Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG: Prtisak na slobodomisleće u Savjetu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Agencija za borbu protiv korupcije tvrdi da ste vi i još tri člana Savjeta RTCG prekršili Zakon o sprečavanju korupcije, zbog čega možete biti razriješeni. Kršite li zakon?
ĐUROVIĆ: Zakon o sprečavanju korupcije u članu 7 propisuje: ,,Sukob interesa u vršenju javne funkcije postoji kad privatni interes javnog funkcionera utiče ili može uticati na nepristrasnost javnog funkcionera u vršenju javne funkcije”. Nesumnjivo je da ja taj zakon ne kršim. Naime, tačno je da sam osnivač u privrednom društvu Nature, u kojem sam bio i izvršni direktor do 22. septembra 2017. godine. Ovo preduzeće bavi se isključivo mješovitom poljoprivrednom proizvodnjom što je lako provjerljivo i na sajtu Centralnog registra privrednih subjekata i nema nikakve veze sa mojom funkcijom u RTCG. Ili da pojednostavim, to preduzeće proizvodi salatu a ne TV program, pa samim tim javni interes ne može biti podređen privatnom niti može biti kršenja člana 7 Zakona o sprečavanju korupcije.

Nakon poziva ASK na usmenu raspravu povodom ,,anonimne” prijave, obratio sam pažnju na član 11 Zakona o sprečavanju korupcije koji propisuje da javni funkcioner ne može biti član organa upravljanja ili direktor u privrednom društvu i odmah otklonio ovu nepravilnost. ASK je povodom kršenja člana 11 pokrenula protiv mene prekršajni postupak koji predviđa novčanu kaznu. Važno je napomenuti da redovno objavljujem svoj imovinski karton čime pokazujem poštovanje zakona, a i podatak o mom zapošljenju u doo Nature sam uredno prijavio u svom imovinskom kartonu.

Naglašavam da poštujem u cjelosti Zakon o RTCG na osnovu kojeg sam imenovan za člana Savjeta RTCG, ali nisam bio upoznat sa ekstenzivnom normom u Zakonu o sprečavanju korupcije koji dovodi u vezu proizvodnju salate i RTCG.

Tokom obavljanja funkcije člana Savjeta RTCG vodio sam se upravo mnogo preciznijim određenjem konflikta interesa koji je utvrđen članom 26 stav 1 Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCC, a u kojem stoji da članovi Savjeta ne mogu biti „lica koja, kao vlasnici udjela, akcionari, članovi organa upravljanja, članovi nadzornih organa, zaposleni i sl. imaju interesa u pravnim licima koja se bave proizvodnjom radio i televizijskog programa, tako da bi članstvo takvog lica u Savjetu moglo da dovede do sukoba interesa”.

U Statutu i Odluci o osnivanju doo Nature ne nalaze se djelatnosti koje imaju bilo kakve veze sa proizvodnjom radio i televizijskog programa, a svi dosadašnji prihodi ovog preduzeća su isključivo od prodaje poljoprivrednih proizvoda.

MONITOR: Agencija insistira da kršite Zakon o sprečavanju korupcije, iako uslove pa i konflikt interesa za članove Savjeta RTCG definiše Zakonom o medijima, odnosno RTCG. Kako to ?
ĐUROVIĆ: ASK u svojoj odluci po ,,anonimnoj” prijavi i sama konstatuje da je na osnovu izvršenog uvida u relevantna dokumenta utvrđeno da je ,,djelatnost privrednog društva Nature doo Podgorica mješovita poljoprivredna proizvodnja, što ukazuje na činjenicu da Goran Đurović nije lice za koje je propisana zabrana članom 26 stav1 tačka 5 Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG, jer je imenovani vlasnik privrednog društva čije obavljanje poslova nije nespojivo sa funkcijom koju vrši”.

ASK na osnovu člana 7 Zakona o sprečavanju korupcije može da cijeni postojanje sukoba interesa koji je propisan drugim propisima i u odluci u mom slučaju su jasno naveli da nema nikakvih prepreka da se bavim poljoprivrednom proizvodnjom i istovremeno budem član Savjeta RTCG. Sa druge strane Administrativni odbor Skupštine Crne Gore mora primijeniti Zakon o nacionalnom javnom emiteru RTCG jer su po tom propisu i birani članovi Savjeta RTCG.

MONITOR: Agencija je postupila po anonimnoj dojavi, sto do sada nije bila praksa. Istovremeno, Agencija reaguje ubrzo nakon vaše izjave da je RTCG oslobođena uticaja vlasti. Reaguje li upravo zbog toga?
ĐUROVIĆ: Teško se oteti utisku da je ,,anonimna” naručena prijava dio osmišljene kampanje koja ima za cilj da se napravi pritisak na slobodnomisleće članove Savjeta RTCG jer je javni servis počeo da daje znake života i postaje samostalniji i profesionalniji. U ASK-u čekaju na red desetine prijava protiv javnih funkcionera i političkih partija iz vlasti bez bilo kakve najave da će biti uskoro okončani, dok su postupci u vezi sa članovima Savjeta RTCG riješeni u roku od 15 dana od dana dostavljanja ,,anonimne” prijave od strane Administrativnog odbora. Ažurnost koja se samo poželjeti može samo još kad ne bila selektivna i po diktatu DPS-a.

MONITOR: Šta će, ukoliko neki od članova koje Agencija optužuje budu razriješeni, to značiti za RTCG. Povratak na staro?
ĐUROVIĆ: Vjerujem da će kolega Nikola Vukčević na vrlo jasan način ukazati uskoro ASK-u da nema govora o kršenju bilo kojeg propisa a nadam se da će i kolega Mitrović priložiti dokumentaciju kojom će otkloniti sumnje koje mu se stavljaju na teret. Nadam da će DPS dobro razmisliti prije nego krene u nezakonite smjene članova Savjeta i odustati od eventualnih planova da pravnim nasiljem povrati uticaj na RTCG. U vlasti moraju da shvate da je period od nekoliko poslednjih mjeseci pokazao javnosti, domaćoj i međunarodnoj, da se RTCG može graditi kao servis svih građana, i pored brojnih i svakodnevnih prepreka kako izvana tako i iznutra. Naravno, takav javni servis ne smije i neće biti protiv DPS-a i na strani opozicije jer bi time obesmisli sve što smo do sada kao članovi Savjeta RTCG uradili, isto kao što neće biti ni propagandni medij DPS-a. Jasno mi je da prihvatanje te promjene nije ni lako ni bezbolno za DPS.

Potpuno mirno čekam odluku Administrativnog odbora i Skupštine svjestan činjenice da, čak i ako budem protivno zakonu smijenjen, ostaju na čelnim funkcijama generalna direktorica i direktor TVCG, odnosno ljudi čiji sam dolazak zdušno podržao. Njih neće biti lako smijeniti a vjerujem da će oni biti istrajni u daljoj profesionalizaciji javnog servisa koju smo zajedno započeli. Koga god da Skupština DPS-a eventualno ukloni iz Savjeta RTCG, ostaje dovoljno ljudi koji neće dozvoliti zloupotrebe uoči lokalnih, predsjedničkih i mogućih parlamentarnih izbora. Vjerujem da ni međunarodne organizacije i Evropska komisija neće zaboraviti na javni servis.

MONITOR: Koliko RTCG zaista u društvu zarobljenih institucija može biti nezavisna od političkog uticaja? Svjedoci smo cijele istorije upotrebe insititucija proitiv kritičara i kritičke riječi
ĐUROVIĆ: RTCG može funkcionisati kao nezavisna institucija ukoliko političke partije iz vlasti ne budu vršile bilo kakav pritisak na uređivačku politiku i upravljačke organe. Nesumnjivo da to ,,oslobađanje” institucija od ,,partijske šape” izaziva paniku kod onih koji imaju potrebu da sve kontrolišu, ali taj proces je suštinski nezaustavljiv.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo