Slikarka Tea Franca rođena je 1989. u Beogradu. Završila je SLŠ Petar Lubarda na Cetinju, gdje je i diplomirala slikarstvo na Fakultetu Likovnih umjetnosti (2011). Do sada je samostalno izlagala u Berlinu, Podgorici, Cetinju i Bijelom Polju. Učestvovala je u brojnim umjetničkim projektima kao što su: street art, murali, gradski mozaik, humanitarne izložbe i kolonije, scenografija i dr.
MONITOR: Vaša izložba Essenz je postavljena početkom septembra u Berlinu. Kojim radovima ste se predstavili publici u njemačkoj prijestonici? Kakvi su utisci?
FRANCA: Izložba Essenz je nastala tokom 2017, publika je imala priliku da vidi sedamnaest slika, različitih formata, rađenih u tehnici ulje na platnu. Održana je u pretižnoj Berlin Blue Art Galeriji u centru grada u sklopu jedne od važnijih umjetničkih nedjelja u Berlinu. Izložbu je otvorio ambasador Crne Gore gospodin Ranko Vujačić, a organizaovana je pod pokroviteljstvom Centra za kulturu manjina Crne Gore. Naziv izložbe Essenz, je moja poruka. Suština je u umjetnosti. Publika je to prepoznala na izložbi i to je za mene važno.
Zadovoljna sam što se Essenz održala u Berlinu, gradu, koji slavi slikarstvo i umjetnost u svom ,,najluđem” i najljepšem obliku. Dio koncepta izložbe bio je upoznavanje sa umjetnikom, pa sam imala zanimljive interakcije sa publikom: kolegama, galeristima, likovnim kritičarima i ljubiteljima umjetnosti, ali i sa zalutalim grupama turista – tinejdžera, koji su pravili selfije sa mojim slikama kroz stakleni zid galerije. Umjetnička kritika je važna. Koliko je umjetnost važna, govore nam činjenice da su jedine informacije koje imamo o nekoj epohi ili civilizaciji, upravo u vidu različitih umjetničkih formi; slika, crtež, reljef ili skulptura, arhitektura, pisana riječ i muzika. To me pretežno i zanima.
MONITOR: O čemu vodite računa u svom umjetničkom radu?
FRANCA: Vodim računa kojim materijalom se koristim, kao o bilo kom drugom likovnom elementu. Isto kao što biram čime se hranim, kakvu muziku slušam, filmove koje gledam ili koju literaturu čitam. Kada je plastika počela da zauzima značajno mjesto u galerijama, pritom mislim i na sintetičke boje, tada je i počela da se događa važna promjena na savremenoj likovnoj sceni. Iako istovremeno u Londonu i Njujorku, a pored mnogih drugih, nastao je jedan od popularnih američkih pokreta avangarde – Pop Art. Dakle, skraćeno: PA-PA. Ne možete manipulisati bojom, ne možete manipulisati linijom, ne možete manipulisati umjetnošću, jer – sve se vidi. Mislim da takva koncepcija u umjetnosti nije nova; i ranije su umjetnici namjerno izazivali skandale (recimo Dišan ili Dali), ali ne zbog reklame ili interesa, već zato što nisu mogli drugačije da stvaraju a da ne izdaju sami sebe. Naprosto, ako je umjetnost sve – onda je umjetnost ništa.
Na savremenoj likovnoj, pored mnogih drugih zanimljivih pokreta, ponikla je ulična umjetnost (street Art). Sve što se događa ima svog značaja i ulična umjetnost (street art) je ušetala u galerije. Poslije pedesetak godina imamo Post Pop, koji bi na neki način trebalo da se bavi ,,filtriranjem” Pop Art-a. Čini mi se da umjetnost sada doživljava velike transformacije, a to se nazire u svim njenim granama. Slikaru je obično najteže da objektivno sagleda svoj rad, jer je na neki način srastao sa njim u procesu stvaranja. Zato je važno kretati se i izlagati, naročito u inostranstvu, gdje si više u stanju da sagledaš i rangiraš sebe na savremenoj likovnoj ljestvici.
MONITOR: Oprobali ste se na različitim likovnim poljima, učestvovali u raznovrsnim umjetničkim projektima, koje tehnike i teme vas najviše privlače?
FRANCA: Kako sam svoje umjetničko obrazovanje započela u radionici slikara i scenografa Tomislava Toma Miladinovića, sa trinaest godina, savladavanje osnova crteža, crtačkih, slikarskih i kombinovanih tehnika, kod mene je nekako išlo brzo. Uljanom tehnikom sam se ozbiljnije počela baviti tokom srednjoškolskih dana, a igrom likovnih elemenata i daljim istraživanjem tokom studija. Moj duh je istraživački, a težište pronalazim u pažljivo građenom koloritu. U zavisnosti od životnog perioda, ambijenta ili situacija u kojima se nalazim, interesuju me i različite teme. Za svoje ideje ponekada pravim skice i u određenom trenutku počinjem na tome da radim. Važan mi je kontinuitet u radu. Najvažnije je da imam materijal za rad. A dešavalo se i da nemam. Tada obično odem u šumu, berem beladonu i druge biljke iz kojih mogu dobiti pigment, koristim kurkumu kao žuti pigment, koji miješam sa vezivima organskog porijekla, pravim boje i radim kombinovane tehnike na papiru. Promijenim percepciju i super mi je.. Ne dozvoljavam sebi da nemam sredstava za rad. Puno je tu odricanja. Provodeći vrijeme sa nekoliko umjetnika sa berlinskog ULU, koji ima dvadeset i četiri odsjeka, ozbiljnije sam se zainteresovala i bavila instalacijom i video radom. Zidna instalacija Noć i svjetlost rađena je u kombinovanoj eksperimentalnoj tehnici; gužvanje papira, impregnacija, lazurna preparatura, vosak, žumanjkova tempera, razrijedjeno vezivo kao fiksativ i svjetlost. Volim saradnju i razmjenu ideja i znanja. Zanima me nepoznato, drugačije, slobodno, svježe i inovativno. Slažem se sa nečim što sam jednom pročitala, da je – ideja najviša valuta. Sloboda izražavanja, ali i riješeno pitanje egzistencije akademskih umjetnika u inostranstvu, za rezultat imaju raznovrsnu i bogatu kulturnu scenu koja diše, živi i inspiriše.
MONITOR: Diplomirali ste na FLU na Cetinju. Kakvi su dalji planovi što se tiče školovanja i karijere?
FRANCA: Multikulturalnost i svaka raznovrsnost je veoma važna. Crnogorska likovna scena je izuzetno plodna. Imamo idealnu podlogu za sve pomenuto. Pored odsjeka slikarstva, vajarstva, grafike i grafičkog dizajna, na FLU na Cetinju, na kojem sam diplomirala slikarstvo, zaista bi bilo vrijeme obogatiti obrazovanje, uvesti još smjerova i na taj način pružiti studentima mogućnost da se studioznije bave oblastima, kao što su: pisanje likovne kritike, istorija umjetnosti, fotografija i instalacija, potrebno je otvoriti ,,kanale”. Isto je i sa drugim umjetničkim fakultetima. Treba raditi ono u čemu si najbolji i ne odustajati od toga. Odstupiti od sigurnih okvira naučenog, ne stagnirati u radu, upustiti se u istraživanje, često se mijenjati, neprekidno istraživati i ići do kraja u tome. Važno je shvatiti snagu djelovanja umjetnosti na pojedinca, a kulturu u svom primarnom obliku, kao sredstvo da utiče na svijest i uzdiže je. Treba krenuti u realizaciju, ne sjutra, niti za dvadeset godina, već sada.
MONITOR: Na čemu trenutno radite i kada će publika u Crnoj Gori imati priliku da vidi vaše radove?
FRANCA: Trenutno radim na pripremi nove izložbe, uglavnom, uvijek na nečemu radim. Dobila sam pozive da izlažem u Berlinu, Londonu i Njujorku i čeka me rad na realizaciji ovih izložbi. Kada će se one realizovati, zavisi od dosta faktora. Radujem se svakoj narednoj izložbi i nadam se nekoj zanimljivoj saradnji i skorijem izlaganju u Crnoj Gori. Najveći uspjeh za slikara je mogućnost da svakodnevno radi u svom ateljeu. Radim u prostoru u kojem živim, gdje je svaka prostorija postala atelje. Često se dogadja da se i na trpezarijskom stolu, nađe svježa slika, pa objedujemo onako ,,s’ nogu”, ali na to smo se navikli, jer pridajemo važnost nekim drugim vrijednostima.
Predrag NIKOLIĆ
Stav2 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice