Povežite se sa nama

MONITORING

Rankov noćni marš

Objavljeno prije

na

Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić je, po funkciji, tretiran kao „štićena ličnost” i sa drugih sedam javnih funkcionera (Filipom Vujanovićem, Milom Đukanovićem, Vesnom Medenicom, Milanom Roćenom, Borom Vučinićem, Ivanom Brajovićem i Stojankom Radović) uživa zaštitu Uprave policije „po mjestu rada, stanovanja i u pokretu”. Kada je Krivokapić u kasne sate 3. oktobra bio „u pokretu”, naime prolazio podgoričkom Ulicom Ivana Vujoševića, nakon dobacivanja ili uljudnog pozdrava (verzije se razlikuju) četvorice mladića (svi su studenti) uslijedio je incident, fizički obračun obezbjeđenja i četvorice mladića. Tako je, uz navodno potezanje pištolja i uličarsko pesničenje sa građanima, radnim ljudima i studentima – nastavljena mugizacija noćnog života crnogorskih političara na vlasti. Advokat mladića – koji nikada nijesu prekršajno ili krivično odgovarali – tvrdi kako su se, osim dvojice Krivokapićevih tjelohranitelja, tuči priključili „još trojica-četvorica koji su bili u tzv. drugom prstenu obezbjeđenja”. Prema pouzdanom izvoru Monitora, Krivokapić je, na početku incidenta, sklonjen u stranu, sa objašnjenjem jednog od tjelohranitelja: ,,Predsjedniče, ovo je radi Vaše bezbjednosti!” Policijsko saopštenje o incidentu Krivokapićevog obezbjeđenja sa četvoricom mladića sadrži, ne samo konstataciju kako nije ,,bilo kontakata između Krivokapića i osumnjičenih”, već i da ,,njegova bezbjednost ni u jednom momentu nije bila ugrožena”. Ukoliko tako stoje stvari, ukoliko ,,štićena ličnost” nije bila ugrožena, zbog čega je nastala čitava gužva – u kojoj se, prema izjavama mladića i svjedoka, čuo i pucanj iz pištolja?

HAOS U OVLAŠĆENJIMA: Zabrinjavajuća je činjenica da policijsko obezbjeđenje „štićenih ličnosti”, koje podrazumijeva nošenje i upotrebu vatrenog oružja i drugih službenih ovlašćenja, uopšte nije zakonski normirano! Postojeći Zakon o zaštiti lica i imovine reguliše samo rad privatnih sekjuriti agencija i organizovanje službe zaštite „izvan nadležnosti države”.
Vlada je novembra 2006. donijela posebnu Odluku (Br. 03-9824) kojom je utvrđeno ko su „štićene ličnosti” i koje objekte obezbjeđuje Uprava policije. Odluka je temeljena na čl.2 Zakona o policiji, iz 2005, kojim su, kao policijski poslovi, definisani i „obezbjeđivanje određenih ličnosti i objekata”.
Međutim, ni jedan zakon ili odluka, ne definišu kako se obezbjeđuju „štićene ličnosti”, niti način na koji policijski tjelohranitelji postupaju u izvjesnim situacijama, poput one Dobro veče, predsjedniče od 3. oktobra.
Osumnjičenim mladićima je stavljeno na teret krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti sa zaprijećenom kaznom do tri godine. Policajac iz Krivokapićeve pratnje, kako tvrde mladići, navodno je ne samo opalio iz pištolja, već i drškom udario jednog od njih.
Zakon o policiji predviđa kako policajac može obavljati dužnost i u civilnom odjelu, ali, nezavisno od te činjenice, primjena policijskih ovlašćenja mora biti srazmjerna potrebi zbog koje se ovlašćenje preduzima.

BATALJON ČUVARA: Čak 490 od ukupno 5.600 zaposlenih u Upravi policije je angažovano na poslovima obezbjeđenja ličnosti i objekata – što je ekvivalent jednom naoružanom bataljonu u civilu. Poseban Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata, čiji je šef Miljan Perović jedan od pomoćnika direktora Veselina Veljovića, ustrojen je 2007. godine. Sektor, interno nazvan vip policija, ima tri odsjeka: za obezbjeđenje ličnosti, za obezbjeđenje objekata i diplomatsko-konzularnih predstavništava i za obezbjeđenje stranih štićenih ličnosti i antiteroristički pregled.
Izvještaj o radu policije za 2007. sadrži podatak da je ukupno za tu godinu štićeno 10 ličnosti. Pored osmoro visokih državnih funkcionera, zaštitom je, koliko je poznato, obuhvaćen Svetozar Marović i u to vrijeme eks-premijer Milo Đukanovića. Od 2008. obezbjeđivan je i sudija Višeg suda u Podgorici Lazar Aković, postupajući sudija u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića (vidi boks).
U izvještaju za 2008. se navodi kako je policija štitila 10 osoba, kao i u 2007. godini, ali zbunjujući je navod u istom dokumentu da je ,,u odnosu na prethodnu godinu, registrovano povećanje broja obezbjeđenja domaćih štićenih ličnosti za 22,3 odsto”.
Poslovima obezbjeđenja – iako je to van službeno opisanog djelokruga rada – bavi se i SAJ (Specijalna antiteroristička jedinica), koja štiti direktora Veljovića, ranijeg komandanta ove jedinice.
Direktor Uprave policije, prema Odluci Vlade (Br. 03-9824), nije ,,štićena ličnost”. Jedan od Veljovićevih tjelohranitelja, Mirko Banović, pripadnik SAJ-a, bio je, tvrdilo se u javnosti, navodno umiješan 2007. u prijetnje upućene članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću. Novinar Nebojša Redžić optužio je Banović da ga je, tokom pres konferencije premjera Đukanovića i Silvija Berluskonija u Vili Gorica, proljetos grubo vrijeđao, prijetio fizičkim obračunom i zaprijetio njegovoj maloljetnoj kćerci; unutrašnja policijska kontrola je utvrdila kako Banović, sada u svojstvu pripadnika Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata, „nije prekoračio ovlašćenja”.

AUDI KAO RESURS: Osim policajaca, ANB (Agencija za nacionalnu bezbjednost) takođe obavlja bezbjednosnu (i kontraobavještajnu) zaštitu „Skupštine Crne Gore, Vlade, Predsjednika, drugih državnih organa, ministarstava i organa uprave”. Samo na tim poslovima pripadnici ANB-a mogu nositi i upotrebljavati vatreno oružje na način propisan Zakonom o policiji.
Procjenu „stepena bezbjednosne zaštite ličnosti” sačinjava ANB. S obzirom na enormnu brojnost Krivokapićevog obezbjeđenja, logično je pretpostaviti kako je ANB imala razloge da vjeruje da šefu parlamenta prijeti ozbiljna opasnost, ispostavilo se, čak i od četvorice studenata koji su pozdravili šefa parlamenta – sa ili bez ironije.

Bezbjednosna procjena ANB-a o navodnoj ugroženosti Krivokapića bila je razlog da Uprava policije 2008. šefu parlamenta za 115.300 eura kupi automobil audi S8, jer je „dotadašnji službeni automobil, star 10 godina, dotrajao”. Iz Uprave policije je tim povodom saopšteno da „štićene ličnosti” koriste službene automobile „koji moraju zadovoljiti bezbjednosne kriterijume”.
Krivokapić se audijem S8 vozio u kampanji tokom martovskih izbora upravo pod obrazloženjem da „kao predsjednik Skupštine Crne Gore imam takav status štićene ličnosti i ne mogu mijenjati resurse jedan za drugim, jer se na takav način ugrožava koncept obavljanja poslova obezbjeđenja”.
Objašnjenja su izostala kada je Komunalna policija nedavno objavila kako je Krivokapićev „resurs”, skupocjeni audi S8, „u više navrata” bio nepropisno parkiran na podgoričkim bulevarima. Službene registracije PG CG 02 spriječile su komunalce da reaguju i naplate novčane kazne po zakonu, a o nemogućnosti intervenisanja pismeno su obavijestili vrh Uprave policije.

Osim u saobraćaju, pripadnici Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata i na drugi način su privilegovani. Od ukupno 91 stambenog kredita do 15.000 eura, koji se dijelio krajem prošle godine u Upravi policije, čak 16 je podijeljeno unutar Sektora, uključujući i kredit za Miljana Perovića – koji je od ranije imao stan dobijen od države.

Čuvar i svjedok

Nakon što je Sudski savjet, pod predsjedništvom Vesne Medenice, suspendovao sudiju Lazara Akovića, zbog navodnih grešaka u presudi kriminalnoj grupi za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića i bombaške napade na hotel Splendid – automatski mu je ukinuto i policijsko obezbjeđenje. Sa velikom medijskom pompom, početkom 2008. objavljeno je kako su Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata Uprave policije i ANB ,,napravili bezbjednosnu procjenu u odnosu na sudiju Lazara Akovića”. Dramatizacija sa ,,pojačanim obezbjeđenjem” obuhvatila je, ne samo Akovićevo mjesto stanovanja u Podgorici, već i njegove roditelje u Beranama. Nije službeno objavljeno da je Akoviću neko prijetio, niti zbog čega su, preko noći, nestali razlozi zbog kojih nije više “štićena ličnost”. Šef Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata, Miljan Perović, našao se u dvostrukoj ulozi. Kao policijski šef brinuo se o Akovićevoj bezbjednosti, ali je, ujedno, bio i svjedok na suđenju. Perović je svjedočio o dva događaja koji su povezani sa Šćekićevim ubistvom. On je dao iskaz o susretu sa okrivljenim Ljubom Bigovićem u Kolašinu, u pauzi ispitivanja Alena Kožara. Bigović je tom prilikom, u prisustvu inspektora Šćekića, razgovarao sa nekoliko policijskih funkcionera. Perović je tokom suđenja promijenio iskaz dat u istrazi kada je tvrdio da se Bigović navodno obraćao samo Šćekiću. U istrazi je Perović kazao kako je Bigović, između ostalog, kazao Šćekiću: ,,Uživaj, Šćeka!”, a što je, prvobitno je Perović tvrdio, ,,Šćekić shvatio kao prijetnju ubistvom”. Na suđenju je Perović promijenio iskaz i kazao kako se Bigović, navodno, obraćao jednom drugom policijskom funkcioneru. Perović je pred sudijom Akovićem svjedočio i kako se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića, sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina, nakon čega su krenuli u potragu i primjetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica. Međutim, automobil je bio miniran i ubrzo je eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljanje dokaza. Poput Veselina Veljovića, Perović i Blagojević su bivši zapovjednici SAJ-a.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo