Povežite se sa nama

MONITORING

Bojkot na sitno

Objavljeno prije

na

Tri najjače opozicione partije u Crnoj Gori – Socijalistička narodna partija, NOVA i Pokret za promjene – odlučile su da bojkotuju izbore za gradonačelnika Kotora, zakazane za 8. novembar. Ubrzo će se znati da li će biti još sličnih poteza – izbori za odbornike Skupštine opštine Cetinje zakazani su za 22. novembar, a za odbornike SO Mojkovac za 6. decembar. O bojkotu se, najviše na internetu, već mjesecima raspravlja. Ideju o napuštanju institucija sistema i bojkotu svih budućih izbora prvo je, na svom internet blogu, predočio Slavko Perović, bivši lider Liberalnog saveza Crne Gore. Podržali su je razni – od bivšeg premijerovog kuma Ratka Kneževića od univerzitetskog profesora Đorđija Blažića, kao i više vanparlamentarnih stranaka. Svako je, naravno, imao svoju varijantu kako bi bojkot u stvarnosti trebalo da izgleda. BOJAŽLJIVO: Opozicione partije su na ideju o bojkotu reagovale prvo, reklo bi se, bojažljivo. Najotvoreniji za ideju bojkota je Pokret za promjene, NOVA je uglavnom saglasna, najviše se misli SNP. Prije nego su odlučili da će izbore u Kotoru bojkotovati, lideri opozicije sastali su se sa predsjednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem. Ukazali su na to da se država ne bori dovoljno protiv organizovanog kriminala. Predočili su da je došlo vrijeme za „istinsku borbu protiv te pošasti”, kao i da opozicija neće dati legitimitet izborima na kojima glavnu riječ imaju predstavnici organizovanog kriminala. Upozorili su da vladajuća koalicija godinama pobjeđuje zloupotrebom državnih resursa i uz direktno učešće bezbjednosnih službi i kriminalnih organizacija. Iz Vujanovićevog kabineta javljeno je kako su državni organi Crne Gore odlučni da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji. Niko ne može biti zaštićen ni privilegovan. Važno je da se usaglašavanje izbornog zakonodavstva što prije završi. Standardan, reklo bi se, razgovor za igru gluvih telefona.

Nakon sastanka, predsjednik NOVE Andrija Mandić je objavio da će opozicija bojkotovati kotorske izbore. Na pitanje da li će bojkotovati i lokalne izbore na Cetinju i Mojkovcu, predsjednik SNP-a Srđan Milić je odgovorio: ,,Ukoliko ne bude djela, biće bojkota. Odnosno, SNP smatra da je proces koji je započet u Kotoru nelegalan, jer Zakon o izboru predsjednika opštine nije usaglašen sa Ustavom”.

Milić je, kako je javljeno, Vujanovića podsjetio na obavezu da se, kao predsjednik Savjeta za odbranu, uključi u borbu protiv organizovanog kriminala i osoba koje se nalaze u Bijeloj knjizi. Uprkos tome i činjenici da je SNP nedavne izbore na Žabljaku okarakterisao neregularnim zato što su, „kriminalci bili direktno uključeni u izborni proces”, ta partija je kao razlog za bojkot izbora u Kotoru prikazala činjenicu da izborno zakonodavstvo nije usklađeno sa Ustavom Crne Gore. Milić je kazao da neće pozivati glasače na bojkot već će im ostaviti da po sopstvenoj procjeni odluče, ,,svjesni činjenice da zakon ne daje legitimitet izbornom procesu”.

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević za Monitor kaže kako očekuje da Glavni odbor te partije potvrdi odluku Predsjedništva o bojkotu izbora na Cetinju i u Mojkovcu. „Nećemo da učestvujemo na izborima sa organizovanim kriminalom”.

Medojević tvrdi da je ključni politički problem u Crnoj Gori neodrživa ustavna, pravna i državnička pozicija premijera Mila Đukanovića, koji je zvanično pred italijanskim pravosuđem optužen za zločinačko udruživanje radi distribucije cigareta i pranja novca. Zbog toga su, kako kaže, Đukanović i ljudi iz njegovog najbližeg okruženja u poziciji da moraju da pobjeđuju. „Rožaje kontroliše jedan klan, Budvu drugi i tako dalje. To znači da učestvujemo u izbornoj utakmici sa organizovanim kriminalom. Njima su izbori pitanje života i smrti, nama pitanje političkih programa.”

U DPS-u ocjenjuju da je strah od daljih izbornih poraza jedini razlog zbog koga će opozicija bojkotovati izbore u Kotoru. Politički direktor Demokratske partije socijalista Predrag Sekulić smatra da su „priče da izborno zakonodavstvo nije usklađeno sa ustavom i ostali razlozi koji se navode, samo politički izgovori opozicije”.

U zemlji u kojoj živimo nepoštovanje Ustava i jeste stvar raspoloženja. Proces usaglašavanja izbornog zakonodavstva u Crnoj Gori traje i traje. Prethodni izbori održani su tako što je rok, koji je isticao u oktobru 2008, produžen za godinu. Ističe opet 22. ovog mjeseca. Radne grupe rade, nije lako razaznati – šta. Izborni zakoni usvajaju se dvotrećinskom većinom, vlast ih ne može usvojiti sama. Sasvim je moguće da ne budu usaglašeni ni do izbora u Mojkovcu.
Angažovali su se I državni analitičari, nekako ih najviše srce boli za SNP-om: za njih bojkot može biti “najpogubniji”.

Od tri grada u kojima se do kraja godine održavaju izbori SNP će, u svakom slučaju, na najvećem iskušenju biti u Mojkovcu. Na posljednjim lokalnim izborima 2005. osvojili su 14 mandata i uz pomoć SNS-ova dva odbornika imali većinu u skupštini opštine. DPS je osvojio 15 odborničkih mjesta. Na Cetinju je iste godine koalicija DPS-SDP osvojila preko 54 odsto glasova. Na prošlogodišnjim izborima u Kotoru, i bez Hrvatske građanske inicijative koja se izjasnila protiv bojkota, DPS I SDP imale su više od 50 procenata birača.

„Bojkot lokalnih izbora je prvi korak. Ako uspijemo da bojkotujemo izbore u ova tri grada, neophodno je da napravimo širi front koji bi imao viši politički cilj. To ne može opozicija sama, za to je potebna sva crnogorska demokratska javnost i razumijevanje međunarodne javnosti”, objašnjava Nebojša Medojević.

Po Medojevićevim riječima, opozicioni dogovori idu lakše nego prilikom prethodnih pokušaja saradnje. Na pitanje koliko je bojkot, prema procjenama PZP-a, rizičan politički potez kaže: ,,Opozicija troši zadnje atome legitimiteta kod birača – učestvujemo u igri koja je unaprijed izgubljena. Bolje je i da nestanemo nego da se pretvorimo u krpu režima”.

Kampanja za bojkot izbora zasad se odvija samo na internetu. Najodaniji birači vladajuće I nekih opozicionih partija imuni su na tu vrstu razmjene informacija. Od tehnologije, blizak im je, u vrh glave, mobilni telefon. Sa većim brojevima.

U borbi protiv bojkota vlast ima – široko polje. Ako opozicija nekoga i može da ubijedi kako je glasanje tajno, bojkot je idealna prilika da vlast prebroji ,,naše” i ,,njihove”. Svako ovdje zna: ne živi se od bojkota, nego od socijalne pomoći. Ovdje vlada strah.

Cetinje – bojkot

Na internetu, pored mnogih postova na različitim sajtovima, koji se temom bojkota bave, postoje sajtovi montenegrobojkot i cetinje bojkot. „ Ove jeseni Cetinje očekuju lokalni izbori, i na tim izborima nema što da se traži jer se rezultati znaju unaprijed – DPS pobjeđuje! Izbori su unaprijed pokradeni, kupljeni, izgubljeni…Jedini mogući odgovor je – bojkot – čime vlast gubi legitimitet. Time mafija gubi ali Cetinjani dobijaju. I Crna Gora dobija. Cetinjani moraju ogromnom većinom reći – dosta – diktaturi koja oburdava Cetinje već dvije decenije i odbiti da izađu na izbore koji su namješteni… Cetinjani ne smiju biti sluge crnogorske mafije, ne smiju biti špijuni režima, ne smiju prodavati svoj glas za šaku eura, Cetinjani moraju ponosno hodati ulicama Doline bogova, a ne Doline siromaštva, jada i bijede.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo