Povežite se sa nama

INTERVJU

STEFAN BOŠKOVIĆ: Napravili smo hrabar film

Objavljeno prije

na

Dugometražni igrani film reditelja Pavla Simonovića Ispod mosta, među stijenama biće premijerno prikazan u subotu, 6.avgusta u okviru glavnog programa 30. Hercegnovskog filmskog festivala – Montenegro film festivala. Scenario zajednički potpisuju Stefan Bošković i Sehad Čekić, a Bošković tumači i glavnu ulogu. Film je nastao u produkciji kompanije Cut-Up.

Stefan Bošković je dramaturg po profesiji, napisao je nekoliko drama i scenarija za filmove. Njegov roman Šamaranje je drugonagrađeni na konkursu za Najbolji neobjavljeni roman u Crnoj Gori za 2013. godinu, a od tada je doživio dva izdanja. Scenarista je filma Umir krvi u režiji Senada Šahmanovića, filma koji je imao veliki uspjeh na mnogim festivalima. Takođe, scenarista je sitkoma Dojč kafe. Dobitnik je i druge nagrade na takmičenju Festivala evropske kratke priče u Zagrebu za priču Fashion and friends.

MONITOR: Volio bih da nam kažete o filmu „Ispod mosta, među stijenama”, kako je nastao, koliko dugo je sniman… Koliko je bilo teško završiti cijeli projekat?
BOŠKOVIĆ: Nastao je veoma brzo. Napisan je za kratko vrijeme, snimljen je za kratko vrijeme, i postproduciran je za kratko vrijeme. Cijelo vrijeme smo bili u nabijenom tempu i taj naboj nas je dobro držao. Takav je i film. Nisu baš česte situacije da se unutrašnjost filma podudari s njegovim nastajanjem i onim što se dešava oko njega. Nekako se mnogo stvari kretalo unisono, i tada imate osjećaj da sve ide u dobrom pravcu, i otišlo je. Napravili smo hrabar film. Svi smo ponosni na to.

MONITOR: Sudeći po sinopsisu, žanrovski film je kriminalistički – postoji leš, istraga, mafija… Kako je nastao scenario, šta Vas je inspirisalo da se bavite ovom temom?
BOŠKOVIĆ: Film je nastao dok smo Sehad i ja razgovarali o drugom scenariju, koji smo pisali i razrađivali do trenutka u kojem je on usput pomenuo neku zakopanu situaciju o dvojici inspektora, koji pokušavaju da riješe problem među njima. Problem koji je prouzrokovao situaciju je bio i više nego dovoljan da odustanemo od rada na prethodno započetom scenariju i uđemo u novu priču od koje je nastao film o kojem upravo razgovaramo. Scenario smo napisali relativno brzo i poslali ga na konkurs, bez opterećenja i bilo kakve ambicije. Onda su naišle nove ,,ruke”, uglavnom smo pisali naizmjenično, jedan od nas je uvijek čekao svjež, čekao je onog drugog dok se totalno ne iscrpi, i tako smo prevrtali i okretali scenario dok nismo došli do vrlo visokog i kompleksnog nivoa, do scenarija koji ima veoma zanimljivih referenci, dijaloga koji upućuju na mnogo štošta i scena koje se ispaljuju jedna u drugu sve do samog kraja. Nije bilo lako napraviti film koji nema nijednu situaciju ili scenu predaha. Pritom, konstatno je prisutan element sna, koji vam dodatno otežava situaciju pri razmišljanju i pisanju, pošto sa snovima i nije baš lako izaći na kraj. Reklo bi se da je film po strukturi najbliži trećem činu nekog djela.

MONITOR: U filmu tumačite glavnu ulogu. Kao glumac debitovali ste u ,,Bisernoj obali” Dušana Kasalice nagrađenom na Sarajevo film festivalu. Kako je uopšte došlo do toga?
BOŠKOVIĆ: Nikada u životu ne bih stao na daske. Niti sam sposoban za to. Filmska gluma je nešto potpuno drugo. Sve je u velikom platnu. U Bisernoj obali sam debitovao kao glumac, i uživao. Bio sam na moru desetak dana i izigravao sam usamljenog trenera, sve dok se ne upali kamera. Onda sam morao da glumim i da ponavljam neke scene po dvadeset puta. Jednostavno sam se odazvao na Dušanov poziv. Imao je dobar scenario i dobro sam se zabavljao. Sa filmom Ispod mosta, među stijenama je bila drugačija situacija. Zajedno smo razmišljali o podjeli i do samog kraja nismo znali ko će da igra inspektora Redžepagića. Mislim da su Pavle i Sehad odlučili da ja treba da ga igram mnogo ranije nego što su mi rekli. U jednom trenutku dok smo radili na scenariju pitao sam pomalo uplašeno ko nam je glavni lik, jer početak snimanja se bližio, i rekli su mi da su imali neku vrstu testa, nekoliko ljudi iz ekipe je na listici napisalo ime glumca koji misli da bi trebalo da bude taj lik. I u velikoj većini stajalo je moje ime. Nisam znao što da radim, nisam bio siguran da treba da prihvatim ulogu, u prvom mahu mi se nije svidjela ideja. Glavna uloga u dugometražnom filmu je užasno ozbiljna stvar, velika odgovornost. Nakon snimanja sam se uvjerio da je i mnogo ozbiljnija nego što sam tada mislio. Ali u trenutku kolebanja dobio sam poziv od prijatelja koji mi je rekao da sjedi s jednom glumicom koja tvrdi im uzimam glumački hljeb, i tada sam prihvatio da glumim inspektora. Inače ne jedem hljeb, glumački me pogotovo ne zanima. Ja sam čovjek koji samo voli film. Zamislite da nekom reditelju ili glumcu koji piše kažem: uzimaš mi spisateljski hljeb? Vjerovatno bih se momentalno pretvorio u karfiol.

MONITOR: Nakon nagrade i uspjeha romana ,,Šamaranje”, dobili ste i drugu nagradu na takmičenju Festivala evropske kratke priče u Zagrebu za priču ,,Fashion and friends”. I u ostalim pričama bavite se temama koje provociraju, o kojima se bar ovdje ne piše i malo priča – da li je prostitucija i pornografija metafora za stanje u društvu?
BOŠKOVIĆ: Ne znam koga bi danas to moglo ili trebalo da provocira? Ljudi upražnjavaju seks na javnim mjestima odavno, Džon Apdajk je napisao Parove, čini mi se sedamdesetih. Bitno je kako prilaziš temi, u koji kontekst je smještaš i na koji način izvodiš. Većinu priča nisam pisao po istom ključu. Neke zahtijevaju pretjeranu sirovost, druge plastičnost ili golu emociju. Mnogo ljudi je pročitalo priču, kao i roman, i to me veoma raduje. Metaforu nikad ne možete da promašite, bitno je da ona nije povod. Pripadam grupi stvaralaca koji se vode kao zapisivači, i koji su uvijek u službi čula, tako da racionalizacija i uvidi dolaze mnogo kasnije. Većinu djela nisam umio da objasnim dok su nastajala, a nekad ni kasnije. Uvijek bih mijenjao odgovore, od nastupa do nastupa, od intervjua do intervjua, i u takvim razgovorima često bih saznavao o čemu sam zapravo pisao.

MONITOR: Jeste li razmišljali da od romana ,,Šamaranje” nastane scenario, da se snimi film?
BOŠKOVIĆ: Jesam. Vodili smo neke razgovore u vezi s tim. Volio bih da neko drugi piše scenario za Šamaranje. U osnovi postavili smo dobar i hrabar koncept, ali kad izađem iz ostalih stvari počeću da razmišljam o ekranizaciji, ozbiljnije nadam se.

MONITOR: Mnoge Vaše priče su objavljivane u raznim časopisima. Planirate li da objavite zbirku priča i možemo li uskoro očekivati i roman?
BOŠKOVIĆ: Da, nakupilo ih se nekoliko, pisao sam i neke nove, planirao sam krajem godine objavljivanje zbirke, i pisanje priča ću definitivno napustiti. Bar neko vrijeme. Vraćam se romanu. Zapravo jedino što želim je da pišem romane. Miroslav MINIĆ

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo