Povežite se sa nama

INTERVJU

TINA RAIČEVIĆ, ČLANICA BORDA DIREKTORA PLANTAŽA: Bastion partijskog zapošljavanja

Objavljeno prije

na

MONITOR: U bordu direktora Plantaža ste prema Sporazumu o fer izborima. Na prvi pogled nije lako uočiti kakve veze Plantaže imaju sa izbornim procesom. Imaju li?
RAIČEVIĆ: Kompanija Plantaže ima blizu 700 stalno zaposlenih radnika, a u sezoni ih ima i do dvije hiljade. Direktorica Plantaža Verica Maraš je vrlo aktivan DPS kadar i odbornica te partije u glavnom gradu. Ćlanovi rukovodstva Plantaža često u svojim javnim nastupima ističu da su ponosni na to što su ,,porodična firma”, a gotovo da ne postoji član menadžmenta koji nije zaposlio svoje najbliže rođake i prijatelje u kompaniji. Od početka godine do danas je preko 30 osoba dobilo stalno zaposlenje u firmi.

Nikad mi nije odgovoreno na koji način su ih zaposlili, po kojim oglasima, za koja mjesta i na osnovu kojih kvalifikacija. U saradnji sa insajderima saznala sam da su opet u pitanju djeca, rođaci ili prijatelji direktora ili rukovodilaca pojedinih sektora. Mislim da je to odgovor na pitanje, jer se može reći da su Plantaže svojevrstan bastion partijskog zapošljavanja u Podgorici.

MONITOR: Specijalno državno tužilaštvo nije našlo da postoji osnovana sumnja da je bilo ko u Plantažama počinio bilo koje krivično djelo iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva. Kako to komentarišete?
RAIČEVIĆ: Specijalno tužilaštvo je odlučivalo o krivičnim prijavama bivše finansijske direktorke Valerije Saveljić koja je tvrdila da su šefovi od nje tražili da potpiše polugodišnji izvještaj za 2015. godinu u kojem su prikrivena tri miliona gubitka. Specijalno tužilaštvo je ustanovilo da ta krivična prijava nije u njihovoj nadležnosti i preusmjerila je na Osnovno tužilaštvo. Sačekaćemo da vidimo šta će Osnovno tužilaštvo uraditi.

Vjerujem da su tvrdnje Valerije Saveljić istinite, jer mi je gđa Saveljić dala na uvid dokumente, gdje se vidi da na bilansima nema njenog potpisa, iako je u tom trenutku bila finansijska direktorica firme i osoba odgovorna za sastavljanje bilansa. Jasno je da su sačinjena dva bilansa stanja i uspjeha, da se oni razlikuju u preko tri miliona eura.

U dnevnim novinama Vijesti od 03. avgusta 2015. godine, objavljen je tekst Maraš pokušala friziranjem zaliha da smanji gubitak, u kojem član tadašnjeg Odbora direktora Ervin Spahić izjavljuje ,,tražili smo da se obavi drugi obračun”, što znači da nisu prihvatili frizirani rezultat sa minusom od 1,6 miliona eura. Na osnovu upozorenja Saveljićeve, zahtijevali su da izvršna direktorica dostavi na usvajanje jedini ispravan bilans koji je u tom trenutku pokazivao minus od pet miliona.

MONITOR: Kako, prema onome što ste uspjeli da saznate, zapravo posluju Plantaže?
RAIČEVIĆ: Teško je procijeniti prave motive ovako lošeg vođenja nekad najperspektivnije kompanije u zemlji. Moj utisak je da u Plantažama postoje dvije struje vladajuće partije koje imaju različite motive, podjednako loše i po firmu i po javni interes. Jedni se grčevito bore za kakav-takav opstanak kompanije, ali ne zbog iskrene želje da firma opet postane uspješna, nego iz ličnih, prvenstveno finansijskih interesa. Podsjetiću građane da je rukovodstvo Plantaža donedavno primalo plate od preko 10 hiljada eura mjesečno.

Motiv ovih drugih se vrti oko zemljišta Plantaža, naročito onog u Donjoj Gorici. Kako bi došli do tog zemljišta pokušavaju da dovedu firmu do onog nivoa kada će je za neku beznačajnu svotu prodati ,,nepoznatom” investitoru, koji će je onda dobro unovčiti. Nažalost, nije nam stran ni takav scenario. Vjerujem da će vrlo brzo uslijediti rasplet ove situacije.

MONITOR: Kako?
RAIČEVIĆ: Moj utisak je da će rasplet biti u korist drugog lobija. Mislim da su moćniji i bliži centru odlučivanja. Sve ovo bi se, naravno, moglo i nadam se da hoće, spriječiti, ukoliko građani 16. oktobra odluče da svoje povjerenje daju opoziciji.

MONITOR: Bili ste protiv nacrta kolektivnog ugovora u Plantažama zbog previsokih otpremnina. Šta je bilo sporno?
RAIČEVIĆ: Uvijek ću podržati svako rješenje koje štiti prava radnika. Na prvoj sjednici kada se razgovaralo o kolektivnom ugovoru, postavila sam pitanje da li imaju procjenu o tome koliko bi takav ugovor koštao kompaniju. Nisam dobila odgovor. Prosto mi je bilo nevjerovatno da menadžment tako lako obećava radnicima rješenja koja nijesu bazirana na realnim osnovama, dok im istovremeno ne uplaćuje poreze i doprinose. Mislim da je Crna Gora sita štrajkova radnika kojima nisu isplaćene otpremnine.

MONITOR:Tvrdili ste da firma ne uplaćuje poreze i doprinose za zaposlene? Koliko to traje i je li se nešto promijenilo.
RAIČEVIĆ:To su podaci koje je javno saopštio ministar finansija Raško Konjević. Danas sam saznala da je sa Plantažama dogovoren reprogram duga, te da su uplatili prvu ratu.

MONITOR: Na drugoj strani, članovi Odbora direktora primali su visoke bonuse.
RAIČEVIĆ: Prema podacima koje sam saopštila javnosti za osam članova odbora direktora iz dobiti Plantaža za 2008, 2009, i 2010. godinu, po završnim računima, obračunato je ukupno 911,799 hiljada eura, od čega su im, počev od 2009. zaključno sa 2012. godinom, isplaćene preko 703 hiljade, dok je ostalo neisplaćeno 208,7 hiljada eura. Ta sredstva su članovima odbora direktora isplaćena preko blagajne, odnosno na ruke, čime je država dodatno zakinuta za porez koji je trebalo da naplati za isplatu tih sredstava. Nadležne institucije treba da odgovore na pitanja – ko je u ovom slučaju oštetio budžet države i da li će taj neko snositi odgovornost, kako za štetu koja je nanijeta državi, tako i za kršenje zakona.

MONITOR: Koliki se iznosi troše na donacije i sponzorstva?
RAIČEVIĆ: Na sjednici borda direktora uoči mog dolaska kao kontrolora iz redova opozicije donijeta je odluka da se donacije i sponzorstva ograniče na 150 hiljada za 2016. godinu. Do sada je, prema dokumentaciji koja mi je dostavljena, na sponzorstva i donacije otišlo 70 hiljada eura. Nijesam dobila odgovor na pitanje da li postoje definisani kriterijumi i Pravilnik na osnovu kojih se donose odluke o sponzorstvima i donacijama. Za sada je očigledno da karakter tih donacija nije ni u kakvoj vezi sa djelatnošću same kompanije.

MONITOR: Koliko pravnika radi u firmi, a koliko je advokata angažovano da zastupa Plantaže?
RAIČEVIĆ: U Plantažama, prema dokumentaciji koja mi je dostavljena, radi 11 pravnika. Pored njih Plantaže plaćaju čak sedam advokatskih kancelarija za usluge zastupanja u pravnim sporovima. Samo u prva četiri mjeseca 2016. tim kancelarijama je plaćeno ukupno 18.303 eura, bez prethodno objavljenog tendera za nabavku ovih usluga. Iako se pravdaju time da su Ugovori sa advokatskim kancelarijama potpisivani u periodu kada Plantaže nisu bile obveznik Zakona o javnim nabavkama, opet mi nijesu odgovorili po kojim kriterijumima i na osnovu kojeg pravilnika su ih birali. Dok sam čitala te ugovore zapanjila me je činjenica da Plantažama, pored tolikih pravnika, advokatske kancelarije pišu čak i ugovore o radu, prestanku radnog odnosa, rješenja o godišnjim ugovorima, sistematizaciju radnih mjesta, pravilnike o disciplinskom postupku, itd.

MONITOR: Kako su Vas dočekali u firmi? Dobijate li podatke koje tražite, postoji li mehanizam pomoću kojeg možete da provjerite da li je ono što su Vam predočili tačno?
RAIČEVIĆ: Prvi utisak mi je bio da su veoma korektni. Taj korektan odnos, kako se kasnije ispostavilo, je bio samo fasada, jer čim sam počela da tražim dokumentaciju, pojavile su se opstrukcije. Od odgađanja termina kada će mi je dostaviti, do postavljanja pitanja da li imam pravo da tražim određene informacije. Posebno im je zasmetao zahtjev za platnim spiskom zaposlenih, sa i bez varijabila. Umjesto te informacije dostavili su mi pravilnik prema kojem se plata zaposlenih tretira poslovnom tajnom. Iako sam insistirala, nikad mi nisu dostavili ni bruto bilans koji sam tražila uoči usvajanja polugodišnjeg finasijskog izvještaja. I za to tvrde da je poslovna tajna.

MONITOR: Je li neizvjesnost oko toga hoćete li, kao predstavnica Demosa, otići ili ostati, na poslu predviđenom političkim sporazumom, uticala na Vaš rad?
RAIČEVIĆ: Na moj nije, jer sam neprestano u komunikaciji sa radnicima koji žele da se otkriju zloupotrebe u Plantažama, ali na upravu firme vjerovatno jeste budući da ignorišu zahtjeve koje sam im uputila.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo