Povežite se sa nama

INTERVJU

TINA RAIČEVIĆ, ČLANICA BORDA DIREKTORA PLANTAŽA: Bastion partijskog zapošljavanja

Objavljeno prije

na

MONITOR: U bordu direktora Plantaža ste prema Sporazumu o fer izborima. Na prvi pogled nije lako uočiti kakve veze Plantaže imaju sa izbornim procesom. Imaju li?
RAIČEVIĆ: Kompanija Plantaže ima blizu 700 stalno zaposlenih radnika, a u sezoni ih ima i do dvije hiljade. Direktorica Plantaža Verica Maraš je vrlo aktivan DPS kadar i odbornica te partije u glavnom gradu. Ćlanovi rukovodstva Plantaža često u svojim javnim nastupima ističu da su ponosni na to što su ,,porodična firma”, a gotovo da ne postoji član menadžmenta koji nije zaposlio svoje najbliže rođake i prijatelje u kompaniji. Od početka godine do danas je preko 30 osoba dobilo stalno zaposlenje u firmi.

Nikad mi nije odgovoreno na koji način su ih zaposlili, po kojim oglasima, za koja mjesta i na osnovu kojih kvalifikacija. U saradnji sa insajderima saznala sam da su opet u pitanju djeca, rođaci ili prijatelji direktora ili rukovodilaca pojedinih sektora. Mislim da je to odgovor na pitanje, jer se može reći da su Plantaže svojevrstan bastion partijskog zapošljavanja u Podgorici.

MONITOR: Specijalno državno tužilaštvo nije našlo da postoji osnovana sumnja da je bilo ko u Plantažama počinio bilo koje krivično djelo iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva. Kako to komentarišete?
RAIČEVIĆ: Specijalno tužilaštvo je odlučivalo o krivičnim prijavama bivše finansijske direktorke Valerije Saveljić koja je tvrdila da su šefovi od nje tražili da potpiše polugodišnji izvještaj za 2015. godinu u kojem su prikrivena tri miliona gubitka. Specijalno tužilaštvo je ustanovilo da ta krivična prijava nije u njihovoj nadležnosti i preusmjerila je na Osnovno tužilaštvo. Sačekaćemo da vidimo šta će Osnovno tužilaštvo uraditi.

Vjerujem da su tvrdnje Valerije Saveljić istinite, jer mi je gđa Saveljić dala na uvid dokumente, gdje se vidi da na bilansima nema njenog potpisa, iako je u tom trenutku bila finansijska direktorica firme i osoba odgovorna za sastavljanje bilansa. Jasno je da su sačinjena dva bilansa stanja i uspjeha, da se oni razlikuju u preko tri miliona eura.

U dnevnim novinama Vijesti od 03. avgusta 2015. godine, objavljen je tekst Maraš pokušala friziranjem zaliha da smanji gubitak, u kojem član tadašnjeg Odbora direktora Ervin Spahić izjavljuje ,,tražili smo da se obavi drugi obračun”, što znači da nisu prihvatili frizirani rezultat sa minusom od 1,6 miliona eura. Na osnovu upozorenja Saveljićeve, zahtijevali su da izvršna direktorica dostavi na usvajanje jedini ispravan bilans koji je u tom trenutku pokazivao minus od pet miliona.

MONITOR: Kako, prema onome što ste uspjeli da saznate, zapravo posluju Plantaže?
RAIČEVIĆ: Teško je procijeniti prave motive ovako lošeg vođenja nekad najperspektivnije kompanije u zemlji. Moj utisak je da u Plantažama postoje dvije struje vladajuće partije koje imaju različite motive, podjednako loše i po firmu i po javni interes. Jedni se grčevito bore za kakav-takav opstanak kompanije, ali ne zbog iskrene želje da firma opet postane uspješna, nego iz ličnih, prvenstveno finansijskih interesa. Podsjetiću građane da je rukovodstvo Plantaža donedavno primalo plate od preko 10 hiljada eura mjesečno.

Motiv ovih drugih se vrti oko zemljišta Plantaža, naročito onog u Donjoj Gorici. Kako bi došli do tog zemljišta pokušavaju da dovedu firmu do onog nivoa kada će je za neku beznačajnu svotu prodati ,,nepoznatom” investitoru, koji će je onda dobro unovčiti. Nažalost, nije nam stran ni takav scenario. Vjerujem da će vrlo brzo uslijediti rasplet ove situacije.

MONITOR: Kako?
RAIČEVIĆ: Moj utisak je da će rasplet biti u korist drugog lobija. Mislim da su moćniji i bliži centru odlučivanja. Sve ovo bi se, naravno, moglo i nadam se da hoće, spriječiti, ukoliko građani 16. oktobra odluče da svoje povjerenje daju opoziciji.

MONITOR: Bili ste protiv nacrta kolektivnog ugovora u Plantažama zbog previsokih otpremnina. Šta je bilo sporno?
RAIČEVIĆ: Uvijek ću podržati svako rješenje koje štiti prava radnika. Na prvoj sjednici kada se razgovaralo o kolektivnom ugovoru, postavila sam pitanje da li imaju procjenu o tome koliko bi takav ugovor koštao kompaniju. Nisam dobila odgovor. Prosto mi je bilo nevjerovatno da menadžment tako lako obećava radnicima rješenja koja nijesu bazirana na realnim osnovama, dok im istovremeno ne uplaćuje poreze i doprinose. Mislim da je Crna Gora sita štrajkova radnika kojima nisu isplaćene otpremnine.

MONITOR:Tvrdili ste da firma ne uplaćuje poreze i doprinose za zaposlene? Koliko to traje i je li se nešto promijenilo.
RAIČEVIĆ:To su podaci koje je javno saopštio ministar finansija Raško Konjević. Danas sam saznala da je sa Plantažama dogovoren reprogram duga, te da su uplatili prvu ratu.

MONITOR: Na drugoj strani, članovi Odbora direktora primali su visoke bonuse.
RAIČEVIĆ: Prema podacima koje sam saopštila javnosti za osam članova odbora direktora iz dobiti Plantaža za 2008, 2009, i 2010. godinu, po završnim računima, obračunato je ukupno 911,799 hiljada eura, od čega su im, počev od 2009. zaključno sa 2012. godinom, isplaćene preko 703 hiljade, dok je ostalo neisplaćeno 208,7 hiljada eura. Ta sredstva su članovima odbora direktora isplaćena preko blagajne, odnosno na ruke, čime je država dodatno zakinuta za porez koji je trebalo da naplati za isplatu tih sredstava. Nadležne institucije treba da odgovore na pitanja – ko je u ovom slučaju oštetio budžet države i da li će taj neko snositi odgovornost, kako za štetu koja je nanijeta državi, tako i za kršenje zakona.

MONITOR: Koliki se iznosi troše na donacije i sponzorstva?
RAIČEVIĆ: Na sjednici borda direktora uoči mog dolaska kao kontrolora iz redova opozicije donijeta je odluka da se donacije i sponzorstva ograniče na 150 hiljada za 2016. godinu. Do sada je, prema dokumentaciji koja mi je dostavljena, na sponzorstva i donacije otišlo 70 hiljada eura. Nijesam dobila odgovor na pitanje da li postoje definisani kriterijumi i Pravilnik na osnovu kojih se donose odluke o sponzorstvima i donacijama. Za sada je očigledno da karakter tih donacija nije ni u kakvoj vezi sa djelatnošću same kompanije.

MONITOR: Koliko pravnika radi u firmi, a koliko je advokata angažovano da zastupa Plantaže?
RAIČEVIĆ: U Plantažama, prema dokumentaciji koja mi je dostavljena, radi 11 pravnika. Pored njih Plantaže plaćaju čak sedam advokatskih kancelarija za usluge zastupanja u pravnim sporovima. Samo u prva četiri mjeseca 2016. tim kancelarijama je plaćeno ukupno 18.303 eura, bez prethodno objavljenog tendera za nabavku ovih usluga. Iako se pravdaju time da su Ugovori sa advokatskim kancelarijama potpisivani u periodu kada Plantaže nisu bile obveznik Zakona o javnim nabavkama, opet mi nijesu odgovorili po kojim kriterijumima i na osnovu kojeg pravilnika su ih birali. Dok sam čitala te ugovore zapanjila me je činjenica da Plantažama, pored tolikih pravnika, advokatske kancelarije pišu čak i ugovore o radu, prestanku radnog odnosa, rješenja o godišnjim ugovorima, sistematizaciju radnih mjesta, pravilnike o disciplinskom postupku, itd.

MONITOR: Kako su Vas dočekali u firmi? Dobijate li podatke koje tražite, postoji li mehanizam pomoću kojeg možete da provjerite da li je ono što su Vam predočili tačno?
RAIČEVIĆ: Prvi utisak mi je bio da su veoma korektni. Taj korektan odnos, kako se kasnije ispostavilo, je bio samo fasada, jer čim sam počela da tražim dokumentaciju, pojavile su se opstrukcije. Od odgađanja termina kada će mi je dostaviti, do postavljanja pitanja da li imam pravo da tražim određene informacije. Posebno im je zasmetao zahtjev za platnim spiskom zaposlenih, sa i bez varijabila. Umjesto te informacije dostavili su mi pravilnik prema kojem se plata zaposlenih tretira poslovnom tajnom. Iako sam insistirala, nikad mi nisu dostavili ni bruto bilans koji sam tražila uoči usvajanja polugodišnjeg finasijskog izvještaja. I za to tvrde da je poslovna tajna.

MONITOR: Je li neizvjesnost oko toga hoćete li, kao predstavnica Demosa, otići ili ostati, na poslu predviđenom političkim sporazumom, uticala na Vaš rad?
RAIČEVIĆ: Na moj nije, jer sam neprestano u komunikaciji sa radnicima koji žele da se otkriju zloupotrebe u Plantažama, ali na upravu firme vjerovatno jeste budući da ignorišu zahtjeve koje sam im uputila.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo