Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA FRANCA, SLIKARKA: Suština je u umjetnosti

Objavljeno prije

na

Slikarka Tea Franca rođena je 1989. u Beogradu. Završila je SLŠ Petar Lubarda na Cetinju, gdje je i diplomirala slikarstvo na Fakultetu Likovnih umjetnosti (2011). Do sada je samostalno izlagala u Berlinu, Podgorici, Cetinju i Bijelom Polju. Učestvovala je u brojnim umjetničkim projektima kao što su: street art, murali, gradski mozaik, humanitarne izložbe i kolonije, scenografija i dr.

MONITOR: Vaša izložba Essenz je postavljena početkom septembra u Berlinu. Kojim radovima ste se predstavili publici u njemačkoj prijestonici? Kakvi su utisci?
FRANCA: Izložba Essenz je nastala tokom 2017, publika je imala priliku da vidi sedamnaest slika, različitih formata, rađenih u tehnici ulje na platnu. Održana je u pretižnoj Berlin Blue Art Galeriji u centru grada u sklopu jedne od važnijih umjetničkih nedjelja u Berlinu. Izložbu je otvorio ambasador Crne Gore gospodin Ranko Vujačić, a organizaovana je pod pokroviteljstvom Centra za kulturu manjina Crne Gore. Naziv izložbe Essenz, je moja poruka. Suština je u umjetnosti. Publika je to prepoznala na izložbi i to je za mene važno.

Zadovoljna sam što se Essenz održala u Berlinu, gradu, koji slavi slikarstvo i umjetnost u svom ,,najluđem” i najljepšem obliku. Dio koncepta izložbe bio je upoznavanje sa umjetnikom, pa sam imala zanimljive interakcije sa publikom: kolegama, galeristima, likovnim kritičarima i ljubiteljima umjetnosti, ali i sa zalutalim grupama turista – tinejdžera, koji su pravili selfije sa mojim slikama kroz stakleni zid galerije. Umjetnička kritika je važna. Koliko je umjetnost važna, govore nam činjenice da su jedine informacije koje imamo o nekoj epohi ili civilizaciji, upravo u vidu različitih umjetničkih formi; slika, crtež, reljef ili skulptura, arhitektura, pisana riječ i muzika. To me pretežno i zanima.

MONITOR: O čemu vodite računa u svom umjetničkom radu?
FRANCA: Vodim računa kojim materijalom se koristim, kao o bilo kom drugom likovnom elementu. Isto kao što biram čime se hranim, kakvu muziku slušam, filmove koje gledam ili koju literaturu čitam. Kada je plastika počela da zauzima značajno mjesto u galerijama, pritom mislim i na sintetičke boje, tada je i počela da se događa važna promjena na savremenoj likovnoj sceni. Iako istovremeno u Londonu i Njujorku, a pored mnogih drugih, nastao je jedan od popularnih američkih pokreta avangarde – Pop Art. Dakle, skraćeno: PA-PA. Ne možete manipulisati bojom, ne možete manipulisati linijom, ne možete manipulisati umjetnošću, jer – sve se vidi. Mislim da takva koncepcija u umjetnosti nije nova; i ranije su umjetnici namjerno izazivali skandale (recimo Dišan ili Dali), ali ne zbog reklame ili interesa, već zato što nisu mogli drugačije da stvaraju a da ne izdaju sami sebe. Naprosto, ako je umjetnost sve – onda je umjetnost ništa.

Na savremenoj likovnoj, pored mnogih drugih zanimljivih pokreta, ponikla je ulična umjetnost (street Art). Sve što se događa ima svog značaja i ulična umjetnost (street art) je ušetala u galerije. Poslije pedesetak godina imamo Post Pop, koji bi na neki način trebalo da se bavi ,,filtriranjem” Pop Art-a. Čini mi se da umjetnost sada doživljava velike transformacije, a to se nazire u svim njenim granama. Slikaru je obično najteže da objektivno sagleda svoj rad, jer je na neki način srastao sa njim u procesu stvaranja. Zato je važno kretati se i izlagati, naročito u inostranstvu, gdje si više u stanju da sagledaš i rangiraš sebe na savremenoj likovnoj ljestvici.

MONITOR: Oprobali ste se na različitim likovnim poljima, učestvovali u raznovrsnim umjetničkim projektima, koje tehnike i teme vas najviše privlače?
FRANCA: Kako sam svoje umjetničko obrazovanje započela u radionici slikara i scenografa Tomislava Toma Miladinovića, sa trinaest godina, savladavanje osnova crteža, crtačkih, slikarskih i kombinovanih tehnika, kod mene je nekako išlo brzo. Uljanom tehnikom sam se ozbiljnije počela baviti tokom srednjoškolskih dana, a igrom likovnih elemenata i daljim istraživanjem tokom studija. Moj duh je istraživački, a težište pronalazim u pažljivo građenom koloritu. U zavisnosti od životnog perioda, ambijenta ili situacija u kojima se nalazim, interesuju me i različite teme. Za svoje ideje ponekada pravim skice i u određenom trenutku počinjem na tome da radim. Važan mi je kontinuitet u radu. Najvažnije je da imam materijal za rad. A dešavalo se i da nemam. Tada obično odem u šumu, berem beladonu i druge biljke iz kojih mogu dobiti pigment, koristim kurkumu kao žuti pigment, koji miješam sa vezivima organskog porijekla, pravim boje i radim kombinovane tehnike na papiru. Promijenim percepciju i super mi je.. Ne dozvoljavam sebi da nemam sredstava za rad. Puno je tu odricanja. Provodeći vrijeme sa nekoliko umjetnika sa berlinskog ULU, koji ima dvadeset i četiri odsjeka, ozbiljnije sam se zainteresovala i bavila instalacijom i video radom. Zidna instalacija Noć i svjetlost rađena je u kombinovanoj eksperimentalnoj tehnici; gužvanje papira, impregnacija, lazurna preparatura, vosak, žumanjkova tempera, razrijedjeno vezivo kao fiksativ i svjetlost. Volim saradnju i razmjenu ideja i znanja. Zanima me nepoznato, drugačije, slobodno, svježe i inovativno. Slažem se sa nečim što sam jednom pročitala, da je – ideja najviša valuta. Sloboda izražavanja, ali i riješeno pitanje egzistencije akademskih umjetnika u inostranstvu, za rezultat imaju raznovrsnu i bogatu kulturnu scenu koja diše, živi i inspiriše.

MONITOR: Diplomirali ste na FLU na Cetinju. Kakvi su dalji planovi što se tiče školovanja i karijere?
FRANCA: Multikulturalnost i svaka raznovrsnost je veoma važna. Crnogorska likovna scena je izuzetno plodna. Imamo idealnu podlogu za sve pomenuto. Pored odsjeka slikarstva, vajarstva, grafike i grafičkog dizajna, na FLU na Cetinju, na kojem sam diplomirala slikarstvo, zaista bi bilo vrijeme obogatiti obrazovanje, uvesti još smjerova i na taj način pružiti studentima mogućnost da se studioznije bave oblastima, kao što su: pisanje likovne kritike, istorija umjetnosti, fotografija i instalacija, potrebno je otvoriti ,,kanale”. Isto je i sa drugim umjetničkim fakultetima. Treba raditi ono u čemu si najbolji i ne odustajati od toga. Odstupiti od sigurnih okvira naučenog, ne stagnirati u radu, upustiti se u istraživanje, često se mijenjati, neprekidno istraživati i ići do kraja u tome. Važno je shvatiti snagu djelovanja umjetnosti na pojedinca, a kulturu u svom primarnom obliku, kao sredstvo da utiče na svijest i uzdiže je. Treba krenuti u realizaciju, ne sjutra, niti za dvadeset godina, već sada.

MONITOR: Na čemu trenutno radite i kada će publika u Crnoj Gori imati priliku da vidi vaše radove?
FRANCA: Trenutno radim na pripremi nove izložbe, uglavnom, uvijek na nečemu radim. Dobila sam pozive da izlažem u Berlinu, Londonu i Njujorku i čeka me rad na realizaciji ovih izložbi. Kada će se one realizovati, zavisi od dosta faktora. Radujem se svakoj narednoj izložbi i nadam se nekoj zanimljivoj saradnji i skorijem izlaganju u Crnoj Gori. Najveći uspjeh za slikara je mogućnost da svakodnevno radi u svom ateljeu. Radim u prostoru u kojem živim, gdje je svaka prostorija postala atelje. Često se dogadja da se i na trpezarijskom stolu, nađe svježa slika, pa objedujemo onako ,,s’ nogu”, ali na to smo se navikli, jer pridajemo važnost nekim drugim vrijednostima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo