Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI: Rusi igraju na Đukanovića

Objavljeno prije

na

blagoje-grahovac

Razgovor sa penzionisanim generalom i afirmisanim geopolitičkim analitičarem Blagojem Grahovcem započinjemo jednom neizbježnom temom – aktuelnim suđenjem optuženima za prošlooktobarski državni udar.

MONITOR: Jesmo li išta pametniji nakon onoga što smo, tokom dosadašnjeg suđenja, čuli i vidjeli?
GRAHOVAC: Ostajem pri ocjeni koju sam o tom slučaju iznio dan nakon izbora − da se radi o cirkusu u režiji DPS režima. Taj cirkus bi i danas izgledao komično da nije jedne tužne i tri veoma ozbiljne činjenice. Naime, kako optuženi tako i specijalno tužilaštvo i sudsko vijeće podjednako izgledaju komično, a češće izgledaju tužno pa čak i jadno. Dobro je da građani mogu da vide tu cirkusku predstavu. Međutim, preozbiljna je stvar kada tužilaštvo i sud, kao temelj prava i pravde u nekoj državi, izgledaju komično ili jadno. Druga ozbiljna stvar je to što je aktuelna parlamentarna većina, a koja kao singerica štancuje zakone, formirana u režiji nekakvog probisvijeta i kriminalca Sinđelića. Treća ozbiljna stvar je ona da se iza lako uočljivih društveno-političkih skandala kakav je i ovaj, uvijek kriju krupnije geopolitičke varke.

MONITOR: O kakvim varkama se radi?
GRAHOVAC: Nekadašnji rusko-crnogorski tajkunsko-kriminalni lanac je dobio i onu srpsku, a odnedavno i arapsku kariku. Ta sprega je Bogom data za velike varke u geopolitičkim igrama.

MONITOR: A Zapad?
GRAHOVAC: Zapadne administracije su se po ko zna koji put upecale u tu zamku zbog toga što su trome političke birokrate i zbog toga što imaju svojih karika u tom kriminalnom lancu. Okrivili su Ruse zbog toga što oni, tobože, hoće da sa vlasti svrgnu Đukanovića, a ne vide da Rusi svoju geopolitičku igru igraju upravo preko Đukanovića jer je DPS režim taj koji je operativno uvezao ovaj tajkunsko-kriminalni lanac. Nažalost, Zapad je ponovo nadmudren od strane balkanskih banditosa.

MONITOR: Dijelite li utisak da se pokušava prikriti ili minimizirati udio nekih obavještajnih službi u ovoj priči?
GRAHOVAC: Obavještajne službe su uvijek dio političkih, bezbjednosnih i kriminalnih skandala. Ove sa naših prostora su uvijek bile, a i danas su, pod veoma snažnim uticajem ruskih službi, koliko god da se pretvaraju da su reformisane. Njihova sprega sa kriminalnim podzemljem i nadzemljem, te sa odabranim političarima koji su pohlepni za moći novca i moći vlasti, imala je ključnu ulogu u razbijanju Jugoslavije, što je predstavljalo najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Sve je to dio geopolitičke igre u kojoj se pokušava prikriti uloga obavještajnih službi. Bez njihovog učešća ne bi se mogao odigrati i ovaj cirkus takozvanog državnog udara.

MONITOR: Paralelno, međunarodni predstavnici razgovaraju o povratku opozicije u parlament. Šta očekujete?
GRAHOVAC: Veliko vrijeme je potrošeno da bi zapadne birokrate shvatile da su nadmudreni u ovoj geopolitičkoj igri u kojoj je ključnu ulogu imao DPS režim. Očekujem intenzivni pritisak na taj režim sve do novih izbora koje uskoro treba očekivati. Bez obzira što je vrh DPS zatvorena kriminalna čaura, ne treba isključiti mogućnost da će se u toj partiji desiti pravi puč. Kod njih je izgrađen nagon za političkim preživljavanjem pa će pokušati da se prilagode svom odlasku sa vlasti i neminovno dolazećem vremenu.

MONITOR: Često se pominje makedonski scenario. Šta to tačno znači i da li je on moguć u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Po istoj matrici su formirani režimi Nikole Gruevskog i Mila Đukanovića. Od kriminala pojedinaca preko kriminala grupe, formirana je vlast u kojoj su organizovani kriminal i korupcija njen znak prepoznavanja. Tako se formira država-kriminalac. Svaka takva vlast je srušena, kako se ne bi urušila čitava država. Smjenom vlasti Nikole Gruevskog spašena je država Makedonija, a sličnost će biti u tome što će baš na takav način biti spašena i država Crna Gora.

MONITOR: Kakva je uloga mitropolita Amfilohija u toj priči?
GRAHOVAC: Njegovu ulogu treba posmatrati u širem kontekstu. Naime, nacionalizam i klerofašizam su konstanta koja prati hrišćanske narode na našim prostorima. Crkve i vjerske zajednice u tome imaju presudnu ulogu. Jugoslavija nije imala komunizam nego visoko razvijeni društveni socijalizam, dok kolaboracionisti fašističkih ideologija, te neki njihovi potomci i ideološki nasljednici kao mantru neprekidno ponavljaju priču o jugoslovenskom komunizmu.To im služi kao sredstvo u njihovoj nacionalističkoj i klerofašističkoj politici. Amfilohija vidim kao jednog od njih, a koji je inteligentniji, obrazovaniji, hrabriji, ali i iskreniji u borbi za svoje ideale. Utoliko je i opasniji. Nedemokratski režimi koriste sve kako bi opstali na vlasti. Vjerske zajednice su, nažalost, prihvatile da budu u službi političkih kabadahija, dok su vjerski objekti sve više u funkciji političkih komesarijata.

MONITOR: Imate li stav o ideji neke vrste obnove zajednice zemalja bivše SFRJ, kao međukorak ka daljim evrointegracijama?
GRAHOVAC: Jugoslavija je razbijena, ali jugoslovenska ideja nije ubijena. Ta ideja se osnažuje iz dana u dan čak i kod generacija koje u njoj nisu živjele. Kada sam prije 12 godina objavio tekst sa naslovom Jugoregija to je kod banditosa doživljeno kao jeres. Razbijači Jugoslavije i danas imaju vlast u ex JU državama, iako nerado, kao prvačići slušaju sve što vodi u regionalno povezivanje. Slušaju, jer time od svojih mentora sa Zapada kupuju milost, a zarad sopstvenog političkog preživljavanja. Njihove biografije su njihov, a nažalost, postale su i naš teret.

Da se vlasi ne dosjete oni bježe od riječi Jugo kao đavo od krsta pa pojam Zapadni Balkan nekako i progutaju. Ali, neminovno je da će morati položiti račune za sve učinjeno u razbijanju Jugoslavije. I za još mnogo toga iz arsenala njihove kriminalne i pljačkaške politike.

MONITOR: Vuk Drašković je nedavno ponovio Vašu tezu da bi Srbija mogla biti najveći dobitnik crnogorskog ulaska u NATO. Vaš komentar?
GRAHOVAC: Veoma je korisno što je Vuk Drašković revidirao svoje političke stavove u odnosu na one od prije dvije-tri decenije. Dobro je, za razliku od mnogih drugih, što on pokazuje kajanje zbog nekih svojih ranijih stavova.

Danas mnogi političari i analitičari iznose kvalifikative o različitim slučajevima i pojavama baš onako kako u mojim knjigama piše. I ako su moji stavovi od tih istih političara i analitičara tada doživljavani kao jeres. Nema dileme da vrijeme potvrđuje sve ono što u tim knjigama piše, jer u protivnom, drugačiji put bi generisao još veće štete. Moja posljednja knjiga sa naslovom Tri cunamija − Evropa je ranjena izaziva veliko interesovanje. Svima onima koji se bave ili namjeravaju da se bave politikom biće korisno da tu knjigu ne samo pročitaju nego da njen sadržaj i prostudiraju. Kako bi izbjegli razloge za naknadno kajanje!

MONITOR: Ekstremna desnica u njemačkom parlamentu. Kuda ide Evropa?
GRAHOVAC: Evropa je ozbiljno ranjena. Neoliberalizam, čija je generika prvenstveno na Zapadu, je prerastao u opaki oblik fašizma pa kao cunami hara planetom. Organizovani kriminal i korupcija, čija je generika prvenstveno na Istoku, kao drugi cunami hara planetom. Naoružani fanatizam, čija generika je prvenstvo na Jugu, kao treći cunami hara planetom. Evropa je ukliještena između ta tri cunamija.

Angela Merkel je velika političarka, ali nosi odgovornost zbog toga što je u Njemačkoj u neograničenom liberalizmu dozvolila profilisanje neofašističkih političkih snaga. Prethodne njemačke vlasti su takve pojave zabranjivale pa čak i kažnjavale. Po mnogo čemu Njemačka je uzoran primjer drugim državama, ali u mnogim evropskim državama počinje da buja ono po čemu Njemačka nije bila uzoran primjer u ranijim vremenima. U pomenutoj knjizi je objašnjeno kuda ide Evropa i gdje je rješenje za njenu bolju budućnost. Jedno od spasonosnih rješenja je Jugoregija kao jezgro buduće Balkanske unije u okviru EU koja će neminovno biti drugačije dizajnirana – po principu klubova.

MONITOR: Rusko-američki odnosi ne postaju bolji dok se situacija sa Sjevernom Korejom zaoštrava. Kako će se sve to završiti?
GRAHOVAC: SAD, RF i Kina nominalno jesu svjetske velesile, ali je pogrešna percepcija da i iznad njih nema još veća sila. Ta sila je fatalno trojstvo sastavljeno od: pojedinih multinacionalnih kompanija, nedemokratskih državnih režima, te od mafija kao vojske organizovanog kriminala i korupcije. Karike tog fatalnog trojstva se nalaze u mnogim državama uključujući i SAD, RF i Kinu. Režim Sjeverne Koreje je tipičan primjer nedemokratskog režima koji čini sastavnicu tog fatalnog trojstva. To što je taj režim baš takav, veliki dio odgovornosti snose i SAD i RF i Kina. Ukoliko ne shvate dinamiku ona tri cunamija, tri pomenute države će dozvoliti da se pojavi još ko zna koliko režima kao što je onaj u Sjevernoj Koreji.

Najpametniji ljudi su izmislili najluđe oružje, ali kada se ono nađe u rukama političara-ludaka, nevolja je neizbježna. Lančano ludilo se mora negdje prekinuti pa makar to bilo uz upotrebu neke vrste sile – političke, ekonomske, pa čak i vojne. U slučaju Sjeverne Koreje neupitna je odgovornost tri pomenute velesile. Njihovim administracijama je bilo poznato da Sjeverna Koreja razvija nuklearno oružje. Ništa nisu preduzele, jer svaka od njih je htjela to iskoristiti kao sredstvo u političkom nadmudrivanju sa svojim geopolitičkim rivalima. Sada je đavo došao po svoje. Da bi se još veće zlo spriječilo, neophodno je da predsjednici pomenute tri velesile najprije ukrote ono fatalno trojstvo u svojim državama, jer ono isto vrlo drsko kroti i potčinjava sve njih zajedno.

MONITOR: Gdje je izlaz iz svega toga?
GRAHOVAC: Neki oblik revolucije je neizbježan u mnogim državama, uključujući i tri velesile. Bez toga neće biti moguće ukrotiti ono fatalno trojstvo jer se njegove karike nalaze u sistemima mnogih država, uključujući i tri velesile.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo