Povežite se sa nama

INTERVJU

DUBRAVKA STOJANOVIĆ, profesorica Filozofskog fakulteta u Beogradu: Rat iz devedesetih nije gotov

Objavljeno prije

na

MONITOR: Turska je i dalje u fokusu svjetske političke javnosti. Sada Erdogan optužuje CIA i FBI da su obučavali Gulenove pristalice da organizuju vojni puč…
STOJANOVIĆ: Geostrateška pozicija Turske jedna je od ključnih u svetu. Od vremena Grčko-persijskih ratova, taj prostor je jedan od ključeva svetske moći i sada je pitanje globalne preraspodele snaga da li će ta zemlja ostati američki saveznik ili će promeniti stranu? Pitanje kontrole Bosfora i Dardanela odredilo je odnose među velikim silama u 19. i 20. veku. To se pitanje postavljalo i u oba svetska rata i krojilo je savezništva, kao i u Hladnom ratu. Ukoliko bi Turska sada ušla u neku vrstu saveznistva s Rusijom promenili bi se u potunosti odnosi u svetu, jer je u svim prethodnim istorijskim situacijama, od Krimskog rata na ovamo, Turska upravo od Rusije pokušavala da sačuva svoju kontrolu nad moreuzima, menjajući strane, od saradnje s Francuskom i Britanijom, pa Centralnim silama u Prvom svetskom ratu, do članstva u NATO. Jedan od osnovnih kontinuiteta ruske spoljne politike je težnja za kontrolom tog izlaza iz Crnog mora, tako da su se te dve velike sile istorijski nalazile u hroničnom sukobu. Zato je ovaj trenutak mozda prekretan u savremenoj istoriji. Ja tako razumem turske osude CIA i FBI – kao preokret ili nagoveštaj preokreta u turskoj spoljnopolitičkoj orijentaciji.

MONITOR: Može li se već sada procijeniti ko je šta dobio, a ko izgubio u Turskoj i van nje pokušajem vojnog udara?
STOJANOVIĆ: Suviše je rano. Jedino je sigurno da su izgubile turske demokratske i sekularne snage, jer bez obzira na to što je u toku obračun s Gulenovim ljudima, odstranjuju se i mnogi koji su pripadali liberalnom pokretu. To je istovremeno i najveći problem za Tursku i svet u vremenu koje dolazi. U spoljnopolitičkom smislu može da se desi taj preokret o kome smo govorili, što bi bio ogroman udarac Zapadu i u potpunosti bi promenilo odnose snaga u svetu, stvarajući mogućnost čak i formiranja dva nova bloka – Zapadnog i „Istočnog”, u kome bi se potencijalno mogli okupiti, pored Turske i Rusije, recimo Iran i Kina, što bi stvorilo jedan sasvim novi svet i nove opasne tenzije.

MONITOR: Neki geopolitičari tvrde da svijet ide iz kontrolisanog u nekontrolisani haos. Kako to spriječiti?
STOJANOVIĆ: Užasavajuće je kad istorija dobije to ubrzanje, kao što se sad dešava. Onda se pokazuje koliko je istorija komplikovana, kako je to jedan strašno složen mozaik. Neki se procesi razvijaju decenijama i onda odjednom dođe do tog ubrzanja, gde, pored tih sporih procesa značaj dobiju i konkretni događaji, ali i konkretne istorijske ličnosti. Još ima nade, ali u ovakvim trenucima mogu lakše da se pojave lideri čije odluke mogu biti fatalne, a glasačima se čini da će oni čvrstom rukom ili trulim obećanjima nešto rešiti. Tako je 1933. godine izabran Hitler. Izgledao je i glasačima i političkom i ekonomskom establišmetnu kao baš dobro rešenje.

MONITOR: Kako će se sve veća polarizacija u svijetu odraziti na naš region?
STOJANOVIĆ: On je sam sebi problem. U regionu niko neće da zatvori nijedan problem, svima se u toj političkoj pameti čini da je bolje da je sve stalno otvoreno, pa da može nešto da se ušićari. A to je pogubno, jer se tako nikada ne podvuče crta i nikada se ne krene dalje. Sve je „mož da bidne, ne mora da znači”! E, kad na to dođu svetske nestabilnosti, to je uvek pogubno. Videli smo kako je bilo teško okončati jugoslovenske ratove, iako je tada svet bio najjednostavniji u svojoj novijoj istoriji, s jednom silom pobednicom iz Hladnog rata.

Poslednji meseci intenziviranja sukoba u regionu pokazuju kako i dalje tu svako vidi neku svoju šansu. Neko ima kratkoročne ciljeve – da dobije izbore ili još jaču vlast, a neko bogami i da ponovo proba da se teritorijalno proširi. Rat iz 90-ih nije gotov. Kod mnogih su u glavama ostali neostvareni ciljevi etničkog zaokruživanja, pa se svaka kriza vidi kao šansa.

MONITOR: Jednom ste rekli ako se gleda na cjelokupni istorijski period, onda Srbija nije izašla iz epohe koja je počela 1804. godine. Na čemu zasnivate tu ocjenu?
STOJANOVIĆ: Na tome što ona nije rešila nijedno od pitanja koja su se otvorila Prvim srpskim ustankom. Od toga gde su joj granice, do toga kakvo joj je ustavno uređenje. Nijednim granicama nije bila zadovoljna i nije ih priznavala, a prilikom usvajanja svakog ustava govorilo se otprilike „znamo da ne valja, uskoro ćemo ga promeniti”. Promenjeno je 15 ustava, dakle na svakih 11 godina, što već samo po sebi govori o ogromnoj dezorijentaciji.

I nijedno drugo pitanje nije rešeno – da li ste demokratija ili autokratija, da li ste sa Zapadom ili sa Rusijom, da li ste za kapitalizam ili neki egalitarani populistički režim….Sva su pitanja stalno otvorena i to je neograničeni prostor za političke manipulacije.

MONITOR: Kakvi su izgledi da Vas uskoro demantuje premijer /mandatar Vučić?
STOJANOVIĆ: Nikakvi. On je tipičan primer srpskih političara koji sve te varijante drži otvorenim, a to se još pritom zove mudrost! A onda se, neprekidnim zaobilaženjem problema, vlada čvrstom rukom, bez institucija, zakona, procedura. Tako se stalno produbljuju te nestabilnosti, jer autoritarna vlast je u suštini najnestabilnija. Time je stalno otvorena i pretnja pobune, što nije dobro ni za jedno, a kamoli za tako rovito društvo.

MONITOR: Između Srbije i Hrvatske u toku je žestoka polemika između ministara spoljnih poslova…
STOJANOVIĆ: Istorija je najbolji prostor za nastavak rata drugim sredstvima. Često je nazivam malom ringlom – sklonite sukob na manju vatru, tu se krčka neko vreme, dok se ne steknu uslovi da se ponovo vrati na glavni plamen. Od kraja rata se to jasno moglo pratiti u raznim domenima: od uvođenja praznika, načina na koje su se obeležavali i proslavljali različiti datumi… Krvnici i žrtve menjali su mesta, a istorija se u školama uglavnom predavala kao da je čuvar vatre, predvojnička obuka, priprema za novi rat.

MONITOR: Kada ste prošle godine primali francuski Nacionalni orden za zasluge rekli ste da ste to priznanje shvatili ,,kao podršku onoj istoriografiji koja se zalaže za odbranu digniteta nauke”. Ima li takve istoriografije na ovim prostorima?
STOJANOVIĆ: Ima, naravno da ima! I bilo je sve vreme tokom ratova. Mi, predstavnici te istoriografije iz svih zemalja regiona upravo završavamo rad na nastavnim materijalima u kojima ćemo prikazati kako vidimo istoriju ovih prostora, od 1945. do 2008, dakle uključujući i jugoslovenske ratove do proglašenja nezavisnosti Kosova. Predstavićemo tu istoriju mulitperspektivno, dakle kontroverzna pitanja prikazaćemo onako kako ih vide različite strane s namerom da o najbolnijim temama otvorimo diskusiju, da istorija ne bude sveta nacionalna knjiga koja se uči napamet i kojoj se ne smeju postaviti pitanja. Nadam se da ćemo tim knjigama pokazati da smo složni pripadnici generacije koja kritički pogled doživljava kao svoju obavezu.

MONITOR: Kakvu cijenu na ovim postorima plaćaju oni koji su nezavisni, objektivni istoričari među koje i Vi spadate?
STOJANOVIĆ: Mislim da se najveća cena plaća ako niste nezavisni, ako nekome služite. Tad nemate više čak ni samog sebe.

MONITOR: Šta, kao istoričarka, mislite o tvrdnjama da istoriju pišu pobjednici?
STOJANOVIĆ: To je tačno, ali samo privremeno. Evo – pisali je partizani, a sada, 70 godina posle rata pobedili četnici i ustaše! I prepravljaju istoriju, izmišljaju…. Ali, to ne znači da istorija nije nauka. To samo znači da je naši režimi razumeju kao sluškinju i da uvek ima onih koji se nude da pometu sve što je potrebno. Naša društva s takvim odnosom prema prošlosti ne samo da neće daleko stići, nego neće nigde ni krenuti!

Tramp je katastrofa

MONITOR: Da li je bolje za SAD i svijet da na izborima za predsjednika te države pobijedi Donald Tramp ili Hilari Klinton?
STOJANOVIĆ: Klinton, bez sumnje. Ali, nažalost, bojim se da SAD na ovim izborima baš nemaju najprikladnije kandidate za ovaj težak spoljnopolitički trenutak. Hilari Klinton je u svakom slučaju više u američkoj tradiciji, ali i ona je jastreb i vodiće politiku čvrste ruke u trenutku kad se svet velikom brzinom menja, što može biti opasno. U unutrašnjem smislu ona je tipični predstavnik establišmenta i neće potezati dalje liberalne reforme koje je započeo Obama, o čemu svedoči i njen izbor potpredsednika, koji je tu da pokaže Americi da se ništa reformsko neće deseti i ništa što bi zamirisalo na Bernija Sandersa i njegove društvene ideje. Tramp je katastrofa. Ne samo što je on opasni pajac, nego što bi to bio poraz svih demokratskih političkih tradicija, liberalizma i individualizma, čiji su SAD bile nosilac toliko dugo. Ako SAD skliznu u jefitini populizam, kao što je to nedavno s Brexitom uradila Velika Britanija, biće to poraz političkih vrednosti teško gajenih od vremena Američke i Francuske revolucije, pa ćemo se naći u jednom opasnom diskontinuitetu političkih ideja koje su dominirale više od dva veka.

Sistem „lov u mutnom”

MONITOR: Zašto naše zemlje nisu uređene države i društva, zašto, kako kažete, imamo sistem bez sistema?
STOJANOVIĆ: Da, često to zovem sistem bez sistema, ali je važno da se nagalasak stavi na ovo sistem. To jeste sistem. U njemu nema pravila, ali je sistem. On odgovara različitim slojevima društva: vlastima, ali i velikom broju građana i tu je taj konsenzus. Zato je taj sistem toliko jak i toliko dugo traje. On se inače zove „lov u mutnom”, svi oni veruju da će u tim uslovima uhvatiti nešto bolje i, još važnije, bolje od nekog drugog. Komšija i stanje njegovo krave još su jači motiv nego sopstveno napredovanje. Opšte dobro nikome nije cilj, pa samim tim ni uređenje društva i država. Uređena država se ovde ne vidi kao interes ni kod elita, ni u društvu.

Istorija ne može biti propovijed

MONITOR: Svako mišljenje o prošlosti je, kako ste jednom rekli, mišljenje o sadašnjosti, a svako mišljenje o sadašnjosti jeste političko mišljenje. Zašto je to tako?
STOJANOVIĆ: Bavimo se prošlošću zato što hoćemo da razumemo sadašnjost. Dakle, pretvaranje je ako govorimo da nas prošlost zanima samo zbog nje same. Ona nas zanima da bismo razumeli kako smo stigli dovde gde smo stigli. A to kako mislimo o sadašnjosti određeno je našim političkim vrednostima. Pa, prema tome, ako naš svetonazor i političke vrednosti određuju naše razumevanje sadašnjosti, time je određeno i naše shvatanje istorije. Zato se i zalažemo za to da ono mora biti pluralno, jer je istorija suviše složena da bi mogla da se spakuje u samo jednu kutiju. Ona mora biti prostor diskusije, a ne propoved.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

MONITOR: Crnoj Gori  ponestaje institucija s legitimitetom?

POPOVIĆ KALEZIĆ:  Da. Pa je pitanje koliko smo u stanju da zaštitimo  legalitet. Legalitet i legitimitet čine kako filozofski tako i pravni pojmovi, koje su u svim demokratskim društvima najbolji kada se dopunjuju, tj. osiguravaju postojanje. Kada nemamo mogućnosti da država počiva na pravno postojanim institucijama, koje će nam osigurati zadobijanje prava, na šta imamo pravo, onda nam ostaje da se pozivamo isključivo na legalitet, gdje moramo iskazati da je on u datoj situaciji preči. Narušavanjem Ustava, kao najvećeg pravnog akta u državi, brojnim nezakonitim i neustavnim zakonima, došli smo u situaciju bacanja društva u začarani krug bezakonja, iz kojeg teško možemo izaći. Kada se tome doda i nemogućnost postajanja odlučivanja Ustavnog suda, onda smo dodatno osnažili sve moguće dalje nezakonitosti i protivustavnosti. Jedan od jasnih primjera ovakvih situacija jesu skorije održani lokalni izbori u 14 crnogorskih opština, gdje je odluka o njihovom raspisivanju počivala na rušenju Ustava i zakona. Prisjetimo se izglasavanja Zakona o izmjenama i dopunama zakona o lokalnoj samoupravi, kao i zetskih zakona, koji je činio set zakona, i to Zakon o teritorijalnoj organizaciji i Zakon o Glavnom gradu, na čiju ocjenu zakonitosti i ustavnosti još čekamo. Izbori su održani, rekla bih unaprijed osmišljeno, bez postojanja kvoruma za odlučivanje članova Ustavnog suda, pa tamo gdje je ,,rezultat dobar” nema problema, ali onda ostaje onaj manevarski prostor za polemisanje u onim opštinama, gdje smo se ,,nadali boljem rezultatu”. Kao da su građanke i građani samoinicijativno uputili ka biračkim mjestima, bez mogućnosti da će njihov izbor uticati na bilo kakav rezultat, odnosno da bi im nosioci vlasti rekli da ,,sve je to bilo dovoljno za ništa”. Država koja nije u stanju zaštiti Ustavom zagarantovana prava,  da biramo i budemo birani, je država duboke višestruke krize. Datum održavanja pomenutih lokalnih izbora je bio 23.oktobar i u roku od 15 dana trebali su biti potvrđeni rezultati izbora u tim opštinama. Danas je od 14 povrđeno 10 rezultata unutar opština, dok izbori u Šavniku i dalje traju.

Izborna prelijetanja iz opštine u opštinu, tokom lokalnih izbora, isključivo radi glasanja, nije nešto što nas je smjelo iznenaditi. Da smo imali dovoljno motiva i želje za izbornom reformom, konačno bismo ostvarili zamisao da svi lokalni izboru budu u jednom danu, ili bi po ko zna koji put, uveli postojanje rezidencijalnog uslova, gdje bismo morali imati određeni kontinuitet prebivališta u datoj opštini jedan vremenski period, kako bismo mogli ostvariti pravo glasa unutar te opštine . Brojne izborne liste koje su bile potvrđene nijesu zadovoljavale zakonski minimum ispunjenja prisustva žena na istim, ali to izbornim komisijama nije bio problem za njihovo potvrđivanje. Kvote je nužno poštovati.  Državna izborna komisija, kao veća instanca u odnosu na opštinsku, nije imala zakonsku mogućnost za sankcionisanje ovakvih nezakonitosti, a opštinske izborne komisije u tome nijesu vidjele ništa sporno.

MONITOR: Kako vidite izjavu ministra zdravlja Dragoslava Šćekića da treba da dođe do rekonstrukcije Vlade, da joj se pridruže ministri iz drugih partija i nastave mandat do 2024. godine?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Izjavu ministra zdravlja vidim kao pokušaj da opstane nešto čemu je davno izglasano nepovjerenje, a onda i oduzet legitimitet da odlučuje o važnim pitanjima. Od njega se očekuje da garantuje obezbjeđenje lijeka trikafta, za oboljele od cistične fibroze, gdje se moraju uložiti svi napori, kako bi jedan dio našeg građanstva živio  što kvalitetnijim životom, kao i niz drugih problema unutar zdravstvenog sistem.

Mora što prije doći do izglasavanja sudija Ustavnog suda, kako bi se razlučile brojne pravne dileme, koje ova instanca treba  da razriješi, a onda da se ide na stvaranje boljih uslova za održavanje izbora, gdje će građanke i građani znati da će njihovo pravo glasa biti zaštićeno, a onda i vratiti povjerenje u izborni proces, pa i sam rezultat.

MONITOR: Ko želi izbore, a ko ih se plaši?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Čini mi se da se izbora plaše svi. Neke partije više, a neke manje. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade, žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neke podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, svakim danom zadobijaju sve veće simpatije onih, koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu. Mislim da prolongiranje izbora svima ide u korist, jer da nije tako, na neki način bi se i napravio kompromis, kojem bi kao rezultat bio izbor makar jednog sudije Ustavnog suda.

Izbori su neminovnost i moraju se održati, jer su i lokalni izbori pokazali da je došlo do značajne promjene podrške političkim subjektima na političkoj mapi.

MONITOR: Kako vidite to što se kriza sve više zaoštrava umjesto da se rješava?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Zaoštravanje situacije je logično, s obzirom na činjenicu da se ništa nije radilo na sistemskom rješavanju gorućih pitanja po državu i društvo. Bojkot opozicije, tj. nekadašnje vladajuće strukture, govori i o činjenici da se situacija po pitanju odgovornosti političkih elita ne mijenja. Samo se uloge zamijene. Ova situacija najbolje pokazuje koliko su parlamentarci spremni za dijalog i mogućnost izlaska iz postojeće krize. Bez obzira na situaciju, od dijaloga se ne smije bježati. Svako bježanje od dijaloga je izraz nemoći.

MONITOR: Izbor sudija Ustavnog suda odložen je. Kako vidite nemogućnost političkih klasa da to pitanje riješe?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Ne vidim da će izbor sudija Ustavnog suda ići lako. Kao što sam navela, ako nema želje za dijalogom, ova mogućnost je osuđena na propast. Možda će u jednom trenutku shvatiti da smo dotakli granicu koja nas vodi u ambis, i da će se udostojiti da politički zrelo krenu u rješavanje problema, u koji su nas, čini mi se svjesno i uveli, a sve u cilju partijskih interesa.

MONITOR: Hoće li eventualni izbor jednog sudije riješiti problem?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Zadovoljavanje minimuma nije nešto što raduje, ali je prijeko potrebno, pa je tako izbor makar jednog sudije Ustavnog suda, nasušna potreba pravosudnog, a onda i cjelokupnog pravnog sistema.

MONITOR: Kako vidite situaciju u pravosuđu?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Situacija  je loša. Osim izbora novih članova Tužilačkog savjeta, a onda i promjena koje je pretrpio Zakon o Državnom žilaštvu, koji se  mora mijenjati na bolje, nemamo pomaka u odnosu na ranije. O tome govori i poslednji Izvještaj Evropske komisije. Umjesto da smo nakon izbora krenuli sa  reformom pravosuđa i izbornog zakonodavstva, puno napora i snage utrošeno je  na nešto što produbljuje političku krizu i  podjele u društvu. Baveći se najprizemnijim i sitnim partijskim interesima, nijesmo uspjeli ni pokušati zadovoljiti ono što se od nas očekuje, tj. ono što smo od nas samih morali očekivati. Epilog je jasan.

MONITOR:  Šta je rješenje za izlaz iz ove političke i institucionalne krize?

POPOVIĆ KALEZIĆ:  Rješenje vidim u rješavanju  problema, po principu prioriteta. Prvo i najnužnije je izbor sudija Ustavnog suda a onda i puni sastav ostalih pravosudnih instanci, kako u sudstvu tako i u tužilaštvu. Nakon toga slijedi stvaranje pravnih i institucionalnih uslova, koji će građanima dati mogućnost nesmetanog ostvarivanja biračkog prava, sa konačnim rezultatom njihovog izbora, kao i stvaranje makar malo više povjerenja u izborni proces kod građanstva. Samo uz ove korake, moglo bi se ući u izborni proces, a onda sa nekom novom Vladom krenuti u ispunjavanje prioritetnih obaveza.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

MONITOR: Natašu Pirc Musar, prvu ženu na čelu Slovenije, mediji konotiraju sa odbranom ljudskih prava. U prvom krugu izbora vodio je, međutim, njen protivkandidat Anže Logar, ministar spoljnih poslova u vladi Janeza Janše. On se smatra nekom vrstom umjerenog desničara. Da li je vrijeme Janeza Janše u politici prošlo?

KREFT: Snaga bilo kakvog Ne-Janše na političkom tržištu je uslovljena animozitetom prema Janezu Janši. Ako se ranije još moglo proceniti da je taj animozitet dobrim delom prouzrokovan napadima liberalnih i levičarskih protivnika, sada se radi prevashodno o rezultatu koji je Janša sam kreirao svojim nastupima i izjavama u poslednje dve-tri godine, posebno za vreme dok je bio predsednik vlade. Ali nikada ne reci nikad, jer njegov čvrsti domet u biračkom telu koji mu donosi mesto prve stranke nije iscrpljen, samo mu je objedinjena liberalna sredina strankom Sloboda, oduzela to prvo mesto. Međutim, sve stranke tog tipa koje nisu klasičnog programskog tipa do sada su veoma brzo gubile podršku i na sledećim su izborima nestale. Da li će sada biti drukčije? Ako hoće, Janša nema šansu, a opadanje podrške najvećoj vladinoj stranci može ga vratiti u formu.

MONITOR: Nedavnim izborom Nataše Pirc Musar za predsjednicu Slovenije djeluje da je desni politički spektar u Sloveniji u velikoj defanzivi, za razliku od nekih EU zemalja u kojima je skoro pobijedila desnica, kao u Italiji i Švedskoj. Da li to pokazuje da se slovenačko društvo promijenilo?

KREFT: Pored toga da se radi o prvoj ženi (a i predsednica parlamenta je žena), što nije bez značaja, naprotiv, radi se i o tome da je prvi put na predsedničko mesto došao netko tko je stvarno blizak vladajućoj stranci: čista liberalna sredina što se tiče ustava i prava, a socijalno obojeni neoliberalizam (koliko je tako nešto moguće) kao ekonomska politika. Što se desnice tiče, u njoj se zbog neprijatnog osećaja da će, sve dok se njezino stanje radikalno ne promeni, zauvek ostati u opoziciji, prvi put ozbiljnije odvijaju procesi koji vode osnivanju konzervativne desnice koja bi desnom ekstremizmu postavila žičanu ogradu.

MONITOR: Šefica slovenačke diplomatije i predsjednica Socijaldemokrata Tanja Fajon, dijelila  je zabrinutost svojih kolega iz EU u vezi sa tzv. ilegalnim migracijama ka zemljama EU, na sastanku u Briselu. Kako ocjenjujete EU migrantsku politiku, posebno sada kada su i unutar Evrope ka Zapadu krenuli milioni ljudi, od početka rata u Ukrajini?

KREFT: Evropska migraciona politika mogla bi se okarakterisati frazom „Držite ih da ih ne opalim!“, dakle težnjom da se južni prvoprimaoci migracionih talasa ponašaju oštro i s one strane poštovanja ljudskih prava kako bi zemlje kojima migracije u stvari žele doći bar donekle mogle da zadrže imidž zemlje umerenog napretka u granicama zakona. Evropska unija je dobro organizovana hipokrizija i na drugim područjima, ali u pitanju migracija stigla je do savršenosti.

MONITOR: Slovenija je i u vrijeme vlade Janeza Janše pokazivala izrazito interesovanje za sudbinu zemalja Zapadnog Balkana. Tanja Fajon je tada kao poslanica u Parlamentu EU, predvodila delegaciju EU poslanika kao posrednika između vlasti i opozicije u Srbiji. Nedavno je najavila posjetu Beogradu i Prištini, krajem decembra. Smatralo se da nije imala značajniji rezultat kao medijatorka u Srbiji. Da li bi se sada od njene očigledne namjere da posreduje u dogovorima Beograda i Prištine, moglo očekivati više?

KREFT: Tanja Fajon će sigurno biti angažovana u tom pravcu kao i nova predsednica Republike Slovenije Nataša Pirc Musar. Ali se ona prvo na tu temu sastala sa svojim prethodnikom Borutom Pahorom što nagoveštava da će se njegove balkanske inicijative nastaviti. Nije isključeno da on i zadrži neku ulogu u tim procesima jer se dokazao u njima, ali tu je (ako je dozvoljeno to reći) i činjenica da u balkanskim uslovima, žene ne mogu imati autoritet koji je potreban za baratanje bačvama baruta na čelu svojih država.

MONITOR: Napad Rusije na Ukrajinu pogađa gotovo sve djelove svijeta. Zapadni političari često govore o velikom uticaju Putinove Rusije u nekim od država Zapadnog Balkana. Šta EU može ponuditi Zapadnom Balkanu u zamjenu za „ljubav prema Rusiji“ i da li je moguća veća akcija u tom pravcu?

KREFT: Ne verujem da će Evropska unija ponuditi nešto više od uobičajenih šećerlema, a jedino što bi moglo značiti ozbiljan pomak jeste uključivanje balkanskih država u Evropsku uniju. Van političkih razloga, koji i sami nisu skloni proširivanju, u skorijoj budućnosti su još jači ekonomski razlozi: EU se može proširivati u vreme kada je rast bruto proizvoda u proseku iznad 5 posto kako bi se moglo platiti ono što traži novo članstvo, a posebno zbog toga da „staro“ stanovništvo nema osećaj da je zbog toga prikraćeno. Takvog rasta za sada neće biti. Odnos prema proruskim osećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim merama u samoj EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija.

MONITOR: Donald Tramp je otpočeo kampanju za nominaciju republikanaca za predsjedničke izbore u SAD, a to najavljuje i aktuelni predsjednik Džozef Bajden. Protivnici Trampa tvrde da bi on – ako bi bio ponovo izabran, podržavao Putinovu agresivnu politiku. Da li se politička podjela svijeta već nazire i bez narednih predsjedničkih izbora u SAD?

KREFT: Svaka od potencijalnih imperija ima izloženu podelu sveta kakvu smatra za sebe poželjnom, ali tih kandidatkinja ima za sada više od dve, pa treba prvo očekivati redukciju, jer stanje imperijalne podele sveta je rovito sve dok se ne uspostavi određena ravnoteža. Dva se partnera mogu dogovarati bar za nekakvo stabilno uređenje i podelu sveta uz obostranu korist, tri ili više partnera uvek će stvarati međusobne zavere a ne stabilno stanje. Međutim, danas se ne radi o tome tko će da ovlada svetom nego da li će sveta uopšte biti.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo