MONITOR: Zašto je Građanski pokret URA odlučio da izađe iz Vlade izbornog povjerenja?
RAKČEVIĆ: Dva su nivoa analize argumenata zbog čega je URA odlučila da napusti Vladu izbornog povjerenja. Prvi je u domenu nečega što je infrastruktura za slobodne i fer izbore, borba protiv zloupotrebe državnih resursa i partijskog zapošljavanja. Na tom planu smo očekivali i naišli na opstrukcije. Drugi nivo priče, ne manje važan, bili su zadaci Vlade izbornog povjerenja. Znali smo kako funkcioniše DPS i zbog toga smo proveli sate i sate da bi u Poglavlju jedan ubacili nedvosmislen stav da potpisnici izražavaju spremnost da odluke i zakone od posebnog interesa usvajaju konsenzusom. I u Savjetu za privatizaciju predviđen je taj oblik odlučivanja. Dakle, za URU ne može biti sitnica sudbina energetskog kompleksa Crne Gore, ne može biti sitnica sudbina A2A , Termoelektrane Pljevlja i Rudnika uglja Pljevlja, Buljarice. Ne može biti sitnica ni neusvajanje medijskih zakona. No, neki žele da predstave da su to sitnice.

MONITOR: U pojedinim medijima objavljeno je da je URA ranije planirala izlazak iz Vlade.
RAKČEVIĆ: Strategija DPS-a bila je poznata sredinom jula kada su propagandisti DPS-a krenuli sa pričom da „Trojka” izlazi iz Vlade, da ništa nijesu našli, da je sve kristalno čisto, da nema zloupotreba i da „Trojka” mora objasniti biračima svoj neuspjeh i da se oni bore za cenzus pa se spašavaju.

Laž je da su URA, Demos i SDP planirali izlazak iz Vlade. Strategija DPS-a bila je da nas uvuku u blato, da nas ponize i da kao nevoljni saučesnici sprovodimo program Demokratske partije socijaista, da uništavamo najznačajnije resurse Crne Gore. To je bila logika koju je potvrdio Đukanović porukom iz Berana da on ne daje pet para za sporazum sa opozicijom i da se u njegovoj vladi neće odlučivati konsenzusom. To je bila poruka – ili se ukloni ili se pokloni. URA se zaista neće saginjati kada su u pitanju štetni ugovori i uništavanje najznačajnijih resursa Crne Gore. Odavno ođe ni potpis ni riječ ne znače ništa.

MONITOR: Ni kad se radi o stvaranju uslova za slobodne i fer izbore?
RAKČEVIĆ: Za vrh vlasti slobodni izbori su ništa u odnosu na slast i u odnosu na veličinu kolača elektroprivrednog sistema Crne Gore i Buljarice. URA je i prilikom ulaska i prilikom izlaska iz vlasti pokazala da nijesmo željni vlasti no promjena i da nijesmo u vlasti zarad vlasti.

MONITOR: Zašto potencirate Elektroprivredu i Termoelektranu?
RAKČEVIĆ: DPS i njegovi sateliti godinama nijesu dali odgovor zašto je pogažen ugovor o upravljanju sa italijanskim A2A. Zašto, shodno ugovoru, nijesu insistirali na izvjesnom negativnom mišljenju o upravljanju iz koga je proisticala pravo takozvana kol opcija prodavca da Crna Gora ima pravo da uz značajno smanjenje vrati 41,75 odsto akcija od svoje Elektroprivrede od italijanske A2A. Medijska mašinerija laži DPS-a pripremala je javnost da su naši fantastični pregovarači izboksovali da se za 250 miliona kupi ono što su Italijani platili 430 miliona eura. I đeci je jasno da to A2A neće uraditi do kraja marta. Razrađena je blokada u odlučivanju i izvjesno se otvara mogućnost da A2A proda svoj paket akcija skuplje od onoga što je omogućavao prvobitni ugovor i kol opcija prodavca. Začudilo bi me da kupac ne bude neki strateški off shore partner ove vlasti.

Druga strana medalje je znakoviti tajming ovih dešavanja. Tri godine se pregovaralo sa Škodom oko Termoelektrane Pljevlja II faza, a sa Italijanima od 2009. godine i onda se ove strateške stvari iz tog tajnog društva zvanog Vlada Crne Gore sa oznakama tajno daju Vladi izbornog povjerenja (povjerenja – čuš povjerenja?) da se na dva dana pred Dan ustanka 13. jula, sve aminuje i spakuje ka korumpiranoj većini u Skupštini.

Rudnik uglja u Pljevljima je u većinskom vlasništvu A2A koji ima 40 procenata i Aca Đukanovića sa 11,5 odsto, na vrhu crne liste firmi koje ne plaćaju poreze i doprinose i u ovom času duguje 15,2 miliona eura. I taj će dug narod pozlatiti.

MONITOR: Kakvo je iskustvo kontrolora URE dok su bili u vlasti?
RAKČEVIĆ: Kao predsjednik URE zaista dugujem zahvalnost svim kontrolorima, ne samo kontrolorima URE. Dakle, počev od Borisa Marića, koji je kao nestranačka ličnost dao veliki doprinos i ukazao na način funkcionisanja socijalng sistema na 85.000 ljudi koji su u mnogo čemu zavisni od DPS-a u zarobljenom društvu, preko Rada Miloševića koji je ogolio funkcionisanje Zavoda za zapošljavanje i brojne zloupotrebe, preko Ivana Ašanina koji je ukazao šta se radi u Direkciji za saobraćaj, govorio o milionskim štetama i podnio krivičnu prijavu zato što se nekim ortacima vlasti oprašta zakupnina bilborda pored saobraćajnica, Radivoja Merdovića iz Poreske uprave koji je učinio javnom listu najvećih poreskih dužnika i upozorio da su preko 20 miliona eura oštećeni fondovi jer se mimo logike milioni eura na godišnjem nivou vraćaju onima koji imaju prosječnu platu preko 55.000 eura godišnje, Tanje Bečanović koja je ukazala na nezakonito zapošljavanje direktora škola, Mileta Radovanića koji je iznio strukturu carinskog duga – opet isti privilegovani partneri vlasti, Dejana Mijovića koji je ukazao na pogubnost odluka u Elektroprivredi, Ilira Harasanija koji je kontrolisao inspekcijske službe, pa sve do kapilarne kontrole u opštinama, hrabre Ljiljane Popović u Kotoru koja je razobličila funkcionisanje kapilarne korupcije DPS-a po dubini…

MONITOR: I oni su, u stvari, dokazali da je DPS organizovana kriminalna grupa koja je zarobila Crnu Goru?
RAKČEVIĆ: Ono što je zajedničko toj hobotnici jeste sistematsko uništavanje resursa Crne Gore i njihova zloupotreba kao i partijsko zapošljavanje podobnih, a diskriminacija nepodobnih i neposlušnih. Decenijama djelovi DPS-a funkcionišu kao organizovana kriminalna grupa. Hobotnica koja je zarobila našu Crnu Goru, naše duše i srce. Većina DPS-a ipak nije takva i vjerujem da u njemu ima profesionalaca i njima treba otvoriti put da se distanciraju od te politike i da pređu na sunčanu stranu ulice. Međutim, većina i zna da to nije samo organizovana kriminalna grupa drugog čovjeka DPS-a Svetozara Marovića i tih otetih 45 miliona eura. Nijesu to samo ni gradonačlenici Budve, Bara i Nikšića. Hipokriziji nikad kraja. Hoćemo li biti iznenađeni kad otkrijemo, ukoliko elementarno budu radili tužilaštvo, policija, sudstvo… šta je sa bivšim gradonačelnikom Podgorice, sa bivšim i sadašnjim ministrima, sa vrhom DPS-a? Zato oni koji vole Crnu Goru i imaju zeru dostojanstva i lične hrabrosti ne bi smjeli da ćute.

MONITOR: Ekonomski analitičari tvrde da je Crna Gora danas višestruko zaduženija nego prije desetak godina…
RAKČEVIĆ: Crna Gora je pred slomom javnih finansija, kreditni rejting nikad nije bio niži, treba da se zadužujemo po nevjerovatnih 7,5 procenata efektivne kamatne stope. Sve više i skuplje se zadužujemo nemoćni da plaćamo dospjele obaveze i otimačine ove vlasti. Svaki treći euro našeg budžeta je pozajmljen.

Ponoviću: ove i naredne godine treba da pozajmimo 1,3 milijarde eura ili 1,8 miliona era dnevno se zadužujemo! Predizborno povećanje plata i penzija je šarena laža. Od referenduma javni dug je preko četiri puta veći, a građani su zaduženi milijardu eura! Preko četiri puta više prosječno građanin je zadužen danas nego prije deset godina.

Dug za struju, kao jedan od indikatora, je blizu dvjesta miliona eura. Preko 21.000 domaćinstava je navodno isključena sa mreže, jer duguju gotovo 29 miliona eura i na uzici su vlasti. Njihov prosječan dug za struju je 1400 eura. Zamislite kad dođe, što je realno, strateški of šor partner ove vlasti, kad bude u posjedu polovine Elektroprivrede i kad poveća cijenu struje – ko će to da plaća?

MONITOR: Ogroman je i poreski dug?
RAKČEVIĆ: Poreski dug je, prema izvještajima Državne revizorske insititucije, 770 miliona. Carinski dug šest miliona. Za koncesije probranih koji krče naše šume i izvoze oblovinu duguje se preko šest miliona eura. Na vrhu crnih lista je kum do kuma, brat do brata, ortak do ortaka. Pojedini ortaci vrha DPS-a zvanično zbirno duguju gotovo 20 miliona eura – ne plaćaju poreze, doprinose, carine, koncesije a imaju ogromno netaknuto lično bogatstvo. I opet vlast im daje kredit od tri miliona eura uz državne garancije. Užas. Već građani plaćaju poklone Deripaski 132 miliona eura, MNSS-u, of šor strateškom partneru za Željezaru, 24 miliona eura, Nebojsi Boškoviću iz Primorke četiri miliona palih garancija. Ti ljudi su zatvorili svaku fabriku i uništili sve čega su se dohvatili. To nije moja ni naša Crna Gora, to je njihova privatna, obijesna, kriminalna Crna Gora i to se mora mijenjati. Nijesu problem spoljnopolitički prioriteti Crne Gore. Uostalom, ja se decenijama zalažem, kao i Monitor, za građansku, sekularnu Crnu Goru u evroatalntskom društvu. Okolnosti su takve da je u ovom času najveća opasnost po opstanak Crne Gore ovakva vlast DPS-a i njegovih poniznih satelita.

MONITOR: Ko može Crnu Goru spasiti iz ovakvog beznađa?
RAKČEVIĆ: Crnu Goru ne mogu na put oporavka izvesti DPS ortaci, ljudi sa crnih poreskih i crvenih Interpol lista. Dio njih iz vrha DPS-a se bori za slobodu i nije im do slobodnih i fer izbora. Mnogo ljudi su lažnim obećanjima prevarili pred izbore. Žele preko svojih ortačkih medija lažima da ocrne alternativu. Zato su i spriječili dogovoreno usvajanje medijskih zakona i zato DPS crno-ružičasta medijska imperija blati kao nikad. Devedesetih nije bilo ovoliko laži i hajke. Bili smo u vladi izbornog povjerenja, a DPS mediji Informer, Pinkov Minut, dva, dio Statisovih medija, sve uz skupštinski cirkus i pajace su svakodnevno nevjerovatnim lažima blatili čelne ljude i kontrolore URE.

Ni ovakav DPS, ali ni dio profesionalne opozicije sa retrogradnom, poraženom antizapadnom politikom nijesu i ne mogu biti izlaz za Crnu Goru. URA je činila i čini sve da dođe do objedinjavanja demokratske, građanske, evropske opozicije. Crnoj Gori treba kredibilna alternativa. Lično, kao i devedesetih, nijesam nezainteresovani i nijemi posmatrač. Vjerujem, znam, javno djelujem i mirna mi je savjest pred sudom vremena.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari