Povežite se sa nama

INTERVJU

DR BRANISLAV RADULOVIĆ, POTPREDSJEDNIK UDRUŽENJA PRAVNIKA CRNE GORE: Potreban je ustavni umjesto interesnog patriotizma

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ove sedmice navršava se deset godina od donošenja Ustava iz 2007. godine. Udruženje pravnika organizuje tim povodom okrugli sto. Kako vidite prvu deceniju aktuelnog Ustava? Šta su njegova dostignuća, a šta limiti?
RADULOVIĆ: Udruženje pravnika Crne Gore, kao najstarija nacionalna asocijacija, osnovano 1933. godine, ima profesionalnu obavezu da u godini jubileja – decenija moderne ustavnosti, otvori pitanje dostignuća i izazova važećeg ustavnog akta i ustavnog poretka.

Odgovor, na oba pitanja, očekuje se od akademske zajednice koja će ih dati iz ugla ustavno-pravne materije, kao i od političko-pravne zajednice koja je učestovala u izradi Ustava kroz Ustavni odbor Ustavotvorne skupštine ili danas kreira politički ambijent u kome se on ostvaruje.

U pogledu kvaliteta sadržaja ustavnih rješenja uglavnom ne postoje veća sporenja, posebno nakon ustavnih promjena iz 2013. godine, koje je pratilo mišljenje Venecijanske komisije.

Nesporno, najznačajniji domet Ustava sadržan je u činjenici da je njime utemeljen institucionalni okvir države, te definisan oblik i okvir političkog sistema. Crna Gora prešla je prilično zahtjevan put od federalne jedinice do suverene države. U formalno-pravnom smislu uspostavljene su sve funkcije i institucije u punom kapacitetu i ogranizacionom ustrojstvu, tako da je državni apart u svim segmentima četiri grane vlasti zaokružen.

Međutim, kada je u pitanju ocjena funkcionisanja ustavnog sistema tu su različiti pristupi. Od strane kritičara sistema dominantan je stav da je Ustav u formalnom smislu dobar akt, ali da je u Crnoj Gori „fasadna demokratija”, dok pozicija ocjenjuje da je uspostavljena funkcionalna/institucionalna demokratija u kojoj je obezbijeđena vladavina prava i supremacija institucija u odnosu na političku vaninstitucionalnu moć.

Objektivno, tačan odgovor, bez obzira na argumentaciju oba (politička) pola, nije ni na jednoj ni na drugoj strani. Crna Gora, kao i većina država Zapadnog Balkana, zapravo je u nekom obliku „nedovršene” demokratije, karakteristične za traniziciona društava, koja tek traba da uspostave funkcionalnu/institucionalnu vladavinu prava.

MONITOR: Ali, da li je ipak bliža, kako kažete, fasadnoj demokratiji?
RADULOVIĆ: U okviru projekta CANU „Crna Gora u XXI vijeku – u eri kompetitivnosti” publikovana je 2010. godine studija „Izgradnja i funkcionisanje države Crne Gore” u kojoj su identifikovani rizici i date smjernice za dalji razvoj ustavnog i ukupnog političkog sistema. Tom prilikom akadmik Mijat Šuković je zapisao: „Građanska država ne može se izgraditi ako funkcioniše kao partijska država, bilo jedne ili više partija i to se mora posebno akcentirati jer je, u posljednje dvije decenije, država Crna Gora, u realnosti, funkcionisala više kao partijska nego kao država u kojoj je građanin suveren”.

Danas, deceniju od usvajanja Ustava, Crna Gora objektivno jeste unaprijedila svoj ustavni sistem, ali neke temeljne odrednice danas su upitne sa stanovišta njihove suštinske ostvarljivosti. Prije svega odrednice o ekološkoj državi, državi socijalne pravde ili ustavni princip vladavine prava i jednakosti građana pred zakonom.

Crna Gora, stoga, ima ozbiljan zadatak da prevaziđe izazove „formalne demokratije” i pronađe temeljan koncept za svoju suštinsku društvenu koheziju, koja će joj osigurati i stabilnost i razvoj.

MONITOR: Često pišete na temu ustavnog patriotizama. Šta znači taj koncept?
RADULOVIĆ: Ranije su države nastajale na konceptima ,,ujedinjenja” – jedinstvu naroda/nacije i prirodno razvijale nacionalni (etnički) patriotizam kao kohezioni elemenat. Kasnije, razvojem građanskog društva, ovaj koncept postaje prevaziđen, a u višenacionalnim državama i izvor sukoba.

Tokom XX vijeka, posebno na istoku Evrope, nacionalni se zamjenjuje sa ,,ideološkim” patriotizmom, koji je u prvi plan stavio ideologiju (partiju) ispred građanskih prava i sloboda. Kao i nacionalni, i ideološki patriotizam, silaskom sa istorijske pozornice, u višenacionalnim državama za posljedicu imao je njihovu prilično traumatičnu fragmentaciju.

Teorija ustavnog patriotizma pojavljuje se nakon II svjetskog rata u konceptu Dolf Sternbergera, koji ga definiše kao ,,društveno i političko ponašanje građana kojima nisu važni prvenstveno vlastiti interesi, nego zajedničko dobro”. Teoriju ustavnog patriotizma dalje razrađuje Jirgen Habermas na konceptu ,,nacije građana” koji se suprotstavlja koncepciji nacije shvaćene kao “pretpolitičko jedinstvo jezika i kulture”.

Ovaj koncept zapravo je konstitucionalizacija patritoizma, koja naglašava ,,kolektivni perspektivizam (osjećaj progresa) umjesto etno-nacionalnog provincijalizma”.

Pozitivan primjer njegovog funkcionisanja su SAD, u kojima, bez obzira koliko se građani kulturno, vjerski ili etnički međusobno razlikovali, svi oni imaju isti javni identitet, svi su po nacionalnosti Amerikanci, a da to nimalo ne ugrožava njihova kulturno-etnička osjećanja i pripadnosti.

MONITOR: Koji je koncept u Crnoj Gori dominantan, nacionalni, ideološki, interesni ili ustavni patriotizam?
RADULOVIĆ: Crna Gora, u različitim fazama, imala je i različite „modele” patriotizma. Nacionalni patriotizam, kao dominanta koheziona energija, bio je dominantan u periodu do 1918. godine i u periodu obnove državne nezavisnosti u vidu emancipatorskog pokreta (1990-2006). U socijalističkoj Jugoslaviji dominantan je bio „ideološki patriotizam”, a danas oba ova modela kohezije društva više nijesu primjenjiva.

Sa ovakvim iskustvom Crna Gora bi trebala izbjeći rizike koji nose prevaziđeni koncepti nacionalnog „elitizma” ili koncept „jaka partija – jaka država” i graditi društvenu koheziju upravo na konceptu ustavnog patriotizama.

Dodatan problem u Crnoj Gori je i taj što kulturno-etnički i državno-politički identiteti nijesu razdvojeni, tako da su nacionalni identiteti ujedno i politička identifikacija kod dijela političkih subjekata. Ukoliko to postane dominantan trend, crnogorsko društvo može postati konfederacija nacionalnih feuda.

Na drugoj strani, konceptu ustavnog patriotizma suprotstavljen je sve prisutniji „interesni” patriotizam, koji je nastao kao posljedica neoliberalnog koncepta i nedovršene tranzicije. Ovaj kvazipatriotizam, zasnovan na pragmatizmu, razara ustavne principe socijalne pravde i vladavine prava i proizvodi ,,elitu” koja opstaje bez obzira na državne i ustavne oblike, nacije i ideologije.

MONITOR: Dakle, budućnost države treba graditi na principima ustavnog patriotizma. Koliko je to realno u Crnoj Gori ?
RADULOVIĆ: Ustavni patritoizam je koncept primjeren prosvijećenim i višenacionalnim zajednicama, koje grade liberalno-demokratska društva i u kojima se ostvaruje neselektivna vladavina prava.

Stoga, crnogorsko društvo, poslije deset godina moderne ustavnosti, ima izbor da li će u budućnosti slijediti, u ime navodnog očuvanja države ili zaštite nacije, kvazipatriotske modele ili će graditi koheziju društva na principima savremenog konstitucionalizma.

Osjećaj pripadnosti državi na ustavnim principima, gdje je građanin suštinski nosilac suvereniteta, zakoni neselektivni i garant prava i sloboda, a država zajednička kuća svih bez obzira na naciju, vjeru ili druge posebnosti, nije osobenost Crne Gore, već je to univerzalni princip savremenih državnih uređenja.

MONITOR: Šta je neophodno, odnosno šta je preduslov da bi se to moglo ostvariti?
RADULOVIĆ: Prije svega reforma političkog sistema. Danas, nažalost, upravo je tu slaba tačka crnogorskog društva, jer se politički sistem i njegovi subjekti (partije na oba pola političkog globusa) nijesu suštinski reformisali za proteklih deset godina. Na to se ukazuje i u ekspertizama EU, i ova činjenica ozbiljno blokira proces potpune izgradnje državnog aparata na principima funkcionalne/institucionalne demokratije.

Za uspjeh koncepta ustavnog patriotizma važan elemenat je i politička kultura. Zajednica u kojoj egzistira nacionalizam, klerikalizam, partitokratija, neoliberalizam, manjak društvene solidarnosti, politička isključivost ili negativna selekcija kadrova, ne može izgraditi zdravu društvenu koheziju, bez obzira na kvalitet ustavnog dokumenta.

Stoga, proces potpune izgradnje državnog aparata na principima funkcionalne/institucionalne demokratije i vladavina prava, uz supremaciju kulture nad primitivizmima, daju osnov da i Crna Gora postane dio procesa koji se sada definiše kao – evropski ustavni patriotizam.

Naredne godine obilježavamo 85 godina Pravnog zbornika

MONITOR: Uskoro je i jubilej Pravnog zbornika čiji ste urednik.
RADULOVIĆ: Da, u sljedećoj godini Udruženje će organizovati naučni skup povodom 130 godina Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru, posvećen radu Valtazara Bogišića. Ujedno, to je i godina u kojoj obilježavamo 85 godina izdavanja Pravnog zbornika, najstarijeg crnogorskog pravnog časopisa, i u prilog ovog jubileja biće upriličena Akademija Udruženja. Udruženje će, kao i sa naučnog skupa posvećenog 110 godina parlamentarizma u Crnoj Gori, i sa ovog skupa posvećenog deceniji moderne ustavnosti, publikovati izlaganja u Pravnom zborniku.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo