Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO RAKČEVIĆ, PREDSJEDNIK GRAĐANSKOG POKRETA UJEDINJENA REFORMSKA AKCIJA: Dnevno se zadužujemo 1,8 miliona eura

Objavljeno prije

na

MONITOR: Zašto je Građanski pokret URA odlučio da izađe iz Vlade izbornog povjerenja?
RAKČEVIĆ: Dva su nivoa analize argumenata zbog čega je URA odlučila da napusti Vladu izbornog povjerenja. Prvi je u domenu nečega što je infrastruktura za slobodne i fer izbore, borba protiv zloupotrebe državnih resursa i partijskog zapošljavanja. Na tom planu smo očekivali i naišli na opstrukcije. Drugi nivo priče, ne manje važan, bili su zadaci Vlade izbornog povjerenja. Znali smo kako funkcioniše DPS i zbog toga smo proveli sate i sate da bi u Poglavlju jedan ubacili nedvosmislen stav da potpisnici izražavaju spremnost da odluke i zakone od posebnog interesa usvajaju konsenzusom. I u Savjetu za privatizaciju predviđen je taj oblik odlučivanja. Dakle, za URU ne može biti sitnica sudbina energetskog kompleksa Crne Gore, ne može biti sitnica sudbina A2A , Termoelektrane Pljevlja i Rudnika uglja Pljevlja, Buljarice. Ne može biti sitnica ni neusvajanje medijskih zakona. No, neki žele da predstave da su to sitnice.

MONITOR: U pojedinim medijima objavljeno je da je URA ranije planirala izlazak iz Vlade.
RAKČEVIĆ: Strategija DPS-a bila je poznata sredinom jula kada su propagandisti DPS-a krenuli sa pričom da „Trojka” izlazi iz Vlade, da ništa nijesu našli, da je sve kristalno čisto, da nema zloupotreba i da „Trojka” mora objasniti biračima svoj neuspjeh i da se oni bore za cenzus pa se spašavaju.

Laž je da su URA, Demos i SDP planirali izlazak iz Vlade. Strategija DPS-a bila je da nas uvuku u blato, da nas ponize i da kao nevoljni saučesnici sprovodimo program Demokratske partije socijaista, da uništavamo najznačajnije resurse Crne Gore. To je bila logika koju je potvrdio Đukanović porukom iz Berana da on ne daje pet para za sporazum sa opozicijom i da se u njegovoj vladi neće odlučivati konsenzusom. To je bila poruka – ili se ukloni ili se pokloni. URA se zaista neće saginjati kada su u pitanju štetni ugovori i uništavanje najznačajnijih resursa Crne Gore. Odavno ođe ni potpis ni riječ ne znače ništa.

MONITOR: Ni kad se radi o stvaranju uslova za slobodne i fer izbore?
RAKČEVIĆ: Za vrh vlasti slobodni izbori su ništa u odnosu na slast i u odnosu na veličinu kolača elektroprivrednog sistema Crne Gore i Buljarice. URA je i prilikom ulaska i prilikom izlaska iz vlasti pokazala da nijesmo željni vlasti no promjena i da nijesmo u vlasti zarad vlasti.

MONITOR: Zašto potencirate Elektroprivredu i Termoelektranu?
RAKČEVIĆ: DPS i njegovi sateliti godinama nijesu dali odgovor zašto je pogažen ugovor o upravljanju sa italijanskim A2A. Zašto, shodno ugovoru, nijesu insistirali na izvjesnom negativnom mišljenju o upravljanju iz koga je proisticala pravo takozvana kol opcija prodavca da Crna Gora ima pravo da uz značajno smanjenje vrati 41,75 odsto akcija od svoje Elektroprivrede od italijanske A2A. Medijska mašinerija laži DPS-a pripremala je javnost da su naši fantastični pregovarači izboksovali da se za 250 miliona kupi ono što su Italijani platili 430 miliona eura. I đeci je jasno da to A2A neće uraditi do kraja marta. Razrađena je blokada u odlučivanju i izvjesno se otvara mogućnost da A2A proda svoj paket akcija skuplje od onoga što je omogućavao prvobitni ugovor i kol opcija prodavca. Začudilo bi me da kupac ne bude neki strateški off shore partner ove vlasti.

Druga strana medalje je znakoviti tajming ovih dešavanja. Tri godine se pregovaralo sa Škodom oko Termoelektrane Pljevlja II faza, a sa Italijanima od 2009. godine i onda se ove strateške stvari iz tog tajnog društva zvanog Vlada Crne Gore sa oznakama tajno daju Vladi izbornog povjerenja (povjerenja – čuš povjerenja?) da se na dva dana pred Dan ustanka 13. jula, sve aminuje i spakuje ka korumpiranoj većini u Skupštini.

Rudnik uglja u Pljevljima je u većinskom vlasništvu A2A koji ima 40 procenata i Aca Đukanovića sa 11,5 odsto, na vrhu crne liste firmi koje ne plaćaju poreze i doprinose i u ovom času duguje 15,2 miliona eura. I taj će dug narod pozlatiti.

MONITOR: Kakvo je iskustvo kontrolora URE dok su bili u vlasti?
RAKČEVIĆ: Kao predsjednik URE zaista dugujem zahvalnost svim kontrolorima, ne samo kontrolorima URE. Dakle, počev od Borisa Marića, koji je kao nestranačka ličnost dao veliki doprinos i ukazao na način funkcionisanja socijalng sistema na 85.000 ljudi koji su u mnogo čemu zavisni od DPS-a u zarobljenom društvu, preko Rada Miloševića koji je ogolio funkcionisanje Zavoda za zapošljavanje i brojne zloupotrebe, preko Ivana Ašanina koji je ukazao šta se radi u Direkciji za saobraćaj, govorio o milionskim štetama i podnio krivičnu prijavu zato što se nekim ortacima vlasti oprašta zakupnina bilborda pored saobraćajnica, Radivoja Merdovića iz Poreske uprave koji je učinio javnom listu najvećih poreskih dužnika i upozorio da su preko 20 miliona eura oštećeni fondovi jer se mimo logike milioni eura na godišnjem nivou vraćaju onima koji imaju prosječnu platu preko 55.000 eura godišnje, Tanje Bečanović koja je ukazala na nezakonito zapošljavanje direktora škola, Mileta Radovanića koji je iznio strukturu carinskog duga – opet isti privilegovani partneri vlasti, Dejana Mijovića koji je ukazao na pogubnost odluka u Elektroprivredi, Ilira Harasanija koji je kontrolisao inspekcijske službe, pa sve do kapilarne kontrole u opštinama, hrabre Ljiljane Popović u Kotoru koja je razobličila funkcionisanje kapilarne korupcije DPS-a po dubini…

MONITOR: I oni su, u stvari, dokazali da je DPS organizovana kriminalna grupa koja je zarobila Crnu Goru?
RAKČEVIĆ: Ono što je zajedničko toj hobotnici jeste sistematsko uništavanje resursa Crne Gore i njihova zloupotreba kao i partijsko zapošljavanje podobnih, a diskriminacija nepodobnih i neposlušnih. Decenijama djelovi DPS-a funkcionišu kao organizovana kriminalna grupa. Hobotnica koja je zarobila našu Crnu Goru, naše duše i srce. Većina DPS-a ipak nije takva i vjerujem da u njemu ima profesionalaca i njima treba otvoriti put da se distanciraju od te politike i da pređu na sunčanu stranu ulice. Međutim, većina i zna da to nije samo organizovana kriminalna grupa drugog čovjeka DPS-a Svetozara Marovića i tih otetih 45 miliona eura. Nijesu to samo ni gradonačlenici Budve, Bara i Nikšića. Hipokriziji nikad kraja. Hoćemo li biti iznenađeni kad otkrijemo, ukoliko elementarno budu radili tužilaštvo, policija, sudstvo… šta je sa bivšim gradonačelnikom Podgorice, sa bivšim i sadašnjim ministrima, sa vrhom DPS-a? Zato oni koji vole Crnu Goru i imaju zeru dostojanstva i lične hrabrosti ne bi smjeli da ćute.

MONITOR: Ekonomski analitičari tvrde da je Crna Gora danas višestruko zaduženija nego prije desetak godina…
RAKČEVIĆ: Crna Gora je pred slomom javnih finansija, kreditni rejting nikad nije bio niži, treba da se zadužujemo po nevjerovatnih 7,5 procenata efektivne kamatne stope. Sve više i skuplje se zadužujemo nemoćni da plaćamo dospjele obaveze i otimačine ove vlasti. Svaki treći euro našeg budžeta je pozajmljen.

Ponoviću: ove i naredne godine treba da pozajmimo 1,3 milijarde eura ili 1,8 miliona era dnevno se zadužujemo! Predizborno povećanje plata i penzija je šarena laža. Od referenduma javni dug je preko četiri puta veći, a građani su zaduženi milijardu eura! Preko četiri puta više prosječno građanin je zadužen danas nego prije deset godina.

Dug za struju, kao jedan od indikatora, je blizu dvjesta miliona eura. Preko 21.000 domaćinstava je navodno isključena sa mreže, jer duguju gotovo 29 miliona eura i na uzici su vlasti. Njihov prosječan dug za struju je 1400 eura. Zamislite kad dođe, što je realno, strateški of šor partner ove vlasti, kad bude u posjedu polovine Elektroprivrede i kad poveća cijenu struje – ko će to da plaća?

MONITOR: Ogroman je i poreski dug?
RAKČEVIĆ: Poreski dug je, prema izvještajima Državne revizorske insititucije, 770 miliona. Carinski dug šest miliona. Za koncesije probranih koji krče naše šume i izvoze oblovinu duguje se preko šest miliona eura. Na vrhu crnih lista je kum do kuma, brat do brata, ortak do ortaka. Pojedini ortaci vrha DPS-a zvanično zbirno duguju gotovo 20 miliona eura – ne plaćaju poreze, doprinose, carine, koncesije a imaju ogromno netaknuto lično bogatstvo. I opet vlast im daje kredit od tri miliona eura uz državne garancije. Užas. Već građani plaćaju poklone Deripaski 132 miliona eura, MNSS-u, of šor strateškom partneru za Željezaru, 24 miliona eura, Nebojsi Boškoviću iz Primorke četiri miliona palih garancija. Ti ljudi su zatvorili svaku fabriku i uništili sve čega su se dohvatili. To nije moja ni naša Crna Gora, to je njihova privatna, obijesna, kriminalna Crna Gora i to se mora mijenjati. Nijesu problem spoljnopolitički prioriteti Crne Gore. Uostalom, ja se decenijama zalažem, kao i Monitor, za građansku, sekularnu Crnu Goru u evroatalntskom društvu. Okolnosti su takve da je u ovom času najveća opasnost po opstanak Crne Gore ovakva vlast DPS-a i njegovih poniznih satelita.

MONITOR: Ko može Crnu Goru spasiti iz ovakvog beznađa?
RAKČEVIĆ: Crnu Goru ne mogu na put oporavka izvesti DPS ortaci, ljudi sa crnih poreskih i crvenih Interpol lista. Dio njih iz vrha DPS-a se bori za slobodu i nije im do slobodnih i fer izbora. Mnogo ljudi su lažnim obećanjima prevarili pred izbore. Žele preko svojih ortačkih medija lažima da ocrne alternativu. Zato su i spriječili dogovoreno usvajanje medijskih zakona i zato DPS crno-ružičasta medijska imperija blati kao nikad. Devedesetih nije bilo ovoliko laži i hajke. Bili smo u vladi izbornog povjerenja, a DPS mediji Informer, Pinkov Minut, dva, dio Statisovih medija, sve uz skupštinski cirkus i pajace su svakodnevno nevjerovatnim lažima blatili čelne ljude i kontrolore URE.

Ni ovakav DPS, ali ni dio profesionalne opozicije sa retrogradnom, poraženom antizapadnom politikom nijesu i ne mogu biti izlaz za Crnu Goru. URA je činila i čini sve da dođe do objedinjavanja demokratske, građanske, evropske opozicije. Crnoj Gori treba kredibilna alternativa. Lično, kao i devedesetih, nijesam nezainteresovani i nijemi posmatrač. Vjerujem, znam, javno djelujem i mirna mi je savjest pred sudom vremena.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo