Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR MLAČ, NOVINAR IZ LJUBLJANE: Obećana zemlja ima i kuhinje za siromašne

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko opisali današnju Sloveniju?
MLAČ: I danas se sjećam šale iz jednog slovenačkog filma s početka devedesetih godina prošlog vijeka, koja je glasila da ,,jebeš zemlju, koju kokoš može preletjeti za jedan dan”. Slovenija je mala zemlja, i u to vrijeme je imala fizički malog predsjednika. Milana Kučana su ko iz dragosti, a ko iz zavisti zvali i ,,bonsai”. Da se poslužim i jednom starom uzrečicom da je „u malim flašicama otrov”. Slovenija ni danas nije veća, predsjednici i premijeri su se mijenjali, ali je zato slobodna, članica Ujedinjenih nacija, Evropske unije i sve ostalo što ide s time. Slovenci vole svoju zemlju i njene prirodne ljepote. Ljubav je uzajamna. Možda i veća od strane naroda.

MONITOR: Koji su najveći problemi sa kojima se Slovenija suočava?
MLAČ: Slovenija je na počecima svoje samostalnosti bila obećana zemlja. U Evropi je važila za priču o uspjehu. Svi su dobro živjeli. Bogatstvo se polako topilo. I ovdje se na početku desila prvobitna akumulacija kapitala, koja je Ameriku zahvatila prije više od 200 godina. Sa privatizacijom došlo je do društvenog raslojavanja na ekstremno bogate i ekstremno siromašne. Srednji sloj građana nestaje. Nekada je bilo nepojmljivo da u državi postoje kuhinje za siromašne, trgovine za socijalno ugrožene itd, a danas je normalno. Radnici, kulturni radnici, niže medicinsko osoblje i drugi na rubu su egzistencije. Krupni kapital želi da privatizira i vodu, Slovenija mu to ne dozvoljava, jer je voda i ustavno pravo svakog građanina. Slovenija skupo plaća prodaju nekada uspješnih privrednih sistema, koji su zapošljavali i veliki broj radnika. Ali, da ne duljim – riječ je o problemima, koji muče skoro sve države na svijetu.

MONITOR: Koje su to dominantne karakteristike aktuelne slovenačke političke scene?
MLAČ: Uvođenje demokratije je dugotrajan proces. Izbori su samo karika na tom putu. Skoro da i ne postoji partija u Sloveniji, koja prema izbornim rezultatima može samostalno da osnuje vladu. To nekim strankama omogućava da ulazak u vladinu koaliciju ucjenjuju i dodjeljivanjem pojedinih ministarskih mjesta. Kako vjerovati strankama i ministrima, koji funkcije stječu na takav način. To ima svog odraza i na birače, koji su sve više u nedoumici za koju stranku i za koje pojedince da glasaju. Mnogi zbog toga i ne izlaze na izbore.

Sloveniju muči i tradicionalna podijeljenost na ljevicu i desnicu. Karateristika sadašnje Vlade i sadašnjeg predsjednika države su pozivi na jedinstvo i suživot.

Sloveniju u ovom trenutku muči i prodaja Nove Ljubljanske banke, ali i izgradnja drugog kolosijeka željezničke pruge Ljubljana-Kopar, koji bi trebalo da doprinese većoj zaposlenosti Luke Kopar.

MONITOR: Predsjednički izbori u Sloveniji terba da se održe 22. oktobra. Ko je favorit? Da li je to sadašnji predsjednik Borut Pahor?
MLAČ: Drugog ozbiljnijeg kandidata za sada i nema. Uz neke mane Borut Pahor je jedini kandidat, iako je mnogo slabiji od dosadašnjih predsjednika Milana Kučana, Janeza Drnovšeka i Danila Tirka.

MONITOR: Često se u državama bivše Jugoslavije može čuti da se u mnogo čemu treba ugledati na Sloveniju, koja je prva sa ovih prostora ušla u EU. Šta u Sloveniji može biti uzor drugima?
MLAČ: Teško je to reći, ali to bi prije svega mogla biti ljubav prema vlastitoj zemlji. Neću da kažem da i drugi narodi ne vole svoju zemlju, ali mi se čini da je kod Slovenaca to posebno izraženo.

MONITOR: Koliko su Slovenci zainteresovani za događaje na Balkanu?
MLAČ: Zainteresovani su i to mnogo. Od mira na Balkanu u mnogome zavisi i mir na teritoriji Slovenije. Svoju zainteresovanost Slovenija dokazuje na niz područja. U Evropskoj uniji se zalaže za prijem zemalja sa Balkana, zalaže se za njihov privredni napredak i za dobre političke, privredne, kulturne i svekolike druge odnose.

MONITOR: Kako će biti riješen spor između Slovenije i Hrvatske u vezi odluke arbitraže u Hagu, prema kojoj je dvije trećine Piranskog zaliva pripalo Sloveniji, a koju je Hrvatska odbila da prihvati?
MLAČ: Slovenija je pomorska zemlja Jadrana. Obavezala se na poštovanje odluke Arbitražnog suda i nakon objavljivanja arbitraže pristupila njenom provođenju. Hrvatska je u Saboru izglasala da ne priznaje arbitražu na koju se zvanično obavezala, zbog afere sa prisluškivanjem u kojoj su otkriveni neki važni podaci. Slovenija insistira na provođenju arbitražne odluke, Hrvatska to odbija i želi da se čitav problem riješi bilateralnim dogovorom. To bi prema njima trebalo da se desi i na susretu premijera Cerara i Plenkovića na susretu u Zagrebu. Na rasplet bi trebalo da svoju riječ zvanično da i Evropska unija.

MONITOR: Crnogorska ministarka ekonomije Dragica Sekulić otvorila je prošle sedmice izložbeni prostor crnogorskih privrednika na 50. Međunarodnom sajmu preduzetništva u Celju. Ona je sa ministrom gospodarstva Slovenije Zdravkom Počivalšekom dogovorila održavanje Crnogorsko-slovenačkog poslovno-ekonomskog foruma za novembar u Crnoj Gori. Prošle sedmice u Crnoj Gori boravio je predsjednik Državnog zbora Slovenije dr Milan Brglez. Kako je to propraćeno u slovenačim medijima?
MLAČ: Slovenački mediji su zabilježili da će uskoro biti održan crnogorsko-slovenački poslovni forum. Održavanje foruma je još jedan znak dobrih odnosa dvije zemlje i na privrednom planu. Poznato je i da je Slovenija na značajnom mjestu po ulaganjima u crnogorsku privredu. Mediji su zabilježili i boravak predsjednika parlamenta Milana Brgleza u vašoj zemlji. I forum i posjeta su samo dokaz značaja koji Slovenija daje Crnoj Gori.

MONITOR: Ima li Slovenija nekih povlastica u odnosima sa Amerikom zbog toga što je Melanija Tramp Slovenka?
MLAČ: Slovenija nema povlastica u SAD što je supruga predsjednika Trampa Melanija Slovenka.

MONITOR: Kako kao dugogodišnji novinar ocjenjujete medijsku scenu u Sloveniji?
MLAČ: O medijskoj sceni u Sloveniji je teško govoriti. Kada neki od medija svrstaš u desne ili lijeve on te demantuje. Neki mediji se ipak nemilosrdno i sami opredjeljuju, kao što je recimo Nova TV. Inače se za većinu novinara može reći da slobodno izražavaju svoje mišljenje.

MONTOR: U dramatičnom finalu Eurobasketa Slovenija je prije nekoliko dana pobijedila Srbiju i bez poraza došla do prvog naslova evropskog prvaka u istoriji. Kakav je odjek imao taj uspjeh?
MLAČ: Pobjeda slovenačke košarkaške reprezentacije na Evropskom prvenstvu i osvajanje zlatne medalje je imala veliki odjek u javnosti. Preko šest hiljada navijača otišlo je na finale sa Srbijom, a dan nakon toga je na aerodromu dočekalo svoje miljenike i nacionalne heroje. Na Kongresnom trgu u Ljubljani se u čast košarkaške ekipe skupilo preko dvadeset hiljada ljudi uprkos kiši i lošem vremenu. „Ne samo zlatni – veličanstveni”, napisao je centralni dnevnik Delo na naslovnoj strani. U javnosti se ovih dana samo govori o treneru Kokoškovu, Dragiću i drugim članovima slavne ekipe. Interes za košarku je narastao među mladima, a stručnjaci se nadaju da će veliki uspjeh imati za rezultat i veću materijalnu podršku države. Predsjednik države Borut Pahor dodijelio je članovima ekipe visoko državno odlikovanje, a ministarka za sport novčani poklon.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo