Povežite se sa nama

INTERVJU

STEFAN BOŠKOVIĆ: Napravili smo hrabar film

Objavljeno prije

na

Dugometražni igrani film reditelja Pavla Simonovića Ispod mosta, među stijenama biće premijerno prikazan u subotu, 6.avgusta u okviru glavnog programa 30. Hercegnovskog filmskog festivala – Montenegro film festivala. Scenario zajednički potpisuju Stefan Bošković i Sehad Čekić, a Bošković tumači i glavnu ulogu. Film je nastao u produkciji kompanije Cut-Up.

Stefan Bošković je dramaturg po profesiji, napisao je nekoliko drama i scenarija za filmove. Njegov roman Šamaranje je drugonagrađeni na konkursu za Najbolji neobjavljeni roman u Crnoj Gori za 2013. godinu, a od tada je doživio dva izdanja. Scenarista je filma Umir krvi u režiji Senada Šahmanovića, filma koji je imao veliki uspjeh na mnogim festivalima. Takođe, scenarista je sitkoma Dojč kafe. Dobitnik je i druge nagrade na takmičenju Festivala evropske kratke priče u Zagrebu za priču Fashion and friends.

MONITOR: Volio bih da nam kažete o filmu „Ispod mosta, među stijenama”, kako je nastao, koliko dugo je sniman… Koliko je bilo teško završiti cijeli projekat?
BOŠKOVIĆ: Nastao je veoma brzo. Napisan je za kratko vrijeme, snimljen je za kratko vrijeme, i postproduciran je za kratko vrijeme. Cijelo vrijeme smo bili u nabijenom tempu i taj naboj nas je dobro držao. Takav je i film. Nisu baš česte situacije da se unutrašnjost filma podudari s njegovim nastajanjem i onim što se dešava oko njega. Nekako se mnogo stvari kretalo unisono, i tada imate osjećaj da sve ide u dobrom pravcu, i otišlo je. Napravili smo hrabar film. Svi smo ponosni na to.

MONITOR: Sudeći po sinopsisu, žanrovski film je kriminalistički – postoji leš, istraga, mafija… Kako je nastao scenario, šta Vas je inspirisalo da se bavite ovom temom?
BOŠKOVIĆ: Film je nastao dok smo Sehad i ja razgovarali o drugom scenariju, koji smo pisali i razrađivali do trenutka u kojem je on usput pomenuo neku zakopanu situaciju o dvojici inspektora, koji pokušavaju da riješe problem među njima. Problem koji je prouzrokovao situaciju je bio i više nego dovoljan da odustanemo od rada na prethodno započetom scenariju i uđemo u novu priču od koje je nastao film o kojem upravo razgovaramo. Scenario smo napisali relativno brzo i poslali ga na konkurs, bez opterećenja i bilo kakve ambicije. Onda su naišle nove ,,ruke”, uglavnom smo pisali naizmjenično, jedan od nas je uvijek čekao svjež, čekao je onog drugog dok se totalno ne iscrpi, i tako smo prevrtali i okretali scenario dok nismo došli do vrlo visokog i kompleksnog nivoa, do scenarija koji ima veoma zanimljivih referenci, dijaloga koji upućuju na mnogo štošta i scena koje se ispaljuju jedna u drugu sve do samog kraja. Nije bilo lako napraviti film koji nema nijednu situaciju ili scenu predaha. Pritom, konstatno je prisutan element sna, koji vam dodatno otežava situaciju pri razmišljanju i pisanju, pošto sa snovima i nije baš lako izaći na kraj. Reklo bi se da je film po strukturi najbliži trećem činu nekog djela.

MONITOR: U filmu tumačite glavnu ulogu. Kao glumac debitovali ste u ,,Bisernoj obali” Dušana Kasalice nagrađenom na Sarajevo film festivalu. Kako je uopšte došlo do toga?
BOŠKOVIĆ: Nikada u životu ne bih stao na daske. Niti sam sposoban za to. Filmska gluma je nešto potpuno drugo. Sve je u velikom platnu. U Bisernoj obali sam debitovao kao glumac, i uživao. Bio sam na moru desetak dana i izigravao sam usamljenog trenera, sve dok se ne upali kamera. Onda sam morao da glumim i da ponavljam neke scene po dvadeset puta. Jednostavno sam se odazvao na Dušanov poziv. Imao je dobar scenario i dobro sam se zabavljao. Sa filmom Ispod mosta, među stijenama je bila drugačija situacija. Zajedno smo razmišljali o podjeli i do samog kraja nismo znali ko će da igra inspektora Redžepagića. Mislim da su Pavle i Sehad odlučili da ja treba da ga igram mnogo ranije nego što su mi rekli. U jednom trenutku dok smo radili na scenariju pitao sam pomalo uplašeno ko nam je glavni lik, jer početak snimanja se bližio, i rekli su mi da su imali neku vrstu testa, nekoliko ljudi iz ekipe je na listici napisalo ime glumca koji misli da bi trebalo da bude taj lik. I u velikoj većini stajalo je moje ime. Nisam znao što da radim, nisam bio siguran da treba da prihvatim ulogu, u prvom mahu mi se nije svidjela ideja. Glavna uloga u dugometražnom filmu je užasno ozbiljna stvar, velika odgovornost. Nakon snimanja sam se uvjerio da je i mnogo ozbiljnija nego što sam tada mislio. Ali u trenutku kolebanja dobio sam poziv od prijatelja koji mi je rekao da sjedi s jednom glumicom koja tvrdi im uzimam glumački hljeb, i tada sam prihvatio da glumim inspektora. Inače ne jedem hljeb, glumački me pogotovo ne zanima. Ja sam čovjek koji samo voli film. Zamislite da nekom reditelju ili glumcu koji piše kažem: uzimaš mi spisateljski hljeb? Vjerovatno bih se momentalno pretvorio u karfiol.

MONITOR: Nakon nagrade i uspjeha romana ,,Šamaranje”, dobili ste i drugu nagradu na takmičenju Festivala evropske kratke priče u Zagrebu za priču ,,Fashion and friends”. I u ostalim pričama bavite se temama koje provociraju, o kojima se bar ovdje ne piše i malo priča – da li je prostitucija i pornografija metafora za stanje u društvu?
BOŠKOVIĆ: Ne znam koga bi danas to moglo ili trebalo da provocira? Ljudi upražnjavaju seks na javnim mjestima odavno, Džon Apdajk je napisao Parove, čini mi se sedamdesetih. Bitno je kako prilaziš temi, u koji kontekst je smještaš i na koji način izvodiš. Većinu priča nisam pisao po istom ključu. Neke zahtijevaju pretjeranu sirovost, druge plastičnost ili golu emociju. Mnogo ljudi je pročitalo priču, kao i roman, i to me veoma raduje. Metaforu nikad ne možete da promašite, bitno je da ona nije povod. Pripadam grupi stvaralaca koji se vode kao zapisivači, i koji su uvijek u službi čula, tako da racionalizacija i uvidi dolaze mnogo kasnije. Većinu djela nisam umio da objasnim dok su nastajala, a nekad ni kasnije. Uvijek bih mijenjao odgovore, od nastupa do nastupa, od intervjua do intervjua, i u takvim razgovorima često bih saznavao o čemu sam zapravo pisao.

MONITOR: Jeste li razmišljali da od romana ,,Šamaranje” nastane scenario, da se snimi film?
BOŠKOVIĆ: Jesam. Vodili smo neke razgovore u vezi s tim. Volio bih da neko drugi piše scenario za Šamaranje. U osnovi postavili smo dobar i hrabar koncept, ali kad izađem iz ostalih stvari počeću da razmišljam o ekranizaciji, ozbiljnije nadam se.

MONITOR: Mnoge Vaše priče su objavljivane u raznim časopisima. Planirate li da objavite zbirku priča i možemo li uskoro očekivati i roman?
BOŠKOVIĆ: Da, nakupilo ih se nekoliko, pisao sam i neke nove, planirao sam krajem godine objavljivanje zbirke, i pisanje priča ću definitivno napustiti. Bar neko vrijeme. Vraćam se romanu. Zapravo jedino što želim je da pišem romane. Miroslav MINIĆ

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo