Povežite se sa nama

INTERVJU

DR BRANISLAV RADULOVIĆ, POTPREDSJEDNIK UDRUŽENJA PRAVNIKA CRNE GORE: Potreban je ustavni umjesto interesnog patriotizma

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ove sedmice navršava se deset godina od donošenja Ustava iz 2007. godine. Udruženje pravnika organizuje tim povodom okrugli sto. Kako vidite prvu deceniju aktuelnog Ustava? Šta su njegova dostignuća, a šta limiti?
RADULOVIĆ: Udruženje pravnika Crne Gore, kao najstarija nacionalna asocijacija, osnovano 1933. godine, ima profesionalnu obavezu da u godini jubileja – decenija moderne ustavnosti, otvori pitanje dostignuća i izazova važećeg ustavnog akta i ustavnog poretka.

Odgovor, na oba pitanja, očekuje se od akademske zajednice koja će ih dati iz ugla ustavno-pravne materije, kao i od političko-pravne zajednice koja je učestovala u izradi Ustava kroz Ustavni odbor Ustavotvorne skupštine ili danas kreira politički ambijent u kome se on ostvaruje.

U pogledu kvaliteta sadržaja ustavnih rješenja uglavnom ne postoje veća sporenja, posebno nakon ustavnih promjena iz 2013. godine, koje je pratilo mišljenje Venecijanske komisije.

Nesporno, najznačajniji domet Ustava sadržan je u činjenici da je njime utemeljen institucionalni okvir države, te definisan oblik i okvir političkog sistema. Crna Gora prešla je prilično zahtjevan put od federalne jedinice do suverene države. U formalno-pravnom smislu uspostavljene su sve funkcije i institucije u punom kapacitetu i ogranizacionom ustrojstvu, tako da je državni apart u svim segmentima četiri grane vlasti zaokružen.

Međutim, kada je u pitanju ocjena funkcionisanja ustavnog sistema tu su različiti pristupi. Od strane kritičara sistema dominantan je stav da je Ustav u formalnom smislu dobar akt, ali da je u Crnoj Gori „fasadna demokratija”, dok pozicija ocjenjuje da je uspostavljena funkcionalna/institucionalna demokratija u kojoj je obezbijeđena vladavina prava i supremacija institucija u odnosu na političku vaninstitucionalnu moć.

Objektivno, tačan odgovor, bez obzira na argumentaciju oba (politička) pola, nije ni na jednoj ni na drugoj strani. Crna Gora, kao i većina država Zapadnog Balkana, zapravo je u nekom obliku „nedovršene” demokratije, karakteristične za traniziciona društava, koja tek traba da uspostave funkcionalnu/institucionalnu vladavinu prava.

MONITOR: Ali, da li je ipak bliža, kako kažete, fasadnoj demokratiji?
RADULOVIĆ: U okviru projekta CANU „Crna Gora u XXI vijeku – u eri kompetitivnosti” publikovana je 2010. godine studija „Izgradnja i funkcionisanje države Crne Gore” u kojoj su identifikovani rizici i date smjernice za dalji razvoj ustavnog i ukupnog političkog sistema. Tom prilikom akadmik Mijat Šuković je zapisao: „Građanska država ne može se izgraditi ako funkcioniše kao partijska država, bilo jedne ili više partija i to se mora posebno akcentirati jer je, u posljednje dvije decenije, država Crna Gora, u realnosti, funkcionisala više kao partijska nego kao država u kojoj je građanin suveren”.

Danas, deceniju od usvajanja Ustava, Crna Gora objektivno jeste unaprijedila svoj ustavni sistem, ali neke temeljne odrednice danas su upitne sa stanovišta njihove suštinske ostvarljivosti. Prije svega odrednice o ekološkoj državi, državi socijalne pravde ili ustavni princip vladavine prava i jednakosti građana pred zakonom.

Crna Gora, stoga, ima ozbiljan zadatak da prevaziđe izazove „formalne demokratije” i pronađe temeljan koncept za svoju suštinsku društvenu koheziju, koja će joj osigurati i stabilnost i razvoj.

MONITOR: Često pišete na temu ustavnog patriotizama. Šta znači taj koncept?
RADULOVIĆ: Ranije su države nastajale na konceptima ,,ujedinjenja” – jedinstvu naroda/nacije i prirodno razvijale nacionalni (etnički) patriotizam kao kohezioni elemenat. Kasnije, razvojem građanskog društva, ovaj koncept postaje prevaziđen, a u višenacionalnim državama i izvor sukoba.

Tokom XX vijeka, posebno na istoku Evrope, nacionalni se zamjenjuje sa ,,ideološkim” patriotizmom, koji je u prvi plan stavio ideologiju (partiju) ispred građanskih prava i sloboda. Kao i nacionalni, i ideološki patriotizam, silaskom sa istorijske pozornice, u višenacionalnim državama za posljedicu imao je njihovu prilično traumatičnu fragmentaciju.

Teorija ustavnog patriotizma pojavljuje se nakon II svjetskog rata u konceptu Dolf Sternbergera, koji ga definiše kao ,,društveno i političko ponašanje građana kojima nisu važni prvenstveno vlastiti interesi, nego zajedničko dobro”. Teoriju ustavnog patriotizma dalje razrađuje Jirgen Habermas na konceptu ,,nacije građana” koji se suprotstavlja koncepciji nacije shvaćene kao “pretpolitičko jedinstvo jezika i kulture”.

Ovaj koncept zapravo je konstitucionalizacija patritoizma, koja naglašava ,,kolektivni perspektivizam (osjećaj progresa) umjesto etno-nacionalnog provincijalizma”.

Pozitivan primjer njegovog funkcionisanja su SAD, u kojima, bez obzira koliko se građani kulturno, vjerski ili etnički međusobno razlikovali, svi oni imaju isti javni identitet, svi su po nacionalnosti Amerikanci, a da to nimalo ne ugrožava njihova kulturno-etnička osjećanja i pripadnosti.

MONITOR: Koji je koncept u Crnoj Gori dominantan, nacionalni, ideološki, interesni ili ustavni patriotizam?
RADULOVIĆ: Crna Gora, u različitim fazama, imala je i različite „modele” patriotizma. Nacionalni patriotizam, kao dominanta koheziona energija, bio je dominantan u periodu do 1918. godine i u periodu obnove državne nezavisnosti u vidu emancipatorskog pokreta (1990-2006). U socijalističkoj Jugoslaviji dominantan je bio „ideološki patriotizam”, a danas oba ova modela kohezije društva više nijesu primjenjiva.

Sa ovakvim iskustvom Crna Gora bi trebala izbjeći rizike koji nose prevaziđeni koncepti nacionalnog „elitizma” ili koncept „jaka partija – jaka država” i graditi društvenu koheziju upravo na konceptu ustavnog patriotizama.

Dodatan problem u Crnoj Gori je i taj što kulturno-etnički i državno-politički identiteti nijesu razdvojeni, tako da su nacionalni identiteti ujedno i politička identifikacija kod dijela političkih subjekata. Ukoliko to postane dominantan trend, crnogorsko društvo može postati konfederacija nacionalnih feuda.

Na drugoj strani, konceptu ustavnog patriotizma suprotstavljen je sve prisutniji „interesni” patriotizam, koji je nastao kao posljedica neoliberalnog koncepta i nedovršene tranzicije. Ovaj kvazipatriotizam, zasnovan na pragmatizmu, razara ustavne principe socijalne pravde i vladavine prava i proizvodi ,,elitu” koja opstaje bez obzira na državne i ustavne oblike, nacije i ideologije.

MONITOR: Dakle, budućnost države treba graditi na principima ustavnog patriotizma. Koliko je to realno u Crnoj Gori ?
RADULOVIĆ: Ustavni patritoizam je koncept primjeren prosvijećenim i višenacionalnim zajednicama, koje grade liberalno-demokratska društva i u kojima se ostvaruje neselektivna vladavina prava.

Stoga, crnogorsko društvo, poslije deset godina moderne ustavnosti, ima izbor da li će u budućnosti slijediti, u ime navodnog očuvanja države ili zaštite nacije, kvazipatriotske modele ili će graditi koheziju društva na principima savremenog konstitucionalizma.

Osjećaj pripadnosti državi na ustavnim principima, gdje je građanin suštinski nosilac suvereniteta, zakoni neselektivni i garant prava i sloboda, a država zajednička kuća svih bez obzira na naciju, vjeru ili druge posebnosti, nije osobenost Crne Gore, već je to univerzalni princip savremenih državnih uređenja.

MONITOR: Šta je neophodno, odnosno šta je preduslov da bi se to moglo ostvariti?
RADULOVIĆ: Prije svega reforma političkog sistema. Danas, nažalost, upravo je tu slaba tačka crnogorskog društva, jer se politički sistem i njegovi subjekti (partije na oba pola političkog globusa) nijesu suštinski reformisali za proteklih deset godina. Na to se ukazuje i u ekspertizama EU, i ova činjenica ozbiljno blokira proces potpune izgradnje državnog aparata na principima funkcionalne/institucionalne demokratije.

Za uspjeh koncepta ustavnog patriotizma važan elemenat je i politička kultura. Zajednica u kojoj egzistira nacionalizam, klerikalizam, partitokratija, neoliberalizam, manjak društvene solidarnosti, politička isključivost ili negativna selekcija kadrova, ne može izgraditi zdravu društvenu koheziju, bez obzira na kvalitet ustavnog dokumenta.

Stoga, proces potpune izgradnje državnog aparata na principima funkcionalne/institucionalne demokratije i vladavina prava, uz supremaciju kulture nad primitivizmima, daju osnov da i Crna Gora postane dio procesa koji se sada definiše kao – evropski ustavni patriotizam.

Naredne godine obilježavamo 85 godina Pravnog zbornika

MONITOR: Uskoro je i jubilej Pravnog zbornika čiji ste urednik.
RADULOVIĆ: Da, u sljedećoj godini Udruženje će organizovati naučni skup povodom 130 godina Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru, posvećen radu Valtazara Bogišića. Ujedno, to je i godina u kojoj obilježavamo 85 godina izdavanja Pravnog zbornika, najstarijeg crnogorskog pravnog časopisa, i u prilog ovog jubileja biće upriličena Akademija Udruženja. Udruženje će, kao i sa naučnog skupa posvećenog 110 godina parlamentarizma u Crnoj Gori, i sa ovog skupa posvećenog deceniji moderne ustavnosti, publikovati izlaganja u Pravnom zborniku.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo