Povežite se sa nama

MONITORING

Što ovo bi, Mugi

Objavljeno prije

na

Više od dva sata je u srijedu prije podne Dragana Čukić, vještak medicinske struke, pojašnjavala sudu nalaz u kojem je konstatovana povreda koju je navodno vozaču gradonačelnika Podgorice Draganu Radonjiću nanio zamjenik glavnog i odgovornog urednika Vijesti Mihailo Jovović. Samo dan ranije radiolog dr Milanka Raičević je, na ponovnom saslušanju pred istražnim sudijom ostala pri ranijoj izjavi i ,,konstatovanoj promjeni na mozgu kod pacijenta Dragana Radonjića” i ustvrdila da samo autopsija može pokazati pravi uzrok povrede. Nalaz Raičevićeve bio je krunski dokaza da tužilaštvo pokrene proces protiv Mihaila Jovića, koji je zadobio teške tjelesne povrede i kome je izvršena hirurška intervencija, radi povrede bubne opne. Branilac odbrane advokat Branislav Lutovac objasnio je da je Čukić u svemu ostala pri vještačenju kojim je osporila tvrdnje da je Radonjićeva povreda nastala u noći kada je došlo do incidenta između Mugoše i ekipe Vijesti. Kao kula od karata srušila se konstrukcija na kojoj je sistem temeljio odbranu svog funkcionera, kojom se nastojalo da Jovovića prikažu kao delikventa. ISTINA NE ZNA ZA KOMPROMIS: Povreda koja je konstatovana na glavi gradonačelnikovog vozača Dragana Radonjića nije uslijedila zbog napada urednika Vijesti Mihaila Jovovića, konstatovala je Čukić. Time je poljuljan iskaz prvog čovjeka Podgorice, njegovog sina Miljana pa i samog
Radonjića.

Sem istražnom sudiji Nebojši Goluboviću, Čukićka je odgovarala i na pitanja zamjenika osnovnog tužica Sanje Jovićević i advokata Vijesti Branislava Lutovca.

,,Ostala je kod tvrdnje da u ovom predmetu nema dokaza, odnosno nema pozitivnih pokazatelja, da je kod gospodina Radonjića došlo do potresa mozga. Takođe nema ni uzročno- posljedične veze između spoljne povrede koja je nastala na glavi Radonjića i ishemije mozga. To su dvije ključne stvari. Takođe detaljno i relevantno osporila je izjave svjedoka gospodina Mugoše i njenog sina da je do povrede kod gospodina Radonjića, došlo udarcima otvorene ruke, pesnicom ili laktom”, objasnio je Lutovac.

A za nalaz koji je dala Čukićeva Lutovac ima samo komentar: „Pokazalo se da istina ne zna za kompromis”.

NA POTEZU – TUŽILAŠTVO: Odbrana, sada smatra da je nalazom Čukićeve eliminisana tvrdnja da je Radonjić dobio tešku povredu, ali neće biti zadovoljna i ukoliko se Mihailu Jovoviću na teret stavi da je gradonačelnikovom vozaču nanio lakše povrede. Ostaju kod tvrdnje da je Jovović kritične večeri bio žrtva i da sa Radonjićem nije imao fizički kontakt.

,,Ovo je klasična zamjena teza. Žele od žrtve da naprave delikventa i napadača”, objašnjava u razgovoru za Monitor Lutovac.

No, o tome šta će se naći u optužnici protiv urednika Vijesti i
gradonačelnikovog sina Miljana Mugoše, odlučiće tužilaštvo kojem sudija Golubović vraća predmet.

Advokat Lutovac još pojašnjava da je sada moguće da će druga strana sada tražiti novo vještačenje.

KARIKA KOJA NEDOSTAJE: Mugoše su se, očito, uzdale u svjedočenje dr Raičević, čije je ponovno izjašnjavanje zatražilo osnovno tužilaštvo u okviru dopune istrage protiv Miljana Mugoše, koji je sa ocem, gradonačelnikom Podgorice Miomirom Mugošom, početkom avgusta
fizički napao urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera Borisa Pejovića.

Raičevićeva je pred sudijom rekla da, na osnovu pregleda i svog iskustva, smatra da je povreda ,,kontuziono traumatskog porijekla”. Na pitanje advokata Lutovca da li postoji vjerovatnoća da je uzrok povrede neki drugi
razlog, rekla je: ,,Samo, definitivno, autopsija može znati koji je
stopostotni uzrok povrede”.

Ovaj iznenadni obrt, koji je nastao nakon vještačenja doktorke Čukić, bi mogao biti znak da sve karike sistema koji je
zarobio Crnu Goru nijesu tako jake i poslušne. Ili da, jednostavno, crnogorski vlastodršci nijesu više istrajni u odluci da se do kraja bore za opstanak Miomira Mugoše.

PRORADILE STRUKA I NAUKA: Sanja Jovićević, zamjenik osnovnog tužioca, upitala je dr Čukić da pojasni šta znači to što je u nalazu napisala da izvještaj dr Milanke Raičević o potresu mozga kod Radonjića ne može da prihvati zbog ,,svojih razloga”. Čukić je na to odgovorila kako njen nalaz
nije proizvod ,,njenih razloga”, već samo onoga što poznaje struka i nauka.

Dok je Čukićeva u Golubovićevoj sudnici objašnjavala kako Radonjićeve povrede nisu teške tjelesne povrede, da nije imao potres mozga i da rana nije mogla nastati od udarca rukom
stigla je još jedna vijest.

Predstavnici Uprave policije će Skupštinskom odboru za bezbjednost morati da podnesu izvještaj o ponašanju njenih službenika, nakon što su Mugoše napale urednika i
fotoreportera Vijesti. Moraće da pojasne zašto su uzeli te noći podatke samo od napadnutih novinara, zašto nisu tražili očevice, pretresli gradonačelnika, sina mu i vozača, ni automobil, čak ni kada je rečeno da se i pištolj vadio na novinare Vijesti. Čak su se i poslanici SDP-a složili da direktor Uprave policije treba da dođe i objasni im detalje. Depeesovci su, naravno, bili protiv.

Da je demokratske države do ovakvog incidenta na ulici teško da bi i došlo. Da je pravde žrtvi ne bi na teret stavljali nasilje. A ako i poslije ovog vještačenja mašinerija vlasti bude sve svoje poluge uprezala da spasi krivice Miomira Mugošu i
njegovog sina – biće to poraz svih nas.

Prof. Dr Filip Kovačević, profesor političke psihologije
Perverzija pravde

,,Na žalost, može se desiti da i pored vještačenja dr Čukić, kao važeća i zvanična opstane prva verzija koja ide u korist Miomira Mugoše i njegovog sina”, objašnjava dr Filip Kovačević, profesor političke psihologije. Ipak, on
vjeruje da je ovaj događaj jako važan za društvo, da će jasnije osvijetliti prirodu režima i njegovu suštinu i pokazati, čak i onima koji to ne vide, koliko je sistem zaista korumpiran. Koliko god da je jak taj obruč, ima ljudi koje ne mogu zaplašiti i koji nijesu voljni da služe.

,,Jasno je da sistem nije monolitan. Nisu svi koji su u njemu isti. To je pitanje gradacije – koliko je ko u tom sistemu spreman, na kom nivou, da da od svog profesionalnog i moralnog integriteta”, tvrdi Kovačević.

On procjenjuje kako će nakon ovoga najvjerovatnije u okviru samog sistema doći do sukoba, ali će se insistirati na opciji koja odgovara Mugoši i sinu. ,,Sve više će se otkrivati nasilje i partijska volja. Ali to i dalje ne znači da može doći do promjene. Može čak doći i do pogoršanja stanja. Pa čak i do toga da vještakinja Čukić snosi posljedice i da se upravo na tom primjeru još više učvrste najvažnije poluge ovog
sistema”.

Kovačević upozorava kako je važno da ljudi shvate težinu trenutka, da ne budu pasivni posmatrači već da podrže one koji žele da istinu izvedu na čistac..

,,I ranije smo imali primjere da pojedinci unutar sistema upiru prstom u nepravilnosti. Ostajali su bez posla, a sistem je opstao. Navešću samo neke, recimo onog prosvjetnog inspektora koji
je ukazivao na probleme na Fakultetu političkih nauka, veterinarske inspektorke koja je zbog upozoravanja javnosti dobila otkaz i slično”, kaže Kovačević.

Profesor Kovačević ukazuje da vještačenje dr Dragane Čukić, ima širi značaj od afere Mugoša. ,,Ako u slučaju Mugoša i sin i ne dođe do pozitivnog raspleta, profesionalni stav doktorke Čukić izoštriti će pogled građana i povećati njihovu spremnost da se sukobe sa sistemom. Ljudi treba da se povezuju i prave alternativni sistem jer njime vlada perverzija pravde gdje se od žrtve pravi nasilnik”.

Marijana Bojanić

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo