Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA FRANCA, SLIKARKA: Suština je u umjetnosti

Objavljeno prije

na

Slikarka Tea Franca rođena je 1989. u Beogradu. Završila je SLŠ Petar Lubarda na Cetinju, gdje je i diplomirala slikarstvo na Fakultetu Likovnih umjetnosti (2011). Do sada je samostalno izlagala u Berlinu, Podgorici, Cetinju i Bijelom Polju. Učestvovala je u brojnim umjetničkim projektima kao što su: street art, murali, gradski mozaik, humanitarne izložbe i kolonije, scenografija i dr.

MONITOR: Vaša izložba Essenz je postavljena početkom septembra u Berlinu. Kojim radovima ste se predstavili publici u njemačkoj prijestonici? Kakvi su utisci?
FRANCA: Izložba Essenz je nastala tokom 2017, publika je imala priliku da vidi sedamnaest slika, različitih formata, rađenih u tehnici ulje na platnu. Održana je u pretižnoj Berlin Blue Art Galeriji u centru grada u sklopu jedne od važnijih umjetničkih nedjelja u Berlinu. Izložbu je otvorio ambasador Crne Gore gospodin Ranko Vujačić, a organizaovana je pod pokroviteljstvom Centra za kulturu manjina Crne Gore. Naziv izložbe Essenz, je moja poruka. Suština je u umjetnosti. Publika je to prepoznala na izložbi i to je za mene važno.

Zadovoljna sam što se Essenz održala u Berlinu, gradu, koji slavi slikarstvo i umjetnost u svom ,,najluđem” i najljepšem obliku. Dio koncepta izložbe bio je upoznavanje sa umjetnikom, pa sam imala zanimljive interakcije sa publikom: kolegama, galeristima, likovnim kritičarima i ljubiteljima umjetnosti, ali i sa zalutalim grupama turista – tinejdžera, koji su pravili selfije sa mojim slikama kroz stakleni zid galerije. Umjetnička kritika je važna. Koliko je umjetnost važna, govore nam činjenice da su jedine informacije koje imamo o nekoj epohi ili civilizaciji, upravo u vidu različitih umjetničkih formi; slika, crtež, reljef ili skulptura, arhitektura, pisana riječ i muzika. To me pretežno i zanima.

MONITOR: O čemu vodite računa u svom umjetničkom radu?
FRANCA: Vodim računa kojim materijalom se koristim, kao o bilo kom drugom likovnom elementu. Isto kao što biram čime se hranim, kakvu muziku slušam, filmove koje gledam ili koju literaturu čitam. Kada je plastika počela da zauzima značajno mjesto u galerijama, pritom mislim i na sintetičke boje, tada je i počela da se događa važna promjena na savremenoj likovnoj sceni. Iako istovremeno u Londonu i Njujorku, a pored mnogih drugih, nastao je jedan od popularnih američkih pokreta avangarde – Pop Art. Dakle, skraćeno: PA-PA. Ne možete manipulisati bojom, ne možete manipulisati linijom, ne možete manipulisati umjetnošću, jer – sve se vidi. Mislim da takva koncepcija u umjetnosti nije nova; i ranije su umjetnici namjerno izazivali skandale (recimo Dišan ili Dali), ali ne zbog reklame ili interesa, već zato što nisu mogli drugačije da stvaraju a da ne izdaju sami sebe. Naprosto, ako je umjetnost sve – onda je umjetnost ništa.

Na savremenoj likovnoj, pored mnogih drugih zanimljivih pokreta, ponikla je ulična umjetnost (street Art). Sve što se događa ima svog značaja i ulična umjetnost (street art) je ušetala u galerije. Poslije pedesetak godina imamo Post Pop, koji bi na neki način trebalo da se bavi ,,filtriranjem” Pop Art-a. Čini mi se da umjetnost sada doživljava velike transformacije, a to se nazire u svim njenim granama. Slikaru je obično najteže da objektivno sagleda svoj rad, jer je na neki način srastao sa njim u procesu stvaranja. Zato je važno kretati se i izlagati, naročito u inostranstvu, gdje si više u stanju da sagledaš i rangiraš sebe na savremenoj likovnoj ljestvici.

MONITOR: Oprobali ste se na različitim likovnim poljima, učestvovali u raznovrsnim umjetničkim projektima, koje tehnike i teme vas najviše privlače?
FRANCA: Kako sam svoje umjetničko obrazovanje započela u radionici slikara i scenografa Tomislava Toma Miladinovića, sa trinaest godina, savladavanje osnova crteža, crtačkih, slikarskih i kombinovanih tehnika, kod mene je nekako išlo brzo. Uljanom tehnikom sam se ozbiljnije počela baviti tokom srednjoškolskih dana, a igrom likovnih elemenata i daljim istraživanjem tokom studija. Moj duh je istraživački, a težište pronalazim u pažljivo građenom koloritu. U zavisnosti od životnog perioda, ambijenta ili situacija u kojima se nalazim, interesuju me i različite teme. Za svoje ideje ponekada pravim skice i u određenom trenutku počinjem na tome da radim. Važan mi je kontinuitet u radu. Najvažnije je da imam materijal za rad. A dešavalo se i da nemam. Tada obično odem u šumu, berem beladonu i druge biljke iz kojih mogu dobiti pigment, koristim kurkumu kao žuti pigment, koji miješam sa vezivima organskog porijekla, pravim boje i radim kombinovane tehnike na papiru. Promijenim percepciju i super mi je.. Ne dozvoljavam sebi da nemam sredstava za rad. Puno je tu odricanja. Provodeći vrijeme sa nekoliko umjetnika sa berlinskog ULU, koji ima dvadeset i četiri odsjeka, ozbiljnije sam se zainteresovala i bavila instalacijom i video radom. Zidna instalacija Noć i svjetlost rađena je u kombinovanoj eksperimentalnoj tehnici; gužvanje papira, impregnacija, lazurna preparatura, vosak, žumanjkova tempera, razrijedjeno vezivo kao fiksativ i svjetlost. Volim saradnju i razmjenu ideja i znanja. Zanima me nepoznato, drugačije, slobodno, svježe i inovativno. Slažem se sa nečim što sam jednom pročitala, da je – ideja najviša valuta. Sloboda izražavanja, ali i riješeno pitanje egzistencije akademskih umjetnika u inostranstvu, za rezultat imaju raznovrsnu i bogatu kulturnu scenu koja diše, živi i inspiriše.

MONITOR: Diplomirali ste na FLU na Cetinju. Kakvi su dalji planovi što se tiče školovanja i karijere?
FRANCA: Multikulturalnost i svaka raznovrsnost je veoma važna. Crnogorska likovna scena je izuzetno plodna. Imamo idealnu podlogu za sve pomenuto. Pored odsjeka slikarstva, vajarstva, grafike i grafičkog dizajna, na FLU na Cetinju, na kojem sam diplomirala slikarstvo, zaista bi bilo vrijeme obogatiti obrazovanje, uvesti još smjerova i na taj način pružiti studentima mogućnost da se studioznije bave oblastima, kao što su: pisanje likovne kritike, istorija umjetnosti, fotografija i instalacija, potrebno je otvoriti ,,kanale”. Isto je i sa drugim umjetničkim fakultetima. Treba raditi ono u čemu si najbolji i ne odustajati od toga. Odstupiti od sigurnih okvira naučenog, ne stagnirati u radu, upustiti se u istraživanje, često se mijenjati, neprekidno istraživati i ići do kraja u tome. Važno je shvatiti snagu djelovanja umjetnosti na pojedinca, a kulturu u svom primarnom obliku, kao sredstvo da utiče na svijest i uzdiže je. Treba krenuti u realizaciju, ne sjutra, niti za dvadeset godina, već sada.

MONITOR: Na čemu trenutno radite i kada će publika u Crnoj Gori imati priliku da vidi vaše radove?
FRANCA: Trenutno radim na pripremi nove izložbe, uglavnom, uvijek na nečemu radim. Dobila sam pozive da izlažem u Berlinu, Londonu i Njujorku i čeka me rad na realizaciji ovih izložbi. Kada će se one realizovati, zavisi od dosta faktora. Radujem se svakoj narednoj izložbi i nadam se nekoj zanimljivoj saradnji i skorijem izlaganju u Crnoj Gori. Najveći uspjeh za slikara je mogućnost da svakodnevno radi u svom ateljeu. Radim u prostoru u kojem živim, gdje je svaka prostorija postala atelje. Često se dogadja da se i na trpezarijskom stolu, nađe svježa slika, pa objedujemo onako ,,s’ nogu”, ali na to smo se navikli, jer pridajemo važnost nekim drugim vrijednostima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo