Povežite se sa nama

MONITORING

Cetinje – oligarhija 2:0

Objavljeno prije

na

Protest cetinjskih gimnazijalaca prelio se, iz prijestonice, i u glavni grad. Pod sloganom mladi za mlade na podgoričkom Trgu Republike susreli su se studenti i srednjoškolci iz gimnazija u Cetinju, Podgorici i Danilovgradu. Da se upoznaju, ohrabre i svi skupa Cetinjanima požele da se izbore za svoja prava. A oni traže čudo – da u njihovoj školi na mjestu direktora ostane čovjek koga podržavaju i nastavnici i đaci i njihovi roditelji. Zato što je Miomir Đurišić svoj posao uspješno radio u prethodne četiri godine. MLADOST – LUDOST: Danilovgradski gimnazijalci su svoju ozbiljnost dokazali tako što su od svoje škole do centra Podgorice prepješačili 20 kilometara. Sa njima je bio i profesor matematike Jugoslav Blagojević. ,,Razmišljao sam i shvatio da mi je danas mjesto uz njih”, rekao je Blagojević poručujući da “zbog svega što su uradili, a što je bilo skoro nezamislivo da se može desiti u Crnoj Gori, cetinjski gimnazijalci zaslužuju maksimalnu podršku”.

Drugovi iz podgoričke Gimnazije dočekali su Danilovgrađane pod transparentom Sistem instrukcija, dogma, korupcija. ,,Cilj nam je da kažemo našim drugovima da istraju do kraja”, kažu. Novinari primjećuju da je i među podgoričkim gimnazijalcima jedan profesor. Jedan od organizatora protesta, Pavle Perović, student Mašinskog fakulteta naglašava da je isključivi motiv okupljanja da se pruži podrška drugovima sa Cetinja, i žaleći što skup nije podržao niko iz zvaničnih studentskih organizacija. Oni šute dok cetinjski gimnazijalci duže od mjesec dana, iz školskog dvorišta, Crnoj Gori drže časove čojstva i junaštva.

,,Ovo što ste već postigli, bez obzira na konačni rezultat, najbolja je stvar koja se Crnoj Gori dogodila u posljednjih 20 godina”, poručio je gimnazijalcima sa Cetinja univerzitetski profesor Milan Popović. ,,Trenutni rezultat je 1:0, zato što je Cetinje 1991. pjevalo oprosti nam Dubrovniče, a znamo šta je tada radila vlast na čelu sa Milom Đukanovićem. Siguran sam da će poslije ovoga biti 2:0 za Cetinje. Naš je problem je što imamo sporu i glupu Vladu. Njima treba najmanje sedam godina da shvati ono što Vi danas znate. Sjećate se da se premijer izvinio u Cavtatu, ali tek 1998. Sedam godina mu je trebalo da shvati ono što ste vi na Cetinju znali 1991.” kazao je Popović.

ZATVARANJE KRUGA: Većina cetinjskih djevojaka i momaka koji od Vlade i Ministarstva obrazovanja traže pravo i pravdu nije ni bila rođena kada su čelnici i danas vladajuće DPS gurnuli Crnu Goru u dubrovačku avanturu. Gospodin slučaj je udesio da se protest u Podgorici poklopi sa 21. godišnjicom početka tzv. antibirokratske revolucije na čijim su krilima današnji gospodari Crne Gore došli na vlast.

,,Tada sam izašao na ulicu da rušim Vladu, danas na ulici tražim samo da mi se plati ono što sam zaradio”, prisjetio se juče jedan od od razočaranih učesnika revolucije iz oktobra 1987. godine. Televizijske kamere nijesu ga zatekle među đacima i studentima, već na sindikalnom protestu zbog neisplaćenih zarada. Radnici fabrike Prerade Kombinata aluminijuma i Radoja Dakića šetali su u protestnoj šetnji odvojeno – svaki za svoj račun. Još jedna lekcija okupljenoj mladosti Crne Gore.

,,Postoje ljudi u Crnoj Gori koji shvataju suštinu vladajuće strukture koja je istrošena, monopolistička, i sve manje i manje haje za demokratske norme i principe ponašanja. Vjerujem da će pobune dovesti do mijenjanja ovog režima, jer vidim razvoj fronta koji se bori za demokratizaciju i koji će stati iza svakog protesta”, smatra univerzitetski profesor Filip Kovačević. On vjeruje da je skup podrške cetinjskim gimnazijalcima znak nade za sve.

A cetinjski gimnazijalci i dalje plaćaju ceh želje da izbore pravdu. Njihovi roditelji i profesori iz dana u dan pokušavaju da nađu izlaz iz ove, naoko jednostavne, situacije. Oni traže da se novi vd direktor škole izabere u “skladu sa interesima djece i roditelja”. Nakon toga djeca bi se vratila u školske klupe.

Ministar Sreten Škuletić je tu ponudu odbio. Pregovori su, kaže, propali zato što Ministarstvo ne može da prihvati zaključke u u kojima stoji ,,sporna formulacija” da su nadležni dužni da prilikom izbora zvaničnika cetinjske gimnazije poštuju „interes đaka”. Potom je ministar sazvao konferenciju za štampu sa koje je, umjesto kompromisa ili ostavke poručio da dok je on na dužnosti neće dozvoliti – ultimatume. Sablja čovjek.

CRTA: Ministar je demonstrirao spremnost da podvuče crtu. Može on kad se baš mora, da istrpi lažne univerzitete i nastavnike sa falsifikovanim diplomama. Može da ne zna kako njegovi pomoćnici naređuju da se u školama glasa po direktivama vladajuće koaliciji, dok školski direktori agituju za DPS-SDP i prave spiskove učitelja i profesora – naših i njihovih glasača. Ne smeta ministru Škuletiću direktor škole koji novinarima za svoju koleginicu kaže da je “kretenuša, bolesna osoba”… Nije problem ni kad Vlada njegovim kolegama sa državnog Univerziteta, iz osnovnih i srednjih škola uskrati dio prihoda garantovanih kolektivnim ugovorom. Ono što Sreten Škuletić neće i ne može da trpi jeste ,,ultimatum” koji bi njega i njegove saradnike natjerao da poštuju ,,interes đaka”.

Normalno, tako principijelnog ministra podržava jednako principijelna vlada i njen premijer. Strašan bi udarac za mladu crnogorsku državu i njenu demokratiju predstavljalo saznanje da nastavnici, roditelji i đaci imaju pravo da odlučuju o tome ko će biti direktor škole.

Kako se brine o interesima opštine i države cetinjskoj mladosti su pokazali odbornici Skupštine opštine Cetinje. Poslije više od mjesec dana protesta, oni su se okupili i vijećali šta je kome činjeti. Pa su na kraju preporučili roditeljima i profesorima da zajedno sa Ministarstvom pronađu rješenje koje će biti prihvatljivo za sve. Odbornici očekuju ,,i da se sagledaju propusti i odgovornost svih koji su doveli do postojećeg stanja u cetinjskoj Gimnaziji”. U suprotnom će, valjda, sazvati novu sjednicu. Pred novu godinu.

A nije da se nije imalo šta čuti. Tako je predsjednik Opštinskog odbora DPS Dragan Vušurović lijepo podučio učenike: „Za vas je važno da učite, a manje je važno ko će biti direktor, pomoćnik ili sekretar”.

I profesor Sreten Zeković, koji je generacije Cetinjana učio filozofiji i sociologiji, tumači da je loše to što su učenici svojevoljno napustili nastavu i da zbog toga moraju snositi zakonske sankcije. „Škole su pune negativnih pojava, pa niko organizovano nije istupio, osim u ovom slučaju”,zamjerio je Zeković đacima što su digli glas.

Šteta što učenicima i roditeljima nije dozvoljeno da prisustvuju sjednici lokalne skupštine. Ali, kako je objasnila predsjednica Njegosava Vujanović, to bi bilo mimo poslovnika.

KO ĆE DA PRESIJEČE: Ako propadnu svi pregovori, a sva je prilika da su propali, problem cetinjske gimnazije rješavaće se ili u školskom dvorištu i na crnogorskim trgovima, ili u kabinetu premijera Đukanovića. On ne žuri. Iako je prošle nedjelje najavio da će se uključiti u rješavanje problema, vruć krompir je vraćen ministru Škuletiću. ,,Vlada se protestom cetinjskih gimnazijalaca bavi u redovnoj proceduri kroz aktivnosti resornog ministra”, saopšteno je iz Vlade.

Samo, iako se čini da je odavno stalo, vrijeme ne radi za ovdašnje vlastodršce već za cetinjsku i crnogorsku mladost. I više od svega vlast se boji – solidarnosti te mladosti.

Zašto je Đurišić nepodoban

Čime se to profesor istorije Miomir Đurišić zamjerio zvaničnicima Ministarstva obrazovanja? Sreten Škuletić i njegovi saradnici ni poslije četrdeset dana protesta koji su uzburkali Crnu Goru nijesu ovdašnju javnost udostojili odgovora na ovo pitanje. Ili je, ipak, suština probleme u tome što je mjesto direktora cetinjske Gimnazije obećano nekom drugom, sa boljim vezama ili odgovarajućom partijskom spremom. Uglavnom, hronologija Đurišićevog (ne)izbora pokazuje da je on i prilikom prvog imenovanja za rukovodioca Gimnazije na Cetinju na jedvite jade dobio glas “državnih” predstavnika u školskom odboru, iako je i tada imao nepodijeljenu podršku kolektiva, učenika i njihovih roditelja. Sljedeći grijeh direktora mogla bi biti inicijativa upućena Ministarstvu obrazovanja 2006. godine kojom predlaže da prijestonička Gimnazija konačno dobije naziv. Đurišić je predložio da se škola na 125. godišnjicu njenog postojanja prozove prva crnogorska gimnazija, kao prva srednjoškolska ustanova osnovana na teritoriji nekadašnje Knjaževine Crne Gore.
,,Da ne bi bilo neke zabune ili sporenja, moram naglasiti da je Gimnazija u Kotoru osnovana prije ove u prijestonici. Činjenica je ,međutim, da Kotor u to vrijeme nije bio u sastavu Crne Gore, već Austrougarske, što je prema mom mišljenju sasvim dovoljan argument da Gimnaziji u prijestonici pripada pravo da se nazove prvom crnogorskom gimnazijom – objasnio je Đurišić, naglašavajući da je riječ samo o inicijativi koja je proslijeđena Ministarstvu prosvjete. Tri godine kasnije, cetinjska Gimnazije je i dalje jedina škola u Crnoj Gori koja nema – ime. Iz današnje perspektive je nepoznanica da li se u grijehe direktora Đurišića može ubrojati to što je za njegovog mandata, 2007. godine, Ministarstvo prosvjete kojim je rukovodio Slobodan Backović u rekonstrukciju Gimnazije uložilo milion eura. Obnovljene su učionice, kancelarije i hodnici, rekonstruisana fasada, ograda, dio krova, zamijenjena stolarija, instalacije. A direktor je zaboravio da se zahvali Vladi. Umjesto toga je poručio: ,,Ovaj trenutak obavezuje, jer nam nameće izazov da našu školu uzdignemo na pijedestal koji je godinama imala i koji zaslužuje. Poznavajući znanje i volju mojih kolega i intelektualni potencijal naših učenika siguran sam da će tako biti”. Septembar 2009. pokazao je koliko je bio u pravu.

Vesna RAJKOVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo