Povežite se sa nama

MONITORING

Rankov noćni marš

Objavljeno prije

na

Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić je, po funkciji, tretiran kao „štićena ličnost” i sa drugih sedam javnih funkcionera (Filipom Vujanovićem, Milom Đukanovićem, Vesnom Medenicom, Milanom Roćenom, Borom Vučinićem, Ivanom Brajovićem i Stojankom Radović) uživa zaštitu Uprave policije „po mjestu rada, stanovanja i u pokretu”. Kada je Krivokapić u kasne sate 3. oktobra bio „u pokretu”, naime prolazio podgoričkom Ulicom Ivana Vujoševića, nakon dobacivanja ili uljudnog pozdrava (verzije se razlikuju) četvorice mladića (svi su studenti) uslijedio je incident, fizički obračun obezbjeđenja i četvorice mladića. Tako je, uz navodno potezanje pištolja i uličarsko pesničenje sa građanima, radnim ljudima i studentima – nastavljena mugizacija noćnog života crnogorskih političara na vlasti. Advokat mladića – koji nikada nijesu prekršajno ili krivično odgovarali – tvrdi kako su se, osim dvojice Krivokapićevih tjelohranitelja, tuči priključili „još trojica-četvorica koji su bili u tzv. drugom prstenu obezbjeđenja”. Prema pouzdanom izvoru Monitora, Krivokapić je, na početku incidenta, sklonjen u stranu, sa objašnjenjem jednog od tjelohranitelja: ,,Predsjedniče, ovo je radi Vaše bezbjednosti!” Policijsko saopštenje o incidentu Krivokapićevog obezbjeđenja sa četvoricom mladića sadrži, ne samo konstataciju kako nije ,,bilo kontakata između Krivokapića i osumnjičenih”, već i da ,,njegova bezbjednost ni u jednom momentu nije bila ugrožena”. Ukoliko tako stoje stvari, ukoliko ,,štićena ličnost” nije bila ugrožena, zbog čega je nastala čitava gužva – u kojoj se, prema izjavama mladića i svjedoka, čuo i pucanj iz pištolja?

HAOS U OVLAŠĆENJIMA: Zabrinjavajuća je činjenica da policijsko obezbjeđenje „štićenih ličnosti”, koje podrazumijeva nošenje i upotrebu vatrenog oružja i drugih službenih ovlašćenja, uopšte nije zakonski normirano! Postojeći Zakon o zaštiti lica i imovine reguliše samo rad privatnih sekjuriti agencija i organizovanje službe zaštite „izvan nadležnosti države”.
Vlada je novembra 2006. donijela posebnu Odluku (Br. 03-9824) kojom je utvrđeno ko su „štićene ličnosti” i koje objekte obezbjeđuje Uprava policije. Odluka je temeljena na čl.2 Zakona o policiji, iz 2005, kojim su, kao policijski poslovi, definisani i „obezbjeđivanje određenih ličnosti i objekata”.
Međutim, ni jedan zakon ili odluka, ne definišu kako se obezbjeđuju „štićene ličnosti”, niti način na koji policijski tjelohranitelji postupaju u izvjesnim situacijama, poput one Dobro veče, predsjedniče od 3. oktobra.
Osumnjičenim mladićima je stavljeno na teret krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti sa zaprijećenom kaznom do tri godine. Policajac iz Krivokapićeve pratnje, kako tvrde mladići, navodno je ne samo opalio iz pištolja, već i drškom udario jednog od njih.
Zakon o policiji predviđa kako policajac može obavljati dužnost i u civilnom odjelu, ali, nezavisno od te činjenice, primjena policijskih ovlašćenja mora biti srazmjerna potrebi zbog koje se ovlašćenje preduzima.

BATALJON ČUVARA: Čak 490 od ukupno 5.600 zaposlenih u Upravi policije je angažovano na poslovima obezbjeđenja ličnosti i objekata – što je ekvivalent jednom naoružanom bataljonu u civilu. Poseban Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata, čiji je šef Miljan Perović jedan od pomoćnika direktora Veselina Veljovića, ustrojen je 2007. godine. Sektor, interno nazvan vip policija, ima tri odsjeka: za obezbjeđenje ličnosti, za obezbjeđenje objekata i diplomatsko-konzularnih predstavništava i za obezbjeđenje stranih štićenih ličnosti i antiteroristički pregled.
Izvještaj o radu policije za 2007. sadrži podatak da je ukupno za tu godinu štićeno 10 ličnosti. Pored osmoro visokih državnih funkcionera, zaštitom je, koliko je poznato, obuhvaćen Svetozar Marović i u to vrijeme eks-premijer Milo Đukanovića. Od 2008. obezbjeđivan je i sudija Višeg suda u Podgorici Lazar Aković, postupajući sudija u slučaju ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića (vidi boks).
U izvještaju za 2008. se navodi kako je policija štitila 10 osoba, kao i u 2007. godini, ali zbunjujući je navod u istom dokumentu da je ,,u odnosu na prethodnu godinu, registrovano povećanje broja obezbjeđenja domaćih štićenih ličnosti za 22,3 odsto”.
Poslovima obezbjeđenja – iako je to van službeno opisanog djelokruga rada – bavi se i SAJ (Specijalna antiteroristička jedinica), koja štiti direktora Veljovića, ranijeg komandanta ove jedinice.
Direktor Uprave policije, prema Odluci Vlade (Br. 03-9824), nije ,,štićena ličnost”. Jedan od Veljovićevih tjelohranitelja, Mirko Banović, pripadnik SAJ-a, bio je, tvrdilo se u javnosti, navodno umiješan 2007. u prijetnje upućene članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću. Novinar Nebojša Redžić optužio je Banović da ga je, tokom pres konferencije premjera Đukanovića i Silvija Berluskonija u Vili Gorica, proljetos grubo vrijeđao, prijetio fizičkim obračunom i zaprijetio njegovoj maloljetnoj kćerci; unutrašnja policijska kontrola je utvrdila kako Banović, sada u svojstvu pripadnika Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata, „nije prekoračio ovlašćenja”.

AUDI KAO RESURS: Osim policajaca, ANB (Agencija za nacionalnu bezbjednost) takođe obavlja bezbjednosnu (i kontraobavještajnu) zaštitu „Skupštine Crne Gore, Vlade, Predsjednika, drugih državnih organa, ministarstava i organa uprave”. Samo na tim poslovima pripadnici ANB-a mogu nositi i upotrebljavati vatreno oružje na način propisan Zakonom o policiji.
Procjenu „stepena bezbjednosne zaštite ličnosti” sačinjava ANB. S obzirom na enormnu brojnost Krivokapićevog obezbjeđenja, logično je pretpostaviti kako je ANB imala razloge da vjeruje da šefu parlamenta prijeti ozbiljna opasnost, ispostavilo se, čak i od četvorice studenata koji su pozdravili šefa parlamenta – sa ili bez ironije.

Bezbjednosna procjena ANB-a o navodnoj ugroženosti Krivokapića bila je razlog da Uprava policije 2008. šefu parlamenta za 115.300 eura kupi automobil audi S8, jer je „dotadašnji službeni automobil, star 10 godina, dotrajao”. Iz Uprave policije je tim povodom saopšteno da „štićene ličnosti” koriste službene automobile „koji moraju zadovoljiti bezbjednosne kriterijume”.
Krivokapić se audijem S8 vozio u kampanji tokom martovskih izbora upravo pod obrazloženjem da „kao predsjednik Skupštine Crne Gore imam takav status štićene ličnosti i ne mogu mijenjati resurse jedan za drugim, jer se na takav način ugrožava koncept obavljanja poslova obezbjeđenja”.
Objašnjenja su izostala kada je Komunalna policija nedavno objavila kako je Krivokapićev „resurs”, skupocjeni audi S8, „u više navrata” bio nepropisno parkiran na podgoričkim bulevarima. Službene registracije PG CG 02 spriječile su komunalce da reaguju i naplate novčane kazne po zakonu, a o nemogućnosti intervenisanja pismeno su obavijestili vrh Uprave policije.

Osim u saobraćaju, pripadnici Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata i na drugi način su privilegovani. Od ukupno 91 stambenog kredita do 15.000 eura, koji se dijelio krajem prošle godine u Upravi policije, čak 16 je podijeljeno unutar Sektora, uključujući i kredit za Miljana Perovića – koji je od ranije imao stan dobijen od države.

Čuvar i svjedok

Nakon što je Sudski savjet, pod predsjedništvom Vesne Medenice, suspendovao sudiju Lazara Akovića, zbog navodnih grešaka u presudi kriminalnoj grupi za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića i bombaške napade na hotel Splendid – automatski mu je ukinuto i policijsko obezbjeđenje. Sa velikom medijskom pompom, početkom 2008. objavljeno je kako su Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata Uprave policije i ANB ,,napravili bezbjednosnu procjenu u odnosu na sudiju Lazara Akovića”. Dramatizacija sa ,,pojačanim obezbjeđenjem” obuhvatila je, ne samo Akovićevo mjesto stanovanja u Podgorici, već i njegove roditelje u Beranama. Nije službeno objavljeno da je Akoviću neko prijetio, niti zbog čega su, preko noći, nestali razlozi zbog kojih nije više “štićena ličnost”. Šef Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata, Miljan Perović, našao se u dvostrukoj ulozi. Kao policijski šef brinuo se o Akovićevoj bezbjednosti, ali je, ujedno, bio i svjedok na suđenju. Perović je svjedočio o dva događaja koji su povezani sa Šćekićevim ubistvom. On je dao iskaz o susretu sa okrivljenim Ljubom Bigovićem u Kolašinu, u pauzi ispitivanja Alena Kožara. Bigović je tom prilikom, u prisustvu inspektora Šćekića, razgovarao sa nekoliko policijskih funkcionera. Perović je tokom suđenja promijenio iskaz dat u istrazi kada je tvrdio da se Bigović navodno obraćao samo Šćekiću. U istrazi je Perović kazao kako je Bigović, između ostalog, kazao Šćekiću: ,,Uživaj, Šćeka!”, a što je, prvobitno je Perović tvrdio, ,,Šćekić shvatio kao prijetnju ubistvom”. Na suđenju je Perović promijenio iskaz i kazao kako se Bigović, navodno, obraćao jednom drugom policijskom funkcioneru. Perović je pred sudijom Akovićem svjedočio i kako se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića, sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina, nakon čega su krenuli u potragu i primjetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica. Međutim, automobil je bio miniran i ubrzo je eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljanje dokaza. Poput Veselina Veljovića, Perović i Blagojević su bivši zapovjednici SAJ-a.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo