Povežite se sa nama

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Zatupanje majki u Strazburu je moj doprinos otporu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Zastupaćete majke besplatno u Strazburu. Kakav će po vama biti ishod ovog slučaja? Sta ćete reći sudu u Strazburu?
MINIĆ: Zgrožen nemoralom političkih elita koje su se u predizborno vrijeme poigrali sa ovim ženama, a svjestan njihove nezavidne materijalne situacije, na predlog prof. dr Đorđija Blažića, prihvatio sam da pred Sudom u Strazburu zastupam žene koje budu uporne da se za svoje pravo bore do kraja. To je moj doprinos otporu i istrajnosti u nemirenju sa ambijentom apatije i neslobode.

Praksa Evropskog suda za ljudska prava daje državama potpisnicama najšira prava za miješanje u stečena prava upravo u oblastima penzijskog osiguranja i socijalnih davanja. Sud će intervenciju države cijeniti u granicama ispitivanja ispunjenosti tri kriterijuma: legaliteta miješanja, legitimnosti cilja miješanja i srazmjernosti miješanja u odnosu na cilj koji se želi postići tim miješanjem. S obzirom da je država ekonomski iscrpljena i u teškoj finansijskoj krizi, nije teško zaključiti da je najteže napadati legitimitet cilja zaustavljanja ekonomsko-finansijskog sunovrata države. Legalitet (zakonitost) preduzetih mjera države za postizanje tog cilja se može napadati ali će glavni argumenti oštećenih majki biti elaborirani u dijelu kriterijuma nesrazmjernosti miješanja sa ciljem koji se želi postići i diskriminatorski odnos države prema ,,majkama 3+” u tom miješanju.

Iskustvo me uči da kao zastupnik ne pravim prognoze ishoda ali garantujem da će majke biti zastupane po najvišim standardima uspostavljenim u ovoj vrsti postupaka. Sigurno je da će elaboracija slučaja biti trajni dokaz nemorala crnogorske zakonodavne i izvršne vlasti u funkciji partitokratije koja je na sceni.

MONITOR: Zašto?
MINIĆ: Partijski vojnici u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti su svjesno i neodgovorno zaobišli sve relevantne činjenice u procesu predlaganja i donošenja Zakona, vodeći se isključivo partijskim interesima u predstojećim parlamentarnim izborima. Ni nakon usvajanja Zakona vlast nije inicirala odlaganje njegove primjene do ocjene ustavnosti, što bi svaka odgovorna vlast učinila da se ne poigrava sa sudbinama porodica tih majki. Još teže pada što to, po službenoj dužnosti, nije učinio ni Ustavni sud Crne Gore u okolnostima očigledne zloupotrebe od strane neodgovorne zakonodavne i izvršne vlasti. Zbog odsustva minimuma etike, država bi trebalo da snese konsekvence. Ipak, naš fokus će biti na činjenicama procesnopravne i materijalnopravne prirode, zaključno sa ukidanjem stečenog prava, što Evropski sud za ljudska prava izričito zabranjuje.

MONITOR: Šta gubitak sporova pred tim sudom znači za državu?
MINIĆ: Po riječima ministra pravde, g. Pažina, ,,presude Evropskog suda za ljudska prava nijesu nikada na štetu države, već da je svaka presuda putokaz državi”. Zaključujem, da te presude, kao i brojnija i skuplja tzv. ,,prijateljska poravnanja” pred Sudom, jedino ali redovno predstavljaju štetu za društvo i građane koji plaćaju visoku cijenu što partitokratska nesposobna država neće, dok ne zabasa, na vrijeme da uoči ,,putokaze” koje je ESLJP postavio pokazujući drugima put kojim se treba ići u zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ne bi to bio prvi proces koji je Crna Gora pred Strazburom izgubila. Ni poslednji.

Jedan sam od malog broja advokata kome je država isplatila (najviši) novčani iznos zbog istovjetnog pokušaja da mi oduzme stečeno pravo na penziju uporedo sa obavljanjem advokatske djelatnosti. Iz tih nekoliko predmeta država neće da nauči pravnu azbuku – da ne može ukidati stečena prava. Gubiće, kao i svaki loš đak, dok ne savlada azbuku koju odnarođena partitokratija ne razumije.

MONITOR: Prošle sedmice održan je protest majki. Solidarnost opet izostaje. Koliko je još onih u društvu koji su diskriminisani i koji bi mogli na Strazbur?
MINIĆ: Broj onih koji se smatraju oštećenima ovim pravnim vratolomijama države se mjeri hiljadama. Broj onih koji namjeravaju da se obrate sudu u Strazburu znatno je manji. Još manji broj je onih među njima koje su spremne javno dići glas nemirenja i protivljenja. Daleko najmanji broj je onih koje su spremne i istrajne u javnom protestu. Samo površnim poznavanjem katastrofalnog (stručnog i moralnog) stanja u sve tri grane vlasti može se naslutiti uznemirujući podatak o enormnom broju svakodnevno diskriminisanih građana pred crnogorskim organima i sudovima.

I do sada je bila složena i skupa procedura zaštite prava i sloboda za veliki dio građana. Međutim, nakon ljetošnjeg državnog udara u vidu izmjena Zakona o parničnom postupku dostupnost građanima sredstava zaštite svedena je na puku formalnost osim za dobro situirane dobitnike tranzicije. Tim izmjenama ZPP-a je građanima nametnuta obaveza da, u slučaju gubitka spora protiv države, isplate troškove zastupanja države od strane Zaštitnika pravnih interesa države (kojeg građani za to plaćaju) kao da je državu zastupao advokat?!

Kada se zna da sudovi slijepo slijede neformalnu direktivu partija izvršne vlasti da maksimalno demotivišu utuženje države, da ministarstva kao drugostepeni organi ne ukidaju nezakonita rješenja svojih prvostepenih upravnih organa, da je Ustavni sud Crne Gore takav kakav je, iluzorno je očekivati da će građanin dobiti spor unutar domaćeg pravnog sistema. Ako se zna da postupak u Strazburu traje u prosjeku 6 godina, nije teško zaključiti da bi većina crnogorskih porodica bila potpuno finansijski iscrpljena prije nego što dočeka presudu Suda u Strazburu čak i kada je ona pozitivna.

MONITOR: Zašto ćutimo kao društvo?
MINIĆ: Razlozi su brojni i raznovrsni. Njihova elaboracija zahtijeva više prostora i vremena. Ja bih ovdje izdvojio neslobodu građanina kao jedan od glavnih i vidljivih. Materijalno iscrpljen čovjek ne može biti slobodan čovjek, borac za opšte vrijednosti. Siromašno društvo, bez srednje klase nikada neće postati građansko društvo slobodnih pojedinaca. Još je iluzornije to očekivati u partitokratskom društvu, kakvo je crnogorsko, u kojem sve političke elite, bez izuzetka, javnom interesu pretpostavljaju svoje partikularne partijske interese, slobodnom građaninu pretpostavljaju lojalnog člana, materijalno i duhovno siromašnog. Takvo partitokratsko društvo, umjesto države koja promoviše i štiti javni inters, prava i slobode njenih građana, ima državu-nakazu koja je ključna prepreka svakom progresu. I takvo društvo ćuti. Do pucanja.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo