Povežite se sa nama

MONITORING

Rankov noćni marš

Objavljeno prije

na

Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić je, po funkciji, tretiran kao „štićena ličnost” i sa drugih sedam javnih funkcionera (Filipom Vujanovićem, Milom Đukanovićem, Vesnom Medenicom, Milanom Roćenom, Borom Vučinićem, Ivanom Brajovićem i Stojankom Radović) uživa zaštitu Uprave policije „po mjestu rada, stanovanja i u pokretu”. Kada je Krivokapić u kasne sate 3. oktobra bio „u pokretu”, naime prolazio podgoričkom Ulicom Ivana Vujoševića, nakon dobacivanja ili uljudnog pozdrava (verzije se razlikuju) četvorice mladića (svi su studenti) uslijedio je incident, fizički obračun obezbjeđenja i četvorice mladića. Tako je, uz navodno potezanje pištolja i uličarsko pesničenje sa građanima, radnim ljudima i studentima – nastavljena mugizacija noćnog života crnogorskih političara na vlasti. Advokat mladića – koji nikada nijesu prekršajno ili krivično odgovarali – tvrdi kako su se, osim dvojice Krivokapićevih tjelohranitelja, tuči priključili „još trojica-četvorica koji su bili u tzv. drugom prstenu obezbjeđenja”. Prema pouzdanom izvoru Monitora, Krivokapić je, na početku incidenta, sklonjen u stranu, sa objašnjenjem jednog od tjelohranitelja: ,,Predsjedniče, ovo je radi Vaše bezbjednosti!” Policijsko saopštenje o incidentu Krivokapićevog obezbjeđenja sa četvoricom mladića sadrži, ne samo konstataciju kako nije ,,bilo kontakata između Krivokapića i osumnjičenih”, već i da ,,njegova bezbjednost ni u jednom momentu nije bila ugrožena”. Ukoliko tako stoje stvari, ukoliko ,,štićena ličnost” nije bila ugrožena, zbog čega je nastala čitava gužva – u kojoj se, prema izjavama mladića i svjedoka, čuo i pucanj iz pištolja?

HAOS U OVLAŠĆENJIMA: Zabrinjavajuća je činjenica da policijsko obezbjeđenje „štićenih ličnosti”, koje podrazumijeva nošenje i upotrebu vatrenog oružja i drugih službenih ovlašćenja, uopšte nije zakonski normirano! Postojeći Zakon o zaštiti lica i imovine reguliše samo rad privatnih sekjuriti agencija i organizovanje službe zaštite „izvan nadležnosti države”.
Vlada je novembra 2006. donijela posebnu Odluku (Br. 03-9824) kojom je utvrđeno ko su „štićene ličnosti” i koje objekte obezbjeđuje Uprava policije. Odluka je temeljena na čl.2 Zakona o policiji, iz 2005, kojim su, kao policijski poslovi, definisani i „obezbjeđivanje određenih ličnosti i objekata”.
Međutim, ni jedan zakon ili odluka, ne definišu kako se obezbjeđuju „štićene ličnosti”, niti način na koji policijski tjelohranitelji postupaju u izvjesnim situacijama, poput one Dobro veče, predsjedniče od 3. oktobra.
Osumnjičenim mladićima je stavljeno na teret krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti sa zaprijećenom kaznom do tri godine. Policajac iz Krivokapićeve pratnje, kako tvrde mladići, navodno je ne samo opalio iz pištolja, već i drškom udario jednog od njih.
Zakon o policiji predviđa kako policajac može obavljati dužnost i u civilnom odjelu, ali, nezavisno od te činjenice, primjena policijskih ovlašćenja mora biti srazmjerna potrebi zbog koje se ovlašćenje preduzima.

BATALJON ČUVARA: Čak 490 od ukupno 5.600 zaposlenih u Upravi policije je angažovano na poslovima obezbjeđenja ličnosti i objekata – što je ekvivalent jednom naoružanom bataljonu u civilu. Poseban Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata, čiji je šef Miljan Perović jedan od pomoćnika direktora Veselina Veljovića, ustrojen je 2007. godine. Sektor, interno nazvan vip policija, ima tri odsjeka: za obezbjeđenje ličnosti, za obezbjeđenje objekata i diplomatsko-konzularnih predstavništava i za obezbjeđenje stranih štićenih ličnosti i antiteroristički pregled.
Izvještaj o radu policije za 2007. sadrži podatak da je ukupno za tu godinu štićeno 10 ličnosti. Pored osmoro visokih državnih funkcionera, zaštitom je, koliko je poznato, obuhvaćen Svetozar Marović i u to vrijeme eks-premijer Milo Đukanovića. Od 2008. obezbjeđivan je i sudija Višeg suda u Podgorici Lazar Aković, postupajući sudija u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića (vidi boks).
U izvještaju za 2008. se navodi kako je policija štitila 10 osoba, kao i u 2007. godini, ali zbunjujući je navod u istom dokumentu da je ,,u odnosu na prethodnu godinu, registrovano povećanje broja obezbjeđenja domaćih štićenih ličnosti za 22,3 odsto”.
Poslovima obezbjeđenja – iako je to van službeno opisanog djelokruga rada – bavi se i SAJ (Specijalna antiteroristička jedinica), koja štiti direktora Veljovića, ranijeg komandanta ove jedinice.
Direktor Uprave policije, prema Odluci Vlade (Br. 03-9824), nije ,,štićena ličnost”. Jedan od Veljovićevih tjelohranitelja, Mirko Banović, pripadnik SAJ-a, bio je, tvrdilo se u javnosti, navodno umiješan 2007. u prijetnje upućene članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću. Novinar Nebojša Redžić optužio je Banović da ga je, tokom pres konferencije premjera Đukanovića i Silvija Berluskonija u Vili Gorica, proljetos grubo vrijeđao, prijetio fizičkim obračunom i zaprijetio njegovoj maloljetnoj kćerci; unutrašnja policijska kontrola je utvrdila kako Banović, sada u svojstvu pripadnika Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata, „nije prekoračio ovlašćenja”.

AUDI KAO RESURS: Osim policajaca, ANB (Agencija za nacionalnu bezbjednost) takođe obavlja bezbjednosnu (i kontraobavještajnu) zaštitu „Skupštine Crne Gore, Vlade, Predsjednika, drugih državnih organa, ministarstava i organa uprave”. Samo na tim poslovima pripadnici ANB-a mogu nositi i upotrebljavati vatreno oružje na način propisan Zakonom o policiji.
Procjenu „stepena bezbjednosne zaštite ličnosti” sačinjava ANB. S obzirom na enormnu brojnost Krivokapićevog obezbjeđenja, logično je pretpostaviti kako je ANB imala razloge da vjeruje da šefu parlamenta prijeti ozbiljna opasnost, ispostavilo se, čak i od četvorice studenata koji su pozdravili šefa parlamenta – sa ili bez ironije.

Bezbjednosna procjena ANB-a o navodnoj ugroženosti Krivokapića bila je razlog da Uprava policije 2008. šefu parlamenta za 115.300 eura kupi automobil audi S8, jer je „dotadašnji službeni automobil, star 10 godina, dotrajao”. Iz Uprave policije je tim povodom saopšteno da „štićene ličnosti” koriste službene automobile „koji moraju zadovoljiti bezbjednosne kriterijume”.
Krivokapić se audijem S8 vozio u kampanji tokom martovskih izbora upravo pod obrazloženjem da „kao predsjednik Skupštine Crne Gore imam takav status štićene ličnosti i ne mogu mijenjati resurse jedan za drugim, jer se na takav način ugrožava koncept obavljanja poslova obezbjeđenja”.
Objašnjenja su izostala kada je Komunalna policija nedavno objavila kako je Krivokapićev „resurs”, skupocjeni audi S8, „u više navrata” bio nepropisno parkiran na podgoričkim bulevarima. Službene registracije PG CG 02 spriječile su komunalce da reaguju i naplate novčane kazne po zakonu, a o nemogućnosti intervenisanja pismeno su obavijestili vrh Uprave policije.

Osim u saobraćaju, pripadnici Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata i na drugi način su privilegovani. Od ukupno 91 stambenog kredita do 15.000 eura, koji se dijelio krajem prošle godine u Upravi policije, čak 16 je podijeljeno unutar Sektora, uključujući i kredit za Miljana Perovića – koji je od ranije imao stan dobijen od države.

Čuvar i svjedok

Nakon što je Sudski savjet, pod predsjedništvom Vesne Medenice, suspendovao sudiju Lazara Akovića, zbog navodnih grešaka u presudi kriminalnoj grupi za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića i bombaške napade na hotel Splendid – automatski mu je ukinuto i policijsko obezbjeđenje. Sa velikom medijskom pompom, početkom 2008. objavljeno je kako su Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata Uprave policije i ANB ,,napravili bezbjednosnu procjenu u odnosu na sudiju Lazara Akovića”. Dramatizacija sa ,,pojačanim obezbjeđenjem” obuhvatila je, ne samo Akovićevo mjesto stanovanja u Podgorici, već i njegove roditelje u Beranama. Nije službeno objavljeno da je Akoviću neko prijetio, niti zbog čega su, preko noći, nestali razlozi zbog kojih nije više “štićena ličnost”. Šef Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata, Miljan Perović, našao se u dvostrukoj ulozi. Kao policijski šef brinuo se o Akovićevoj bezbjednosti, ali je, ujedno, bio i svjedok na suđenju. Perović je svjedočio o dva događaja koji su povezani sa Šćekićevim ubistvom. On je dao iskaz o susretu sa okrivljenim Ljubom Bigovićem u Kolašinu, u pauzi ispitivanja Alena Kožara. Bigović je tom prilikom, u prisustvu inspektora Šćekića, razgovarao sa nekoliko policijskih funkcionera. Perović je tokom suđenja promijenio iskaz dat u istrazi kada je tvrdio da se Bigović navodno obraćao samo Šćekiću. U istrazi je Perović kazao kako je Bigović, između ostalog, kazao Šćekiću: ,,Uživaj, Šćeka!”, a što je, prvobitno je Perović tvrdio, ,,Šćekić shvatio kao prijetnju ubistvom”. Na suđenju je Perović promijenio iskaz i kazao kako se Bigović, navodno, obraćao jednom drugom policijskom funkcioneru. Perović je pred sudijom Akovićem svjedočio i kako se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića, sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina, nakon čega su krenuli u potragu i primjetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica. Međutim, automobil je bio miniran i ubrzo je eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljanje dokaza. Poput Veselina Veljovića, Perović i Blagojević su bivši zapovjednici SAJ-a.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo