Povežite se sa nama

INTERVJU

DANIJEL KALEZIĆ, PREDSJEDNIK UO KVIR MONTENEGRO: Dići glas za one koji ćute i trpe

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako teku pripreme za ovogodišnju Paradu ponosa i koje su promjene u odnosu na prethodne? Koga očekujete sve na Paradi, prije svega iz državnih institucija?
KALEZIĆ: Sve je spremno za održavanje Prajda i zadovoljan sam što ove godine u samoj njegovoj pripremi direktno učestvuje oko 50 LGBTIQ osoba sa svojim članovima porodica i prijatelja, uz jako veliki broj LGBTIQ osoba koje daju podršku organizaciji. Zadovoljni smo kako se cijeli program Neđelje ponosa odvija i radujemo se pozitivnim komentarima iz LGBTIQ zajednice u odnosu na sve aktivnosti.

Najznačajnije promjene u odnosu na prethodne godine je značajno povećan broj LGBTIQ osoba koje su se autovale tokom prajd kampanje, visoka podrška članova porodica koji su stali u odbranu ljudskih prava svojih LGBTIQ članova, te podrška javnih ličnosti koje su učestvovale u kampanji za Prajd. Značajno je veća i podrška javnosti našim ljudskim pravima. Takva atmosfera uoči samog prajda nije nešto na što smo navikli do sada i potvrda je da se promjene polako dešavaju.

Što se tiče državnih institucija Organizacioni odbor očekuje sve one visoke predstavnike/ce institucija koji/e iskreno žele da podrže borbu protiv nasilja i ljudska prava LGBTIQ osoba.Ove godine Organizacioni odbor je odlučio da nikome od predstavnika/ca Vlade, institucija i bilo koje političke partije ne šalje poseban poziv za učešće na prajdu. Mi želimo da vidimo kolika je stvarna i iskrena podrška.

MONITOR: Ima li pomaka u položaju LGBTIQ populacije posljednjih godina? Da li je smanjen broj napada, odlazaka iz zemlje i da li su reakcije nadležnih adekvatnije?
KALEZIĆ: Pomaka i tekako ima. Prajdovi se odvijaju mirno bez incidenata već tri godine sa sve manjom policijskom zaštitom. Ima sve više javno vidljivih LGBTIQ osoba, pa čak i majki, braće i sestara koji javno podržavaju svoje LGBTIQ članove. Sve veći broj, posebno mladih, LGBTIQ osoba je dovoljno ohrabren da živi svoj život ne skrivajući seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Ove godine osnovana je i aktivno radi prva organizacija za zaštitu ljudskih prava transosoba Spektra.LGBTIQ zajednica raste i razvija se i LGBTIQ pokret je sve jači i vidljiviji.

Međutim, ostvareni pomaci nisu dovoljni i nisu na nivou pomaka koji obezbjeđuju slobodan život većini LGBTIQ osoba u svako vrijeme i na svakom mjestu. Sve dok svako od nas ne bude slobodan da izrazi svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet u bilo koje vrijeme na bilo kom mjestu u našoj zemlji, a da pri tome ne mora da brine da će zbog toga završiti razbijene glave, biti odbačen od porodice, ostati bez posla, biti izvrnut ruglu i podsmijehu, mi nećemo biti slobodni ljudi. I dalje smo u situaciji da se svake godine dogodi po nekoliko ozbiljnih fizičkih napada, nasilje na internetu i u komentarima na društvenim mrežama je i dalje veliki problem, mnoge LGBTIQ osobe su i dalje suočene sa neprihvatanjem od strane porodica i primorane da se kriju. Neke osobe koje pretrpe napade tokom prethodnih godina odlučile su se na to da napuste zemlju. Jedna osoba ove godine.

Sistem je unaprijeđen ali stalno zakazuje u pogledu adekvatnog procesuiranja slučajeva nasilja počinjenog nad LGBTIQ osobama. Ovdje je odgovornost prije svega na tužilaštvu koje nekvalifikuje slučajeve napada kao krivična djela počinjena iz mržnje, te sudovima koji to ne uzimaju kao otežavajuću okolnost prilikom izricanja kazne onima koji čine nasilje. Samim tim za posljedicu imamo situaciju da je u praksi napad nad LGBTIQ osobama tertiran isto kao kafanska tuča. Mi ponavljamo da to nije i ne može biti isto.

MONITOR: IZ LGBT Foruma Progres su najavili da neće učestvovati u Paradi jer smatraju da je potreban protest, a ne šetnja. Oni ističu da institucije malo rade na podršci i promociji prava LGBTIQ osoba. Kakav je Vaš stav o ovome?
KALEZIĆ: Jubilarni peti Montenegro prajd koncipiran je kao ovogodišnji najglasniji javni protest protiv nasilja u našem društvu i proteći će u znaku protesta više društvenih grupa protiv sveprisutnog nasilja.

S obzirom na to da implementacija Strategije za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ osoba zaostaje na mnogim poljima, te da institucije moraju raditi mnogo više na unapređenju našeg položaja i ozbiljnije se baviti aktivnostima koje je sama Vlada usvojila, Organizacioni odbor prajda ove godine ima više zahtjeva prema Vladi i institucijama sistema.

Zahtijevamo punu implementaciju svih aktivnosti Strategije, adekvatnu implementaciju svih usvojenih zakona kojima se štite osnovna ljudska prava LGBTIQ osoba, nastavak aktivnosti na unapređenju položaja LGBTIQ osoba u svim lokalnim zajednicama širom Crne Gore, kao i usvajanje novih zakonskih rješenja koja će osigurati i zaokružiti našu pravnu jednakost.

Jedan od glavnih zahtjeva odnosi se i na tužilaštvo koje je pozvano da prestane da bježi od kvalifikovanja slučajeva napada, prebijanja, ucjenjivanja i ostalih krivičnih djela počinjenih nad LGBTIQ osobama, kao djela počinjenih iz mržnje prema nama. Izostanak adekvatnog kvalifikovanja krivičnih djela koja nasilnici čine nad lezbejkama, gejevima, biseksualnim, trans, inter i kvir osobama, šalje poruku nasilnicima da će za nasilje koje čine nad nama biti manje kažnjeni, te da je u određenoj mjeri to prihvatljivo. Vrijeme je da tužilaštvo shvati da nas ljudi tuku iz mržnje i da slučaj nasilja nad nama ne smije biti kvalifikovan jednako kao slučaj kafanske tuče koja se dogodila zbog previše popijenog alkohola. To nije i ne može biti isto.

Ovogodišnji zahtjevi usmjereni su i na građane od kojih zahtijevamo da razmisle o svom odnosu prema svima koji su slabiji i kojima treba podrška.

U subotu ćemo ponosno zajedno dići glas za sve one koji ćute i trpe jer ne mogu ili nisu dovoljno jaki da se suprotstave.

MONITOR: Koji su budući planovi Vaše organizacije?Šta je neophodno popraviti u sistemu da bi položaj LGBTIQ osoba bio poboljšan?
KALEZIĆ: Nastavićemo da radimo na izgradnji LGBTIQ zajednice i direktnom radu sa LGBTIQ osobama koji se kontinuirano odvija od našeg osnivanja u novembru 2012. godine. Što se samog sistema tiče, potrebno je zaokružiti pravnu jednakost usvajanjem adekvatnog zakona o registrovanom partnerstvu, zakona o rodnom identitetu te implementaciji svih aktivnosti predviđenih Strategijom za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ osoba. Posebno je značajno i potrebno adekvatno kvalifikovati i procesuirati sve slučajeve nasilja i druge incidente motivisane seksualnom orijentacijom ili rodnim identitetom. Cijeli sistem mora pokazivati iskrenu i javnu podršku LGBTIQ osobama kako bi se krug onih koji nas prihvataju širio, te mi bili u mogućnosti da budemo prihvaćeni i da živimo živote dostojne čovjeka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo