Povežite se sa nama

MONITORING

Rankov noćni marš

Objavljeno prije

na

Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić je, po funkciji, tretiran kao „štićena ličnost” i sa drugih sedam javnih funkcionera (Filipom Vujanovićem, Milom Đukanovićem, Vesnom Medenicom, Milanom Roćenom, Borom Vučinićem, Ivanom Brajovićem i Stojankom Radović) uživa zaštitu Uprave policije „po mjestu rada, stanovanja i u pokretu”. Kada je Krivokapić u kasne sate 3. oktobra bio „u pokretu”, naime prolazio podgoričkom Ulicom Ivana Vujoševića, nakon dobacivanja ili uljudnog pozdrava (verzije se razlikuju) četvorice mladića (svi su studenti) uslijedio je incident, fizički obračun obezbjeđenja i četvorice mladića. Tako je, uz navodno potezanje pištolja i uličarsko pesničenje sa građanima, radnim ljudima i studentima – nastavljena mugizacija noćnog života crnogorskih političara na vlasti. Advokat mladića – koji nikada nijesu prekršajno ili krivično odgovarali – tvrdi kako su se, osim dvojice Krivokapićevih tjelohranitelja, tuči priključili „još trojica-četvorica koji su bili u tzv. drugom prstenu obezbjeđenja”. Prema pouzdanom izvoru Monitora, Krivokapić je, na početku incidenta, sklonjen u stranu, sa objašnjenjem jednog od tjelohranitelja: ,,Predsjedniče, ovo je radi Vaše bezbjednosti!” Policijsko saopštenje o incidentu Krivokapićevog obezbjeđenja sa četvoricom mladića sadrži, ne samo konstataciju kako nije ,,bilo kontakata između Krivokapića i osumnjičenih”, već i da ,,njegova bezbjednost ni u jednom momentu nije bila ugrožena”. Ukoliko tako stoje stvari, ukoliko ,,štićena ličnost” nije bila ugrožena, zbog čega je nastala čitava gužva – u kojoj se, prema izjavama mladića i svjedoka, čuo i pucanj iz pištolja?

HAOS U OVLAŠĆENJIMA: Zabrinjavajuća je činjenica da policijsko obezbjeđenje „štićenih ličnosti”, koje podrazumijeva nošenje i upotrebu vatrenog oružja i drugih službenih ovlašćenja, uopšte nije zakonski normirano! Postojeći Zakon o zaštiti lica i imovine reguliše samo rad privatnih sekjuriti agencija i organizovanje službe zaštite „izvan nadležnosti države”.
Vlada je novembra 2006. donijela posebnu Odluku (Br. 03-9824) kojom je utvrđeno ko su „štićene ličnosti” i koje objekte obezbjeđuje Uprava policije. Odluka je temeljena na čl.2 Zakona o policiji, iz 2005, kojim su, kao policijski poslovi, definisani i „obezbjeđivanje određenih ličnosti i objekata”.
Međutim, ni jedan zakon ili odluka, ne definišu kako se obezbjeđuju „štićene ličnosti”, niti način na koji policijski tjelohranitelji postupaju u izvjesnim situacijama, poput one Dobro veče, predsjedniče od 3. oktobra.
Osumnjičenim mladićima je stavljeno na teret krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti sa zaprijećenom kaznom do tri godine. Policajac iz Krivokapićeve pratnje, kako tvrde mladići, navodno je ne samo opalio iz pištolja, već i drškom udario jednog od njih.
Zakon o policiji predviđa kako policajac može obavljati dužnost i u civilnom odjelu, ali, nezavisno od te činjenice, primjena policijskih ovlašćenja mora biti srazmjerna potrebi zbog koje se ovlašćenje preduzima.

BATALJON ČUVARA: Čak 490 od ukupno 5.600 zaposlenih u Upravi policije je angažovano na poslovima obezbjeđenja ličnosti i objekata – što je ekvivalent jednom naoružanom bataljonu u civilu. Poseban Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata, čiji je šef Miljan Perović jedan od pomoćnika direktora Veselina Veljovića, ustrojen je 2007. godine. Sektor, interno nazvan vip policija, ima tri odsjeka: za obezbjeđenje ličnosti, za obezbjeđenje objekata i diplomatsko-konzularnih predstavništava i za obezbjeđenje stranih štićenih ličnosti i antiteroristički pregled.
Izvještaj o radu policije za 2007. sadrži podatak da je ukupno za tu godinu štićeno 10 ličnosti. Pored osmoro visokih državnih funkcionera, zaštitom je, koliko je poznato, obuhvaćen Svetozar Marović i u to vrijeme eks-premijer Milo Đukanovića. Od 2008. obezbjeđivan je i sudija Višeg suda u Podgorici Lazar Aković, postupajući sudija u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića (vidi boks).
U izvještaju za 2008. se navodi kako je policija štitila 10 osoba, kao i u 2007. godini, ali zbunjujući je navod u istom dokumentu da je ,,u odnosu na prethodnu godinu, registrovano povećanje broja obezbjeđenja domaćih štićenih ličnosti za 22,3 odsto”.
Poslovima obezbjeđenja – iako je to van službeno opisanog djelokruga rada – bavi se i SAJ (Specijalna antiteroristička jedinica), koja štiti direktora Veljovića, ranijeg komandanta ove jedinice.
Direktor Uprave policije, prema Odluci Vlade (Br. 03-9824), nije ,,štićena ličnost”. Jedan od Veljovićevih tjelohranitelja, Mirko Banović, pripadnik SAJ-a, bio je, tvrdilo se u javnosti, navodno umiješan 2007. u prijetnje upućene članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću. Novinar Nebojša Redžić optužio je Banović da ga je, tokom pres konferencije premjera Đukanovića i Silvija Berluskonija u Vili Gorica, proljetos grubo vrijeđao, prijetio fizičkim obračunom i zaprijetio njegovoj maloljetnoj kćerci; unutrašnja policijska kontrola je utvrdila kako Banović, sada u svojstvu pripadnika Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata, „nije prekoračio ovlašćenja”.

AUDI KAO RESURS: Osim policajaca, ANB (Agencija za nacionalnu bezbjednost) takođe obavlja bezbjednosnu (i kontraobavještajnu) zaštitu „Skupštine Crne Gore, Vlade, Predsjednika, drugih državnih organa, ministarstava i organa uprave”. Samo na tim poslovima pripadnici ANB-a mogu nositi i upotrebljavati vatreno oružje na način propisan Zakonom o policiji.
Procjenu „stepena bezbjednosne zaštite ličnosti” sačinjava ANB. S obzirom na enormnu brojnost Krivokapićevog obezbjeđenja, logično je pretpostaviti kako je ANB imala razloge da vjeruje da šefu parlamenta prijeti ozbiljna opasnost, ispostavilo se, čak i od četvorice studenata koji su pozdravili šefa parlamenta – sa ili bez ironije.

Bezbjednosna procjena ANB-a o navodnoj ugroženosti Krivokapića bila je razlog da Uprava policije 2008. šefu parlamenta za 115.300 eura kupi automobil audi S8, jer je „dotadašnji službeni automobil, star 10 godina, dotrajao”. Iz Uprave policije je tim povodom saopšteno da „štićene ličnosti” koriste službene automobile „koji moraju zadovoljiti bezbjednosne kriterijume”.
Krivokapić se audijem S8 vozio u kampanji tokom martovskih izbora upravo pod obrazloženjem da „kao predsjednik Skupštine Crne Gore imam takav status štićene ličnosti i ne mogu mijenjati resurse jedan za drugim, jer se na takav način ugrožava koncept obavljanja poslova obezbjeđenja”.
Objašnjenja su izostala kada je Komunalna policija nedavno objavila kako je Krivokapićev „resurs”, skupocjeni audi S8, „u više navrata” bio nepropisno parkiran na podgoričkim bulevarima. Službene registracije PG CG 02 spriječile su komunalce da reaguju i naplate novčane kazne po zakonu, a o nemogućnosti intervenisanja pismeno su obavijestili vrh Uprave policije.

Osim u saobraćaju, pripadnici Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata i na drugi način su privilegovani. Od ukupno 91 stambenog kredita do 15.000 eura, koji se dijelio krajem prošle godine u Upravi policije, čak 16 je podijeljeno unutar Sektora, uključujući i kredit za Miljana Perovića – koji je od ranije imao stan dobijen od države.

Čuvar i svjedok

Nakon što je Sudski savjet, pod predsjedništvom Vesne Medenice, suspendovao sudiju Lazara Akovića, zbog navodnih grešaka u presudi kriminalnoj grupi za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića i bombaške napade na hotel Splendid – automatski mu je ukinuto i policijsko obezbjeđenje. Sa velikom medijskom pompom, početkom 2008. objavljeno je kako su Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata Uprave policije i ANB ,,napravili bezbjednosnu procjenu u odnosu na sudiju Lazara Akovića”. Dramatizacija sa ,,pojačanim obezbjeđenjem” obuhvatila je, ne samo Akovićevo mjesto stanovanja u Podgorici, već i njegove roditelje u Beranama. Nije službeno objavljeno da je Akoviću neko prijetio, niti zbog čega su, preko noći, nestali razlozi zbog kojih nije više “štićena ličnost”. Šef Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata, Miljan Perović, našao se u dvostrukoj ulozi. Kao policijski šef brinuo se o Akovićevoj bezbjednosti, ali je, ujedno, bio i svjedok na suđenju. Perović je svjedočio o dva događaja koji su povezani sa Šćekićevim ubistvom. On je dao iskaz o susretu sa okrivljenim Ljubom Bigovićem u Kolašinu, u pauzi ispitivanja Alena Kožara. Bigović je tom prilikom, u prisustvu inspektora Šćekića, razgovarao sa nekoliko policijskih funkcionera. Perović je tokom suđenja promijenio iskaz dat u istrazi kada je tvrdio da se Bigović navodno obraćao samo Šćekiću. U istrazi je Perović kazao kako je Bigović, između ostalog, kazao Šćekiću: ,,Uživaj, Šćeka!”, a što je, prvobitno je Perović tvrdio, ,,Šćekić shvatio kao prijetnju ubistvom”. Na suđenju je Perović promijenio iskaz i kazao kako se Bigović, navodno, obraćao jednom drugom policijskom funkcioneru. Perović je pred sudijom Akovićem svjedočio i kako se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića, sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina, nakon čega su krenuli u potragu i primjetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica. Međutim, automobil je bio miniran i ubrzo je eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljanje dokaza. Poput Veselina Veljovića, Perović i Blagojević su bivši zapovjednici SAJ-a.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo