Povežite se sa nama

INTERVJU

DUBRAVKA STOJANOVIĆ, profesorica Filozofskog fakulteta u Beogradu: Rat iz devedesetih nije gotov

Objavljeno prije

na

MONITOR: Turska je i dalje u fokusu svjetske političke javnosti. Sada Erdogan optužuje CIA i FBI da su obučavali Gulenove pristalice da organizuju vojni puč…
STOJANOVIĆ: Geostrateška pozicija Turske jedna je od ključnih u svetu. Od vremena Grčko-persijskih ratova, taj prostor je jedan od ključeva svetske moći i sada je pitanje globalne preraspodele snaga da li će ta zemlja ostati američki saveznik ili će promeniti stranu? Pitanje kontrole Bosfora i Dardanela odredilo je odnose među velikim silama u 19. i 20. veku. To se pitanje postavljalo i u oba svetska rata i krojilo je savezništva, kao i u Hladnom ratu. Ukoliko bi Turska sada ušla u neku vrstu saveznistva s Rusijom promenili bi se u potunosti odnosi u svetu, jer je u svim prethodnim istorijskim situacijama, od Krimskog rata na ovamo, Turska upravo od Rusije pokušavala da sačuva svoju kontrolu nad moreuzima, menjajući strane, od saradnje s Francuskom i Britanijom, pa Centralnim silama u Prvom svetskom ratu, do članstva u NATO. Jedan od osnovnih kontinuiteta ruske spoljne politike je težnja za kontrolom tog izlaza iz Crnog mora, tako da su se te dve velike sile istorijski nalazile u hroničnom sukobu. Zato je ovaj trenutak mozda prekretan u savremenoj istoriji. Ja tako razumem turske osude CIA i FBI – kao preokret ili nagoveštaj preokreta u turskoj spoljnopolitičkoj orijentaciji.

MONITOR: Može li se već sada procijeniti ko je šta dobio, a ko izgubio u Turskoj i van nje pokušajem vojnog udara?
STOJANOVIĆ: Suviše je rano. Jedino je sigurno da su izgubile turske demokratske i sekularne snage, jer bez obzira na to što je u toku obračun s Gulenovim ljudima, odstranjuju se i mnogi koji su pripadali liberalnom pokretu. To je istovremeno i najveći problem za Tursku i svet u vremenu koje dolazi. U spoljnopolitičkom smislu može da se desi taj preokret o kome smo govorili, što bi bio ogroman udarac Zapadu i u potpunosti bi promenilo odnose snaga u svetu, stvarajući mogućnost čak i formiranja dva nova bloka – Zapadnog i „Istočnog”, u kome bi se potencijalno mogli okupiti, pored Turske i Rusije, recimo Iran i Kina, što bi stvorilo jedan sasvim novi svet i nove opasne tenzije.

MONITOR: Neki geopolitičari tvrde da svijet ide iz kontrolisanog u nekontrolisani haos. Kako to spriječiti?
STOJANOVIĆ: Užasavajuće je kad istorija dobije to ubrzanje, kao što se sad dešava. Onda se pokazuje koliko je istorija komplikovana, kako je to jedan strašno složen mozaik. Neki se procesi razvijaju decenijama i onda odjednom dođe do tog ubrzanja, gde, pored tih sporih procesa značaj dobiju i konkretni događaji, ali i konkretne istorijske ličnosti. Još ima nade, ali u ovakvim trenucima mogu lakše da se pojave lideri čije odluke mogu biti fatalne, a glasačima se čini da će oni čvrstom rukom ili trulim obećanjima nešto rešiti. Tako je 1933. godine izabran Hitler. Izgledao je i glasačima i političkom i ekonomskom establišmetnu kao baš dobro rešenje.

MONITOR: Kako će se sve veća polarizacija u svijetu odraziti na naš region?
STOJANOVIĆ: On je sam sebi problem. U regionu niko neće da zatvori nijedan problem, svima se u toj političkoj pameti čini da je bolje da je sve stalno otvoreno, pa da može nešto da se ušićari. A to je pogubno, jer se tako nikada ne podvuče crta i nikada se ne krene dalje. Sve je „mož da bidne, ne mora da znači”! E, kad na to dođu svetske nestabilnosti, to je uvek pogubno. Videli smo kako je bilo teško okončati jugoslovenske ratove, iako je tada svet bio najjednostavniji u svojoj novijoj istoriji, s jednom silom pobednicom iz Hladnog rata.

Poslednji meseci intenziviranja sukoba u regionu pokazuju kako i dalje tu svako vidi neku svoju šansu. Neko ima kratkoročne ciljeve – da dobije izbore ili još jaču vlast, a neko bogami i da ponovo proba da se teritorijalno proširi. Rat iz 90-ih nije gotov. Kod mnogih su u glavama ostali neostvareni ciljevi etničkog zaokruživanja, pa se svaka kriza vidi kao šansa.

MONITOR: Jednom ste rekli ako se gleda na cjelokupni istorijski period, onda Srbija nije izašla iz epohe koja je počela 1804. godine. Na čemu zasnivate tu ocjenu?
STOJANOVIĆ: Na tome što ona nije rešila nijedno od pitanja koja su se otvorila Prvim srpskim ustankom. Od toga gde su joj granice, do toga kakvo joj je ustavno uređenje. Nijednim granicama nije bila zadovoljna i nije ih priznavala, a prilikom usvajanja svakog ustava govorilo se otprilike „znamo da ne valja, uskoro ćemo ga promeniti”. Promenjeno je 15 ustava, dakle na svakih 11 godina, što već samo po sebi govori o ogromnoj dezorijentaciji.

I nijedno drugo pitanje nije rešeno – da li ste demokratija ili autokratija, da li ste sa Zapadom ili sa Rusijom, da li ste za kapitalizam ili neki egalitarani populistički režim….Sva su pitanja stalno otvorena i to je neograničeni prostor za političke manipulacije.

MONITOR: Kakvi su izgledi da Vas uskoro demantuje premijer /mandatar Vučić?
STOJANOVIĆ: Nikakvi. On je tipičan primer srpskih političara koji sve te varijante drži otvorenim, a to se još pritom zove mudrost! A onda se, neprekidnim zaobilaženjem problema, vlada čvrstom rukom, bez institucija, zakona, procedura. Tako se stalno produbljuju te nestabilnosti, jer autoritarna vlast je u suštini najnestabilnija. Time je stalno otvorena i pretnja pobune, što nije dobro ni za jedno, a kamoli za tako rovito društvo.

MONITOR: Između Srbije i Hrvatske u toku je žestoka polemika između ministara spoljnih poslova…
STOJANOVIĆ: Istorija je najbolji prostor za nastavak rata drugim sredstvima. Često je nazivam malom ringlom – sklonite sukob na manju vatru, tu se krčka neko vreme, dok se ne steknu uslovi da se ponovo vrati na glavni plamen. Od kraja rata se to jasno moglo pratiti u raznim domenima: od uvođenja praznika, načina na koje su se obeležavali i proslavljali različiti datumi… Krvnici i žrtve menjali su mesta, a istorija se u školama uglavnom predavala kao da je čuvar vatre, predvojnička obuka, priprema za novi rat.

MONITOR: Kada ste prošle godine primali francuski Nacionalni orden za zasluge rekli ste da ste to priznanje shvatili ,,kao podršku onoj istoriografiji koja se zalaže za odbranu digniteta nauke”. Ima li takve istoriografije na ovim prostorima?
STOJANOVIĆ: Ima, naravno da ima! I bilo je sve vreme tokom ratova. Mi, predstavnici te istoriografije iz svih zemalja regiona upravo završavamo rad na nastavnim materijalima u kojima ćemo prikazati kako vidimo istoriju ovih prostora, od 1945. do 2008, dakle uključujući i jugoslovenske ratove do proglašenja nezavisnosti Kosova. Predstavićemo tu istoriju mulitperspektivno, dakle kontroverzna pitanja prikazaćemo onako kako ih vide različite strane s namerom da o najbolnijim temama otvorimo diskusiju, da istorija ne bude sveta nacionalna knjiga koja se uči napamet i kojoj se ne smeju postaviti pitanja. Nadam se da ćemo tim knjigama pokazati da smo složni pripadnici generacije koja kritički pogled doživljava kao svoju obavezu.

MONITOR: Kakvu cijenu na ovim postorima plaćaju oni koji su nezavisni, objektivni istoričari među koje i Vi spadate?
STOJANOVIĆ: Mislim da se najveća cena plaća ako niste nezavisni, ako nekome služite. Tad nemate više čak ni samog sebe.

MONITOR: Šta, kao istoričarka, mislite o tvrdnjama da istoriju pišu pobjednici?
STOJANOVIĆ: To je tačno, ali samo privremeno. Evo – pisali je partizani, a sada, 70 godina posle rata pobedili četnici i ustaše! I prepravljaju istoriju, izmišljaju…. Ali, to ne znači da istorija nije nauka. To samo znači da je naši režimi razumeju kao sluškinju i da uvek ima onih koji se nude da pometu sve što je potrebno. Naša društva s takvim odnosom prema prošlosti ne samo da neće daleko stići, nego neće nigde ni krenuti!

Tramp je katastrofa

MONITOR: Da li je bolje za SAD i svijet da na izborima za predsjednika te države pobijedi Donald Tramp ili Hilari Klinton?
STOJANOVIĆ: Klinton, bez sumnje. Ali, nažalost, bojim se da SAD na ovim izborima baš nemaju najprikladnije kandidate za ovaj težak spoljnopolitički trenutak. Hilari Klinton je u svakom slučaju više u američkoj tradiciji, ali i ona je jastreb i vodiće politiku čvrste ruke u trenutku kad se svet velikom brzinom menja, što može biti opasno. U unutrašnjem smislu ona je tipični predstavnik establišmenta i neće potezati dalje liberalne reforme koje je započeo Obama, o čemu svedoči i njen izbor potpredsednika, koji je tu da pokaže Americi da se ništa reformsko neće deseti i ništa što bi zamirisalo na Bernija Sandersa i njegove društvene ideje. Tramp je katastrofa. Ne samo što je on opasni pajac, nego što bi to bio poraz svih demokratskih političkih tradicija, liberalizma i individualizma, čiji su SAD bile nosilac toliko dugo. Ako SAD skliznu u jefitini populizam, kao što je to nedavno s Brexitom uradila Velika Britanija, biće to poraz političkih vrednosti teško gajenih od vremena Američke i Francuske revolucije, pa ćemo se naći u jednom opasnom diskontinuitetu političkih ideja koje su dominirale više od dva veka.

Sistem „lov u mutnom”

MONITOR: Zašto naše zemlje nisu uređene države i društva, zašto, kako kažete, imamo sistem bez sistema?
STOJANOVIĆ: Da, često to zovem sistem bez sistema, ali je važno da se nagalasak stavi na ovo sistem. To jeste sistem. U njemu nema pravila, ali je sistem. On odgovara različitim slojevima društva: vlastima, ali i velikom broju građana i tu je taj konsenzus. Zato je taj sistem toliko jak i toliko dugo traje. On se inače zove „lov u mutnom”, svi oni veruju da će u tim uslovima uhvatiti nešto bolje i, još važnije, bolje od nekog drugog. Komšija i stanje njegovo krave još su jači motiv nego sopstveno napredovanje. Opšte dobro nikome nije cilj, pa samim tim ni uređenje društva i država. Uređena država se ovde ne vidi kao interes ni kod elita, ni u društvu.

Istorija ne može biti propovijed

MONITOR: Svako mišljenje o prošlosti je, kako ste jednom rekli, mišljenje o sadašnjosti, a svako mišljenje o sadašnjosti jeste političko mišljenje. Zašto je to tako?
STOJANOVIĆ: Bavimo se prošlošću zato što hoćemo da razumemo sadašnjost. Dakle, pretvaranje je ako govorimo da nas prošlost zanima samo zbog nje same. Ona nas zanima da bismo razumeli kako smo stigli dovde gde smo stigli. A to kako mislimo o sadašnjosti određeno je našim političkim vrednostima. Pa, prema tome, ako naš svetonazor i političke vrednosti određuju naše razumevanje sadašnjosti, time je određeno i naše shvatanje istorije. Zato se i zalažemo za to da ono mora biti pluralno, jer je istorija suviše složena da bi mogla da se spakuje u samo jednu kutiju. Ona mora biti prostor diskusije, a ne propoved.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo