Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI: Rusi igraju na Đukanovića

Objavljeno prije

na

Razgovor sa penzionisanim generalom i afirmisanim geopolitičkim analitičarem Blagojem Grahovcem započinjemo jednom neizbježnom temom – aktuelnim suđenjem optuženima za prošlooktobarski državni udar.

MONITOR: Jesmo li išta pametniji nakon onoga što smo, tokom dosadašnjeg suđenja, čuli i vidjeli?
GRAHOVAC: Ostajem pri ocjeni koju sam o tom slučaju iznio dan nakon izbora − da se radi o cirkusu u režiji DPS režima. Taj cirkus bi i danas izgledao komično da nije jedne tužne i tri veoma ozbiljne činjenice. Naime, kako optuženi tako i specijalno tužilaštvo i sudsko vijeće podjednako izgledaju komično, a češće izgledaju tužno pa čak i jadno. Dobro je da građani mogu da vide tu cirkusku predstavu. Međutim, preozbiljna je stvar kada tužilaštvo i sud, kao temelj prava i pravde u nekoj državi, izgledaju komično ili jadno. Druga ozbiljna stvar je to što je aktuelna parlamentarna većina, a koja kao singerica štancuje zakone, formirana u režiji nekakvog probisvijeta i kriminalca Sinđelića. Treća ozbiljna stvar je ona da se iza lako uočljivih društveno-političkih skandala kakav je i ovaj, uvijek kriju krupnije geopolitičke varke.

MONITOR: O kakvim varkama se radi?
GRAHOVAC: Nekadašnji rusko-crnogorski tajkunsko-kriminalni lanac je dobio i onu srpsku, a odnedavno i arapsku kariku. Ta sprega je Bogom data za velike varke u geopolitičkim igrama.

MONITOR: A Zapad?
GRAHOVAC: Zapadne administracije su se po ko zna koji put upecale u tu zamku zbog toga što su trome političke birokrate i zbog toga što imaju svojih karika u tom kriminalnom lancu. Okrivili su Ruse zbog toga što oni, tobože, hoće da sa vlasti svrgnu Đukanovića, a ne vide da Rusi svoju geopolitičku igru igraju upravo preko Đukanovića jer je DPS režim taj koji je operativno uvezao ovaj tajkunsko-kriminalni lanac. Nažalost, Zapad je ponovo nadmudren od strane balkanskih banditosa.

MONITOR: Dijelite li utisak da se pokušava prikriti ili minimizirati udio nekih obavještajnih službi u ovoj priči?
GRAHOVAC: Obavještajne službe su uvijek dio političkih, bezbjednosnih i kriminalnih skandala. Ove sa naših prostora su uvijek bile, a i danas su, pod veoma snažnim uticajem ruskih službi, koliko god da se pretvaraju da su reformisane. Njihova sprega sa kriminalnim podzemljem i nadzemljem, te sa odabranim političarima koji su pohlepni za moći novca i moći vlasti, imala je ključnu ulogu u razbijanju Jugoslavije, što je predstavljalo najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Sve je to dio geopolitičke igre u kojoj se pokušava prikriti uloga obavještajnih službi. Bez njihovog učešća ne bi se mogao odigrati i ovaj cirkus takozvanog državnog udara.

MONITOR: Paralelno, međunarodni predstavnici razgovaraju o povratku opozicije u parlament. Šta očekujete?
GRAHOVAC: Veliko vrijeme je potrošeno da bi zapadne birokrate shvatile da su nadmudreni u ovoj geopolitičkoj igri u kojoj je ključnu ulogu imao DPS režim. Očekujem intenzivni pritisak na taj režim sve do novih izbora koje uskoro treba očekivati. Bez obzira što je vrh DPS zatvorena kriminalna čaura, ne treba isključiti mogućnost da će se u toj partiji desiti pravi puč. Kod njih je izgrađen nagon za političkim preživljavanjem pa će pokušati da se prilagode svom odlasku sa vlasti i neminovno dolazećem vremenu.

MONITOR: Često se pominje makedonski scenario. Šta to tačno znači i da li je on moguć u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Po istoj matrici su formirani režimi Nikole Gruevskog i Mila Đukanovića. Od kriminala pojedinaca preko kriminala grupe, formirana je vlast u kojoj su organizovani kriminal i korupcija njen znak prepoznavanja. Tako se formira država-kriminalac. Svaka takva vlast je srušena, kako se ne bi urušila čitava država. Smjenom vlasti Nikole Gruevskog spašena je država Makedonija, a sličnost će biti u tome što će baš na takav način biti spašena i država Crna Gora.

MONITOR: Kakva je uloga mitropolita Amfilohija u toj priči?
GRAHOVAC: Njegovu ulogu treba posmatrati u širem kontekstu. Naime, nacionalizam i klerofašizam su konstanta koja prati hrišćanske narode na našim prostorima. Crkve i vjerske zajednice u tome imaju presudnu ulogu. Jugoslavija nije imala komunizam nego visoko razvijeni društveni socijalizam, dok kolaboracionisti fašističkih ideologija, te neki njihovi potomci i ideološki nasljednici kao mantru neprekidno ponavljaju priču o jugoslovenskom komunizmu.To im služi kao sredstvo u njihovoj nacionalističkoj i klerofašističkoj politici. Amfilohija vidim kao jednog od njih, a koji je inteligentniji, obrazovaniji, hrabriji, ali i iskreniji u borbi za svoje ideale. Utoliko je i opasniji. Nedemokratski režimi koriste sve kako bi opstali na vlasti. Vjerske zajednice su, nažalost, prihvatile da budu u službi političkih kabadahija, dok su vjerski objekti sve više u funkciji političkih komesarijata.

MONITOR: Imate li stav o ideji neke vrste obnove zajednice zemalja bivše SFRJ, kao međukorak ka daljim evrointegracijama?
GRAHOVAC: Jugoslavija je razbijena, ali jugoslovenska ideja nije ubijena. Ta ideja se osnažuje iz dana u dan čak i kod generacija koje u njoj nisu živjele. Kada sam prije 12 godina objavio tekst sa naslovom Jugoregija to je kod banditosa doživljeno kao jeres. Razbijači Jugoslavije i danas imaju vlast u ex JU državama, iako nerado, kao prvačići slušaju sve što vodi u regionalno povezivanje. Slušaju, jer time od svojih mentora sa Zapada kupuju milost, a zarad sopstvenog političkog preživljavanja. Njihove biografije su njihov, a nažalost, postale su i naš teret.

Da se vlasi ne dosjete oni bježe od riječi Jugo kao đavo od krsta pa pojam Zapadni Balkan nekako i progutaju. Ali, neminovno je da će morati položiti račune za sve učinjeno u razbijanju Jugoslavije. I za još mnogo toga iz arsenala njihove kriminalne i pljačkaške politike.

MONITOR: Vuk Drašković je nedavno ponovio Vašu tezu da bi Srbija mogla biti najveći dobitnik crnogorskog ulaska u NATO. Vaš komentar?
GRAHOVAC: Veoma je korisno što je Vuk Drašković revidirao svoje političke stavove u odnosu na one od prije dvije-tri decenije. Dobro je, za razliku od mnogih drugih, što on pokazuje kajanje zbog nekih svojih ranijih stavova.

Danas mnogi političari i analitičari iznose kvalifikative o različitim slučajevima i pojavama baš onako kako u mojim knjigama piše. I ako su moji stavovi od tih istih političara i analitičara tada doživljavani kao jeres. Nema dileme da vrijeme potvrđuje sve ono što u tim knjigama piše, jer u protivnom, drugačiji put bi generisao još veće štete. Moja posljednja knjiga sa naslovom Tri cunamija − Evropa je ranjena izaziva veliko interesovanje. Svima onima koji se bave ili namjeravaju da se bave politikom biće korisno da tu knjigu ne samo pročitaju nego da njen sadržaj i prostudiraju. Kako bi izbjegli razloge za naknadno kajanje!

MONITOR: Ekstremna desnica u njemačkom parlamentu. Kuda ide Evropa?
GRAHOVAC: Evropa je ozbiljno ranjena. Neoliberalizam, čija je generika prvenstveno na Zapadu, je prerastao u opaki oblik fašizma pa kao cunami hara planetom. Organizovani kriminal i korupcija, čija je generika prvenstveno na Istoku, kao drugi cunami hara planetom. Naoružani fanatizam, čija generika je prvenstvo na Jugu, kao treći cunami hara planetom. Evropa je ukliještena između ta tri cunamija.

Angela Merkel je velika političarka, ali nosi odgovornost zbog toga što je u Njemačkoj u neograničenom liberalizmu dozvolila profilisanje neofašističkih političkih snaga. Prethodne njemačke vlasti su takve pojave zabranjivale pa čak i kažnjavale. Po mnogo čemu Njemačka je uzoran primjer drugim državama, ali u mnogim evropskim državama počinje da buja ono po čemu Njemačka nije bila uzoran primjer u ranijim vremenima. U pomenutoj knjizi je objašnjeno kuda ide Evropa i gdje je rješenje za njenu bolju budućnost. Jedno od spasonosnih rješenja je Jugoregija kao jezgro buduće Balkanske unije u okviru EU koja će neminovno biti drugačije dizajnirana – po principu klubova.

MONITOR: Rusko-američki odnosi ne postaju bolji dok se situacija sa Sjevernom Korejom zaoštrava. Kako će se sve to završiti?
GRAHOVAC: SAD, RF i Kina nominalno jesu svjetske velesile, ali je pogrešna percepcija da i iznad njih nema još veća sila. Ta sila je fatalno trojstvo sastavljeno od: pojedinih multinacionalnih kompanija, nedemokratskih državnih režima, te od mafija kao vojske organizovanog kriminala i korupcije. Karike tog fatalnog trojstva se nalaze u mnogim državama uključujući i SAD, RF i Kinu. Režim Sjeverne Koreje je tipičan primjer nedemokratskog režima koji čini sastavnicu tog fatalnog trojstva. To što je taj režim baš takav, veliki dio odgovornosti snose i SAD i RF i Kina. Ukoliko ne shvate dinamiku ona tri cunamija, tri pomenute države će dozvoliti da se pojavi još ko zna koliko režima kao što je onaj u Sjevernoj Koreji.

Najpametniji ljudi su izmislili najluđe oružje, ali kada se ono nađe u rukama političara-ludaka, nevolja je neizbježna. Lančano ludilo se mora negdje prekinuti pa makar to bilo uz upotrebu neke vrste sile – političke, ekonomske, pa čak i vojne. U slučaju Sjeverne Koreje neupitna je odgovornost tri pomenute velesile. Njihovim administracijama je bilo poznato da Sjeverna Koreja razvija nuklearno oružje. Ništa nisu preduzele, jer svaka od njih je htjela to iskoristiti kao sredstvo u političkom nadmudrivanju sa svojim geopolitičkim rivalima. Sada je đavo došao po svoje. Da bi se još veće zlo spriječilo, neophodno je da predsjednici pomenute tri velesile najprije ukrote ono fatalno trojstvo u svojim državama, jer ono isto vrlo drsko kroti i potčinjava sve njih zajedno.

MONITOR: Gdje je izlaz iz svega toga?
GRAHOVAC: Neki oblik revolucije je neizbježan u mnogim državama, uključujući i tri velesile. Bez toga neće biti moguće ukrotiti ono fatalno trojstvo jer se njegove karike nalaze u sistemima mnogih država, uključujući i tri velesile.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOSAV RAKO NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Žedni i siromašni, pored obilja vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Realizacijom ideja iz studije Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja, država bi mogla imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma

 

 

U zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore u petak će biti održan okrugli sto Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja. Istoimeno istraživanje je polazna tačka diskusije. Na ovom obimnom, preko 600 stranica, naučnom projektu radili su: Husein Vuković dipl. ing.. građevine, hidrotehnika; Predrag Bulajić dipl. ing. elektrotehnike; Selman Murić, dipl. ing, arhitekture; Dr Ranko Milović, dipl. ing. mašinstva; prof. dr Mihailo Burić, dipl. ing. geologije; prof. dr Ratko Ristić, dipl. ing. šumarstva, erozija i bujice; Željko Vidaković dipl. ing. agronomije; Sladjana Jaćimović dipl. ing. zaštite životne sredine; Mr Mijat Nikčević dipl. ing. arhitekture; Milivoje Miško Vujačič, dipl. pravnik; mr Demir Redžić, dipl. ing. arhitekture; mr Omer Markišić dipl. ekonomista; mr Milena Franeta dipl. ekonomista.

O projektu razgovaramo sa vođom multidisciplinarnog projektnog tima Radisavom Rakom Nikčevićem, dipl. ing. šumarstva, iz Zelenih Crne Gore.

,,U ovom stručno-naučnom radu su sabrani rječni slivovi Crne Gore.  Voda je osnovni resurs a njena valorizacija ima karakter generatora razvoja prostora. Naime, multifunkcije vode – voda kao roba, za vodosnabdijevanje, za navodnavanje, kao potpuno novi eko sistem, voda kao ljepota i ukras u prostoru, voda kao energija sa najprofitabilnijom hidroelektro energijom čiji se profit kreće oko 70 odsto na ukupan prihod.

Ova ekipa koja je uradila projekat uradila je i detaljne planove za hidroakumulacije na Morači, Komarici, gornjem toku Lima, Cijevni. Samo preko površinskih tokova kroz Crnu Goru prelazi 25 milijardi kubika vode. Od te količine vode u energetskom smislu mi koristimo u jednom protoku manje od 12 odsto, a u reverzibilnoj instalisanosti manje od tri odsto. Praktično nijesmo ni počeli. Ta voda brzo prođe kao bujični tok, a mi ostajemo i žedni i siromašni i nekoristimo taj krucijalni resurs”, kaže Nikčević na početku razgovora.

MONITOR: Kada bi se vaš plan realzovao, kako bi izgledala Crna Gora?

 NIKČEVIĆ: Sada od hidroenergije koristimo nešto više od milijardu  kilovata, tada bi imali novih 52 milijarde kilvata. Gledajući u tržišnom izrazu to bi bio prihod od preko 10 milijardi eura, a profit od oko sedam milijardi eura godišnje, samo od energije.

A u paketu kada bi se pored vode realizovao i agro kompleks, šumski eko sistem i visokoplaninsko dobro, to bi bilo oko 20 milijardi svake godine. Sada imamo kao pet, a nemamo ni toliko. To bi bio skokoviti rast koji bi mogao da se desi za pet godina, i od jednog siromaštva, kakvo je danas, mogli bi doseći bogatstvo i ljepotu.

Ponavljam, država bi imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma. Crna Gori je najbonitetniji planinsko-turistički prostor Evrope  južno od Alpi. U izradi ovog rada, koji definišemo kao stručno -naučnu istinu i patriotski čin, puno toga što nijesmo dovoljno znali naučili smo od onih koji znaju a to su u prvom redu iskustva sa Alpi kao sistem od koje može učiti cijeli svijet pa i mi i preporučujemo da to primijenimo u praksi.  Izdvojili smo te punktove visokoplaninskog turizma, đe još nijesu neuki i zlonamjerni došli.

MONITOR: Da li imamo planera, strategije, političke volje za to?

NIKČEVIĆ: Planera imamo, za to je potvrda i ovaj naš plan sa veoma stručnim ljudima. Imamo dovoljno i iskustva. Naše najveće znanje je da znamo šta znamo i šta nam nedostaje i znamo od koga možemo da konzumiramo to znanje koje imaju drugi. Sve smo to mi inkorporirali u ovom našem projektu, to je ta sinteza.

Što se tiče političke volje, u jednom od poglavlja našeg rada kažemo ovo je transfer tehnologije, ali da će biti potreban i nužan transfer tehnologije države. Država jedna Norveška, Austrija, Japan Kina gdje je ezgaktno pokazano kako to funkcioniše.

MONITOR: Taj transfer sporo ide.

NIKČEVIĆ: Ovo je tehnologija, a poznata i uspješna tehnologija se ne izučava, ona se primjenjuje, ona se transferiše. Mi tvrdimo da je sve to ostvarivo. Čak i u političkom smislu. Ohrabruje nas što se ovaj projekat promoviše na najvećoj nastavno-naučnoj instanci Crne Gore, državnom univerzitetu. Ako ne dođe do ubrzanog razumijevanja aktuelnih vlasti onda se članovi ovog tima, koji u osnovi čine Zelene Crne Gore, nose idejom da oni osnuju svoju političku partiju. I da uzmu vlast. Narodu je više dosta kojekakvih floskula da bi se očuvala gola vlast. Kad bi se to transformisalo Crna Gora bi vrlo brzo bila i bogata i uspješna.

MONITOR: Analizirali ste i dali ideje za sve rječne slivove u Crnoj Gori?

NIKČEVIĆ: Sve su opštine zastupljene i svi slivovi u Crnoj Gori, čak i sliv Bijelog Drima koji niko ni u jednom dokumentu do sada nije pominjao. Od sjevera slivovi do jadranskog sliva i sliva Skadarskog jezera sa regulacijom jezera.

Plan je da se Skadarsko jezero vrati u prvobitno, prirodno stanje, a to je stanje prije 1846. godine. Kada se jezero zvalo jezero i nikada nije prelazilo kotu od tri i po metra. Tada je 15 hektara poplavilo i stvorila se bara i otada se zove Skadarsko blato. To smo dobili elementarnom nepogodom i samo bi vratili to prirodno stanje. Dosad je bilo puno govora o tome između Turske i Crne Gore, Jugoslavije i Albanije, Crne Gore i Albanije, ali se ništa nije uradilo. Naša obaveza je da se branimo od elementarne nepogode.

MONITOR: Kako bi se to riješilo?

NIKČEVIĆ: Hidrotehničkim kanalom od Virpazara, kroz Crmničko polje, kroz Vrsutu, izašlo bi u more između Čanja i Sutomora. To bi išlo duboko u more, a mogli bi i da prodajemo tu vodu. Urađeno je idejno rješenje i moglo bi da propusti sve vode koje dolaze naglo. Znamo da je 2011. bila poplava i kota je podignuta na 10,44 metara, ne bi bilo plavljena a sve vode možemo zaustaviti i držati u džepu Morače i možemo uvijek da intervenišemo da ostavimo rezervu. Sve bi bilo sinhrono.

MONITOR: Kakav je plan za šume, s obzirom na to da se nemilice uništavaju?

NIKČEVIĆ:  Kao pomoćnih ministra sam 2003. napravio program za revitalizaciju šumarstva. Program je usvojila tadašnja Vlada, ali nije prošlo mnogo on se počeo sabotirati od sektora šumarstva i on je propao. Od tada, a može se reći od 1989, da je ta regresija počela. Šumarstvu se ni ime ne pominje nego je zatureno u nekom ministarstvu ruralnog razvoja. Najveći problem je što je struka potpuno zgažena. Najnoviji Nacrt zakona o šumama koji sam gledao tu nema ništa pozitivno. To ne da ne valja, nego je katastrofično.

MONITOR: Da li u novom Prostornom planu vidite neke iskorake?

NIKČEVIĆ: Prostorni plan je plan za valorizaciju nekog prostora, koji treba da bude razvojni. Od svega toga u našim planovima već 30 godina nema ništa. Imamo na primjer dva državna plana Bjelasica i Komovi i durmitorsko područje, radili su neki Kanađani u konekciji sa našom firmom. Oni nijesu u tom planu potrefili ni strane svijeta, tako se Boan našao u sred Sinjajevine. Ovo što se po tom planu počelo raditi na Durmitoru i Bjelasici je laički pristup na sedmi stepen. Novi prostorni plan se ne može popraviti, moraju se raditi novi planovi. Tu ništa nije riješeno, ni putni koridori da valja, ni strateški pristup vodama i šumama, morskom dobru, ni razvoj industrije, bukvalno ništa to je kopi pejst.

MONITOR: Da li se posljednje četiri godine promijenio odnos vlasti prema prirodi i ekologiji?

NIKČEVIĆ: Nama ekologiju vode laici, profesori biologije koji nemaju drugog posla. Volio bih da se varam ali moje poimanje je da su i novi počeli da se inficiraju funkcionalnom pameću. Kažu ja sam ministar pa sam pametan, a po pravili nije tako. To je onda ne mali problem. U tom dijelu ovi nijesu bolji nego oni do 2020.

MONITOR: Da li ćemo resurse bar sačuvati za sljedeće generacije?

NIKČEVIĆ: To je kao kada je bivša vlast prodala Sveti Stefan i Miločer pa su rekli- nijesmo mi to prodali nego dali u zakup 99 godina. A to je najmanje tri ljudska pasa. Naglašavamo da su koncesije kolonijalni odnos svugdje i svagda bile i ostale.

Smatramo da sve to može da ide brzo. U ovom projektu sve radimo sami, samo primjenjujemo i kupujemo postojeće znanje i angažujemo ljude. Kroz ovaj projekat u Škrčkim jezerima planirano je 7.000 turističkih ležajeva. To nam je nauk iz Alpa, gdje se  u nacionalnom parku može planirati, projektovati i graditi sve ono što doprinosi vizuelno, estetski, ekološki i ekonomski. Ovi naši projekti su na tom fonu. U tom našem planu nije recepcija na Velikom Škrckom jezeru, nego na Maloj Crnoj Gori, osam kilometara južno. A nema auta, nego se ide autom na električni pogon. Revitalizovali bi rijeku Sušicu, pravili bi sedam kaskada kao na Plitvicama. I onda neko, ko o tomo nema pojma ,kaže- to ne može. Pa ne može sa njegovom pameću ali može sa svjetskom pameću, koju smo mi primijenili.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU

 

 

MONITOR: CDT je saopštio da je IBAR razlog za slavlje, ali da posao tek slijedi. Kako vidite prve dane nakon dobijanja IBAR-a – Rezolucija o Jasenovcu, otkazivanje premijerskog sata, ponovno odlaganje nakon reakcije opozicije, nedolazak Šarla Mišela…?

KOPRIVICA: Nevjerovatno je kako je ovo društvo sposobno da poništi sopstveni uspjeh. Ovo što je uradila Skupština zapravo jeste dio onog stereotipa koji nam je sjajno prikazao Živko Nikolić: “…koja radi više protiv sebe, do tebe”.

Jednako je nevjerovatno negiranje štete koju je ova gnusna politička trgovina nanijela pozitivnoj atmosferi i kreiranoj dobroj energiji samo dan nakon dobijanja IBAR-a, a i moguće stvarne štete čije smo prve manifestacije vidjeli otkazivanjem Mišelove posjete i reakcijama iz Hrvatske.

Nekad je zaista teško razumijeti tu neizmjernu i fatalnu ljubav prema vlasti. Ostaje samo da se nadamo da je PES naučio ovu političku lekciju i da je u stanju da razumije gdje bi nas ovakvi ili slični potezi mogli odvesti ukoliko budu ponovljeni.

MONITOR: Očekujete li, nakon svega, da će se krenuti u pravom smjeru?

KOPRIVICA: Crna Gora je poznata po tome da ima “sposobnost” da nakon pozitivnog koraka uradi jednako ubjedljiva dva koraka nazad.

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU.

Mi smo u prethodnih 12 godina od otvaranja pregovora propustili brojne šanse birajući strategiju fingiranja reformi, prepisivanja, kozmetičkih prepravki i zataškavanja problema i suštinskog skretanja sa EU puta.

Nadamo se da aktuelna vlast neće koristiti isti model ponašanja već da će pokazati istinsku reformsku snagu i prestati sa dvoličnim ponašanjem – da se sa jedne strane “kune” u ovaj proces, a sa druge strane da grubo trguje sa njegovim ključnim vrijednostima.

Odgovor na Vaše pitanje svodi se na to da li će PES imati snage da (p)ostane zaista reformska snaga ili će se pogubiti u političkim trgovinama.

MONITOR:Odbor za izbornu reformu nastavio je sa radom. Očekujete li da se ovaj posao koji odavno čeka Crnu Goru pomjeri sa mrtve tačke?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu u prvih šest mjeseci svog postojanja i rada, nije uspio da usvoji čak ni plan i dinamiku rada. Za izradu konkretnih zakonskih tekstova potrebni su posvećenost, naporan rad i vrijeme provedeno na ovom poslu, sve ono što do sada nije postojalo.

Nažalost, nastavljena je praksa uslovljavanja rada na jednoj od najvažnijih reformi manje bitnim razlozima. Nakon što je tokom ranijih pokušaja izborne reforme, tadašnja opozicija rad ovog Odbora  zaustavljala nazivom školskog predmeta u okviru koga se izučava maternji jezik, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dugim temama, sadašnja opozicija je razlog za gotovo tromjesečnu pauzu pronašla u donošenju odluke o uvođenju prinudne uprave u opštini Šavnik.

Pauza zbog pregovora o povlačenju ove odluke je trajala gotovo tri mjeseca, a  podsjetiću vas da su mnogo komplikovanije odluke i pregovori završavani u kraćem roku. Npr. Dejtonski mirovni sporazum, koji je prekinuo rad u BIH, u završnoj fazi je pregovaran 20 dana.

Ukoliko se partije nastave ponašati po ovom obrascu teško je očekivati uspješan završetak rada i ovog saziva Odbora. Teško je u dužem roku kvalitetno odglumiti “posvećenost  jednoj od najvažnijih društvenih reformi” pa ćemo vrlo brzo moći precizno znati ko je taj ko je u procesu radi sticanja političkih poena na unutrašnjem i međunarodnom polju, a ko je spreman da se “žrtvuje” za tu najvažniju reformu.

MONITOR: Šta je neophodno uraditi?

KOPRIVICA: Izbore sprovodi izrazito politizovana izborna administracija. Formalan balans zastupljenost vlasti i opozicije u organima za sprovođenje izbora nije doveo do profesionalnosti i neutralnosti. Naprotiv, obilježje partijski kontrolisane izborne administracije od samog početka su kontroverzne i politički motivisane odluke, naročito u osjetljivim političkim situacijama u kojima bi nezavisna institucija trebalo da gradi svoj javni kredibilitet. Sve to potvrđuje neophodnost profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije.

Prioritet mora biti i unapređenje tačnosti i ažurnosti biračkog spiska. Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je to da veliki broj iseljenika i dalje ima fiktivno prebivalište u Crnoj Gori i na osnovu toga koristi pravo glasa. Drugim riječima, glavna mana našeg biračkog spiska zapravo se sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanje biračkog spiska.

Netransparentno finansiranje partija je problem koji decenijama unazad postoji u našim izbornim ciklusima. Takođe, brojni su javno izneseni dokazi o postojanju neprijavljenog novca sumnjivog porijekla u kampanjama, korišćenju institucionalne prednosti vlasti, postojanje funkcionerskih kampanja, partijskog zapošljavanja…  To znači da bismo morali da uvedemo nova pravila i bolje mehanizame nadzora nad finansiranjem partija, ali i da uvedemo odvraćajuće sankcije kako se partijama ne bi više “isplatilo” da krše zakon. Ovo je i “IBAR zakon” koji smo nekako uspjeli staviti na stand by i ostaje da vjerujemo da nikome ne pada ne pamet da ignoriše ovu našu jako važnu obavezu.

U eri digitalizacije medija i prebacivanja kampanja u online prostor posebno je došla do izražaja slaba ili nikakva regulacija novih medija i nepostojanje mehanizama za borbu protiv uticaja dezinformacija na kreiranje javnog mišljenja i upliva lažnih vijesti u izborne procese.

Jedan od važnijih zadataka naše izborne reforme i stavljanje na dnevni red pitanje uvođenja preferencijalnog glasanja tj, otvorenih lista. To je praksa demokratskih društava i sredstvo za suprotstavljanje partitokratiji.

Dalje, ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju. Podsjetiću da su  da su političke partije bezobzirno gazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama i nijhov ulazak u parlament. To više ne smije biti slučaj.

Ne smijemo zaboraviti  da je zaštita izbornih prava presudna za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa.

MONITOR: Ocijenili ste da je predstojeća izborna reforma jedinstvena prilika za početak uvođenja mehanizama zaštite izbornih procesa od dezinformacija. Hoće li ta prilika biti iskoriščena?

KOPRIVICA: Ako ova vlast bude iskreno reformska i ako EU bude dosljedno insistirala na sprovođenju svojih politika u Crnoj Gori – onda će morati!

Nedavno usvojeni medijski zakoni samo površno adresiraju ove probleme. Prepisane rečenice iz evropskih regulativa nemaju stvarni uticaj bez temeljite reforme cijelog sistema zakona. U ovoj oblasti, nema nikakve sumnje da nova rješenja neće donijeti mjerljive rezultate.

Takođe, usklađivanje sa savremenim politikama EU,  Zakonom o digitalnim uslugama, Zakonom o digitalnim tržištima , nije bilo ni na dnevnom redu.

Trasa kojom se izborna reforma treba kretati je definisana ovim EU politikama.

Prioritet ne treba da bude propisivanje kazni za dezinformacije, već uvođenje reda i transparentnosti u izborne kampanje, uključujući regulaciju medijske kampanje, digitalnih platformi i društvenih mreža, uz povećane obaveze transparentnosti za političke partije, naročito u digitalnom mikrotargetiranju, u skladu sa standardima zaštite ličnih podataka.

Potrebno je razmotriti i ukidanje ili preciziranje odredbi o izbornoj ćutnji i skraćenje perioda zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnjenja radi suzbijanja lažnih istraživanja. Moguće je i podstaći uvođenje internih redakcijskih pravila za urednički nadzor i verifikaciju sadržaja u medijima tokom izbornih kampanja.

Ovdje je važno i unaprijediti kapacitete postojećih institucija za primjenu novih odredbi i definisati nadležnu instituciju za nadzor nad medijima u izborima. Po uzoru na dobra uporedna iskustva treba uvesti mehanizme monitoringa informacionog okruženja u izbornim kampanjama, uključujući dezinformacije, strane uticaje i govor mržnje.

Ovdje treba dodati da su Evropska služba za spoljne poslove i američki State Department pokrenuli  krajem maja zajednički Koordinacioni mehanizam za Zapadni Balkan, fokusiran isključivo na manipulacije informacijama i miješanje iz inostranstva uključujući dezinformacije i propagandu. Apsurdno je da su ključni vanjski partneri Crne Gore više posvećeni rješavanju ovog problema nego crnogorske političke elite.

Nadamo se da su politički subjekti, a naročito oni iz vlasti, svjesni koliko nas napornog posla čeka, te da ležanje na lovorikama IBAR-a, donošenje rezolucija, te ignorisanje potrebnih reformi znače poguban scenario za Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite zahtjeve dijela parlamentarne većine za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom?

KOPRIVICA: CDT smatra da sve što je saopšteno o uvođenju dvojnog državljanstva, u ovoj fazi ne zavrjeđuje nikakav detaljniji komentar. Smatramo da nam nije mjesto u “javnoj raspravi” o neustavnom predlogu i ne želimo biti “korisni idioti” koji testiraju nebulozne probne balone vlasti.

Kada vidimo predlog na papiru, javnost neće ostati uskraćena za analizu svakog njegovog detalja od strane naše organizacije, ali ni za  jasan stav o tome gdje ovakvi predlozi i ovakvo “pomirenje” mogu da povedu našu državu i društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo