Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG: Prtisak na slobodomisleće u Savjetu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Agencija za borbu protiv korupcije tvrdi da ste vi i još tri člana Savjeta RTCG prekršili Zakon o sprečavanju korupcije, zbog čega možete biti razriješeni. Kršite li zakon?
ĐUROVIĆ: Zakon o sprečavanju korupcije u članu 7 propisuje: ,,Sukob interesa u vršenju javne funkcije postoji kad privatni interes javnog funkcionera utiče ili može uticati na nepristrasnost javnog funkcionera u vršenju javne funkcije”. Nesumnjivo je da ja taj zakon ne kršim. Naime, tačno je da sam osnivač u privrednom društvu Nature, u kojem sam bio i izvršni direktor do 22. septembra 2017. godine. Ovo preduzeće bavi se isključivo mješovitom poljoprivrednom proizvodnjom što je lako provjerljivo i na sajtu Centralnog registra privrednih subjekata i nema nikakve veze sa mojom funkcijom u RTCG. Ili da pojednostavim, to preduzeće proizvodi salatu a ne TV program, pa samim tim javni interes ne može biti podređen privatnom niti može biti kršenja člana 7 Zakona o sprečavanju korupcije.

Nakon poziva ASK na usmenu raspravu povodom ,,anonimne” prijave, obratio sam pažnju na član 11 Zakona o sprečavanju korupcije koji propisuje da javni funkcioner ne može biti član organa upravljanja ili direktor u privrednom društvu i odmah otklonio ovu nepravilnost. ASK je povodom kršenja člana 11 pokrenula protiv mene prekršajni postupak koji predviđa novčanu kaznu. Važno je napomenuti da redovno objavljujem svoj imovinski karton čime pokazujem poštovanje zakona, a i podatak o mom zapošljenju u doo Nature sam uredno prijavio u svom imovinskom kartonu.

Naglašavam da poštujem u cjelosti Zakon o RTCG na osnovu kojeg sam imenovan za člana Savjeta RTCG, ali nisam bio upoznat sa ekstenzivnom normom u Zakonu o sprečavanju korupcije koji dovodi u vezu proizvodnju salate i RTCG.

Tokom obavljanja funkcije člana Savjeta RTCG vodio sam se upravo mnogo preciznijim određenjem konflikta interesa koji je utvrđen članom 26 stav 1 Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCC, a u kojem stoji da članovi Savjeta ne mogu biti „lica koja, kao vlasnici udjela, akcionari, članovi organa upravljanja, članovi nadzornih organa, zaposleni i sl. imaju interesa u pravnim licima koja se bave proizvodnjom radio i televizijskog programa, tako da bi članstvo takvog lica u Savjetu moglo da dovede do sukoba interesa”.

U Statutu i Odluci o osnivanju doo Nature ne nalaze se djelatnosti koje imaju bilo kakve veze sa proizvodnjom radio i televizijskog programa, a svi dosadašnji prihodi ovog preduzeća su isključivo od prodaje poljoprivrednih proizvoda.

MONITOR: Agencija insistira da kršite Zakon o sprečavanju korupcije, iako uslove pa i konflikt interesa za članove Savjeta RTCG definiše Zakonom o medijima, odnosno RTCG. Kako to ?
ĐUROVIĆ: ASK u svojoj odluci po ,,anonimnoj” prijavi i sama konstatuje da je na osnovu izvršenog uvida u relevantna dokumenta utvrđeno da je ,,djelatnost privrednog društva Nature doo Podgorica mješovita poljoprivredna proizvodnja, što ukazuje na činjenicu da Goran Đurović nije lice za koje je propisana zabrana članom 26 stav1 tačka 5 Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG, jer je imenovani vlasnik privrednog društva čije obavljanje poslova nije nespojivo sa funkcijom koju vrši”.

ASK na osnovu člana 7 Zakona o sprečavanju korupcije može da cijeni postojanje sukoba interesa koji je propisan drugim propisima i u odluci u mom slučaju su jasno naveli da nema nikakvih prepreka da se bavim poljoprivrednom proizvodnjom i istovremeno budem član Savjeta RTCG. Sa druge strane Administrativni odbor Skupštine Crne Gore mora primijeniti Zakon o nacionalnom javnom emiteru RTCG jer su po tom propisu i birani članovi Savjeta RTCG.

MONITOR: Agencija je postupila po anonimnoj dojavi, sto do sada nije bila praksa. Istovremeno, Agencija reaguje ubrzo nakon vaše izjave da je RTCG oslobođena uticaja vlasti. Reaguje li upravo zbog toga?
ĐUROVIĆ: Teško se oteti utisku da je ,,anonimna” naručena prijava dio osmišljene kampanje koja ima za cilj da se napravi pritisak na slobodnomisleće članove Savjeta RTCG jer je javni servis počeo da daje znake života i postaje samostalniji i profesionalniji. U ASK-u čekaju na red desetine prijava protiv javnih funkcionera i političkih partija iz vlasti bez bilo kakve najave da će biti uskoro okončani, dok su postupci u vezi sa članovima Savjeta RTCG riješeni u roku od 15 dana od dana dostavljanja ,,anonimne” prijave od strane Administrativnog odbora. Ažurnost koja se samo poželjeti može samo još kad ne bila selektivna i po diktatu DPS-a.

MONITOR: Šta će, ukoliko neki od članova koje Agencija optužuje budu razriješeni, to značiti za RTCG. Povratak na staro?
ĐUROVIĆ: Vjerujem da će kolega Nikola Vukčević na vrlo jasan način ukazati uskoro ASK-u da nema govora o kršenju bilo kojeg propisa a nadam se da će i kolega Mitrović priložiti dokumentaciju kojom će otkloniti sumnje koje mu se stavljaju na teret. Nadam da će DPS dobro razmisliti prije nego krene u nezakonite smjene članova Savjeta i odustati od eventualnih planova da pravnim nasiljem povrati uticaj na RTCG. U vlasti moraju da shvate da je period od nekoliko poslednjih mjeseci pokazao javnosti, domaćoj i međunarodnoj, da se RTCG može graditi kao servis svih građana, i pored brojnih i svakodnevnih prepreka kako izvana tako i iznutra. Naravno, takav javni servis ne smije i neće biti protiv DPS-a i na strani opozicije jer bi time obesmisli sve što smo do sada kao članovi Savjeta RTCG uradili, isto kao što neće biti ni propagandni medij DPS-a. Jasno mi je da prihvatanje te promjene nije ni lako ni bezbolno za DPS.

Potpuno mirno čekam odluku Administrativnog odbora i Skupštine svjestan činjenice da, čak i ako budem protivno zakonu smijenjen, ostaju na čelnim funkcijama generalna direktorica i direktor TVCG, odnosno ljudi čiji sam dolazak zdušno podržao. Njih neće biti lako smijeniti a vjerujem da će oni biti istrajni u daljoj profesionalizaciji javnog servisa koju smo zajedno započeli. Koga god da Skupština DPS-a eventualno ukloni iz Savjeta RTCG, ostaje dovoljno ljudi koji neće dozvoliti zloupotrebe uoči lokalnih, predsjedničkih i mogućih parlamentarnih izbora. Vjerujem da ni međunarodne organizacije i Evropska komisija neće zaboraviti na javni servis.

MONITOR: Koliko RTCG zaista u društvu zarobljenih institucija može biti nezavisna od političkog uticaja? Svjedoci smo cijele istorije upotrebe insititucija proitiv kritičara i kritičke riječi
ĐUROVIĆ: RTCG može funkcionisati kao nezavisna institucija ukoliko političke partije iz vlasti ne budu vršile bilo kakav pritisak na uređivačku politiku i upravljačke organe. Nesumnjivo da to ,,oslobađanje” institucija od ,,partijske šape” izaziva paniku kod onih koji imaju potrebu da sve kontrolišu, ali taj proces je suštinski nezaustavljiv.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo