Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR MLAČ, NOVINAR IZ LJUBLJANE: Obećana zemlja ima i kuhinje za siromašne

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko opisali današnju Sloveniju?
MLAČ: I danas se sjećam šale iz jednog slovenačkog filma s početka devedesetih godina prošlog vijeka, koja je glasila da ,,jebeš zemlju, koju kokoš može preletjeti za jedan dan”. Slovenija je mala zemlja, i u to vrijeme je imala fizički malog predsjednika. Milana Kučana su ko iz dragosti, a ko iz zavisti zvali i ,,bonsai”. Da se poslužim i jednom starom uzrečicom da je „u malim flašicama otrov”. Slovenija ni danas nije veća, predsjednici i premijeri su se mijenjali, ali je zato slobodna, članica Ujedinjenih nacija, Evropske unije i sve ostalo što ide s time. Slovenci vole svoju zemlju i njene prirodne ljepote. Ljubav je uzajamna. Možda i veća od strane naroda.

MONITOR: Koji su najveći problemi sa kojima se Slovenija suočava?
MLAČ: Slovenija je na počecima svoje samostalnosti bila obećana zemlja. U Evropi je važila za priču o uspjehu. Svi su dobro živjeli. Bogatstvo se polako topilo. I ovdje se na početku desila prvobitna akumulacija kapitala, koja je Ameriku zahvatila prije više od 200 godina. Sa privatizacijom došlo je do društvenog raslojavanja na ekstremno bogate i ekstremno siromašne. Srednji sloj građana nestaje. Nekada je bilo nepojmljivo da u državi postoje kuhinje za siromašne, trgovine za socijalno ugrožene itd, a danas je normalno. Radnici, kulturni radnici, niže medicinsko osoblje i drugi na rubu su egzistencije. Krupni kapital želi da privatizira i vodu, Slovenija mu to ne dozvoljava, jer je voda i ustavno pravo svakog građanina. Slovenija skupo plaća prodaju nekada uspješnih privrednih sistema, koji su zapošljavali i veliki broj radnika. Ali, da ne duljim – riječ je o problemima, koji muče skoro sve države na svijetu.

MONITOR: Koje su to dominantne karakteristike aktuelne slovenačke političke scene?
MLAČ: Uvođenje demokratije je dugotrajan proces. Izbori su samo karika na tom putu. Skoro da i ne postoji partija u Sloveniji, koja prema izbornim rezultatima može samostalno da osnuje vladu. To nekim strankama omogućava da ulazak u vladinu koaliciju ucjenjuju i dodjeljivanjem pojedinih ministarskih mjesta. Kako vjerovati strankama i ministrima, koji funkcije stječu na takav način. To ima svog odraza i na birače, koji su sve više u nedoumici za koju stranku i za koje pojedince da glasaju. Mnogi zbog toga i ne izlaze na izbore.

Sloveniju muči i tradicionalna podijeljenost na ljevicu i desnicu. Karateristika sadašnje Vlade i sadašnjeg predsjednika države su pozivi na jedinstvo i suživot.

Sloveniju u ovom trenutku muči i prodaja Nove Ljubljanske banke, ali i izgradnja drugog kolosijeka željezničke pruge Ljubljana-Kopar, koji bi trebalo da doprinese većoj zaposlenosti Luke Kopar.

MONITOR: Predsjednički izbori u Sloveniji terba da se održe 22. oktobra. Ko je favorit? Da li je to sadašnji predsjednik Borut Pahor?
MLAČ: Drugog ozbiljnijeg kandidata za sada i nema. Uz neke mane Borut Pahor je jedini kandidat, iako je mnogo slabiji od dosadašnjih predsjednika Milana Kučana, Janeza Drnovšeka i Danila Tirka.

MONITOR: Često se u državama bivše Jugoslavije može čuti da se u mnogo čemu treba ugledati na Sloveniju, koja je prva sa ovih prostora ušla u EU. Šta u Sloveniji može biti uzor drugima?
MLAČ: Teško je to reći, ali to bi prije svega mogla biti ljubav prema vlastitoj zemlji. Neću da kažem da i drugi narodi ne vole svoju zemlju, ali mi se čini da je kod Slovenaca to posebno izraženo.

MONITOR: Koliko su Slovenci zainteresovani za događaje na Balkanu?
MLAČ: Zainteresovani su i to mnogo. Od mira na Balkanu u mnogome zavisi i mir na teritoriji Slovenije. Svoju zainteresovanost Slovenija dokazuje na niz područja. U Evropskoj uniji se zalaže za prijem zemalja sa Balkana, zalaže se za njihov privredni napredak i za dobre političke, privredne, kulturne i svekolike druge odnose.

MONITOR: Kako će biti riješen spor između Slovenije i Hrvatske u vezi odluke arbitraže u Hagu, prema kojoj je dvije trećine Piranskog zaliva pripalo Sloveniji, a koju je Hrvatska odbila da prihvati?
MLAČ: Slovenija je pomorska zemlja Jadrana. Obavezala se na poštovanje odluke Arbitražnog suda i nakon objavljivanja arbitraže pristupila njenom provođenju. Hrvatska je u Saboru izglasala da ne priznaje arbitražu na koju se zvanično obavezala, zbog afere sa prisluškivanjem u kojoj su otkriveni neki važni podaci. Slovenija insistira na provođenju arbitražne odluke, Hrvatska to odbija i želi da se čitav problem riješi bilateralnim dogovorom. To bi prema njima trebalo da se desi i na susretu premijera Cerara i Plenkovića na susretu u Zagrebu. Na rasplet bi trebalo da svoju riječ zvanično da i Evropska unija.

MONITOR: Crnogorska ministarka ekonomije Dragica Sekulić otvorila je prošle sedmice izložbeni prostor crnogorskih privrednika na 50. Međunarodnom sajmu preduzetništva u Celju. Ona je sa ministrom gospodarstva Slovenije Zdravkom Počivalšekom dogovorila održavanje Crnogorsko-slovenačkog poslovno-ekonomskog foruma za novembar u Crnoj Gori. Prošle sedmice u Crnoj Gori boravio je predsjednik Državnog zbora Slovenije dr Milan Brglez. Kako je to propraćeno u slovenačim medijima?
MLAČ: Slovenački mediji su zabilježili da će uskoro biti održan crnogorsko-slovenački poslovni forum. Održavanje foruma je još jedan znak dobrih odnosa dvije zemlje i na privrednom planu. Poznato je i da je Slovenija na značajnom mjestu po ulaganjima u crnogorsku privredu. Mediji su zabilježili i boravak predsjednika parlamenta Milana Brgleza u vašoj zemlji. I forum i posjeta su samo dokaz značaja koji Slovenija daje Crnoj Gori.

MONITOR: Ima li Slovenija nekih povlastica u odnosima sa Amerikom zbog toga što je Melanija Tramp Slovenka?
MLAČ: Slovenija nema povlastica u SAD što je supruga predsjednika Trampa Melanija Slovenka.

MONITOR: Kako kao dugogodišnji novinar ocjenjujete medijsku scenu u Sloveniji?
MLAČ: O medijskoj sceni u Sloveniji je teško govoriti. Kada neki od medija svrstaš u desne ili lijeve on te demantuje. Neki mediji se ipak nemilosrdno i sami opredjeljuju, kao što je recimo Nova TV. Inače se za većinu novinara može reći da slobodno izražavaju svoje mišljenje.

MONTOR: U dramatičnom finalu Eurobasketa Slovenija je prije nekoliko dana pobijedila Srbiju i bez poraza došla do prvog naslova evropskog prvaka u istoriji. Kakav je odjek imao taj uspjeh?
MLAČ: Pobjeda slovenačke košarkaške reprezentacije na Evropskom prvenstvu i osvajanje zlatne medalje je imala veliki odjek u javnosti. Preko šest hiljada navijača otišlo je na finale sa Srbijom, a dan nakon toga je na aerodromu dočekalo svoje miljenike i nacionalne heroje. Na Kongresnom trgu u Ljubljani se u čast košarkaške ekipe skupilo preko dvadeset hiljada ljudi uprkos kiši i lošem vremenu. „Ne samo zlatni – veličanstveni”, napisao je centralni dnevnik Delo na naslovnoj strani. U javnosti se ovih dana samo govori o treneru Kokoškovu, Dragiću i drugim članovima slavne ekipe. Interes za košarku je narastao među mladima, a stručnjaci se nadaju da će veliki uspjeh imati za rezultat i veću materijalnu podršku države. Predsjednik države Borut Pahor dodijelio je članovima ekipe visoko državno odlikovanje, a ministarka za sport novčani poklon.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Selektivni i u osudi nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao društvo podijeljeni smo i veoma selektivni po pitanju nasilja. Zavisno od toga  „čija” je žrtva ili nasilnik. A svi bi trebalo da budemo  jedinstveni i osudimo svaku vrstu nasilja.  Ne samo kod nas. Ovo što se dešava u Gazi je strašno. Niko ko ima “zrnce” ljudskosti u sebi, bez obzira na bilo kakve interese, ne smije da ćuti i ne osudi brutalna iživljavanja i ubijanja nevinih od strane izraelskog režima. Mnogi  u Crnoj Gori, naročito na početku žestokih napada, su ćutali na događaje u Gazi

 

MONITOR: Popis je krenuo, nakon ispunjenih preduslova iz Sporazuma vlasti, opozicije i predstavnika vijeća nacionalnih manjina. Ipak, kampanja o nacionalnom izjašnjavanju se nastavlja.  Kako to komentarišete?

PEPIĆ: Najsmješnija pamet je naknadna pamet. Dobro je što je popis konačno krenuo. Ali ne smijemo zaboraviti da taj popis kasni već više od dvije godine. Zašto se jedno, po pravilu  statističko- tehničko pitanje problematizuje?

Moram reći i to da je, bez obzira na prolongiranje , dobro što je premijer . Spajić odložio početak popisa za 30 dana. I što se koliko- toliko došlo do kompromisa. No,primjećujem da će popis,  bez obzira na rezultate, poslužiti više za identitetska pitanja i prepucavanja i ” dokazivanja ” kojih je više , ili manje. Nažalost, nacija i vjera, postali su zanimanje.  Da je sreće, identitetska pitanja ne bi trebalo da nam budu  toliko od značaja. Dobro bi bilo kada bi popis iskoristili u svrhe razvitka našeg društva. Da vidimo , koliko nas uopšte ima  i  čime raspolažemo.

Pritom,  jasno je da popisno ” izjašnjavanje ” građana ne može da nam ukaže sa kakvom imovinom se raspolaže. Nema načina da se  popisom  utvrdi kako su nekI  bliski vlastima  stekli više imovine. Da je i volje i sreće, time bi se bavile druge službe.

Bilo bi mi drago da se rezultati popisa iskoriste na pravi način. A ne da nam on posluži, što me  plaši,  za  prebrojavanje nacionalnih i vjerskih krvnih zrnaca.

MONITOR: Nakon prepiski između Vesne Medenice sa sutkinjama, tužiteljkama i predsjednicom Agencije za sprečavanje korupcije, ovonedjeljne Skaj prepiske svjeoče o razgovorima između bivših službenika policije i vrha kriminalnih grupa o rezultatu izbora 2020, pa i planiranju da se neki od poslanika ukloni. Govori se o Nebojši Medojeviću, jednom od lidera bivšeg DF. Šta to kazuje?

PEPIĆ: Ne bi trebalo da nas, koji smo na razne načine pratili pomnije javnu CG društveno – političku scenu, ili bolje rečeno, koji smo osjećali i uvidjeli da nešto nije u redu u višedecenijskoj vlasti DPS- a i Mila Đukanovića mogu iznenaditi  ove i ovakve prepiske putem Skaj aplikacije.

Dobro je poznato da je ta i takva vlast stvorila i izuzetno dobro koristila taj i takav ” sistem vrijednosti”. Dobro je bilo poznato da je Vesna Medenica ” treću granu vlasti”  stavila u zaštitu  Đukanovića i njemu bliskih. I da ništa  što je zadiralo u organizovani kriminal na visokom nivou, nije moglo da se pred sudskim instancama , ne samo pravosudno  dokaže , nego ni pokrene. Ako hoćemo da budemo iole iskreni , moglo se znati, da i neki od policijskih službenika, nijesu bili u službi očuvanja javnog reda i mira , već više u lancu  očuvanja Đukanovićeve i moći  bogatstva.

Svako  ko i je ukazivao na to  nalazio se na udaru i djelova policije i djelova sudstva. Počesto i na meti nekih ” žestokih momaka” . Tako da me ove i ovakve prepiske – ne čude.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR KRAUS, PREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA SRBIJE: U Srbiji je dominantan populizam koji čini sve da zadrži vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni, svrsishodan cilj izbora u Srbiji trebao bi da bude  približavanje zeleno-lijevih i socijal-liberalnih političkih opcija – i ne samo njih

 

MONITOR: Nedavno je prošlo 80 godina od Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Tih dana se u Teheranu održavala i konferencija glavnih savezničkih lidera-Staljina, Ruzvelta i Čerčila. Tvrdi se da je tada izdejstvovano priznanje Titovog pokreta kao dio kompromisa između trojice lidera. Kako  ocjenjujete značaj ovog događaja i njegov legat danas?

KRAUS: Da, pre nekoliko dana, tačnije, ove godine 26.11. u Jajcu je svečano obeležena 80-ta godišnjica od održavanja II zasedanja AVNOJ-a. I na teritoriji Jugoslavije, kao i na međunarodnom planu, 1943. godina je bila prelomna godina II Svetskog rata. Te godine su vođene najveće bitke u NOB-u, na Neretvi i Sutjesci. Posle bitke na Neretvi, praktično je bio poražen kolaboracionistički četnički pokret, a tokom bitke na Sutjesci je Čerčilov šef britanske vojne misije Bil Dikin imao jasan uvid ko se i kako bori protiv Nemaca. Dikin je prisustvovao i II zasedanju AVNOJ-a, na kojem su donete istorijske odluke, pa i one o tzv.avnojevskim granicama i federativnom uređenju zemlje, kao i budućem ustrojstvu države kao republike. Velika trojica su u Teheranu, prihvatajući partizanski pokret kao saveznički, samo potvrdili stvarno stanje na terenu. Nije to bila nikakva diplomatska pobeda jednog pokreta otpora već savezničko prihvatanje jedinog narodno-oslobodilačkog pokreta, koji u to vreme broji oko 300.000 naoružanih i u vojne formacije organizovanih boraca i borkinja. Socijalistička Jugoslavija je razbijena dejstvom mnogobrojnih unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, u kojima je tema granica bila samo jedna-doduše kobna kao okidač za ratove 90-tih odnosno za aktuelizovanje ideologije Velike Srbije. Bez avnojevskih granica, danas svakako jedan broj postojećih država ne bi postojao.

MONITOR: U Firenci je ovih dana održan samit ultra desnih partija. Domaćin je bio Mateo Salvini, potpredsjednik Vlade Italije. Inspirisala ih je  pobjeda ultra desnog Gerta Vildersa u Holandiji. Pripremaju se da na  izborima za EU parlament u 2024-oj budu treća grupacija po brojnosti. Postoji li opasnost da se to desi?

KRAUS: Povodom nedavne pobede Vildersa u Holandiji i pomenutog skupa u Firenci, postoje veoma opravdani strahovi, i to ne samo u Evropi. Mislim da je stanje alarmantno. Izbori u Poljskoj su ohrabrenje, a do izbora 2024-e, verujem da će doći do nekih inicijativa kako bi se ovaj prodor ekstremne desnice zaustavio. U biti, radi se o krizi kapitalizma, a levica još ne nudi stvarnu alternativu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILAN PAPPE,  JEDAN OD NAJPOZNATIJIH  EKSPERATA ZA BLISKI ISTOK: Palestinci i Izraelci moraju živjeti zajedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u  priči koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okončana u decenijama  nakon 1948

 

U  Torinu je nedavno boravio poznati istoričar, esejist i publicista  Ilan Pappe jedan od najpoznatijih  eksperata za Bliski istok, što je bio razlog za  susret i  kraći razgovor o aktuelnoj situaciji. Trenutno je  jedan od rijetkih istraživača, istoričara, autora, izraelskog porijekla, koji na precizan, jasan  i analitičan način barata istorijskim činjenicama i pokušava čitaocima sa  naučnog aspekta približiti kompleksnu situaciju u Gazi i na Zapadnoj obali.

Pappé od 1990.  godine predaje istoriju na Univerzitetu Exeter u Velikoj Britaniji.  Zbog opozicionih stavova  morao je napustiti svoju zemlju Izrael, jer je bio odveć kritičan prema cionizmu. Jedan je od predstavnika takozvane nove izraelske istoriografije, struje “nepodobnih” istoričara za   one vlade Evrope i Zapada  koje nastavljaju zagovarati, može se reći,  lažnu verziju  rata protiv Palestine.

Pappé je poznat po tome što je dokumentirao “etničko čišćenje” iz 1948. nad Palestincima, Nakbu/Katastrofu kako je nazivaju  preživjeli,  mračnu povijesnu stranicu s kojom se izraelska država nikada nije htjela suočiti.

Razlozi za susret sa Ilanom Pappeom su brojni. Izmedju ostalog i publikovanje nove knjige Ten Myths About IsraelDeset mitova o Izraelu.

Knjiga govori prevashodno o deset falš ideja na koje se oslanja okupacija Palestine i  koje je istoričar pobio sa sjajnom preciznošću i  hrabrošcu. Pappe demonstrira  iz kog ugla  treba gledati na realnost, ukazujući da je permanentno uznemiravanje vlasti urgentno i neophodno. I moguće.

Pappe je boravio  u Torinu  na poziv torinskog udruženja BDS koje je pokrenulo  ekonomsku  kampanju, boycott, disinvestment and sanctions (bojkot, dezinvestiranje i sankcije prema Izraelu)  te  univerzitetskog i studentskog pokreta Projekt Palestina. Govorio je pred brojnom publikom. Bilo je više  od 500 slušaoca, a toliko je ostalo pred vratima prepune sale.

Izdvajamo par redova iz  samog početka knjige Deset mitova o Izraelu.

“Palestina je uvijek bila zemlja izmedju rijeke i mora. I još je uvijek. Na njenu promenjljivu sudbinu nije uticala geografija vec demografija. Kolonizatorski pokret  koji se ustoličio krajem 19 vijeka, sada  predstavlja pola populacije i kontroliše drugu polovinu uz pomoć ideološke  matrice rasizma i politike aparthejda. Mir nije pitanje demografskih promjena, niti ponovnog crtanja mapa: Mir je eliminacija postojeće ideologije i politike”

LIFEGATEU: Profesore Pappé, govorili ste o Nakbi-Katastrofi kao događaju “etničkog čišćenja” i dokumentirali ste postojanje PLANA D-  Dalet plana (Akcioni plan izraelske vojske –  Plan B  iz septembra 1945, Plan iz maja 1946 i  Plan Yehoshua iz 1948)  ili kako su protjerivanja i masakri Palestinaca tih godina bili projektovani za stolom od grupe cionistički orjentiranih Izraelaca. Kako  ostvariti taj “plan” danas, dok je u toku  rat u Pojasu Gaze? Postoji li nešto od tog plana što je i danas aktuelno ?

PAPPE: Godinu 1948.  palestinski Arapi su definirali kao “katastrofu”, tacnije Nakbu. Godinama kasnije uvijek su tvrdili da Nakba nikada nije završena. Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u toj priči, koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okoncana u decenijama  nakon 1948. Temeljna ideja uvijek je ista: Izrael želi osvojiti nove teritorije,  ali bez Palestinaca koji zive na njima. Ne mogu biti siguran da postoji plan poput Plana D iz tog vremena, ali koraci za konsolidaciju tog plana su isti. Prvo se stanovnici pojasa Gaze protjeruju sa sjevera na jug, zatim se predlaže prognati ih  u Egipat, na Sinaj ili nagovoriti da odu u druge zemlje. Drugim riječima, zločini protiv čovječnosti dokumentirani 1948, nastavljaju se i danas.

Maurizio BONGIOANNI –LifeGateu
Prevod:  Vesna ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo