Povežite se sa nama

INTERVJU

DR BRANISLAV RADULOVIĆ, POTPREDSJEDNIK UDRUŽENJA PRAVNIKA CRNE GORE: Potreban je ustavni umjesto interesnog patriotizma

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ove sedmice navršava se deset godina od donošenja Ustava iz 2007. godine. Udruženje pravnika organizuje tim povodom okrugli sto. Kako vidite prvu deceniju aktuelnog Ustava? Šta su njegova dostignuća, a šta limiti?
RADULOVIĆ: Udruženje pravnika Crne Gore, kao najstarija nacionalna asocijacija, osnovano 1933. godine, ima profesionalnu obavezu da u godini jubileja – decenija moderne ustavnosti, otvori pitanje dostignuća i izazova važećeg ustavnog akta i ustavnog poretka.

Odgovor, na oba pitanja, očekuje se od akademske zajednice koja će ih dati iz ugla ustavno-pravne materije, kao i od političko-pravne zajednice koja je učestovala u izradi Ustava kroz Ustavni odbor Ustavotvorne skupštine ili danas kreira politički ambijent u kome se on ostvaruje.

U pogledu kvaliteta sadržaja ustavnih rješenja uglavnom ne postoje veća sporenja, posebno nakon ustavnih promjena iz 2013. godine, koje je pratilo mišljenje Venecijanske komisije.

Nesporno, najznačajniji domet Ustava sadržan je u činjenici da je njime utemeljen institucionalni okvir države, te definisan oblik i okvir političkog sistema. Crna Gora prešla je prilično zahtjevan put od federalne jedinice do suverene države. U formalno-pravnom smislu uspostavljene su sve funkcije i institucije u punom kapacitetu i ogranizacionom ustrojstvu, tako da je državni apart u svim segmentima četiri grane vlasti zaokružen.

Međutim, kada je u pitanju ocjena funkcionisanja ustavnog sistema tu su različiti pristupi. Od strane kritičara sistema dominantan je stav da je Ustav u formalnom smislu dobar akt, ali da je u Crnoj Gori „fasadna demokratija”, dok pozicija ocjenjuje da je uspostavljena funkcionalna/institucionalna demokratija u kojoj je obezbijeđena vladavina prava i supremacija institucija u odnosu na političku vaninstitucionalnu moć.

Objektivno, tačan odgovor, bez obzira na argumentaciju oba (politička) pola, nije ni na jednoj ni na drugoj strani. Crna Gora, kao i većina država Zapadnog Balkana, zapravo je u nekom obliku „nedovršene” demokratije, karakteristične za traniziciona društava, koja tek traba da uspostave funkcionalnu/institucionalnu vladavinu prava.

MONITOR: Ali, da li je ipak bliža, kako kažete, fasadnoj demokratiji?
RADULOVIĆ: U okviru projekta CANU „Crna Gora u XXI vijeku – u eri kompetitivnosti” publikovana je 2010. godine studija „Izgradnja i funkcionisanje države Crne Gore” u kojoj su identifikovani rizici i date smjernice za dalji razvoj ustavnog i ukupnog političkog sistema. Tom prilikom akadmik Mijat Šuković je zapisao: „Građanska država ne može se izgraditi ako funkcioniše kao partijska država, bilo jedne ili više partija i to se mora posebno akcentirati jer je, u posljednje dvije decenije, država Crna Gora, u realnosti, funkcionisala više kao partijska nego kao država u kojoj je građanin suveren”.

Danas, deceniju od usvajanja Ustava, Crna Gora objektivno jeste unaprijedila svoj ustavni sistem, ali neke temeljne odrednice danas su upitne sa stanovišta njihove suštinske ostvarljivosti. Prije svega odrednice o ekološkoj državi, državi socijalne pravde ili ustavni princip vladavine prava i jednakosti građana pred zakonom.

Crna Gora, stoga, ima ozbiljan zadatak da prevaziđe izazove „formalne demokratije” i pronađe temeljan koncept za svoju suštinsku društvenu koheziju, koja će joj osigurati i stabilnost i razvoj.

MONITOR: Često pišete na temu ustavnog patriotizama. Šta znači taj koncept?
RADULOVIĆ: Ranije su države nastajale na konceptima ,,ujedinjenja” – jedinstvu naroda/nacije i prirodno razvijale nacionalni (etnički) patriotizam kao kohezioni elemenat. Kasnije, razvojem građanskog društva, ovaj koncept postaje prevaziđen, a u višenacionalnim državama i izvor sukoba.

Tokom XX vijeka, posebno na istoku Evrope, nacionalni se zamjenjuje sa ,,ideološkim” patriotizmom, koji je u prvi plan stavio ideologiju (partiju) ispred građanskih prava i sloboda. Kao i nacionalni, i ideološki patriotizam, silaskom sa istorijske pozornice, u višenacionalnim državama za posljedicu imao je njihovu prilično traumatičnu fragmentaciju.

Teorija ustavnog patriotizma pojavljuje se nakon II svjetskog rata u konceptu Dolf Sternbergera, koji ga definiše kao ,,društveno i političko ponašanje građana kojima nisu važni prvenstveno vlastiti interesi, nego zajedničko dobro”. Teoriju ustavnog patriotizma dalje razrađuje Jirgen Habermas na konceptu ,,nacije građana” koji se suprotstavlja koncepciji nacije shvaćene kao “pretpolitičko jedinstvo jezika i kulture”.

Ovaj koncept zapravo je konstitucionalizacija patritoizma, koja naglašava ,,kolektivni perspektivizam (osjećaj progresa) umjesto etno-nacionalnog provincijalizma”.

Pozitivan primjer njegovog funkcionisanja su SAD, u kojima, bez obzira koliko se građani kulturno, vjerski ili etnički međusobno razlikovali, svi oni imaju isti javni identitet, svi su po nacionalnosti Amerikanci, a da to nimalo ne ugrožava njihova kulturno-etnička osjećanja i pripadnosti.

MONITOR: Koji je koncept u Crnoj Gori dominantan, nacionalni, ideološki, interesni ili ustavni patriotizam?
RADULOVIĆ: Crna Gora, u različitim fazama, imala je i različite „modele” patriotizma. Nacionalni patriotizam, kao dominanta koheziona energija, bio je dominantan u periodu do 1918. godine i u periodu obnove državne nezavisnosti u vidu emancipatorskog pokreta (1990-2006). U socijalističkoj Jugoslaviji dominantan je bio „ideološki patriotizam”, a danas oba ova modela kohezije društva više nijesu primjenjiva.

Sa ovakvim iskustvom Crna Gora bi trebala izbjeći rizike koji nose prevaziđeni koncepti nacionalnog „elitizma” ili koncept „jaka partija – jaka država” i graditi društvenu koheziju upravo na konceptu ustavnog patriotizama.

Dodatan problem u Crnoj Gori je i taj što kulturno-etnički i državno-politički identiteti nijesu razdvojeni, tako da su nacionalni identiteti ujedno i politička identifikacija kod dijela političkih subjekata. Ukoliko to postane dominantan trend, crnogorsko društvo može postati konfederacija nacionalnih feuda.

Na drugoj strani, konceptu ustavnog patriotizma suprotstavljen je sve prisutniji „interesni” patriotizam, koji je nastao kao posljedica neoliberalnog koncepta i nedovršene tranzicije. Ovaj kvazipatriotizam, zasnovan na pragmatizmu, razara ustavne principe socijalne pravde i vladavine prava i proizvodi ,,elitu” koja opstaje bez obzira na državne i ustavne oblike, nacije i ideologije.

MONITOR: Dakle, budućnost države treba graditi na principima ustavnog patriotizma. Koliko je to realno u Crnoj Gori ?
RADULOVIĆ: Ustavni patritoizam je koncept primjeren prosvijećenim i višenacionalnim zajednicama, koje grade liberalno-demokratska društva i u kojima se ostvaruje neselektivna vladavina prava.

Stoga, crnogorsko društvo, poslije deset godina moderne ustavnosti, ima izbor da li će u budućnosti slijediti, u ime navodnog očuvanja države ili zaštite nacije, kvazipatriotske modele ili će graditi koheziju društva na principima savremenog konstitucionalizma.

Osjećaj pripadnosti državi na ustavnim principima, gdje je građanin suštinski nosilac suvereniteta, zakoni neselektivni i garant prava i sloboda, a država zajednička kuća svih bez obzira na naciju, vjeru ili druge posebnosti, nije osobenost Crne Gore, već je to univerzalni princip savremenih državnih uređenja.

MONITOR: Šta je neophodno, odnosno šta je preduslov da bi se to moglo ostvariti?
RADULOVIĆ: Prije svega reforma političkog sistema. Danas, nažalost, upravo je tu slaba tačka crnogorskog društva, jer se politički sistem i njegovi subjekti (partije na oba pola političkog globusa) nijesu suštinski reformisali za proteklih deset godina. Na to se ukazuje i u ekspertizama EU, i ova činjenica ozbiljno blokira proces potpune izgradnje državnog aparata na principima funkcionalne/institucionalne demokratije.

Za uspjeh koncepta ustavnog patriotizma važan elemenat je i politička kultura. Zajednica u kojoj egzistira nacionalizam, klerikalizam, partitokratija, neoliberalizam, manjak društvene solidarnosti, politička isključivost ili negativna selekcija kadrova, ne može izgraditi zdravu društvenu koheziju, bez obzira na kvalitet ustavnog dokumenta.

Stoga, proces potpune izgradnje državnog aparata na principima funkcionalne/institucionalne demokratije i vladavina prava, uz supremaciju kulture nad primitivizmima, daju osnov da i Crna Gora postane dio procesa koji se sada definiše kao – evropski ustavni patriotizam.

Naredne godine obilježavamo 85 godina Pravnog zbornika

MONITOR: Uskoro je i jubilej Pravnog zbornika čiji ste urednik.
RADULOVIĆ: Da, u sljedećoj godini Udruženje će organizovati naučni skup povodom 130 godina Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru, posvećen radu Valtazara Bogišića. Ujedno, to je i godina u kojoj obilježavamo 85 godina izdavanja Pravnog zbornika, najstarijeg crnogorskog pravnog časopisa, i u prilog ovog jubileja biće upriličena Akademija Udruženja. Udruženje će, kao i sa naučnog skupa posvećenog 110 godina parlamentarizma u Crnoj Gori, i sa ovog skupa posvećenog deceniji moderne ustavnosti, publikovati izlaganja u Pravnom zborniku.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo