Povežite se sa nama

MONITORING

Cetinje – oligarhija 2:0

Objavljeno prije

na

Protest cetinjskih gimnazijalaca prelio se, iz prijestonice, i u glavni grad. Pod sloganom mladi za mlade na podgoričkom Trgu Republike susreli su se studenti i srednjoškolci iz gimnazija u Cetinju, Podgorici i Danilovgradu. Da se upoznaju, ohrabre i svi skupa Cetinjanima požele da se izbore za svoja prava. A oni traže čudo – da u njihovoj školi na mjestu direktora ostane čovjek koga podržavaju i nastavnici i đaci i njihovi roditelji. Zato što je Miomir Đurišić svoj posao uspješno radio u prethodne četiri godine. MLADOST – LUDOST: Danilovgradski gimnazijalci su svoju ozbiljnost dokazali tako što su od svoje škole do centra Podgorice prepješačili 20 kilometara. Sa njima je bio i profesor matematike Jugoslav Blagojević. ,,Razmišljao sam i shvatio da mi je danas mjesto uz njih”, rekao je Blagojević poručujući da “zbog svega što su uradili, a što je bilo skoro nezamislivo da se može desiti u Crnoj Gori, cetinjski gimnazijalci zaslužuju maksimalnu podršku”.

Drugovi iz podgoričke Gimnazije dočekali su Danilovgrađane pod transparentom Sistem instrukcija, dogma, korupcija. ,,Cilj nam je da kažemo našim drugovima da istraju do kraja”, kažu. Novinari primjećuju da je i među podgoričkim gimnazijalcima jedan profesor. Jedan od organizatora protesta, Pavle Perović, student Mašinskog fakulteta naglašava da je isključivi motiv okupljanja da se pruži podrška drugovima sa Cetinja, i žaleći što skup nije podržao niko iz zvaničnih studentskih organizacija. Oni šute dok cetinjski gimnazijalci duže od mjesec dana, iz školskog dvorišta, Crnoj Gori drže časove čojstva i junaštva.

,,Ovo što ste već postigli, bez obzira na konačni rezultat, najbolja je stvar koja se Crnoj Gori dogodila u posljednjih 20 godina”, poručio je gimnazijalcima sa Cetinja univerzitetski profesor Milan Popović. ,,Trenutni rezultat je 1:0, zato što je Cetinje 1991. pjevalo oprosti nam Dubrovniče, a znamo šta je tada radila vlast na čelu sa Milom Đukanovićem. Siguran sam da će poslije ovoga biti 2:0 za Cetinje. Naš je problem je što imamo sporu i glupu Vladu. Njima treba najmanje sedam godina da shvati ono što Vi danas znate. Sjećate se da se premijer izvinio u Cavtatu, ali tek 1998. Sedam godina mu je trebalo da shvati ono što ste vi na Cetinju znali 1991.” kazao je Popović.

ZATVARANJE KRUGA: Većina cetinjskih djevojaka i momaka koji od Vlade i Ministarstva obrazovanja traže pravo i pravdu nije ni bila rođena kada su čelnici i danas vladajuće DPS gurnuli Crnu Goru u dubrovačku avanturu. Gospodin slučaj je udesio da se protest u Podgorici poklopi sa 21. godišnjicom početka tzv. antibirokratske revolucije na čijim su krilima današnji gospodari Crne Gore došli na vlast.

,,Tada sam izašao na ulicu da rušim Vladu, danas na ulici tražim samo da mi se plati ono što sam zaradio”, prisjetio se juče jedan od od razočaranih učesnika revolucije iz oktobra 1987. godine. Televizijske kamere nijesu ga zatekle među đacima i studentima, već na sindikalnom protestu zbog neisplaćenih zarada. Radnici fabrike Prerade Kombinata aluminijuma i Radoja Dakića šetali su u protestnoj šetnji odvojeno – svaki za svoj račun. Još jedna lekcija okupljenoj mladosti Crne Gore.

,,Postoje ljudi u Crnoj Gori koji shvataju suštinu vladajuće strukture koja je istrošena, monopolistička, i sve manje i manje haje za demokratske norme i principe ponašanja. Vjerujem da će pobune dovesti do mijenjanja ovog režima, jer vidim razvoj fronta koji se bori za demokratizaciju i koji će stati iza svakog protesta”, smatra univerzitetski profesor Filip Kovačević. On vjeruje da je skup podrške cetinjskim gimnazijalcima znak nade za sve.

A cetinjski gimnazijalci i dalje plaćaju ceh želje da izbore pravdu. Njihovi roditelji i profesori iz dana u dan pokušavaju da nađu izlaz iz ove, naoko jednostavne, situacije. Oni traže da se novi vd direktor škole izabere u “skladu sa interesima djece i roditelja”. Nakon toga djeca bi se vratila u školske klupe.

Ministar Sreten Škuletić je tu ponudu odbio. Pregovori su, kaže, propali zato što Ministarstvo ne može da prihvati zaključke u u kojima stoji ,,sporna formulacija” da su nadležni dužni da prilikom izbora zvaničnika cetinjske gimnazije poštuju „interes đaka”. Potom je ministar sazvao konferenciju za štampu sa koje je, umjesto kompromisa ili ostavke poručio da dok je on na dužnosti neće dozvoliti – ultimatume. Sablja čovjek.

CRTA: Ministar je demonstrirao spremnost da podvuče crtu. Može on kad se baš mora, da istrpi lažne univerzitete i nastavnike sa falsifikovanim diplomama. Može da ne zna kako njegovi pomoćnici naređuju da se u školama glasa po direktivama vladajuće koaliciji, dok školski direktori agituju za DPS-SDP i prave spiskove učitelja i profesora – naših i njihovih glasača. Ne smeta ministru Škuletiću direktor škole koji novinarima za svoju koleginicu kaže da je “kretenuša, bolesna osoba”… Nije problem ni kad Vlada njegovim kolegama sa državnog Univerziteta, iz osnovnih i srednjih škola uskrati dio prihoda garantovanih kolektivnim ugovorom. Ono što Sreten Škuletić neće i ne može da trpi jeste ,,ultimatum” koji bi njega i njegove saradnike natjerao da poštuju ,,interes đaka”.

Normalno, tako principijelnog ministra podržava jednako principijelna vlada i njen premijer. Strašan bi udarac za mladu crnogorsku državu i njenu demokratiju predstavljalo saznanje da nastavnici, roditelji i đaci imaju pravo da odlučuju o tome ko će biti direktor škole.

Kako se brine o interesima opštine i države cetinjskoj mladosti su pokazali odbornici Skupštine opštine Cetinje. Poslije više od mjesec dana protesta, oni su se okupili i vijećali šta je kome činjeti. Pa su na kraju preporučili roditeljima i profesorima da zajedno sa Ministarstvom pronađu rješenje koje će biti prihvatljivo za sve. Odbornici očekuju ,,i da se sagledaju propusti i odgovornost svih koji su doveli do postojećeg stanja u cetinjskoj Gimnaziji”. U suprotnom će, valjda, sazvati novu sjednicu. Pred novu godinu.

A nije da se nije imalo šta čuti. Tako je predsjednik Opštinskog odbora DPS Dragan Vušurović lijepo podučio učenike: „Za vas je važno da učite, a manje je važno ko će biti direktor, pomoćnik ili sekretar”.

I profesor Sreten Zeković, koji je generacije Cetinjana učio filozofiji i sociologiji, tumači da je loše to što su učenici svojevoljno napustili nastavu i da zbog toga moraju snositi zakonske sankcije. „Škole su pune negativnih pojava, pa niko organizovano nije istupio, osim u ovom slučaju”,zamjerio je Zeković đacima što su digli glas.

Šteta što učenicima i roditeljima nije dozvoljeno da prisustvuju sjednici lokalne skupštine. Ali, kako je objasnila predsjednica Njegosava Vujanović, to bi bilo mimo poslovnika.

KO ĆE DA PRESIJEČE: Ako propadnu svi pregovori, a sva je prilika da su propali, problem cetinjske gimnazije rješavaće se ili u školskom dvorištu i na crnogorskim trgovima, ili u kabinetu premijera Đukanovića. On ne žuri. Iako je prošle nedjelje najavio da će se uključiti u rješavanje problema, vruć krompir je vraćen ministru Škuletiću. ,,Vlada se protestom cetinjskih gimnazijalaca bavi u redovnoj proceduri kroz aktivnosti resornog ministra”, saopšteno je iz Vlade.

Samo, iako se čini da je odavno stalo, vrijeme ne radi za ovdašnje vlastodršce već za cetinjsku i crnogorsku mladost. I više od svega vlast se boji – solidarnosti te mladosti.

Zašto je Đurišić nepodoban

Čime se to profesor istorije Miomir Đurišić zamjerio zvaničnicima Ministarstva obrazovanja? Sreten Škuletić i njegovi saradnici ni poslije četrdeset dana protesta koji su uzburkali Crnu Goru nijesu ovdašnju javnost udostojili odgovora na ovo pitanje. Ili je, ipak, suština probleme u tome što je mjesto direktora cetinjske Gimnazije obećano nekom drugom, sa boljim vezama ili odgovarajućom partijskom spremom. Uglavnom, hronologija Đurišićevog (ne)izbora pokazuje da je on i prilikom prvog imenovanja za rukovodioca Gimnazije na Cetinju na jedvite jade dobio glas “državnih” predstavnika u školskom odboru, iako je i tada imao nepodijeljenu podršku kolektiva, učenika i njihovih roditelja. Sljedeći grijeh direktora mogla bi biti inicijativa upućena Ministarstvu obrazovanja 2006. godine kojom predlaže da prijestonička Gimnazija konačno dobije naziv. Đurišić je predložio da se škola na 125. godišnjicu njenog postojanja prozove prva crnogorska gimnazija, kao prva srednjoškolska ustanova osnovana na teritoriji nekadašnje Knjaževine Crne Gore.
,,Da ne bi bilo neke zabune ili sporenja, moram naglasiti da je Gimnazija u Kotoru osnovana prije ove u prijestonici. Činjenica je ,međutim, da Kotor u to vrijeme nije bio u sastavu Crne Gore, već Austrougarske, što je prema mom mišljenju sasvim dovoljan argument da Gimnaziji u prijestonici pripada pravo da se nazove prvom crnogorskom gimnazijom – objasnio je Đurišić, naglašavajući da je riječ samo o inicijativi koja je proslijeđena Ministarstvu prosvjete. Tri godine kasnije, cetinjska Gimnazije je i dalje jedina škola u Crnoj Gori koja nema – ime. Iz današnje perspektive je nepoznanica da li se u grijehe direktora Đurišića može ubrojati to što je za njegovog mandata, 2007. godine, Ministarstvo prosvjete kojim je rukovodio Slobodan Backović u rekonstrukciju Gimnazije uložilo milion eura. Obnovljene su učionice, kancelarije i hodnici, rekonstruisana fasada, ograda, dio krova, zamijenjena stolarija, instalacije. A direktor je zaboravio da se zahvali Vladi. Umjesto toga je poručio: ,,Ovaj trenutak obavezuje, jer nam nameće izazov da našu školu uzdignemo na pijedestal koji je godinama imala i koji zaslužuje. Poznavajući znanje i volju mojih kolega i intelektualni potencijal naših učenika siguran sam da će tako biti”. Septembar 2009. pokazao je koliko je bio u pravu.

Vesna RAJKOVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo