Povežite se sa nama

INTERVJU

PRANJE PARA: I Šarić nevin, Knežević na tapetu

Objavljeno prije

na

Je l’ u redu Duško?

Ovako je, prije nekih pet godina, sudija Višeg suda u Bijelom Polju Šefkija Đešević provjeravao da li je optuženi Duško Šarić saglasan sa načinom na koji on vodi proces protiv njega i Jovice Lončara.

Šarić i Lončar optuženi su početkom 2011. godine. Specijalna tužiteljica za organizovani kriminal i ratne zločine, Đurđina Đina Ivanović optužila je mlađeg Šarića za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i neovlašćenu prizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga. Šarić i Lončar optuženi su i za krivično djelo pranje novca (oko 20 miliona eura).

Tri puta je sudsko vijeće Šefkije Đeševića donosilo osuđujuću presudu. Tri puta je padala na Apelacionom sudu.

Prvo se ispostavilo da su specijalna tužiteljica Ivanović i njen pomoćnik Milisav Veličković Šariću na teret stavili krivično djelo (stvaranje kriminalne organizacije) koje nije postojalo u vrijeme navodnog izvršenja.

Apelacioni sud je ukazao da stvaranje kriminalne organizacije postoji kao krivično djelo od 2010, dok se optužbom protiv Duška Šarića navodi da je on to djelo izvršio u periodu oktobar 2007. godine do maja 2009. Jedan od osnovnih principa krivičnog prava je da se krivični zakon ne može retroaktivno primijeniti, osim kada je povoljniji za učinioca krivičnog djela. U crnogorskom Specijalnom tužilaštvu nijesu znali za to? Možda.

,,Neodrživ je zaključak Apelacionog suda da je Duško Šarić morao biti oslobođen, zato što je optužen zbog krivičnog djela koje po zakonu nije krivično i to nije bilo ključno pitanje kojim se trebao baviti Apelacioni sud, već da li je bilo dokaza da je optuženi Duško Šarić izvršio krivično djelo koje je činjenično opisano optužnicom ili nije”, piše u izvještaju tadašenjeg Vrhovnog državnog tužioca Ranke Čarapić za 2012.

Niko se nije bavio banalnom činjenicom da bi možda sve bilo drugačije samo da su se u Tužilaštvu „dosjetili” i Šarića optužili za krivično djelo izvršeno na organizovan način. Podrazumijeva se da niko iz Tužilaštva nije odgovorao za propust koji je promakao Višem sudu ali ga je uočio Apelacioni sud.

I druga, osuđujuća, presuda Šariću i Lončaru ponovo pada na Apelacionom sudu. I pored pregršt dokaza, pored ostalog i snimaka telefonskih razgovora braće Duška i Darka Šarića o velikim gubicima nakon što je policija u Italiji zaplijenila pošiljku od 250 kilograma kokaina. Prepričano, Apelacioni sud je sudiji Đeševiću spočitao da u presudi nije na zakonit način opisao biće krivičnog djela. Umjesto toga je, izgleda, prepisao dio optužnice. „U presudi se navodi identična radnja koju je specijalni tužilac stavio na teret Šariću i koja se ne odnosi na neovlašćenu proizvodnju, preradu, prodaju… niti bio koji drugi način stavljanja u promet opojne droge, a kako je to definisano u Krivičnom zakoniku”.

Potom je Apelacioni sud poništio i treću, osuđujuću presudu istog sudskog vijeća Višeg suda u Bijelom Polju. Samostalno je presudio da Darko Šarić i Jovica Lončar nijesu krivi ni za treće krivično djelo koje im je stavljano na teret – pranje para.

Dakle, u redu je.

Kao što je, godinu dana ranije, bilo redu da su Safet, Mersudin i Amina Kalić pravosnažno oslobođeni optužbi za pranje novca, u postupku koji je veoma ličio na već opisano suđenje Šariću i Lončaru. Možda se najveća osobenost tog slučaja ogleda u činjenici da je njihovu nevinost uvidjelo još sudsko vijeće Višeg suda u Bijelom Polju kojim je predsjedavao sudija Vidomir Bošković.

Advokat odbrane Borivoje Borović pohvalio se kako su tokom postupka pružili dokaze da sporni novac (8,5 miliona eura) nije stečen kriminalnim već legalnim privrednim aktivnostima. „Dokazali smo da su prodavali imovinu, da su imali državne kredite, čak smo dokazali da je Vlada Crne Gore dodijelila Kalićima kredit svojevremeno od 300.00 eura i da ga je potpisao budući premijer Igor Lukšić”, kazao je Borović. Vlast je ćutala.

Tako je Crna Gora zvanično legalizovala biznise porodica Kalić i Šarić. Preostaje da se utvrdi i iz budžeta isplati iznos materijalne i nematerijalne štete koju su trpjeli (nepravedno) optuženi. Hm, biznismeni.

Je l’ u redu Duško?

U sedmici kada su Duško Šarić i Jovica Lončar postali za korak bliži zvaničnoj potvrdi da nijesu kršili zakon, švercovali narkotike i prali novac, država je krenula u novi pohod na sumnjiva lica. Ili je, nanovo, pokrenut postupak za izadavanje potvrde o nevinosti?

Specijalno državno tužilaštvo uhapsilo je šest zaposlenih Atlas grupe Duška Kneževića. Privedeni se sumnjiče da su prali novac kao članovi kriminalne grupe koju je formirala još neimenovana osoba. Iz postupka koji prati oznaka tajnosti (svi postupci Specijalnog tužilaštva su tajni) procurilo je da su službenici Atlas grupe u eure konvertovali dolare koji su, preko jedne kiparske banke, legli na njihove račune u Atlas banci. Svakome po 16 hiljada, ili 106 hiljada ukupno.

„Sumnja u pranje novca postoji kada se novac stavlja na račun i uvodi u bankarske tokove, a ne kada je došao iz jedne banke u drugu”, kazao je Aleksandar Đurišić, advokat dvoje od šestoro osumnjičenih. „Krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije podrazumijeva jasan plan sa jasnim ulogama, a krivično djelo pranje novca jasno saznanje da je porijeklo novca iz kriminalnih aktivnosti, kao što su trgovina drogom, oružjem,prostitucija, finansiranje terorizma…”, navodi Đurišić.

Duško Knežević tvrdi da je sporni novac njegov – legalno zarađen u inostranstvu. Zašto je uplaćivan na račune ljudi kojima ne pripada – nije objašnjavao. „To su moji zaposleni i ja stojim iza njih. Čak i ako ima bilo kakvih elemenata krivičnog djela, a uvjeren sam da nema, ja sam taj koji je spreman da odgovara”, kazao je Knežević u obraćanju javnosti. ,,Ako nekoga morate da privodite zbog toga, ja vam stojim na raspolaganju čim se oporavim od operacije, obavljene nedavno u Beogradu”.

Koji dan kasnije, Knežević je proširio odbranu. „Svjestan sam da bodem oči kao neko ko ima tijesne međunardone konekcije, kao i zbog glasina da me zanima uključivanje u politiku”. Demantujući „gluposti” o političkom angažmanu (politiku je kao krivca za svoj usud imenovao i Darko Šarić – vidjeti antrfile) podsjetio je na svoj patriotizam: „Dobro je poznato koliko sam investitora povezao sa Crnom Gorom i radio na njenoj promociji. Sve to sam iz svog džepa finansirao”. Nije pominjao dugove prema zaposlenima. U nekadašnjoj Atlas televiziji, recimo.

Biznismen Knežević, još nije pominjao veze sa međunarodnim i ovdašnjim establišmentom. Gostovanje Bila Klintona u Budvi, u njegovoj organizaciji i, valjda, na njegov račun. Ili poslovnu turneju od prije desetak godina koja je njega i tadašnjeg poslanika i novopečenog biznismena Mila Đukanovića vodila preko Dubaija i Jugoistoka Azije do Londona. Gdje je, u jednoj njemu bliskoj banci, realizovan jedan do danas sporan kredit. Pomoću koga je Đukanović ozvaničio status milionera.

Knežević ponavlja: „Odmah sam saopštio da su moji zaposleni novac koji pripada meni i za koji ja u svakom momentu imam dokaze odakle mi je, po mom nalogu, konvertovali u eure”. Tužiteljka Lidija Vukčević je na potezu.

Tužilaštovo nema „nijedan slučaj korupcije na visokom nivou ili slučaj organizovanog kriminala koju su uspjeli da procesuiraju, dokažu u postupku pred sudom i da obezbijede osuđujuću presudu i oduzimanje imovine stečene kriminalom”, ističe Veselin Radulović, advokat NVO MANS. Uz upozorenje: „Neprihvatljiva je dosadašnja praksa po kojoj su svi propusti u crnogorskom pravosuđu, bilo da su slučajni ili namjerni, ostajali bez ikakve reakcije i bez pokušaja utvrđivanja odgovornosti bilo koje vrste”.

On postavlja pitanje: Da li je neznanje razlog što izostaju osuđujuće presude za organizovani kriminal ili je pravosuđe pod kontrolom organizovanog kriminala, pa greške u ovakvim predmetima pravi namjerno? Nažalost, na njega još nema valjanog odgovora.

Je l’ u redu Duško?

Pad „ozbiljnih predmeta” zabrinuo je i premijera Duška Markovića. Najavio je da će, nakon pravosnažnosti tih presuda biti utvrđeno da li su za neuspjeh pravosuđa krivi Viši ili Apelacioni sud. Ta najava je izrečena u aprilu 2013. kada se Marković kao ministar pravde u vladi Mila Đukanovića zalagao za otvaranje pregovara o poglavljima 23 i 24. Premijer danas ima prečih briga. Traži petlju.

Odgovor na pitanje da li naše tužilaštvo i pravosuđe za najteže zločine optužuju nevine ljude, ili ne umiju da dokažu krivicu počiniteljima (odbacimo makar za tren pretpostavku da ti predmeti padaju nečijom namjerom) obećali su VDT Ivica Stanković i Vrhovni specijalni tužilac Milivoje Katnić. U septembru prošle godine.

Nakon što je oslobađajuća presuda porodici Kalić postala pravosnažna, iz Katnićevog kabineta stigla je najava: „Odluka nadležnog suda se u Specijalnom državnom tužilaštvu analizira, nakon čega će SDT donijeti odluku o pravcima daljeg postupanja”. Onda su došli izbori. Državni udar i talik crnogorski. Prioriteti su se promijenili.

Duško, saberi pa da platimo?

Lopov, diler i patriota

Koliko je, i da li je, na oslobađajuću presudu Dušku Šariću i Jovici Lončaru uticala tvrdnja Darka Šarića „balkanskog narkobosa” kome se sudi u Beogradu, a koji tvrdi da je bio u dobrim vezama sa državnim vrhom Srbije i Crne Gore. Njegov nekadašnji advokat Radovan Štrbac (takođe optužen za pranje novca) u sudnici tvrdi da je Šarić „poznavao i finansijski i politički vrh obje države”.

Darko Šarić u svojoj odbrani iznosi novu dimenziju operacije Balkanski ratnik.

„Deo javnosti ovde ne zna da je ovo cirkus bivše vlasti (Srbije – prim. Monitora) protiv Crne Gore”, pripovjeda čovjek koji je javnosti postao poznat kada je iz magacina prodavnice u pljevaljskom zaseoku ukrao suhomesnate proizvode (drugi kažu tek koju godnu kasnije, kad je opljačkao kuću lokalnog krojača). Kako god, ne krije patriotizam. „Ovo je montirani politički proces. Htjeli su da svjedočim protiv Crne Gore, ali ja neću biti zaštićeni svedok. Sve tajne koje Darko Šarić ima odnijeće sa sobom u grob.”

Darko Šarić se, na vrhuncu moći, odrekao crnogorskog državljanstva. Kad je pokušao da ga povrati, bilo je kasno. I pored najbolje volje moćnih prijatelja iz Podgorice.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo