Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI: Rusi igraju na Đukanovića

Objavljeno prije

na

Razgovor sa penzionisanim generalom i afirmisanim geopolitičkim analitičarem Blagojem Grahovcem započinjemo jednom neizbježnom temom – aktuelnim suđenjem optuženima za prošlooktobarski državni udar.

MONITOR: Jesmo li išta pametniji nakon onoga što smo, tokom dosadašnjeg suđenja, čuli i vidjeli?
GRAHOVAC: Ostajem pri ocjeni koju sam o tom slučaju iznio dan nakon izbora − da se radi o cirkusu u režiji DPS režima. Taj cirkus bi i danas izgledao komično da nije jedne tužne i tri veoma ozbiljne činjenice. Naime, kako optuženi tako i specijalno tužilaštvo i sudsko vijeće podjednako izgledaju komično, a češće izgledaju tužno pa čak i jadno. Dobro je da građani mogu da vide tu cirkusku predstavu. Međutim, preozbiljna je stvar kada tužilaštvo i sud, kao temelj prava i pravde u nekoj državi, izgledaju komično ili jadno. Druga ozbiljna stvar je to što je aktuelna parlamentarna većina, a koja kao singerica štancuje zakone, formirana u režiji nekakvog probisvijeta i kriminalca Sinđelića. Treća ozbiljna stvar je ona da se iza lako uočljivih društveno-političkih skandala kakav je i ovaj, uvijek kriju krupnije geopolitičke varke.

MONITOR: O kakvim varkama se radi?
GRAHOVAC: Nekadašnji rusko-crnogorski tajkunsko-kriminalni lanac je dobio i onu srpsku, a odnedavno i arapsku kariku. Ta sprega je Bogom data za velike varke u geopolitičkim igrama.

MONITOR: A Zapad?
GRAHOVAC: Zapadne administracije su se po ko zna koji put upecale u tu zamku zbog toga što su trome političke birokrate i zbog toga što imaju svojih karika u tom kriminalnom lancu. Okrivili su Ruse zbog toga što oni, tobože, hoće da sa vlasti svrgnu Đukanovića, a ne vide da Rusi svoju geopolitičku igru igraju upravo preko Đukanovića jer je DPS režim taj koji je operativno uvezao ovaj tajkunsko-kriminalni lanac. Nažalost, Zapad je ponovo nadmudren od strane balkanskih banditosa.

MONITOR: Dijelite li utisak da se pokušava prikriti ili minimizirati udio nekih obavještajnih službi u ovoj priči?
GRAHOVAC: Obavještajne službe su uvijek dio političkih, bezbjednosnih i kriminalnih skandala. Ove sa naših prostora su uvijek bile, a i danas su, pod veoma snažnim uticajem ruskih službi, koliko god da se pretvaraju da su reformisane. Njihova sprega sa kriminalnim podzemljem i nadzemljem, te sa odabranim političarima koji su pohlepni za moći novca i moći vlasti, imala je ključnu ulogu u razbijanju Jugoslavije, što je predstavljalo najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Sve je to dio geopolitičke igre u kojoj se pokušava prikriti uloga obavještajnih službi. Bez njihovog učešća ne bi se mogao odigrati i ovaj cirkus takozvanog državnog udara.

MONITOR: Paralelno, međunarodni predstavnici razgovaraju o povratku opozicije u parlament. Šta očekujete?
GRAHOVAC: Veliko vrijeme je potrošeno da bi zapadne birokrate shvatile da su nadmudreni u ovoj geopolitičkoj igri u kojoj je ključnu ulogu imao DPS režim. Očekujem intenzivni pritisak na taj režim sve do novih izbora koje uskoro treba očekivati. Bez obzira što je vrh DPS zatvorena kriminalna čaura, ne treba isključiti mogućnost da će se u toj partiji desiti pravi puč. Kod njih je izgrađen nagon za političkim preživljavanjem pa će pokušati da se prilagode svom odlasku sa vlasti i neminovno dolazećem vremenu.

MONITOR: Često se pominje makedonski scenario. Šta to tačno znači i da li je on moguć u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Po istoj matrici su formirani režimi Nikole Gruevskog i Mila Đukanovića. Od kriminala pojedinaca preko kriminala grupe, formirana je vlast u kojoj su organizovani kriminal i korupcija njen znak prepoznavanja. Tako se formira država-kriminalac. Svaka takva vlast je srušena, kako se ne bi urušila čitava država. Smjenom vlasti Nikole Gruevskog spašena je država Makedonija, a sličnost će biti u tome što će baš na takav način biti spašena i država Crna Gora.

MONITOR: Kakva je uloga mitropolita Amfilohija u toj priči?
GRAHOVAC: Njegovu ulogu treba posmatrati u širem kontekstu. Naime, nacionalizam i klerofašizam su konstanta koja prati hrišćanske narode na našim prostorima. Crkve i vjerske zajednice u tome imaju presudnu ulogu. Jugoslavija nije imala komunizam nego visoko razvijeni društveni socijalizam, dok kolaboracionisti fašističkih ideologija, te neki njihovi potomci i ideološki nasljednici kao mantru neprekidno ponavljaju priču o jugoslovenskom komunizmu.To im služi kao sredstvo u njihovoj nacionalističkoj i klerofašističkoj politici. Amfilohija vidim kao jednog od njih, a koji je inteligentniji, obrazovaniji, hrabriji, ali i iskreniji u borbi za svoje ideale. Utoliko je i opasniji. Nedemokratski režimi koriste sve kako bi opstali na vlasti. Vjerske zajednice su, nažalost, prihvatile da budu u službi političkih kabadahija, dok su vjerski objekti sve više u funkciji političkih komesarijata.

MONITOR: Imate li stav o ideji neke vrste obnove zajednice zemalja bivše SFRJ, kao međukorak ka daljim evrointegracijama?
GRAHOVAC: Jugoslavija je razbijena, ali jugoslovenska ideja nije ubijena. Ta ideja se osnažuje iz dana u dan čak i kod generacija koje u njoj nisu živjele. Kada sam prije 12 godina objavio tekst sa naslovom Jugoregija to je kod banditosa doživljeno kao jeres. Razbijači Jugoslavije i danas imaju vlast u ex JU državama, iako nerado, kao prvačići slušaju sve što vodi u regionalno povezivanje. Slušaju, jer time od svojih mentora sa Zapada kupuju milost, a zarad sopstvenog političkog preživljavanja. Njihove biografije su njihov, a nažalost, postale su i naš teret.

Da se vlasi ne dosjete oni bježe od riječi Jugo kao đavo od krsta pa pojam Zapadni Balkan nekako i progutaju. Ali, neminovno je da će morati položiti račune za sve učinjeno u razbijanju Jugoslavije. I za još mnogo toga iz arsenala njihove kriminalne i pljačkaške politike.

MONITOR: Vuk Drašković je nedavno ponovio Vašu tezu da bi Srbija mogla biti najveći dobitnik crnogorskog ulaska u NATO. Vaš komentar?
GRAHOVAC: Veoma je korisno što je Vuk Drašković revidirao svoje političke stavove u odnosu na one od prije dvije-tri decenije. Dobro je, za razliku od mnogih drugih, što on pokazuje kajanje zbog nekih svojih ranijih stavova.

Danas mnogi političari i analitičari iznose kvalifikative o različitim slučajevima i pojavama baš onako kako u mojim knjigama piše. I ako su moji stavovi od tih istih političara i analitičara tada doživljavani kao jeres. Nema dileme da vrijeme potvrđuje sve ono što u tim knjigama piše, jer u protivnom, drugačiji put bi generisao još veće štete. Moja posljednja knjiga sa naslovom Tri cunamija − Evropa je ranjena izaziva veliko interesovanje. Svima onima koji se bave ili namjeravaju da se bave politikom biće korisno da tu knjigu ne samo pročitaju nego da njen sadržaj i prostudiraju. Kako bi izbjegli razloge za naknadno kajanje!

MONITOR: Ekstremna desnica u njemačkom parlamentu. Kuda ide Evropa?
GRAHOVAC: Evropa je ozbiljno ranjena. Neoliberalizam, čija je generika prvenstveno na Zapadu, je prerastao u opaki oblik fašizma pa kao cunami hara planetom. Organizovani kriminal i korupcija, čija je generika prvenstveno na Istoku, kao drugi cunami hara planetom. Naoružani fanatizam, čija generika je prvenstvo na Jugu, kao treći cunami hara planetom. Evropa je ukliještena između ta tri cunamija.

Angela Merkel je velika političarka, ali nosi odgovornost zbog toga što je u Njemačkoj u neograničenom liberalizmu dozvolila profilisanje neofašističkih političkih snaga. Prethodne njemačke vlasti su takve pojave zabranjivale pa čak i kažnjavale. Po mnogo čemu Njemačka je uzoran primjer drugim državama, ali u mnogim evropskim državama počinje da buja ono po čemu Njemačka nije bila uzoran primjer u ranijim vremenima. U pomenutoj knjizi je objašnjeno kuda ide Evropa i gdje je rješenje za njenu bolju budućnost. Jedno od spasonosnih rješenja je Jugoregija kao jezgro buduće Balkanske unije u okviru EU koja će neminovno biti drugačije dizajnirana – po principu klubova.

MONITOR: Rusko-američki odnosi ne postaju bolji dok se situacija sa Sjevernom Korejom zaoštrava. Kako će se sve to završiti?
GRAHOVAC: SAD, RF i Kina nominalno jesu svjetske velesile, ali je pogrešna percepcija da i iznad njih nema još veća sila. Ta sila je fatalno trojstvo sastavljeno od: pojedinih multinacionalnih kompanija, nedemokratskih državnih režima, te od mafija kao vojske organizovanog kriminala i korupcije. Karike tog fatalnog trojstva se nalaze u mnogim državama uključujući i SAD, RF i Kinu. Režim Sjeverne Koreje je tipičan primjer nedemokratskog režima koji čini sastavnicu tog fatalnog trojstva. To što je taj režim baš takav, veliki dio odgovornosti snose i SAD i RF i Kina. Ukoliko ne shvate dinamiku ona tri cunamija, tri pomenute države će dozvoliti da se pojavi još ko zna koliko režima kao što je onaj u Sjevernoj Koreji.

Najpametniji ljudi su izmislili najluđe oružje, ali kada se ono nađe u rukama političara-ludaka, nevolja je neizbježna. Lančano ludilo se mora negdje prekinuti pa makar to bilo uz upotrebu neke vrste sile – političke, ekonomske, pa čak i vojne. U slučaju Sjeverne Koreje neupitna je odgovornost tri pomenute velesile. Njihovim administracijama je bilo poznato da Sjeverna Koreja razvija nuklearno oružje. Ništa nisu preduzele, jer svaka od njih je htjela to iskoristiti kao sredstvo u političkom nadmudrivanju sa svojim geopolitičkim rivalima. Sada je đavo došao po svoje. Da bi se još veće zlo spriječilo, neophodno je da predsjednici pomenute tri velesile najprije ukrote ono fatalno trojstvo u svojim državama, jer ono isto vrlo drsko kroti i potčinjava sve njih zajedno.

MONITOR: Gdje je izlaz iz svega toga?
GRAHOVAC: Neki oblik revolucije je neizbježan u mnogim državama, uključujući i tri velesile. Bez toga neće biti moguće ukrotiti ono fatalno trojstvo jer se njegove karike nalaze u sistemima mnogih država, uključujući i tri velesile.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo