Povežite se sa nama

INTERVJU

TANJA TOPIĆ, POLITIČKA ANALITIČARKA IZ BANJA LUKE: Iz Beograda se vodi licemjerna politika

Objavljeno prije

na

MONITOR: Trenutno je u Srbiji, Republici Srpskoj, ali i u regionu, od političkih tema posebno aktuelna Deklaracija o opstanku Srba. Kakvo je Vaše mišljenje o tom dokumentu i da li Vas on podsjeća na Memorandum SANU i ono Miloševićevo ,,Svi Srbi u jednoj državi”, zbog čega se i ratovalo?
TOPIĆ: Mnogima je prva asocijacija na ovu deklaraciju upravo zloglasni Memorandum SANU. Kontekst je promijenjen pa, bogu hvala, ona ne može po zloglasnosti doseći Memorandum SANU. Ako je zamišljena na Miloševićevom fonu ,,Svi Srbi u jednoj državi”, onda ima još manje izgleda da bude ostvarena. Ali nam istovremeno potvrđuje koliko su neke Miloševićeve ideje i projekti i danas zacementirani u pojedinim glavama. S tim da ovog puta ne vidim toliko usijanih glava koje bi zbog toga ratovale. Pitam se da li se ova deklaracija odnosi i da li će biti usmjerena ka stotinama hiljada Srba koji glavom bez obzira bježe sa ovih prostora i nalaze utočište, gle čuda, ne u bratskoj Rusiji već na mrskom Zapadu. Kako će kreatori i oni koji budu radili na pisanju ove deklaracije zaštititi Srbe, recimo, u Hrvatskoj kao članici Evropske unije?

Meni se čini da je bezvrijedna baš kao i sve deklaracije. Barem većina. Ona je ovog puta namijenjena promicanju patriotizma, a očito vidimo ko su dvojica najvećih među Srbima. Očekujem da ima funkciju instrumentalizacije i jačanja nacionalnih mišića, što može biti dobra platforma u vrijeme uzavrelih izbornih strasti. Kad ljudima ne nudite perspektivu dobrog životnog standarda, onda im mašete bezvrijednim deklaracijama i još više ih zaglupljujete. Dakle, ne vidim šta je smisao ovog poduhvata, osim skretanja medijske pažnje i pokazivanja bratstva, jedinstva i zajedništva Banjaluke i Beograda, oličenih u dvjema političkim figurama.

Ja lično postavljam pitanje šta je njen smisao. Ne vidim ga.

MONITOR: Da li su u pravu politički analitičari koji tvrde da najveća opasnost od Deklaracije prijeti Republici Srpskoj, a i cijeloj BiH, jer će ona dati novi zamah Dodikovim nacionalistima i njihovoj politici negiranja i rasturanja državnosti i suverenosti BiH?
TOPIĆ: Neko je jednom prilikom rekao da je dovoljno da se u Beogradu i Zagrebu samo kihne, a mi u Bosni i Hercegovini se odmah prehladimo. Tako je i ovog puta. Jedna licemjerna i dvolična politika koja dolazi iz Beograda prema BiH, i takva je godinama. Nije samo Aleksandar Vučić taj koji zdušno podržava teritorijalni integritet i suverenitet BiH, a na drugoj strani istovremeno podržava politiku koja ima obilježja secesionizma i narušavanja tog istog teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Pojmovi su dovedeni do potpune obesmišljenosti i ispraznosti, pa odjekuju poput fraza. Problema ne bi bilo kad bi se deklaracije ovakve vrste ignorisale i kad im se ne bi pridavala veća pažnja. Međutim, to je u BiH nemoguće. Problem je što se sada preko leđa BiH prelamaju brojni inostrani uticaji što Srbije, Rusije, Hrvatske i Turske. I svi domaći akteri protežiraju jednu stranu, pa smo u potpunom haosu, koji je postao normalno stanje duha, svijesti, ekonomije, politike kod nas. BiH kao da je u raljama nekoliko zvijeri koji je ovako krhu i fragilnu razvlače i trgaju među sobom. Deklaracija, čini mi se, nema tu moć, ona je samo vrh ledenog brijega. Čak mislim da će ona ostati mrtvo slovo na papiru, drugi su procesi koje bi se moralo zaustaviti ako želimo zaustaviti dezintegrativne procese.

MONITOR: Dosta se govori o preustrojstvu BiH. Šta je optimalno rješenje za BiH?
TOPIĆ: Ne znam šta je najbolje rješenje za BiH. Ono koje bi značilo da naše kvazi i političke elite nauče da razgovaraju i da shvate da bi kompromis bio ključ rješenja, da se odreknu balkanskog mačo sindroma lupanja šakom o sto. Mi u BiH ne razgovaramo, držimo monologe i prijetimo dok nam godine odoše u nepovrat. Svaka etnonacionalna politika je isključiva, razumije i insistira isključivo na sopstvenoj poziciji, a uz takav stav nemamo rješenja o preustrojstvu BiH. Bojim se da su upravo takve rigidne strane izvojevale ovu bitku i zacementirale podjelu zemlje po etnonacionalnim šavovima. Jedno od rješenja bilo bi da smo uspjeli barem djelimično izgraditi pravnu državu i stabilizovati institucije, pa da smo svi u istoj poziciji pred zakonom. Ali ovdje je i pravna država poražena, pa smo daleko od rješenja. Moj pogled svakako ne spada u rješenja koje nam nude vladajuće etnonacionalne politike.

MONITOR: Pogoršani su odnosi između Srbije i Hrvatske, između Hrvatske i BiH. U toku je intenzivna revizija istorije, rehabilituju se ratni zločinci, četništvo i ustaštvo… Čemu to vodi? Da li je moguć novi ratni sukob u regionu?
TOPIĆ: Lično isključujem novi ratni sukob. Nema te energije, sem u glavama pojedinih luđaka, ali mislim da međunarodni faktor ne bi dopustio izbijanje nekog novog sukoba ovdje, u regiji. Ali zato vodimo jedan drugi i veoma prljavi – verbalni rat. Valjamo se po kaljuži prohujalih ratova i rehabilitujemo četnike, ustaše, glorifikujemo ratne zločince. I ne znam zašto upotrebljavam ovo MI. To rade dobrim dijelom zvanične politike i njihove apologete. Oni su ti koji su izvrnuli vrijednosni sistem naglavačke, koji prekrajaju istoriju, štite zločince i odriču se antifašističkih vrijednosti. Dok većina ćuti, postoji kritična masa koja im kliče i smatra da je to u redu. Ali to je već viđeno, pa se ovdje vraćam na devedesete i Miloševića kojeg smo spomenuli na početku razgovora.

Bojim se da smo kao društva pod uticajem politika izbrisali granicu između dobra i zla, a onda možete pretpostaviti kud to vodi. Direktno u bezdan.

MONITOR: Kako biste opisali političku scenu u RS? Između koga se vode politički obračuni, da li je vlast spremna na dijalog sa opozicijom, koje su to snage koje bi se uspješno mogle suprotstaviti vlasti?
TOPIĆ: Nema vlast šta razgovarati sa opozicijom, tako mogu sažeti dominantnu političku mantru u RS. Vlast bi bila najsretnija kad bi opozicija nestala s lica zemlje. Oni narušavaju idilu života, samo se bune, prodali su se za sitne novce, a sa izdajnicima se ne razgovara. To je pogled iz vlasti.

Vlast kontroliše sve poluge u društvu, koje je društvo zapuštenih ljudi u duhovnom, materijalnom i intelektualnom pogledu. Mali je ovo prostor i on je siromašan ako govorimo o slobodoumnim i hrabrim pojedincima. Sem toga vlast je godinama uspješno gradila spin prema kojem su ovi iz opozicije isti, odnosno još lošiji od njih na vlasti, jer su nekada davno, davno bili na vlasti i nisu ništa uradili. U takvim uslovima većina građana ne vjeruje da postoji ta neka snaga koja bi nešto mogla promijeniti. Dio ljudi u opoziciji izgubio je vjerodostojnost jer su neki od njih u poslovnim i klijentelističkim odnosima sa onima na vlasti. A tako se ne radi na promjenama. Oni na vlasti imaju disciplinovanu vojsku, vjernu i odanu koja glasa. Opozicija se ne obraća apstinentima, kojih je gotovo polovina, a tu možda leži odgovor na pitanje da li je promjena moguća.

MONITOR: Prije pet godina rekli ste da u BiH demokratija odavno ne stanuje. Je li se u međuvremenu ,,uselila” u BiH?
TOPIĆ: Šta to bješe demokratija ovdje?! I ono malo što je bilo protjerano je, emigriralo zauvijek. Ima je još manje. Kako očekivati demokratiju sa ljudima koji nemaju osnovno razumijevanje demokratije. Mi smo zapušteni, siromašni i dobri podanici. Neka smo gladni i jadni, ali nacionalno osviješćeni i ponosni. Autoritarnost je ustoličena, demokratija je ustukla pred njom.

MONITOR: Kakva je ekonomska i socijalna situacija u RS?
TOPIĆ: Sve lošija i jadnija. Mladi ljudi bježe glavom bez obzira odavde jer su umorni i izmrcvareni što od političke tirade, što od bremena socijalnog i ekonomskog života. Umijeće je ovdje živjeti. Paradoks je, zapravo, da su institucije sistema i entitet najveći strani plaćenik. Da nije tog prljavog novca od tih mrskih neprijatelja sa Zapada, davno bi ovaj prostor bio mrtav u onom pravom biološkom smislu. Ali kad se usudite primijetiti da je stanje loše, bivate sami napadnuti kao najgori izrod sopstvenog naroda, najomraženij strani plaćenik i izdajnik. Obični smrtnici su sve siromašniji i žive od danas do sutra, sretni da su preživjeli još jedan dan.

MONITOR: Da li će Dodik i od narednih izbora, koji treba da se održe iduće godine, zadržati predsjedničku poziciju?
TOPIĆ: Hoće. Ne očekujem tu iznenađenja, čvrsto on drži sve poluge i kontrolu i ne vidim bilo koju snagu ili bilo šta što bi ga uzdrmalo, a kamoli izbacilo iz sedla. Ako neko misli i računa sa udarima tog nevidljivog neprijatelja izvana, mislim da bi bilo besmisleno i kontraproduktivno rušiti ga u godini izbora. Mi smo zapravo dobrano zakoračili u izbornu kampanju.

MONITOR: Da li se i dalje oni koji drugačije misle od vladajuće koalicije u RS, među kojima ste i Vi, tretiraju kao izdajnici i da li se tim povodom masovnije oglašavajuj intelektualci ili ćute?
TOPIĆ: Slobodoumnih ljudi u RS je malo, možemo ih izbrojiti na prste jedne ruke. Zamislite ta šaka jada je godinama optuživana za ,,državni udar” jer su si dopustili da misle i, što je gore, da takva sotonistička mišljenja iznose u javnost. I oni su bili prepušteni nemilosrdnim napadima vladajućih i njihovih slugu, sve do unazad godinu dana. Sada su fokus i oštrica napada usmjereni na opoziciju, pa slobodoumni mogu predahnuti. Vidjet ćemo koliko dugo. Politika stvaranja neprijatelja i dalje traje, to je ono što je ostalo konstantno bremenito i bezobzirno, ali se sada targetiraju opozicioni lideri.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo