Povežite se sa nama

INTERVJU

TINA RAIČEVIĆ, ČLANICA BORDA DIREKTORA PLANTAŽA: Bastion partijskog zapošljavanja

Objavljeno prije

na

MONITOR: U bordu direktora Plantaža ste prema Sporazumu o fer izborima. Na prvi pogled nije lako uočiti kakve veze Plantaže imaju sa izbornim procesom. Imaju li?
RAIČEVIĆ: Kompanija Plantaže ima blizu 700 stalno zaposlenih radnika, a u sezoni ih ima i do dvije hiljade. Direktorica Plantaža Verica Maraš je vrlo aktivan DPS kadar i odbornica te partije u glavnom gradu. Ćlanovi rukovodstva Plantaža često u svojim javnim nastupima ističu da su ponosni na to što su ,,porodična firma”, a gotovo da ne postoji član menadžmenta koji nije zaposlio svoje najbliže rođake i prijatelje u kompaniji. Od početka godine do danas je preko 30 osoba dobilo stalno zaposlenje u firmi.

Nikad mi nije odgovoreno na koji način su ih zaposlili, po kojim oglasima, za koja mjesta i na osnovu kojih kvalifikacija. U saradnji sa insajderima saznala sam da su opet u pitanju djeca, rođaci ili prijatelji direktora ili rukovodilaca pojedinih sektora. Mislim da je to odgovor na pitanje, jer se može reći da su Plantaže svojevrstan bastion partijskog zapošljavanja u Podgorici.

MONITOR: Specijalno državno tužilaštvo nije našlo da postoji osnovana sumnja da je bilo ko u Plantažama počinio bilo koje krivično djelo iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva. Kako to komentarišete?
RAIČEVIĆ: Specijalno tužilaštvo je odlučivalo o krivičnim prijavama bivše finansijske direktorke Valerije Saveljić koja je tvrdila da su šefovi od nje tražili da potpiše polugodišnji izvještaj za 2015. godinu u kojem su prikrivena tri miliona gubitka. Specijalno tužilaštvo je ustanovilo da ta krivična prijava nije u njihovoj nadležnosti i preusmjerila je na Osnovno tužilaštvo. Sačekaćemo da vidimo šta će Osnovno tužilaštvo uraditi.

Vjerujem da su tvrdnje Valerije Saveljić istinite, jer mi je gđa Saveljić dala na uvid dokumente, gdje se vidi da na bilansima nema njenog potpisa, iako je u tom trenutku bila finansijska direktorica firme i osoba odgovorna za sastavljanje bilansa. Jasno je da su sačinjena dva bilansa stanja i uspjeha, da se oni razlikuju u preko tri miliona eura.

U dnevnim novinama Vijesti od 03. avgusta 2015. godine, objavljen je tekst Maraš pokušala friziranjem zaliha da smanji gubitak, u kojem član tadašnjeg Odbora direktora Ervin Spahić izjavljuje ,,tražili smo da se obavi drugi obračun”, što znači da nisu prihvatili frizirani rezultat sa minusom od 1,6 miliona eura. Na osnovu upozorenja Saveljićeve, zahtijevali su da izvršna direktorica dostavi na usvajanje jedini ispravan bilans koji je u tom trenutku pokazivao minus od pet miliona.

MONITOR: Kako, prema onome što ste uspjeli da saznate, zapravo posluju Plantaže?
RAIČEVIĆ: Teško je procijeniti prave motive ovako lošeg vođenja nekad najperspektivnije kompanije u zemlji. Moj utisak je da u Plantažama postoje dvije struje vladajuće partije koje imaju različite motive, podjednako loše i po firmu i po javni interes. Jedni se grčevito bore za kakav-takav opstanak kompanije, ali ne zbog iskrene želje da firma opet postane uspješna, nego iz ličnih, prvenstveno finansijskih interesa. Podsjetiću građane da je rukovodstvo Plantaža donedavno primalo plate od preko 10 hiljada eura mjesečno.

Motiv ovih drugih se vrti oko zemljišta Plantaža, naročito onog u Donjoj Gorici. Kako bi došli do tog zemljišta pokušavaju da dovedu firmu do onog nivoa kada će je za neku beznačajnu svotu prodati ,,nepoznatom” investitoru, koji će je onda dobro unovčiti. Nažalost, nije nam stran ni takav scenario. Vjerujem da će vrlo brzo uslijediti rasplet ove situacije.

MONITOR: Kako?
RAIČEVIĆ: Moj utisak je da će rasplet biti u korist drugog lobija. Mislim da su moćniji i bliži centru odlučivanja. Sve ovo bi se, naravno, moglo i nadam se da hoće, spriječiti, ukoliko građani 16. oktobra odluče da svoje povjerenje daju opoziciji.

MONITOR: Bili ste protiv nacrta kolektivnog ugovora u Plantažama zbog previsokih otpremnina. Šta je bilo sporno?
RAIČEVIĆ: Uvijek ću podržati svako rješenje koje štiti prava radnika. Na prvoj sjednici kada se razgovaralo o kolektivnom ugovoru, postavila sam pitanje da li imaju procjenu o tome koliko bi takav ugovor koštao kompaniju. Nisam dobila odgovor. Prosto mi je bilo nevjerovatno da menadžment tako lako obećava radnicima rješenja koja nijesu bazirana na realnim osnovama, dok im istovremeno ne uplaćuje poreze i doprinose. Mislim da je Crna Gora sita štrajkova radnika kojima nisu isplaćene otpremnine.

MONITOR:Tvrdili ste da firma ne uplaćuje poreze i doprinose za zaposlene? Koliko to traje i je li se nešto promijenilo.
RAIČEVIĆ:To su podaci koje je javno saopštio ministar finansija Raško Konjević. Danas sam saznala da je sa Plantažama dogovoren reprogram duga, te da su uplatili prvu ratu.

MONITOR: Na drugoj strani, članovi Odbora direktora primali su visoke bonuse.
RAIČEVIĆ: Prema podacima koje sam saopštila javnosti za osam članova odbora direktora iz dobiti Plantaža za 2008, 2009, i 2010. godinu, po završnim računima, obračunato je ukupno 911,799 hiljada eura, od čega su im, počev od 2009. zaključno sa 2012. godinom, isplaćene preko 703 hiljade, dok je ostalo neisplaćeno 208,7 hiljada eura. Ta sredstva su članovima odbora direktora isplaćena preko blagajne, odnosno na ruke, čime je država dodatno zakinuta za porez koji je trebalo da naplati za isplatu tih sredstava. Nadležne institucije treba da odgovore na pitanja – ko je u ovom slučaju oštetio budžet države i da li će taj neko snositi odgovornost, kako za štetu koja je nanijeta državi, tako i za kršenje zakona.

MONITOR: Koliki se iznosi troše na donacije i sponzorstva?
RAIČEVIĆ: Na sjednici borda direktora uoči mog dolaska kao kontrolora iz redova opozicije donijeta je odluka da se donacije i sponzorstva ograniče na 150 hiljada za 2016. godinu. Do sada je, prema dokumentaciji koja mi je dostavljena, na sponzorstva i donacije otišlo 70 hiljada eura. Nijesam dobila odgovor na pitanje da li postoje definisani kriterijumi i Pravilnik na osnovu kojih se donose odluke o sponzorstvima i donacijama. Za sada je očigledno da karakter tih donacija nije ni u kakvoj vezi sa djelatnošću same kompanije.

MONITOR: Koliko pravnika radi u firmi, a koliko je advokata angažovano da zastupa Plantaže?
RAIČEVIĆ: U Plantažama, prema dokumentaciji koja mi je dostavljena, radi 11 pravnika. Pored njih Plantaže plaćaju čak sedam advokatskih kancelarija za usluge zastupanja u pravnim sporovima. Samo u prva četiri mjeseca 2016. tim kancelarijama je plaćeno ukupno 18.303 eura, bez prethodno objavljenog tendera za nabavku ovih usluga. Iako se pravdaju time da su Ugovori sa advokatskim kancelarijama potpisivani u periodu kada Plantaže nisu bile obveznik Zakona o javnim nabavkama, opet mi nijesu odgovorili po kojim kriterijumima i na osnovu kojeg pravilnika su ih birali. Dok sam čitala te ugovore zapanjila me je činjenica da Plantažama, pored tolikih pravnika, advokatske kancelarije pišu čak i ugovore o radu, prestanku radnog odnosa, rješenja o godišnjim ugovorima, sistematizaciju radnih mjesta, pravilnike o disciplinskom postupku, itd.

MONITOR: Kako su Vas dočekali u firmi? Dobijate li podatke koje tražite, postoji li mehanizam pomoću kojeg možete da provjerite da li je ono što su Vam predočili tačno?
RAIČEVIĆ: Prvi utisak mi je bio da su veoma korektni. Taj korektan odnos, kako se kasnije ispostavilo, je bio samo fasada, jer čim sam počela da tražim dokumentaciju, pojavile su se opstrukcije. Od odgađanja termina kada će mi je dostaviti, do postavljanja pitanja da li imam pravo da tražim određene informacije. Posebno im je zasmetao zahtjev za platnim spiskom zaposlenih, sa i bez varijabila. Umjesto te informacije dostavili su mi pravilnik prema kojem se plata zaposlenih tretira poslovnom tajnom. Iako sam insistirala, nikad mi nisu dostavili ni bruto bilans koji sam tražila uoči usvajanja polugodišnjeg finasijskog izvještaja. I za to tvrde da je poslovna tajna.

MONITOR: Je li neizvjesnost oko toga hoćete li, kao predstavnica Demosa, otići ili ostati, na poslu predviđenom političkim sporazumom, uticala na Vaš rad?
RAIČEVIĆ: Na moj nije, jer sam neprestano u komunikaciji sa radnicima koji žele da se otkriju zloupotrebe u Plantažama, ali na upravu firme vjerovatno jeste budući da ignorišu zahtjeve koje sam im uputila.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo