INTERVJU
DUBRAVKA STOJANOVIĆ, profesorica Filozofskog fakulteta u Beogradu: Rat iz devedesetih nije gotov
MONITOR: Turska je i dalje u fokusu svjetske političke javnosti. Sada Erdogan optužuje CIA i FBI da su obučavali Gulenove pristalice da organizuju vojni puč…
STOJANOVIĆ: Geostrateška pozicija Turske jedna je od ključnih u svetu. Od vremena Grčko-persijskih ratova, taj prostor je jedan od ključeva svetske moći i sada je pitanje globalne preraspodele snaga da li će ta zemlja ostati američki saveznik ili će promeniti stranu? Pitanje kontrole Bosfora i Dardanela odredilo je odnose među velikim silama u 19. i 20. veku. To se pitanje postavljalo i u oba svetska rata i krojilo je savezništva, kao i u Hladnom ratu. Ukoliko bi Turska sada ušla u neku vrstu saveznistva s Rusijom promenili bi se u potunosti odnosi u svetu, jer je u svim prethodnim istorijskim situacijama, od Krimskog rata na ovamo, Turska upravo od Rusije pokušavala da sačuva svoju kontrolu nad moreuzima, menjajući strane, od saradnje s Francuskom i Britanijom, pa Centralnim silama u Prvom svetskom ratu, do članstva u NATO. Jedan od osnovnih kontinuiteta ruske spoljne politike je težnja za kontrolom tog izlaza iz Crnog mora, tako da su se te dve velike sile istorijski nalazile u hroničnom sukobu. Zato je ovaj trenutak mozda prekretan u savremenoj istoriji. Ja tako razumem turske osude CIA i FBI – kao preokret ili nagoveštaj preokreta u turskoj spoljnopolitičkoj orijentaciji.
MONITOR: Može li se već sada procijeniti ko je šta dobio, a ko izgubio u Turskoj i van nje pokušajem vojnog udara?
STOJANOVIĆ: Suviše je rano. Jedino je sigurno da su izgubile turske demokratske i sekularne snage, jer bez obzira na to što je u toku obračun s Gulenovim ljudima, odstranjuju se i mnogi koji su pripadali liberalnom pokretu. To je istovremeno i najveći problem za Tursku i svet u vremenu koje dolazi. U spoljnopolitičkom smislu može da se desi taj preokret o kome smo govorili, što bi bio ogroman udarac Zapadu i u potpunosti bi promenilo odnose snaga u svetu, stvarajući mogućnost čak i formiranja dva nova bloka – Zapadnog i „Istočnog”, u kome bi se potencijalno mogli okupiti, pored Turske i Rusije, recimo Iran i Kina, što bi stvorilo jedan sasvim novi svet i nove opasne tenzije.
MONITOR: Neki geopolitičari tvrde da svijet ide iz kontrolisanog u nekontrolisani haos. Kako to spriječiti?
STOJANOVIĆ: Užasavajuće je kad istorija dobije to ubrzanje, kao što se sad dešava. Onda se pokazuje koliko je istorija komplikovana, kako je to jedan strašno složen mozaik. Neki se procesi razvijaju decenijama i onda odjednom dođe do tog ubrzanja, gde, pored tih sporih procesa značaj dobiju i konkretni događaji, ali i konkretne istorijske ličnosti. Još ima nade, ali u ovakvim trenucima mogu lakše da se pojave lideri čije odluke mogu biti fatalne, a glasačima se čini da će oni čvrstom rukom ili trulim obećanjima nešto rešiti. Tako je 1933. godine izabran Hitler. Izgledao je i glasačima i političkom i ekonomskom establišmetnu kao baš dobro rešenje.
MONITOR: Kako će se sve veća polarizacija u svijetu odraziti na naš region?
STOJANOVIĆ: On je sam sebi problem. U regionu niko neće da zatvori nijedan problem, svima se u toj političkoj pameti čini da je bolje da je sve stalno otvoreno, pa da može nešto da se ušićari. A to je pogubno, jer se tako nikada ne podvuče crta i nikada se ne krene dalje. Sve je „mož da bidne, ne mora da znači”! E, kad na to dođu svetske nestabilnosti, to je uvek pogubno. Videli smo kako je bilo teško okončati jugoslovenske ratove, iako je tada svet bio najjednostavniji u svojoj novijoj istoriji, s jednom silom pobednicom iz Hladnog rata.
Poslednji meseci intenziviranja sukoba u regionu pokazuju kako i dalje tu svako vidi neku svoju šansu. Neko ima kratkoročne ciljeve – da dobije izbore ili još jaču vlast, a neko bogami i da ponovo proba da se teritorijalno proširi. Rat iz 90-ih nije gotov. Kod mnogih su u glavama ostali neostvareni ciljevi etničkog zaokruživanja, pa se svaka kriza vidi kao šansa.
MONITOR: Jednom ste rekli ako se gleda na cjelokupni istorijski period, onda Srbija nije izašla iz epohe koja je počela 1804. godine. Na čemu zasnivate tu ocjenu?
STOJANOVIĆ: Na tome što ona nije rešila nijedno od pitanja koja su se otvorila Prvim srpskim ustankom. Od toga gde su joj granice, do toga kakvo joj je ustavno uređenje. Nijednim granicama nije bila zadovoljna i nije ih priznavala, a prilikom usvajanja svakog ustava govorilo se otprilike „znamo da ne valja, uskoro ćemo ga promeniti”. Promenjeno je 15 ustava, dakle na svakih 11 godina, što već samo po sebi govori o ogromnoj dezorijentaciji.
I nijedno drugo pitanje nije rešeno – da li ste demokratija ili autokratija, da li ste sa Zapadom ili sa Rusijom, da li ste za kapitalizam ili neki egalitarani populistički režim….Sva su pitanja stalno otvorena i to je neograničeni prostor za političke manipulacije.
MONITOR: Kakvi su izgledi da Vas uskoro demantuje premijer /mandatar Vučić?
STOJANOVIĆ: Nikakvi. On je tipičan primer srpskih političara koji sve te varijante drži otvorenim, a to se još pritom zove mudrost! A onda se, neprekidnim zaobilaženjem problema, vlada čvrstom rukom, bez institucija, zakona, procedura. Tako se stalno produbljuju te nestabilnosti, jer autoritarna vlast je u suštini najnestabilnija. Time je stalno otvorena i pretnja pobune, što nije dobro ni za jedno, a kamoli za tako rovito društvo.
MONITOR: Između Srbije i Hrvatske u toku je žestoka polemika između ministara spoljnih poslova…
STOJANOVIĆ: Istorija je najbolji prostor za nastavak rata drugim sredstvima. Često je nazivam malom ringlom – sklonite sukob na manju vatru, tu se krčka neko vreme, dok se ne steknu uslovi da se ponovo vrati na glavni plamen. Od kraja rata se to jasno moglo pratiti u raznim domenima: od uvođenja praznika, načina na koje su se obeležavali i proslavljali različiti datumi… Krvnici i žrtve menjali su mesta, a istorija se u školama uglavnom predavala kao da je čuvar vatre, predvojnička obuka, priprema za novi rat.
MONITOR: Kada ste prošle godine primali francuski Nacionalni orden za zasluge rekli ste da ste to priznanje shvatili ,,kao podršku onoj istoriografiji koja se zalaže za odbranu digniteta nauke”. Ima li takve istoriografije na ovim prostorima?
STOJANOVIĆ: Ima, naravno da ima! I bilo je sve vreme tokom ratova. Mi, predstavnici te istoriografije iz svih zemalja regiona upravo završavamo rad na nastavnim materijalima u kojima ćemo prikazati kako vidimo istoriju ovih prostora, od 1945. do 2008, dakle uključujući i jugoslovenske ratove do proglašenja nezavisnosti Kosova. Predstavićemo tu istoriju mulitperspektivno, dakle kontroverzna pitanja prikazaćemo onako kako ih vide različite strane s namerom da o najbolnijim temama otvorimo diskusiju, da istorija ne bude sveta nacionalna knjiga koja se uči napamet i kojoj se ne smeju postaviti pitanja. Nadam se da ćemo tim knjigama pokazati da smo složni pripadnici generacije koja kritički pogled doživljava kao svoju obavezu.
MONITOR: Kakvu cijenu na ovim postorima plaćaju oni koji su nezavisni, objektivni istoričari među koje i Vi spadate?
STOJANOVIĆ: Mislim da se najveća cena plaća ako niste nezavisni, ako nekome služite. Tad nemate više čak ni samog sebe.
MONITOR: Šta, kao istoričarka, mislite o tvrdnjama da istoriju pišu pobjednici?
STOJANOVIĆ: To je tačno, ali samo privremeno. Evo – pisali je partizani, a sada, 70 godina posle rata pobedili četnici i ustaše! I prepravljaju istoriju, izmišljaju…. Ali, to ne znači da istorija nije nauka. To samo znači da je naši režimi razumeju kao sluškinju i da uvek ima onih koji se nude da pometu sve što je potrebno. Naša društva s takvim odnosom prema prošlosti ne samo da neće daleko stići, nego neće nigde ni krenuti!
Tramp je katastrofa
MONITOR: Da li je bolje za SAD i svijet da na izborima za predsjednika te države pobijedi Donald Tramp ili Hilari Klinton?
STOJANOVIĆ: Klinton, bez sumnje. Ali, nažalost, bojim se da SAD na ovim izborima baš nemaju najprikladnije kandidate za ovaj težak spoljnopolitički trenutak. Hilari Klinton je u svakom slučaju više u američkoj tradiciji, ali i ona je jastreb i vodiće politiku čvrste ruke u trenutku kad se svet velikom brzinom menja, što može biti opasno. U unutrašnjem smislu ona je tipični predstavnik establišmenta i neće potezati dalje liberalne reforme koje je započeo Obama, o čemu svedoči i njen izbor potpredsednika, koji je tu da pokaže Americi da se ništa reformsko neće deseti i ništa što bi zamirisalo na Bernija Sandersa i njegove društvene ideje. Tramp je katastrofa. Ne samo što je on opasni pajac, nego što bi to bio poraz svih demokratskih političkih tradicija, liberalizma i individualizma, čiji su SAD bile nosilac toliko dugo. Ako SAD skliznu u jefitini populizam, kao što je to nedavno s Brexitom uradila Velika Britanija, biće to poraz političkih vrednosti teško gajenih od vremena Američke i Francuske revolucije, pa ćemo se naći u jednom opasnom diskontinuitetu političkih ideja koje su dominirale više od dva veka.
Sistem „lov u mutnom”
MONITOR: Zašto naše zemlje nisu uređene države i društva, zašto, kako kažete, imamo sistem bez sistema?
STOJANOVIĆ: Da, često to zovem sistem bez sistema, ali je važno da se nagalasak stavi na ovo sistem. To jeste sistem. U njemu nema pravila, ali je sistem. On odgovara različitim slojevima društva: vlastima, ali i velikom broju građana i tu je taj konsenzus. Zato je taj sistem toliko jak i toliko dugo traje. On se inače zove „lov u mutnom”, svi oni veruju da će u tim uslovima uhvatiti nešto bolje i, još važnije, bolje od nekog drugog. Komšija i stanje njegovo krave još su jači motiv nego sopstveno napredovanje. Opšte dobro nikome nije cilj, pa samim tim ni uređenje društva i država. Uređena država se ovde ne vidi kao interes ni kod elita, ni u društvu.
Istorija ne može biti propovijed
MONITOR: Svako mišljenje o prošlosti je, kako ste jednom rekli, mišljenje o sadašnjosti, a svako mišljenje o sadašnjosti jeste političko mišljenje. Zašto je to tako?
STOJANOVIĆ: Bavimo se prošlošću zato što hoćemo da razumemo sadašnjost. Dakle, pretvaranje je ako govorimo da nas prošlost zanima samo zbog nje same. Ona nas zanima da bismo razumeli kako smo stigli dovde gde smo stigli. A to kako mislimo o sadašnjosti određeno je našim političkim vrednostima. Pa, prema tome, ako naš svetonazor i političke vrednosti određuju naše razumevanje sadašnjosti, time je određeno i naše shvatanje istorije. Zato se i zalažemo za to da ono mora biti pluralno, jer je istorija suviše složena da bi mogla da se spakuje u samo jednu kutiju. Ona mora biti prostor diskusije, a ne propoved.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem
Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo
Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
POPIS POČINJE TREĆEG DECEMBRA: Pobjeda bez poraženih
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni
-
FOKUS4 sedmiceMINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmiceUZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmiceMIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmicePLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmiceŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmiceMILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmiceNAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmiceMIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično