Povežite se sa nama

INTERVJU

PRANJE PARA: I Šarić nevin, Knežević na tapetu

Objavljeno prije

na

Je l’ u redu Duško?

Ovako je, prije nekih pet godina, sudija Višeg suda u Bijelom Polju Šefkija Đešević provjeravao da li je optuženi Duško Šarić saglasan sa načinom na koji on vodi proces protiv njega i Jovice Lončara.

Šarić i Lončar optuženi su početkom 2011. godine. Specijalna tužiteljica za organizovani kriminal i ratne zločine, Đurđina Đina Ivanović optužila je mlađeg Šarića za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i neovlašćenu prizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga. Šarić i Lončar optuženi su i za krivično djelo pranje novca (oko 20 miliona eura).

Tri puta je sudsko vijeće Šefkije Đeševića donosilo osuđujuću presudu. Tri puta je padala na Apelacionom sudu.

Prvo se ispostavilo da su specijalna tužiteljica Ivanović i njen pomoćnik Milisav Veličković Šariću na teret stavili krivično djelo (stvaranje kriminalne organizacije) koje nije postojalo u vrijeme navodnog izvršenja.

Apelacioni sud je ukazao da stvaranje kriminalne organizacije postoji kao krivično djelo od 2010, dok se optužbom protiv Duška Šarića navodi da je on to djelo izvršio u periodu oktobar 2007. godine do maja 2009. Jedan od osnovnih principa krivičnog prava je da se krivični zakon ne može retroaktivno primijeniti, osim kada je povoljniji za učinioca krivičnog djela. U crnogorskom Specijalnom tužilaštvu nijesu znali za to? Možda.

,,Neodrživ je zaključak Apelacionog suda da je Duško Šarić morao biti oslobođen, zato što je optužen zbog krivičnog djela koje po zakonu nije krivično i to nije bilo ključno pitanje kojim se trebao baviti Apelacioni sud, već da li je bilo dokaza da je optuženi Duško Šarić izvršio krivično djelo koje je činjenično opisano optužnicom ili nije”, piše u izvještaju tadašenjeg Vrhovnog državnog tužioca Ranke Čarapić za 2012.

Niko se nije bavio banalnom činjenicom da bi možda sve bilo drugačije samo da su se u Tužilaštvu „dosjetili” i Šarića optužili za krivično djelo izvršeno na organizovan način. Podrazumijeva se da niko iz Tužilaštva nije odgovorao za propust koji je promakao Višem sudu ali ga je uočio Apelacioni sud.

I druga, osuđujuća, presuda Šariću i Lončaru ponovo pada na Apelacionom sudu. I pored pregršt dokaza, pored ostalog i snimaka telefonskih razgovora braće Duška i Darka Šarića o velikim gubicima nakon što je policija u Italiji zaplijenila pošiljku od 250 kilograma kokaina. Prepričano, Apelacioni sud je sudiji Đeševiću spočitao da u presudi nije na zakonit način opisao biće krivičnog djela. Umjesto toga je, izgleda, prepisao dio optužnice. „U presudi se navodi identična radnja koju je specijalni tužilac stavio na teret Šariću i koja se ne odnosi na neovlašćenu proizvodnju, preradu, prodaju… niti bio koji drugi način stavljanja u promet opojne droge, a kako je to definisano u Krivičnom zakoniku”.

Potom je Apelacioni sud poništio i treću, osuđujuću presudu istog sudskog vijeća Višeg suda u Bijelom Polju. Samostalno je presudio da Darko Šarić i Jovica Lončar nijesu krivi ni za treće krivično djelo koje im je stavljano na teret – pranje para.

Dakle, u redu je.

Kao što je, godinu dana ranije, bilo redu da su Safet, Mersudin i Amina Kalić pravosnažno oslobođeni optužbi za pranje novca, u postupku koji je veoma ličio na već opisano suđenje Šariću i Lončaru. Možda se najveća osobenost tog slučaja ogleda u činjenici da je njihovu nevinost uvidjelo još sudsko vijeće Višeg suda u Bijelom Polju kojim je predsjedavao sudija Vidomir Bošković.

Advokat odbrane Borivoje Borović pohvalio se kako su tokom postupka pružili dokaze da sporni novac (8,5 miliona eura) nije stečen kriminalnim već legalnim privrednim aktivnostima. „Dokazali smo da su prodavali imovinu, da su imali državne kredite, čak smo dokazali da je Vlada Crne Gore dodijelila Kalićima kredit svojevremeno od 300.00 eura i da ga je potpisao budući premijer Igor Lukšić”, kazao je Borović. Vlast je ćutala.

Tako je Crna Gora zvanično legalizovala biznise porodica Kalić i Šarić. Preostaje da se utvrdi i iz budžeta isplati iznos materijalne i nematerijalne štete koju su trpjeli (nepravedno) optuženi. Hm, biznismeni.

Je l’ u redu Duško?

U sedmici kada su Duško Šarić i Jovica Lončar postali za korak bliži zvaničnoj potvrdi da nijesu kršili zakon, švercovali narkotike i prali novac, država je krenula u novi pohod na sumnjiva lica. Ili je, nanovo, pokrenut postupak za izadavanje potvrde o nevinosti?

Specijalno državno tužilaštvo uhapsilo je šest zaposlenih Atlas grupe Duška Kneževića. Privedeni se sumnjiče da su prali novac kao članovi kriminalne grupe koju je formirala još neimenovana osoba. Iz postupka koji prati oznaka tajnosti (svi postupci Specijalnog tužilaštva su tajni) procurilo je da su službenici Atlas grupe u eure konvertovali dolare koji su, preko jedne kiparske banke, legli na njihove račune u Atlas banci. Svakome po 16 hiljada, ili 106 hiljada ukupno.

„Sumnja u pranje novca postoji kada se novac stavlja na račun i uvodi u bankarske tokove, a ne kada je došao iz jedne banke u drugu”, kazao je Aleksandar Đurišić, advokat dvoje od šestoro osumnjičenih. „Krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije podrazumijeva jasan plan sa jasnim ulogama, a krivično djelo pranje novca jasno saznanje da je porijeklo novca iz kriminalnih aktivnosti, kao što su trgovina drogom, oružjem,prostitucija, finansiranje terorizma…”, navodi Đurišić.

Duško Knežević tvrdi da je sporni novac njegov – legalno zarađen u inostranstvu. Zašto je uplaćivan na račune ljudi kojima ne pripada – nije objašnjavao. „To su moji zaposleni i ja stojim iza njih. Čak i ako ima bilo kakvih elemenata krivičnog djela, a uvjeren sam da nema, ja sam taj koji je spreman da odgovara”, kazao je Knežević u obraćanju javnosti. ,,Ako nekoga morate da privodite zbog toga, ja vam stojim na raspolaganju čim se oporavim od operacije, obavljene nedavno u Beogradu”.

Koji dan kasnije, Knežević je proširio odbranu. „Svjestan sam da bodem oči kao neko ko ima tijesne međunardone konekcije, kao i zbog glasina da me zanima uključivanje u politiku”. Demantujući „gluposti” o političkom angažmanu (politiku je kao krivca za svoj usud imenovao i Darko Šarić – vidjeti antrfile) podsjetio je na svoj patriotizam: „Dobro je poznato koliko sam investitora povezao sa Crnom Gorom i radio na njenoj promociji. Sve to sam iz svog džepa finansirao”. Nije pominjao dugove prema zaposlenima. U nekadašnjoj Atlas televiziji, recimo.

Biznismen Knežević, još nije pominjao veze sa međunarodnim i ovdašnjim establišmentom. Gostovanje Bila Klintona u Budvi, u njegovoj organizaciji i, valjda, na njegov račun. Ili poslovnu turneju od prije desetak godina koja je njega i tadašnjeg poslanika i novopečenog biznismena Mila Đukanovića vodila preko Dubaija i Jugoistoka Azije do Londona. Gdje je, u jednoj njemu bliskoj banci, realizovan jedan do danas sporan kredit. Pomoću koga je Đukanović ozvaničio status milionera.

Knežević ponavlja: „Odmah sam saopštio da su moji zaposleni novac koji pripada meni i za koji ja u svakom momentu imam dokaze odakle mi je, po mom nalogu, konvertovali u eure”. Tužiteljka Lidija Vukčević je na potezu.

Tužilaštovo nema „nijedan slučaj korupcije na visokom nivou ili slučaj organizovanog kriminala koju su uspjeli da procesuiraju, dokažu u postupku pred sudom i da obezbijede osuđujuću presudu i oduzimanje imovine stečene kriminalom”, ističe Veselin Radulović, advokat NVO MANS. Uz upozorenje: „Neprihvatljiva je dosadašnja praksa po kojoj su svi propusti u crnogorskom pravosuđu, bilo da su slučajni ili namjerni, ostajali bez ikakve reakcije i bez pokušaja utvrđivanja odgovornosti bilo koje vrste”.

On postavlja pitanje: Da li je neznanje razlog što izostaju osuđujuće presude za organizovani kriminal ili je pravosuđe pod kontrolom organizovanog kriminala, pa greške u ovakvim predmetima pravi namjerno? Nažalost, na njega još nema valjanog odgovora.

Je l’ u redu Duško?

Pad „ozbiljnih predmeta” zabrinuo je i premijera Duška Markovića. Najavio je da će, nakon pravosnažnosti tih presuda biti utvrđeno da li su za neuspjeh pravosuđa krivi Viši ili Apelacioni sud. Ta najava je izrečena u aprilu 2013. kada se Marković kao ministar pravde u vladi Mila Đukanovića zalagao za otvaranje pregovara o poglavljima 23 i 24. Premijer danas ima prečih briga. Traži petlju.

Odgovor na pitanje da li naše tužilaštvo i pravosuđe za najteže zločine optužuju nevine ljude, ili ne umiju da dokažu krivicu počiniteljima (odbacimo makar za tren pretpostavku da ti predmeti padaju nečijom namjerom) obećali su VDT Ivica Stanković i Vrhovni specijalni tužilac Milivoje Katnić. U septembru prošle godine.

Nakon što je oslobađajuća presuda porodici Kalić postala pravosnažna, iz Katnićevog kabineta stigla je najava: „Odluka nadležnog suda se u Specijalnom državnom tužilaštvu analizira, nakon čega će SDT donijeti odluku o pravcima daljeg postupanja”. Onda su došli izbori. Državni udar i talik crnogorski. Prioriteti su se promijenili.

Duško, saberi pa da platimo?

Lopov, diler i patriota

Koliko je, i da li je, na oslobađajuću presudu Dušku Šariću i Jovici Lončaru uticala tvrdnja Darka Šarića „balkanskog narkobosa” kome se sudi u Beogradu, a koji tvrdi da je bio u dobrim vezama sa državnim vrhom Srbije i Crne Gore. Njegov nekadašnji advokat Radovan Štrbac (takođe optužen za pranje novca) u sudnici tvrdi da je Šarić „poznavao i finansijski i politički vrh obje države”.

Darko Šarić u svojoj odbrani iznosi novu dimenziju operacije Balkanski ratnik.

„Deo javnosti ovde ne zna da je ovo cirkus bivše vlasti (Srbije – prim. Monitora) protiv Crne Gore”, pripovjeda čovjek koji je javnosti postao poznat kada je iz magacina prodavnice u pljevaljskom zaseoku ukrao suhomesnate proizvode (drugi kažu tek koju godnu kasnije, kad je opljačkao kuću lokalnog krojača). Kako god, ne krije patriotizam. „Ovo je montirani politički proces. Htjeli su da svjedočim protiv Crne Gore, ali ja neću biti zaštićeni svedok. Sve tajne koje Darko Šarić ima odnijeće sa sobom u grob.”

Darko Šarić se, na vrhuncu moći, odrekao crnogorskog državljanstva. Kad je pokušao da ga povrati, bilo je kasno. I pored najbolje volje moćnih prijatelja iz Podgorice.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo