009, potpisala Medenica, Ana Čolaković, kćerka sudije Čolakovića, postala je sutkinja i dobila posao u Osnovnom sudu u Nikšiću.

No, to nije od Medenice bilo sve, jer je odlukom Sudskog savjeta 29. decembra 2009. Zoran Smolović, dotadašnji sudija Ustavnog suda, hitno ,,degradiran” na dužnost sudije Apelacionog suda. Sudija Smolović je kum narečenog Radula Kojovića.

Uslijedila je i nova odluka Medenice preko Sudskog savjeta: upravo je Dragutin Čolaković 8. februara 2010. nagrađen imenovanjem za predsjednika Apelacionog suda. Akovićevu presudu od preko 300 strana i sudske spise na preko 1.000 stranica prepušta novom sudiji-izvjestiocu: narečenom Smoloviću.

I nevjerovatno, ali istinito, za svega nešto više od tri i po neđelje, sudija-izvjestilac Zoran Smolović je apsolvirao onolike spise iz presude, pa je 4. marta 2010, na sjednici Vijeća Apelacionog suda – predsjedavao Dragutin Čolaković – srušena Akovićeva presuda; navodno, nije bilo dovoljno dokaza za donošenje zaključka da je ubistvo Slavoljuba Šćekića izvršilo zločinačko udruženje na ogranizovan način….

Apelacioni sud, kojim i dalje predsjedava Dragutin Čolaković, sada će u drugostepenom postupku da odlučuje o istom predmetu…

Hronologija

9, 21. jun i 12. jul 2005. Eksplozije na gradilištu luksuznog hotela Splendid. Na čelu istrage Slavoljub Šćekić, načelnik Uprave policije za opšti kriminal; prethodno angažovan na rasvjetljavanju smaknuća Gorana Žugića i Darka Raspopovića.
30. avgust 2005. Inspektor Šćekić sa 19 hitaca mučki ispaljenih u leđa ubijen ispred porodične kuće u Podgorici.
14. i 16. februara 2006. Po mnogima ključne iskaze specijalnoj tužiteljki dao Žarko Radulović, suvlasnik Splendida; međutim, iskaze kasnije na suđenju opovrgao.
16. februar 2006. Uhapšeni Bigović, Vujadinović, Danica Vuković, Dušanka Vujović. U ZIKS-u od ranije bili Vuk Vulević, Kožar i Boreta; Čila Šćekić u bjekstvu.
21. februar 2006. Specijalna tužiteljka Stojanka Radović podnosi zahtjev za sprovođenje istrage protiv Bigovića, Borete, Kožara, Vujadinovića, Čile Šćekića, Vulevića…
28. februar 2006. Zaštićeni svjedok, pritvorenik u ZIKS-u, Zoran Bohum Vlaović, istražiteljima nudi informacije; navodno, Boreta mu se u zatvoru povjerio o tome kako je organizovano ubistvo Slavoljuba Šćekića, što je posvjedočio i na suđenju.
26. mart 2006. Prvo ročište u Višem sudu.
7. avgust 2009. Postupajući sudija Lazar Aković osudio Boretu, Bigovića i Vujadinovića na po 30 godina zatvora. Čila Šćekić oslobođen je optužbe za ubistvo, osuđen na tri godine zatvora zbog zločinačkog udruživanja; Kožar dobio 20 godina…. presude se odnose na zločinačko udruživanje – nema presude za izvršioca ili izvršioce ubistva.
23. oktobar 2009. Lazar Aković, nakon što ga je Sudski savjet suspendovao i pokrenuo postupak razrješenja, podnosi ostavku na dužnost sudije.
4. mart 2010. Apelacioni sud ukida Akovićevu presudu.
9. mart 2010. Predmet dodijeljen sutkinji Slavki Vukčević.
19. jul 2010. Počelo ponovljeno suđenje, tužbu i dalje zastupa Stojanka Radović, sada kao zamjenica specijalne tužiteljke.
17. decembar 2010. Sedmorica advokata optuženih na konferenciji za štampu teško optužili Stojanku Radović.
26. januar 2011. Apelacioni sud odbio zahtjev odbrane da se iz spisa predmeta izdvoje iskazi svjedoka Zorana Vlaovića u istrazi i na glavnom pretresu i naložio izdvajanje samo nekih od svjedočenja Žarka Radulovića.
15. i 16 mart 2011. Završne riječi tužilaštva i odbrane.
17. april 2011. Čila Šćekić uhapšen u Amsterdamu.
9. maj 2011. Vijeće sutkinje Vukčević izriče presude na ukupno 120 godina robije; za razliku od Akovićeve presude, nema inkriminacije o zločinačkom udruživanje, nego za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva.
27. maj 2011. Iz Holandije izručen Čila Šćekić…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo