Povežite se sa nama

INTERVJU

STEFAN BOŠKOVIĆ: Napravili smo hrabar film

Objavljeno prije

na

Dugometražni igrani film reditelja Pavla Simonovića Ispod mosta, među stijenama biće premijerno prikazan u subotu, 6.avgusta u okviru glavnog programa 30. Hercegnovskog filmskog festivala – Montenegro film festivala. Scenario zajednički potpisuju Stefan Bošković i Sehad Čekić, a Bošković tumači i glavnu ulogu. Film je nastao u produkciji kompanije Cut-Up.

Stefan Bošković je dramaturg po profesiji, napisao je nekoliko drama i scenarija za filmove. Njegov roman Šamaranje je drugonagrađeni na konkursu za Najbolji neobjavljeni roman u Crnoj Gori za 2013. godinu, a od tada je doživio dva izdanja. Scenarista je filma Umir krvi u režiji Senada Šahmanovića, filma koji je imao veliki uspjeh na mnogim festivalima. Takođe, scenarista je sitkoma Dojč kafe. Dobitnik je i druge nagrade na takmičenju Festivala evropske kratke priče u Zagrebu za priču Fashion and friends.

MONITOR: Volio bih da nam kažete o filmu „Ispod mosta, među stijenama”, kako je nastao, koliko dugo je sniman… Koliko je bilo teško završiti cijeli projekat?
BOŠKOVIĆ: Nastao je veoma brzo. Napisan je za kratko vrijeme, snimljen je za kratko vrijeme, i postproduciran je za kratko vrijeme. Cijelo vrijeme smo bili u nabijenom tempu i taj naboj nas je dobro držao. Takav je i film. Nisu baš česte situacije da se unutrašnjost filma podudari s njegovim nastajanjem i onim što se dešava oko njega. Nekako se mnogo stvari kretalo unisono, i tada imate osjećaj da sve ide u dobrom pravcu, i otišlo je. Napravili smo hrabar film. Svi smo ponosni na to.

MONITOR: Sudeći po sinopsisu, žanrovski film je kriminalistički – postoji leš, istraga, mafija… Kako je nastao scenario, šta Vas je inspirisalo da se bavite ovom temom?
BOŠKOVIĆ: Film je nastao dok smo Sehad i ja razgovarali o drugom scenariju, koji smo pisali i razrađivali do trenutka u kojem je on usput pomenuo neku zakopanu situaciju o dvojici inspektora, koji pokušavaju da riješe problem među njima. Problem koji je prouzrokovao situaciju je bio i više nego dovoljan da odustanemo od rada na prethodno započetom scenariju i uđemo u novu priču od koje je nastao film o kojem upravo razgovaramo. Scenario smo napisali relativno brzo i poslali ga na konkurs, bez opterećenja i bilo kakve ambicije. Onda su naišle nove ,,ruke”, uglavnom smo pisali naizmjenično, jedan od nas je uvijek čekao svjež, čekao je onog drugog dok se totalno ne iscrpi, i tako smo prevrtali i okretali scenario dok nismo došli do vrlo visokog i kompleksnog nivoa, do scenarija koji ima veoma zanimljivih referenci, dijaloga koji upućuju na mnogo štošta i scena koje se ispaljuju jedna u drugu sve do samog kraja. Nije bilo lako napraviti film koji nema nijednu situaciju ili scenu predaha. Pritom, konstatno je prisutan element sna, koji vam dodatno otežava situaciju pri razmišljanju i pisanju, pošto sa snovima i nije baš lako izaći na kraj. Reklo bi se da je film po strukturi najbliži trećem činu nekog djela.

MONITOR: U filmu tumačite glavnu ulogu. Kao glumac debitovali ste u ,,Bisernoj obali” Dušana Kasalice nagrađenom na Sarajevo film festivalu. Kako je uopšte došlo do toga?
BOŠKOVIĆ: Nikada u životu ne bih stao na daske. Niti sam sposoban za to. Filmska gluma je nešto potpuno drugo. Sve je u velikom platnu. U Bisernoj obali sam debitovao kao glumac, i uživao. Bio sam na moru desetak dana i izigravao sam usamljenog trenera, sve dok se ne upali kamera. Onda sam morao da glumim i da ponavljam neke scene po dvadeset puta. Jednostavno sam se odazvao na Dušanov poziv. Imao je dobar scenario i dobro sam se zabavljao. Sa filmom Ispod mosta, među stijenama je bila drugačija situacija. Zajedno smo razmišljali o podjeli i do samog kraja nismo znali ko će da igra inspektora Redžepagića. Mislim da su Pavle i Sehad odlučili da ja treba da ga igram mnogo ranije nego što su mi rekli. U jednom trenutku dok smo radili na scenariju pitao sam pomalo uplašeno ko nam je glavni lik, jer početak snimanja se bližio, i rekli su mi da su imali neku vrstu testa, nekoliko ljudi iz ekipe je na listici napisalo ime glumca koji misli da bi trebalo da bude taj lik. I u velikoj većini stajalo je moje ime. Nisam znao što da radim, nisam bio siguran da treba da prihvatim ulogu, u prvom mahu mi se nije svidjela ideja. Glavna uloga u dugometražnom filmu je užasno ozbiljna stvar, velika odgovornost. Nakon snimanja sam se uvjerio da je i mnogo ozbiljnija nego što sam tada mislio. Ali u trenutku kolebanja dobio sam poziv od prijatelja koji mi je rekao da sjedi s jednom glumicom koja tvrdi im uzimam glumački hljeb, i tada sam prihvatio da glumim inspektora. Inače ne jedem hljeb, glumački me pogotovo ne zanima. Ja sam čovjek koji samo voli film. Zamislite da nekom reditelju ili glumcu koji piše kažem: uzimaš mi spisateljski hljeb? Vjerovatno bih se momentalno pretvorio u karfiol.

MONITOR: Nakon nagrade i uspjeha romana ,,Šamaranje”, dobili ste i drugu nagradu na takmičenju Festivala evropske kratke priče u Zagrebu za priču ,,Fashion and friends”. I u ostalim pričama bavite se temama koje provociraju, o kojima se bar ovdje ne piše i malo priča – da li je prostitucija i pornografija metafora za stanje u društvu?
BOŠKOVIĆ: Ne znam koga bi danas to moglo ili trebalo da provocira? Ljudi upražnjavaju seks na javnim mjestima odavno, Džon Apdajk je napisao Parove, čini mi se sedamdesetih. Bitno je kako prilaziš temi, u koji kontekst je smještaš i na koji način izvodiš. Većinu priča nisam pisao po istom ključu. Neke zahtijevaju pretjeranu sirovost, druge plastičnost ili golu emociju. Mnogo ljudi je pročitalo priču, kao i roman, i to me veoma raduje. Metaforu nikad ne možete da promašite, bitno je da ona nije povod. Pripadam grupi stvaralaca koji se vode kao zapisivači, i koji su uvijek u službi čula, tako da racionalizacija i uvidi dolaze mnogo kasnije. Većinu djela nisam umio da objasnim dok su nastajala, a nekad ni kasnije. Uvijek bih mijenjao odgovore, od nastupa do nastupa, od intervjua do intervjua, i u takvim razgovorima često bih saznavao o čemu sam zapravo pisao.

MONITOR: Jeste li razmišljali da od romana ,,Šamaranje” nastane scenario, da se snimi film?
BOŠKOVIĆ: Jesam. Vodili smo neke razgovore u vezi s tim. Volio bih da neko drugi piše scenario za Šamaranje. U osnovi postavili smo dobar i hrabar koncept, ali kad izađem iz ostalih stvari počeću da razmišljam o ekranizaciji, ozbiljnije nadam se.

MONITOR: Mnoge Vaše priče su objavljivane u raznim časopisima. Planirate li da objavite zbirku priča i možemo li uskoro očekivati i roman?
BOŠKOVIĆ: Da, nakupilo ih se nekoliko, pisao sam i neke nove, planirao sam krajem godine objavljivanje zbirke, i pisanje priča ću definitivno napustiti. Bar neko vrijeme. Vraćam se romanu. Zapravo jedino što želim je da pišem romane. Miroslav MINIĆ

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo