Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI: Rusi igraju na Đukanovića

Objavljeno prije

na

Razgovor sa penzionisanim generalom i afirmisanim geopolitičkim analitičarem Blagojem Grahovcem započinjemo jednom neizbježnom temom – aktuelnim suđenjem optuženima za prošlooktobarski državni udar.

MONITOR: Jesmo li išta pametniji nakon onoga što smo, tokom dosadašnjeg suđenja, čuli i vidjeli?
GRAHOVAC: Ostajem pri ocjeni koju sam o tom slučaju iznio dan nakon izbora − da se radi o cirkusu u režiji DPS režima. Taj cirkus bi i danas izgledao komično da nije jedne tužne i tri veoma ozbiljne činjenice. Naime, kako optuženi tako i specijalno tužilaštvo i sudsko vijeće podjednako izgledaju komično, a češće izgledaju tužno pa čak i jadno. Dobro je da građani mogu da vide tu cirkusku predstavu. Međutim, preozbiljna je stvar kada tužilaštvo i sud, kao temelj prava i pravde u nekoj državi, izgledaju komično ili jadno. Druga ozbiljna stvar je to što je aktuelna parlamentarna većina, a koja kao singerica štancuje zakone, formirana u režiji nekakvog probisvijeta i kriminalca Sinđelića. Treća ozbiljna stvar je ona da se iza lako uočljivih društveno-političkih skandala kakav je i ovaj, uvijek kriju krupnije geopolitičke varke.

MONITOR: O kakvim varkama se radi?
GRAHOVAC: Nekadašnji rusko-crnogorski tajkunsko-kriminalni lanac je dobio i onu srpsku, a odnedavno i arapsku kariku. Ta sprega je Bogom data za velike varke u geopolitičkim igrama.

MONITOR: A Zapad?
GRAHOVAC: Zapadne administracije su se po ko zna koji put upecale u tu zamku zbog toga što su trome političke birokrate i zbog toga što imaju svojih karika u tom kriminalnom lancu. Okrivili su Ruse zbog toga što oni, tobože, hoće da sa vlasti svrgnu Đukanovića, a ne vide da Rusi svoju geopolitičku igru igraju upravo preko Đukanovića jer je DPS režim taj koji je operativno uvezao ovaj tajkunsko-kriminalni lanac. Nažalost, Zapad je ponovo nadmudren od strane balkanskih banditosa.

MONITOR: Dijelite li utisak da se pokušava prikriti ili minimizirati udio nekih obavještajnih službi u ovoj priči?
GRAHOVAC: Obavještajne službe su uvijek dio političkih, bezbjednosnih i kriminalnih skandala. Ove sa naših prostora su uvijek bile, a i danas su, pod veoma snažnim uticajem ruskih službi, koliko god da se pretvaraju da su reformisane. Njihova sprega sa kriminalnim podzemljem i nadzemljem, te sa odabranim političarima koji su pohlepni za moći novca i moći vlasti, imala je ključnu ulogu u razbijanju Jugoslavije, što je predstavljalo najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Sve je to dio geopolitičke igre u kojoj se pokušava prikriti uloga obavještajnih službi. Bez njihovog učešća ne bi se mogao odigrati i ovaj cirkus takozvanog državnog udara.

MONITOR: Paralelno, međunarodni predstavnici razgovaraju o povratku opozicije u parlament. Šta očekujete?
GRAHOVAC: Veliko vrijeme je potrošeno da bi zapadne birokrate shvatile da su nadmudreni u ovoj geopolitičkoj igri u kojoj je ključnu ulogu imao DPS režim. Očekujem intenzivni pritisak na taj režim sve do novih izbora koje uskoro treba očekivati. Bez obzira što je vrh DPS zatvorena kriminalna čaura, ne treba isključiti mogućnost da će se u toj partiji desiti pravi puč. Kod njih je izgrađen nagon za političkim preživljavanjem pa će pokušati da se prilagode svom odlasku sa vlasti i neminovno dolazećem vremenu.

MONITOR: Često se pominje makedonski scenario. Šta to tačno znači i da li je on moguć u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Po istoj matrici su formirani režimi Nikole Gruevskog i Mila Đukanovića. Od kriminala pojedinaca preko kriminala grupe, formirana je vlast u kojoj su organizovani kriminal i korupcija njen znak prepoznavanja. Tako se formira država-kriminalac. Svaka takva vlast je srušena, kako se ne bi urušila čitava država. Smjenom vlasti Nikole Gruevskog spašena je država Makedonija, a sličnost će biti u tome što će baš na takav način biti spašena i država Crna Gora.

MONITOR: Kakva je uloga mitropolita Amfilohija u toj priči?
GRAHOVAC: Njegovu ulogu treba posmatrati u širem kontekstu. Naime, nacionalizam i klerofašizam su konstanta koja prati hrišćanske narode na našim prostorima. Crkve i vjerske zajednice u tome imaju presudnu ulogu. Jugoslavija nije imala komunizam nego visoko razvijeni društveni socijalizam, dok kolaboracionisti fašističkih ideologija, te neki njihovi potomci i ideološki nasljednici kao mantru neprekidno ponavljaju priču o jugoslovenskom komunizmu.To im služi kao sredstvo u njihovoj nacionalističkoj i klerofašističkoj politici. Amfilohija vidim kao jednog od njih, a koji je inteligentniji, obrazovaniji, hrabriji, ali i iskreniji u borbi za svoje ideale. Utoliko je i opasniji. Nedemokratski režimi koriste sve kako bi opstali na vlasti. Vjerske zajednice su, nažalost, prihvatile da budu u službi političkih kabadahija, dok su vjerski objekti sve više u funkciji političkih komesarijata.

MONITOR: Imate li stav o ideji neke vrste obnove zajednice zemalja bivše SFRJ, kao međukorak ka daljim evrointegracijama?
GRAHOVAC: Jugoslavija je razbijena, ali jugoslovenska ideja nije ubijena. Ta ideja se osnažuje iz dana u dan čak i kod generacija koje u njoj nisu živjele. Kada sam prije 12 godina objavio tekst sa naslovom Jugoregija to je kod banditosa doživljeno kao jeres. Razbijači Jugoslavije i danas imaju vlast u ex JU državama, iako nerado, kao prvačići slušaju sve što vodi u regionalno povezivanje. Slušaju, jer time od svojih mentora sa Zapada kupuju milost, a zarad sopstvenog političkog preživljavanja. Njihove biografije su njihov, a nažalost, postale su i naš teret.

Da se vlasi ne dosjete oni bježe od riječi Jugo kao đavo od krsta pa pojam Zapadni Balkan nekako i progutaju. Ali, neminovno je da će morati položiti račune za sve učinjeno u razbijanju Jugoslavije. I za još mnogo toga iz arsenala njihove kriminalne i pljačkaške politike.

MONITOR: Vuk Drašković je nedavno ponovio Vašu tezu da bi Srbija mogla biti najveći dobitnik crnogorskog ulaska u NATO. Vaš komentar?
GRAHOVAC: Veoma je korisno što je Vuk Drašković revidirao svoje političke stavove u odnosu na one od prije dvije-tri decenije. Dobro je, za razliku od mnogih drugih, što on pokazuje kajanje zbog nekih svojih ranijih stavova.

Danas mnogi političari i analitičari iznose kvalifikative o različitim slučajevima i pojavama baš onako kako u mojim knjigama piše. I ako su moji stavovi od tih istih političara i analitičara tada doživljavani kao jeres. Nema dileme da vrijeme potvrđuje sve ono što u tim knjigama piše, jer u protivnom, drugačiji put bi generisao još veće štete. Moja posljednja knjiga sa naslovom Tri cunamija − Evropa je ranjena izaziva veliko interesovanje. Svima onima koji se bave ili namjeravaju da se bave politikom biće korisno da tu knjigu ne samo pročitaju nego da njen sadržaj i prostudiraju. Kako bi izbjegli razloge za naknadno kajanje!

MONITOR: Ekstremna desnica u njemačkom parlamentu. Kuda ide Evropa?
GRAHOVAC: Evropa je ozbiljno ranjena. Neoliberalizam, čija je generika prvenstveno na Zapadu, je prerastao u opaki oblik fašizma pa kao cunami hara planetom. Organizovani kriminal i korupcija, čija je generika prvenstveno na Istoku, kao drugi cunami hara planetom. Naoružani fanatizam, čija generika je prvenstvo na Jugu, kao treći cunami hara planetom. Evropa je ukliještena između ta tri cunamija.

Angela Merkel je velika političarka, ali nosi odgovornost zbog toga što je u Njemačkoj u neograničenom liberalizmu dozvolila profilisanje neofašističkih političkih snaga. Prethodne njemačke vlasti su takve pojave zabranjivale pa čak i kažnjavale. Po mnogo čemu Njemačka je uzoran primjer drugim državama, ali u mnogim evropskim državama počinje da buja ono po čemu Njemačka nije bila uzoran primjer u ranijim vremenima. U pomenutoj knjizi je objašnjeno kuda ide Evropa i gdje je rješenje za njenu bolju budućnost. Jedno od spasonosnih rješenja je Jugoregija kao jezgro buduće Balkanske unije u okviru EU koja će neminovno biti drugačije dizajnirana – po principu klubova.

MONITOR: Rusko-američki odnosi ne postaju bolji dok se situacija sa Sjevernom Korejom zaoštrava. Kako će se sve to završiti?
GRAHOVAC: SAD, RF i Kina nominalno jesu svjetske velesile, ali je pogrešna percepcija da i iznad njih nema još veća sila. Ta sila je fatalno trojstvo sastavljeno od: pojedinih multinacionalnih kompanija, nedemokratskih državnih režima, te od mafija kao vojske organizovanog kriminala i korupcije. Karike tog fatalnog trojstva se nalaze u mnogim državama uključujući i SAD, RF i Kinu. Režim Sjeverne Koreje je tipičan primjer nedemokratskog režima koji čini sastavnicu tog fatalnog trojstva. To što je taj režim baš takav, veliki dio odgovornosti snose i SAD i RF i Kina. Ukoliko ne shvate dinamiku ona tri cunamija, tri pomenute države će dozvoliti da se pojavi još ko zna koliko režima kao što je onaj u Sjevernoj Koreji.

Najpametniji ljudi su izmislili najluđe oružje, ali kada se ono nađe u rukama političara-ludaka, nevolja je neizbježna. Lančano ludilo se mora negdje prekinuti pa makar to bilo uz upotrebu neke vrste sile – političke, ekonomske, pa čak i vojne. U slučaju Sjeverne Koreje neupitna je odgovornost tri pomenute velesile. Njihovim administracijama je bilo poznato da Sjeverna Koreja razvija nuklearno oružje. Ništa nisu preduzele, jer svaka od njih je htjela to iskoristiti kao sredstvo u političkom nadmudrivanju sa svojim geopolitičkim rivalima. Sada je đavo došao po svoje. Da bi se još veće zlo spriječilo, neophodno je da predsjednici pomenute tri velesile najprije ukrote ono fatalno trojstvo u svojim državama, jer ono isto vrlo drsko kroti i potčinjava sve njih zajedno.

MONITOR: Gdje je izlaz iz svega toga?
GRAHOVAC: Neki oblik revolucije je neizbježan u mnogim državama, uključujući i tri velesile. Bez toga neće biti moguće ukrotiti ono fatalno trojstvo jer se njegove karike nalaze u sistemima mnogih država, uključujući i tri velesile.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo