Povežite se sa nama

MONITORING

Nas i Grka, dva ekrana

Objavljeno prije

na

Jedna za drugom nižu se vijesti o promjenama vlasništva u nekoliko crnogorskih televizijskih i radio stanica. Crnogorska jesen mogla bi početi sa čak četiri nova medija iza kojih stoji grčki kapital, i privatizovanom državnom Pobjedom o čijem se novom vlasniku tek spekuliše. Tender za privatizaciju Pobjede objavljen je početkom sedmice. To je treći pokušaj da se privatizuje državna novina koja gotovo deceniju posluje nezakonito, u većinskom vlasništvu države.

Rok za dostavljanje ponuda je 10. novembra, a mediji su objavili da bi novi vlasnik Pobjede mogao postati Fahrudin Radončić, osnivač i vlasnik bosanskog Avaza, blizak prijatelj bivšeg premijera Mila Đukanovića.

Radončić za Monitor, međutim, kaže da nije zainteresovan za kupovinu crnogorske državne novine. ,,Nijesam zainteresovan. Iščitao sam dokumentaciju iz koje se jasno vidi da Pobjeda nije lider na tržištu, te da je u ogromnim dugovima”, kazao je Radončić za Monitor. Radončić navodi da je njegova posjeta Crnoj Gori, odnosno Crnogorskom primorju, pogrešno protumačena, nakon čega su krenule spekulacije da će privatizovati Pobjedu.

Dug Pobjede krajem prošle godine iznosio je 19, 77 miliona eura. Za budućeg vlasnika Pobjede, međutim, mogla bi biti interesantne vrijedne nekretnine koju ta medijska kuća posjeduje spekulisalo se.

O kupovini Pobjede, objavljeno je, razmišljaju i ,,grčki investitori”. O kome se tačno radi, ne zna se. Ukoliko je taj podatak tačan, moglo bi se desiti da Crna Gora ubrzo dobije čak pet medija iza kojih stoji grčki kapital – dvije TV stanice, jedan radio i dvije dnevne novine.

Prethodne sedmice vlasnici TV IN, Slovenačka Državna Založba saopštili da su u toku pregovori oko prodaje te televizije grčkoj medijskoj grupi – Anntena group. Osnivač Anntene group je grčki bogataš Minos Kiriaku, a ta grupa posjeduje veliki broj medija u različitim zemljama.

Početkom ovog mjeseca Anntena group kupila je crnogorsku PRO televiziju i radio.

Iz Agencije za radio-difuziju (ARD) saopšteno je tada da tom kupovinom Grci nijesu prekršili odredbe o zabrani medijske koncentracije, sadržane u Zakonu o radio difuziji. Nakon najave da će i TV IN najvjerovatnije završiti u rukama Anntene group, iz Agencije za radio-difuziju nijesu se oglašavali.

,,Agenciji nije podnešen zahtjev za promjenu vlasničke strukture emitera TV IN ili prenos odobrenja na neko drugo pravno lice”, kazala je početkom sedmice za Monitor Jadranka Vojvodić iz Agencije za radio-difuziju. Ona napominje da će ako bude podnešen, ARD zahtjev razmatrati i u svijetlu kršenja odredbi o zabrani medijske koncentracije.

Crna Gora, poznato je, nema zakon o zabrani medijske koncentracije, a postojeće zakonske odredbe već su kritikovane od strane stručnjaka kao nedovoljne. Iz ARD-a su se čula i upozorenja da bi jedan vlasnik mogao kupiti sve tri crnogorske dnevne novine, i da bi to bilo u skladu sa propisima.

Anntena group je u Srbiji već optuživana za nedozvoljenu medijsku koncentraciju. Zvanično, oni su u Srbiji kupili televiziju Fox i preimenovali je u Prvu srpsku televiziju. Srpski mediji su, međutim, pisali da je Anntena u stvari vlasnik i TV B92, a da je druga grčka kompanija koja se vodi kao vlasnik te televizije samo način da se izbjegnu odredbe o nedozvoljenoj koncentraciji.

Iz Udruženja kablovskih operatera (UKOM) saopštili su ove sedmice da je Anntena vlasnik TVB92, te da je to razlog zbog kog se program B92 neće moći vidjeti na većini kablovskih operatera u Crnoj Gori. UKOM tvrdi da im se ne isplati dupliranje programa, pošto su Grci sada vlasnici PRO TV.

Za razliku od Srbije, gdje je Anntena očigledno pazarila gledane televizijske stanice, u Crnoj Gori je drugačije. PRO TV nikada nije počela sa punom programskom šemom, zbog čega joj je iz ARD-a prijećeno oduzimanjem licence. PRO TV ima nacionalnu frekvenciju, a u tu je televiziju uloženo oko pet miliona eura uzalud. Nije uspjela da počne sa programom. Zbog čega su Grci zainteresovani za takvu stanicu, na ionako tijesnom medijskom tržištu, nije jasno.

Iako se kupovina TV IN čini kao malo bolji posao od kupovine PRO TV, i sami sadašnji vlasnici TV IN, Slovenci, objasnili su da napuštaju tu televiziju, jer su u Crnu Goru došli zbog drugih poslova – turizma, što se navodno izjalovilo.

Maleno crnogorsko medijsko tržište dobiće uskoro i novu dnevnu novinu, iza koje zvanično stoji izdavačka kompanija Media Nea, u stopostotnom vlasništvu Borisa Darmanovića, nekada predsjednika Udruženja mladih novinara Crne Gore, a sada vlasnika kompanije MAMA. Više izvora međutim tvrdi da iza buduće dnevne novine Darmanovića navodno stoji grčka kompanija Restis, sa kojom crnogorska Vlada uveliko posluje.

Darmanovića nijesmo uspjeli dobiti kako bi potvrdio ili demantovao te informacije. On je nedavno kazao da je početni kapital njegove kompanije mali, ali da je otvoren za investicije sa strane, i da već postoje intersovanja investitora.

Kompanija Restis je zakupac Svetog Stefana, Miločera i Kraljičine plaže koja može se reći ima privilegovan položaj u Crnoj Gori, iako ne izmiruje obaveze koje je ovdje preuzela. Zanimljivo je da je nedavno Restis tražio od hotelskog preduzeća Budvanska rivijera produženje zakupa koji je predviđen na 30 godina, kao i olakšiće u vezi plaćanja kirije.

Grci su tražili da ne plate nekoliko narednih kvartalnih rata, što je oko 1, 6 miliona eura. Ta suma dovoljna je, procjenjuju stručnjaci, da jedna novina startuje i održi se nekoliko godina u životu. Viktor Restis je inače poslovni partner svrgnutog tajlandskog premijera Taksina Šinavatre, koji je takođe dobio crnogorski pasoš.

Zanimljivo je da je nedavno i kompanija u vlasništvu Petrosa Statisa, jednog od najbližih saradnika Viktora Restisa kupila skoro pet odsto akcija Kombinata aluminijuma. Upućeni tvrde da je to tek početak operacije uvođenja „trećeg partnera” u posao sa KAP-om, o čemu je Monitor već pisao.

Restis je u Crnu Goru došao prije pet godina. Riječ je o jednom od najbogatijih Grka, vlasniku velike trgovačke flote, čije se lično bogatstvo procjenjivalo na približno pet milijardi. Nije jasno, na šta je Monitor već upozoravao, zbog čega je neko tako uspješan odlučio da ulaže u neprofitabilne poslove u Crnoj Gori, od sjevera do primorja, od KAP-a do medija.

Kontroverze o poslovanju Restis grupe u Crnoj Gori pojačale su tvrdnje da iza jedne od kompanija koja je učestvovala u kupovini rudnika uglja u Beranama, a koja je navodno produžnica Restis grupe, stoji bivši crnogorski premijer, te da se radilo o jednoj od Đukanovićevih firmi iz perioda kada se prvi put povukao sa mjesta premijera.

Jedno je sigurno, Đukanović i crnogorski režim neće lako odustati od namjere da sasvim osvoje crnogorsko medijsko nebo. Da tu ne uspostavi potpuni monopol, ispriječili su se neočekivanim otporom nezavisni mediji. Da te medije smatra neprijeteljskim, Đukanović je jasno više puta pokazao. Način uticaja političara i na medije se mijenja i adaptira novoj situaciji. Medijski stručnjaci u regionu odavno upozoravaju na novi način kontrole medijske scene – spregu režima i njihovih tajkuna čiji kapital, većinom u tajnosti, stoji iza medija.

To je loše vrijeme za slobodu govora. Kod nas dobro ni dolazilo nije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

MONITORING
PROMJENE NA MEDIJSKOM NEBU

Nas i Grka, dva ekrana

(Milena PEROVIĆ-KORAĆ)

Jedna za drugom nižu se vijesti o promjenama vlasništva u nekoliko crnogorskih televizijskih i radio stanica. Crnogorska jesen mogla bi početi sa čak četiri nova medija iza kojih stoji grčki kapital, i privatizovanom državnom Pobjedom o čijem se novom vlasniku tek spekuliše.

Tender za privatizaciju Pobjede objavljen je početkom sedmice. To je treći pokušaj da se privatizuje državna novina koja gotovo deceniju posluje nezakonito, u većinskom vlasništvu države.

Rok za dostavljanje ponuda je 10. novembra, a mediji su objavili da bi novi vlasnik Pobjede mogao postati Fahrudin Radončić, osnivač i vlasnik bosanskog Avaza, blizak prijatelj bivšeg premijera Mila Đukanovića.

Radončić za Monitor, međutim, kaže da nije zainteresovan za kupovinu crnogorske državne novine. ,,Nijesam zainteresovan. Iščitao sam dokumentaciju iz koje se jasno vidi da Pobjeda nije lider na tržištu, te da je u ogromnim dugovima”, kazao je Radončić za Monitor. Radončić navodi da je njegova posjeta Crnoj Gori, odnosno Crnogorskom primorju, pogrešno protumačena, nakon čega su krenule spekulacije da će privatizovati Pobjedu.

Dug Pobjede krajem prošle godine iznosio je 19, 77 miliona eura. Za budućeg vlasnika Pobjede, međutim, mogla bi biti interesantne vrijedne nekretnine koju ta medijska kuća posjeduje spekulisalo se.

O kupovini Pobjede, objavljeno je, razmišljaju i ,,grčki investitori”. O kome se tačno radi, ne zna se. Ukoliko je taj podatak tačan, moglo bi se desiti da Crna Gora ubrzo dobije čak pet medija iza kojih stoji grčki kapital – dvije TV stanice, jedan radio i dvije dnevne novine.

Prethodne sedmice vlasnici TV IN, Slovenačka Državna Založba saopštili da su u toku pregovori oko prodaje te televizije grčkoj medijskoj grupi – Anntena group. Osnivač Anntene group je grčki bogataš Minos Kiriaku, a ta grupa posjeduje veliki broj medija u različitim zemljama.

Početkom ovog mjeseca Anntena group kupila je crnogorsku PRO televiziju i radio.

Iz Agencije za radio-difuziju (ARD) saopšteno je tada da tom kupovinom Grci nijesu prekršili odredbe o zabrani medijske koncentracije, sadržane u Zakonu o radio difuziji. Nakon najave da će i TV IN najvjerovatnije završiti u rukama Anntene group, iz Agencije za radio-difuziju nijesu se oglašavali.

,,Agenciji nije podnešen zahtjev za promjenu vlasničke strukture emitera TV IN ili prenos odobrenja na neko drugo pravno lice”, kazala je početkom sedmice za Monitor Jadranka Vojvodić iz Agencije za radio-difuziju. Ona napominje da će ako bude podnešen, ARD zahtjev razmatrati i u svijetlu kršenja odredbi o zabrani medijske koncentracije.

Crna Gora, poznato je, nema zakon o zabrani medijske koncentracije, a postojeće zakonske odredbe već su kritikovane od strane stručnjaka kao nedovoljne. Iz ARD-a su se čula i upozorenja da bi jedan vlasnik mogao kupiti sve tri crnogorske dnevne novine, i da bi to bilo u skladu sa propisima.

Anntena group je u Srbiji već optuživana za nedozvoljenu medijsku koncentraciju. Zvanično, oni su u Srbiji kupili televiziju Fox i preimenovali je u Prvu srpsku televiziju. Srpski mediji su, međutim, pisali da je Anntena u stvari vlasnik i TV B92, a da je druga grčka kompanija koja se vodi kao vlasnik te televizije samo način da se izbjegnu odredbe o nedozvoljenoj koncentraciji.

Iz Udruženja kablovskih operatera (UKOM) saopštili su ove sedmice da je Anntena vlasnik TVB92, te da je to razlog zbog kog se program B92 neće moći vidjeti na većini kablovskih operatera u Crnoj Gori. UKOM tvrdi da im se ne isplati dupliranje programa, pošto su Grci sada vlasnici PRO TV.

Za razliku od Srbije, gdje je Anntena očigledno pazarila gledane televizijske stanice, u Crnoj Gori je drugačije. PRO TV nikada nije počela sa punom programskom šemom, zbog čega joj je iz ARD-a prijećeno oduzimanjem licence. PRO TV ima nacionalnu frekvenciju, a u tu je televiziju uloženo oko pet miliona eura uzalud. Nije uspjela da počne sa programom. Zbog čega su Grci zainteresovani za takvu stanicu, na ionako tijesnom medijskom tržištu, nije jasno.

Iako se kupovina TV IN čini kao malo bolji posao od kupovine PRO TV, i sami sadašnji vlasnici TV IN, Slovenci, objasnili su da napuštaju tu televiziju, jer su u Crnu Goru došli zbog drugih poslova – turizma, što se navodno izjalovilo.

Maleno crnogorsko medijsko tržište dobiće uskoro i novu dnevnu novinu, iza koje zvanično stoji izdavačka kompanija Media Nea, u stopostotnom vlasništvu Borisa Darmanovića, nekada predsjednika Udruženja mladih novinara Crne Gore, a sada vlasnika kompanije MAMA. Više izvora međutim tvrdi da iza buduće dnevne novine Darmanovića navodno stoji grčka kompanija Restis, sa kojom crnogorska Vlada uveliko posluje.

Darmanovića nijesmo uspjeli dobiti kako bi potvrdio ili demantovao te informacije. On je nedavno kazao da je početni kapital njegove kompanije mali, ali da je otvoren za investicije sa strane, i da već postoje intersovanja investitora.

Kompanija Restis je zakupac Svetog Stefana, Miločera i Kraljičine plaže koja može se reći ima privilegovan položaj u Crnoj Gori, iako ne izmiruje obaveze koje je ovdje preuzela. Zanimljivo je da je nedavno Restis tražio od hotelskog preduzeća Budvanska rivijera produženje zakupa koji je predviđen na 30 godina, kao i olakšiće u vezi plaćanja kirije.

Grci su tražili da ne plate nekoliko narednih kvartalnih rata, što je oko 1, 6 miliona eura. Ta suma dovoljna je, procjenjuju stručnjaci, da jedna novina startuje i održi se nekoliko godina u životu. Viktor Restis je inače poslovni partner svrgnutog tajlandskog premijera Taksina Šinavatre, koji je takođe dobio crnogorski pasoš.

Zanimljivo je da je nedavno i kompanija u vlasništvu Petrosa Statisa, jednog od najbližih saradnika Viktora Restisa kupila skoro pet odsto akcija Kombinata aluminijuma. Upućeni tvrde da je to tek početak operacije uvođenja „trećeg partnera” u posao sa KAP-om, o čemu je Monitor već pisao.

Restis je u Crnu Goru došao prije pet godina. Riječ je o jednom od najbogatijih Grka, vlasniku velike trgovačke flote, čije se lično bogatstvo procjenjivalo na približno pet milijardi. Nije jasno, na šta je Monitor već upozoravao, zbog čega je neko tako uspješan odlučio da ulaže u neprofitabilne poslove u Crnoj Gori, od sjevera do primorja, od KAP-a do medija.

Kontroverze o poslovanju Restis grupe u Crnoj Gori pojačale su tvrdnje da iza jedne od kompanija koja je učestvovala u kupovini rudnika uglja u Beranama, a koja je navodno produžnica Restis grupe, stoji bivši crnogorski premijer, te da se radilo o jednoj od Đukanovićevih firmi iz perioda kada se prvi put povukao sa mjesta premijera.

Jedno je sigurno, Đukanović i crnogorski režim neće lako odustati od namjere da sasvim osvoje crnogorsko medijsko nebo. Da tu ne uspostavi potpuni monopol, ispriječili su se neočekivanim otporom nezavisni mediji. Da te medije smatra neprijeteljskim, Đukanović je jasno više puta pokazao. Način uticaja političara i na medije se mijenja i adaptira novoj situaciji. Medijski stručnjaci u regionu odavno upozoravaju na novi način kontrole medijske scene – spregu režima i njihovih tajkuna čiji kapital, većinom u tajnosti, stoji iza medija.

To je loše vrijeme za slobodu govora. Kod nas dobro ni dolazilo nije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo