Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO RAKČEVIĆ, PREDSJEDNIK GRAĐANSKOG POKRETA UJEDINJENA REFORMSKA AKCIJA: Dnevno se zadužujemo 1,8 miliona eura

Objavljeno prije

na

zarko-rakcevic

MONITOR: Zašto je Građanski pokret URA odlučio da izađe iz Vlade izbornog povjerenja?
RAKČEVIĆ: Dva su nivoa analize argumenata zbog čega je URA odlučila da napusti Vladu izbornog povjerenja. Prvi je u domenu nečega što je infrastruktura za slobodne i fer izbore, borba protiv zloupotrebe državnih resursa i partijskog zapošljavanja. Na tom planu smo očekivali i naišli na opstrukcije. Drugi nivo priče, ne manje važan, bili su zadaci Vlade izbornog povjerenja. Znali smo kako funkcioniše DPS i zbog toga smo proveli sate i sate da bi u Poglavlju jedan ubacili nedvosmislen stav da potpisnici izražavaju spremnost da odluke i zakone od posebnog interesa usvajaju konsenzusom. I u Savjetu za privatizaciju predviđen je taj oblik odlučivanja. Dakle, za URU ne može biti sitnica sudbina energetskog kompleksa Crne Gore, ne može biti sitnica sudbina A2A , Termoelektrane Pljevlja i Rudnika uglja Pljevlja, Buljarice. Ne može biti sitnica ni neusvajanje medijskih zakona. No, neki žele da predstave da su to sitnice.

MONITOR: U pojedinim medijima objavljeno je da je URA ranije planirala izlazak iz Vlade.
RAKČEVIĆ: Strategija DPS-a bila je poznata sredinom jula kada su propagandisti DPS-a krenuli sa pričom da „Trojka” izlazi iz Vlade, da ništa nijesu našli, da je sve kristalno čisto, da nema zloupotreba i da „Trojka” mora objasniti biračima svoj neuspjeh i da se oni bore za cenzus pa se spašavaju.

Laž je da su URA, Demos i SDP planirali izlazak iz Vlade. Strategija DPS-a bila je da nas uvuku u blato, da nas ponize i da kao nevoljni saučesnici sprovodimo program Demokratske partije socijaista, da uništavamo najznačajnije resurse Crne Gore. To je bila logika koju je potvrdio Đukanović porukom iz Berana da on ne daje pet para za sporazum sa opozicijom i da se u njegovoj vladi neće odlučivati konsenzusom. To je bila poruka – ili se ukloni ili se pokloni. URA se zaista neće saginjati kada su u pitanju štetni ugovori i uništavanje najznačajnijih resursa Crne Gore. Odavno ođe ni potpis ni riječ ne znače ništa.

MONITOR: Ni kad se radi o stvaranju uslova za slobodne i fer izbore?
RAKČEVIĆ: Za vrh vlasti slobodni izbori su ništa u odnosu na slast i u odnosu na veličinu kolača elektroprivrednog sistema Crne Gore i Buljarice. URA je i prilikom ulaska i prilikom izlaska iz vlasti pokazala da nijesmo željni vlasti no promjena i da nijesmo u vlasti zarad vlasti.

MONITOR: Zašto potencirate Elektroprivredu i Termoelektranu?
RAKČEVIĆ: DPS i njegovi sateliti godinama nijesu dali odgovor zašto je pogažen ugovor o upravljanju sa italijanskim A2A. Zašto, shodno ugovoru, nijesu insistirali na izvjesnom negativnom mišljenju o upravljanju iz koga je proisticala pravo takozvana kol opcija prodavca da Crna Gora ima pravo da uz značajno smanjenje vrati 41,75 odsto akcija od svoje Elektroprivrede od italijanske A2A. Medijska mašinerija laži DPS-a pripremala je javnost da su naši fantastični pregovarači izboksovali da se za 250 miliona kupi ono što su Italijani platili 430 miliona eura. I đeci je jasno da to A2A neće uraditi do kraja marta. Razrađena je blokada u odlučivanju i izvjesno se otvara mogućnost da A2A proda svoj paket akcija skuplje od onoga što je omogućavao prvobitni ugovor i kol opcija prodavca. Začudilo bi me da kupac ne bude neki strateški off shore partner ove vlasti.

Druga strana medalje je znakoviti tajming ovih dešavanja. Tri godine se pregovaralo sa Škodom oko Termoelektrane Pljevlja II faza, a sa Italijanima od 2009. godine i onda se ove strateške stvari iz tog tajnog društva zvanog Vlada Crne Gore sa oznakama tajno daju Vladi izbornog povjerenja (povjerenja – čuš povjerenja?) da se na dva dana pred Dan ustanka 13. jula, sve aminuje i spakuje ka korumpiranoj većini u Skupštini.

Rudnik uglja u Pljevljima je u većinskom vlasništvu A2A koji ima 40 procenata i Aca Đukanovića sa 11,5 odsto, na vrhu crne liste firmi koje ne plaćaju poreze i doprinose i u ovom času duguje 15,2 miliona eura. I taj će dug narod pozlatiti.

MONITOR: Kakvo je iskustvo kontrolora URE dok su bili u vlasti?
RAKČEVIĆ: Kao predsjednik URE zaista dugujem zahvalnost svim kontrolorima, ne samo kontrolorima URE. Dakle, počev od Borisa Marića, koji je kao nestranačka ličnost dao veliki doprinos i ukazao na način funkcionisanja socijalng sistema na 85.000 ljudi koji su u mnogo čemu zavisni od DPS-a u zarobljenom društvu, preko Rada Miloševića koji je ogolio funkcionisanje Zavoda za zapošljavanje i brojne zloupotrebe, preko Ivana Ašanina koji je ukazao šta se radi u Direkciji za saobraćaj, govorio o milionskim štetama i podnio krivičnu prijavu zato što se nekim ortacima vlasti oprašta zakupnina bilborda pored saobraćajnica, Radivoja Merdovića iz Poreske uprave koji je učinio javnom listu najvećih poreskih dužnika i upozorio da su preko 20 miliona eura oštećeni fondovi jer se mimo logike milioni eura na godišnjem nivou vraćaju onima koji imaju prosječnu platu preko 55.000 eura godišnje, Tanje Bečanović koja je ukazala na nezakonito zapošljavanje direktora škola, Mileta Radovanića koji je iznio strukturu carinskog duga – opet isti privilegovani partneri vlasti, Dejana Mijovića koji je ukazao na pogubnost odluka u Elektroprivredi, Ilira Harasanija koji je kontrolisao inspekcijske službe, pa sve do kapilarne kontrole u opštinama, hrabre Ljiljane Popović u Kotoru koja je razobličila funkcionisanje kapilarne korupcije DPS-a po dubini…

MONITOR: I oni su, u stvari, dokazali da je DPS organizovana kriminalna grupa koja je zarobila Crnu Goru?
RAKČEVIĆ: Ono što je zajedničko toj hobotnici jeste sistematsko uništavanje resursa Crne Gore i njihova zloupotreba kao i partijsko zapošljavanje podobnih, a diskriminacija nepodobnih i neposlušnih. Decenijama djelovi DPS-a funkcionišu kao organizovana kriminalna grupa. Hobotnica koja je zarobila našu Crnu Goru, naše duše i srce. Većina DPS-a ipak nije takva i vjerujem da u njemu ima profesionalaca i njima treba otvoriti put da se distanciraju od te politike i da pređu na sunčanu stranu ulice. Međutim, većina i zna da to nije samo organizovana kriminalna grupa drugog čovjeka DPS-a Svetozara Marovića i tih otetih 45 miliona eura. Nijesu to samo ni gradonačlenici Budve, Bara i Nikšića. Hipokriziji nikad kraja. Hoćemo li biti iznenađeni kad otkrijemo, ukoliko elementarno budu radili tužilaštvo, policija, sudstvo… šta je sa bivšim gradonačelnikom Podgorice, sa bivšim i sadašnjim ministrima, sa vrhom DPS-a? Zato oni koji vole Crnu Goru i imaju zeru dostojanstva i lične hrabrosti ne bi smjeli da ćute.

MONITOR: Ekonomski analitičari tvrde da je Crna Gora danas višestruko zaduženija nego prije desetak godina…
RAKČEVIĆ: Crna Gora je pred slomom javnih finansija, kreditni rejting nikad nije bio niži, treba da se zadužujemo po nevjerovatnih 7,5 procenata efektivne kamatne stope. Sve više i skuplje se zadužujemo nemoćni da plaćamo dospjele obaveze i otimačine ove vlasti. Svaki treći euro našeg budžeta je pozajmljen.

Ponoviću: ove i naredne godine treba da pozajmimo 1,3 milijarde eura ili 1,8 miliona era dnevno se zadužujemo! Predizborno povećanje plata i penzija je šarena laža. Od referenduma javni dug je preko četiri puta veći, a građani su zaduženi milijardu eura! Preko četiri puta više prosječno građanin je zadužen danas nego prije deset godina.

Dug za struju, kao jedan od indikatora, je blizu dvjesta miliona eura. Preko 21.000 domaćinstava je navodno isključena sa mreže, jer duguju gotovo 29 miliona eura i na uzici su vlasti. Njihov prosječan dug za struju je 1400 eura. Zamislite kad dođe, što je realno, strateški of šor partner ove vlasti, kad bude u posjedu polovine Elektroprivrede i kad poveća cijenu struje – ko će to da plaća?

MONITOR: Ogroman je i poreski dug?
RAKČEVIĆ: Poreski dug je, prema izvještajima Državne revizorske insititucije, 770 miliona. Carinski dug šest miliona. Za koncesije probranih koji krče naše šume i izvoze oblovinu duguje se preko šest miliona eura. Na vrhu crnih lista je kum do kuma, brat do brata, ortak do ortaka. Pojedini ortaci vrha DPS-a zvanično zbirno duguju gotovo 20 miliona eura – ne plaćaju poreze, doprinose, carine, koncesije a imaju ogromno netaknuto lično bogatstvo. I opet vlast im daje kredit od tri miliona eura uz državne garancije. Užas. Već građani plaćaju poklone Deripaski 132 miliona eura, MNSS-u, of šor strateškom partneru za Željezaru, 24 miliona eura, Nebojsi Boškoviću iz Primorke četiri miliona palih garancija. Ti ljudi su zatvorili svaku fabriku i uništili sve čega su se dohvatili. To nije moja ni naša Crna Gora, to je njihova privatna, obijesna, kriminalna Crna Gora i to se mora mijenjati. Nijesu problem spoljnopolitički prioriteti Crne Gore. Uostalom, ja se decenijama zalažem, kao i Monitor, za građansku, sekularnu Crnu Goru u evroatalntskom društvu. Okolnosti su takve da je u ovom času najveća opasnost po opstanak Crne Gore ovakva vlast DPS-a i njegovih poniznih satelita.

MONITOR: Ko može Crnu Goru spasiti iz ovakvog beznađa?
RAKČEVIĆ: Crnu Goru ne mogu na put oporavka izvesti DPS ortaci, ljudi sa crnih poreskih i crvenih Interpol lista. Dio njih iz vrha DPS-a se bori za slobodu i nije im do slobodnih i fer izbora. Mnogo ljudi su lažnim obećanjima prevarili pred izbore. Žele preko svojih ortačkih medija lažima da ocrne alternativu. Zato su i spriječili dogovoreno usvajanje medijskih zakona i zato DPS crno-ružičasta medijska imperija blati kao nikad. Devedesetih nije bilo ovoliko laži i hajke. Bili smo u vladi izbornog povjerenja, a DPS mediji Informer, Pinkov Minut, dva, dio Statisovih medija, sve uz skupštinski cirkus i pajace su svakodnevno nevjerovatnim lažima blatili čelne ljude i kontrolore URE.

Ni ovakav DPS, ali ni dio profesionalne opozicije sa retrogradnom, poraženom antizapadnom politikom nijesu i ne mogu biti izlaz za Crnu Goru. URA je činila i čini sve da dođe do objedinjavanja demokratske, građanske, evropske opozicije. Crnoj Gori treba kredibilna alternativa. Lično, kao i devedesetih, nijesam nezainteresovani i nijemi posmatrač. Vjerujem, znam, javno djelujem i mirna mi je savjest pred sudom vremena.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo