Povežite se sa nama

INTERVJU

DANIJEL KALEZIĆ, PREDSJEDNIK UO KVIR MONTENEGRO: Dići glas za one koji ćute i trpe

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako teku pripreme za ovogodišnju Paradu ponosa i koje su promjene u odnosu na prethodne? Koga očekujete sve na Paradi, prije svega iz državnih institucija?
KALEZIĆ: Sve je spremno za održavanje Prajda i zadovoljan sam što ove godine u samoj njegovoj pripremi direktno učestvuje oko 50 LGBTIQ osoba sa svojim članovima porodica i prijatelja, uz jako veliki broj LGBTIQ osoba koje daju podršku organizaciji. Zadovoljni smo kako se cijeli program Neđelje ponosa odvija i radujemo se pozitivnim komentarima iz LGBTIQ zajednice u odnosu na sve aktivnosti.

Najznačajnije promjene u odnosu na prethodne godine je značajno povećan broj LGBTIQ osoba koje su se autovale tokom prajd kampanje, visoka podrška članova porodica koji su stali u odbranu ljudskih prava svojih LGBTIQ članova, te podrška javnih ličnosti koje su učestvovale u kampanji za Prajd. Značajno je veća i podrška javnosti našim ljudskim pravima. Takva atmosfera uoči samog prajda nije nešto na što smo navikli do sada i potvrda je da se promjene polako dešavaju.

Što se tiče državnih institucija Organizacioni odbor očekuje sve one visoke predstavnike/ce institucija koji/e iskreno žele da podrže borbu protiv nasilja i ljudska prava LGBTIQ osoba.Ove godine Organizacioni odbor je odlučio da nikome od predstavnika/ca Vlade, institucija i bilo koje političke partije ne šalje poseban poziv za učešće na prajdu. Mi želimo da vidimo kolika je stvarna i iskrena podrška.

MONITOR: Ima li pomaka u položaju LGBTIQ populacije posljednjih godina? Da li je smanjen broj napada, odlazaka iz zemlje i da li su reakcije nadležnih adekvatnije?
KALEZIĆ: Pomaka i tekako ima. Prajdovi se odvijaju mirno bez incidenata već tri godine sa sve manjom policijskom zaštitom. Ima sve više javno vidljivih LGBTIQ osoba, pa čak i majki, braće i sestara koji javno podržavaju svoje LGBTIQ članove. Sve veći broj, posebno mladih, LGBTIQ osoba je dovoljno ohrabren da živi svoj život ne skrivajući seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Ove godine osnovana je i aktivno radi prva organizacija za zaštitu ljudskih prava transosoba Spektra.LGBTIQ zajednica raste i razvija se i LGBTIQ pokret je sve jači i vidljiviji.

Međutim, ostvareni pomaci nisu dovoljni i nisu na nivou pomaka koji obezbjeđuju slobodan život većini LGBTIQ osoba u svako vrijeme i na svakom mjestu. Sve dok svako od nas ne bude slobodan da izrazi svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet u bilo koje vrijeme na bilo kom mjestu u našoj zemlji, a da pri tome ne mora da brine da će zbog toga završiti razbijene glave, biti odbačen od porodice, ostati bez posla, biti izvrnut ruglu i podsmijehu, mi nećemo biti slobodni ljudi. I dalje smo u situaciji da se svake godine dogodi po nekoliko ozbiljnih fizičkih napada, nasilje na internetu i u komentarima na društvenim mrežama je i dalje veliki problem, mnoge LGBTIQ osobe su i dalje suočene sa neprihvatanjem od strane porodica i primorane da se kriju. Neke osobe koje pretrpe napade tokom prethodnih godina odlučile su se na to da napuste zemlju. Jedna osoba ove godine.

Sistem je unaprijeđen ali stalno zakazuje u pogledu adekvatnog procesuiranja slučajeva nasilja počinjenog nad LGBTIQ osobama. Ovdje je odgovornost prije svega na tužilaštvu koje nekvalifikuje slučajeve napada kao krivična djela počinjena iz mržnje, te sudovima koji to ne uzimaju kao otežavajuću okolnost prilikom izricanja kazne onima koji čine nasilje. Samim tim za posljedicu imamo situaciju da je u praksi napad nad LGBTIQ osobama tertiran isto kao kafanska tuča. Mi ponavljamo da to nije i ne može biti isto.

MONITOR: IZ LGBT Foruma Progres su najavili da neće učestvovati u Paradi jer smatraju da je potreban protest, a ne šetnja. Oni ističu da institucije malo rade na podršci i promociji prava LGBTIQ osoba. Kakav je Vaš stav o ovome?
KALEZIĆ: Jubilarni peti Montenegro prajd koncipiran je kao ovogodišnji najglasniji javni protest protiv nasilja u našem društvu i proteći će u znaku protesta više društvenih grupa protiv sveprisutnog nasilja.

S obzirom na to da implementacija Strategije za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ osoba zaostaje na mnogim poljima, te da institucije moraju raditi mnogo više na unapređenju našeg položaja i ozbiljnije se baviti aktivnostima koje je sama Vlada usvojila, Organizacioni odbor prajda ove godine ima više zahtjeva prema Vladi i institucijama sistema.

Zahtijevamo punu implementaciju svih aktivnosti Strategije, adekvatnu implementaciju svih usvojenih zakona kojima se štite osnovna ljudska prava LGBTIQ osoba, nastavak aktivnosti na unapređenju položaja LGBTIQ osoba u svim lokalnim zajednicama širom Crne Gore, kao i usvajanje novih zakonskih rješenja koja će osigurati i zaokružiti našu pravnu jednakost.

Jedan od glavnih zahtjeva odnosi se i na tužilaštvo koje je pozvano da prestane da bježi od kvalifikovanja slučajeva napada, prebijanja, ucjenjivanja i ostalih krivičnih djela počinjenih nad LGBTIQ osobama, kao djela počinjenih iz mržnje prema nama. Izostanak adekvatnog kvalifikovanja krivičnih djela koja nasilnici čine nad lezbejkama, gejevima, biseksualnim, trans, inter i kvir osobama, šalje poruku nasilnicima da će za nasilje koje čine nad nama biti manje kažnjeni, te da je u određenoj mjeri to prihvatljivo. Vrijeme je da tužilaštvo shvati da nas ljudi tuku iz mržnje i da slučaj nasilja nad nama ne smije biti kvalifikovan jednako kao slučaj kafanske tuče koja se dogodila zbog previše popijenog alkohola. To nije i ne može biti isto.

Ovogodišnji zahtjevi usmjereni su i na građane od kojih zahtijevamo da razmisle o svom odnosu prema svima koji su slabiji i kojima treba podrška.

U subotu ćemo ponosno zajedno dići glas za sve one koji ćute i trpe jer ne mogu ili nisu dovoljno jaki da se suprotstave.

MONITOR: Koji su budući planovi Vaše organizacije?Šta je neophodno popraviti u sistemu da bi položaj LGBTIQ osoba bio poboljšan?
KALEZIĆ: Nastavićemo da radimo na izgradnji LGBTIQ zajednice i direktnom radu sa LGBTIQ osobama koji se kontinuirano odvija od našeg osnivanja u novembru 2012. godine. Što se samog sistema tiče, potrebno je zaokružiti pravnu jednakost usvajanjem adekvatnog zakona o registrovanom partnerstvu, zakona o rodnom identitetu te implementaciji svih aktivnosti predviđenih Strategijom za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ osoba. Posebno je značajno i potrebno adekvatno kvalifikovati i procesuirati sve slučajeve nasilja i druge incidente motivisane seksualnom orijentacijom ili rodnim identitetom. Cijeli sistem mora pokazivati iskrenu i javnu podršku LGBTIQ osobama kako bi se krug onih koji nas prihvataju širio, te mi bili u mogućnosti da budemo prihvaćeni i da živimo živote dostojne čovjeka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo