Povežite se sa nama

MONITORING

Crni oktobar

Objavljeno prije

na

Prva banka je, u ovom trenutku, najlikvidnija banka u Crnoj Gori, pohvalio se 1. oktobra njen izvršni direktor Predrag Drecun, nakon što je na račune banke leglo skoro 300 miliona eura iz posla privatizacije i dokapitalizacije EPCG. Da li će taj dan ostati upamćen kao datum kada je u Crnoj Gori zaustavljena finansijsko-ekonomska kriza? Logikom da se problem rješava tamo gdje je nastao, uz podsjećanje da je dolazak globalne krize u naše dvorište ozvaničen zahtjevom Prve banke da iz državnog budžeta dobije pomoć od 44 miliona, moglo bi se zaključiti da su pred nama bolji dani. “Već sada, mi u Crnoj Gori možemo reći da je najgori dio krize prošao”, kaže Milojica Dakić, generalni direktor Centralne banke. Potvrda stiže i iz Vlade. ,,U narednom periodu u Crnoj Gori neće biti pogoršanja ekonomije”, ocijenio je potpredsjednik Vlade i ministar finansija Igor Lukšić. I predsjednik Komisije za hartije od vrijednosti Zoran Đikanović pohvalio kako je ,,po svim parametrima naše tržište kapitala najživotnije u regionu”. A ono se, koji dan zatim, ponovo urušilo i vratilo u letargiju koja traje duže od godinu.

Kada ovaj broj Monitora bude dostupan čitaocima, premijer Milo Đukanović će, zvanično, označiti početak gradnje Prvog crnogorskog autoputa i time, smatraju njegovi saradnici, zadati završni udarac ekonomskoj krizi. To da radovi, izuzev na papiru, neće početi prije proljeća sljedeće godine – ne pominje se. Do tada će, valjda, biti poznato i ko će od crnogorske građevinske operative biti angažovan na gradnji auto-puta.

Kuloarske priče kažu da veći dio kompanija iz ovog sektora neće dočekati tu šansu. Insajderi govore o ,,crnom oktobru” najavljujući da će jesen objelodaniti slom dobrog dijela crnogorske građevinske industrije, uz sumorno predviđanje da bi izlazak iz ekonomske krize moglo dočekati samo jedno preduzeće iz ove branše.

PROFIT I RIZIK: Popisivači i procjenjivači imovine ovih dana obilaze neke od, do skora, najmoćnijih građevinskih kompanija pokušavajući da pronađu sve čime bi se mogli kompenzovati dugovi – prema bankama, državi i drugim preduzećima iz sektora (nabavljači, podizvođači…).

Početkom septembra, na sjednici Odbora građevinarstva pri Privrednoj komori ponovljen je zahtjev da banke reprogramiraju dugove i omoguće nova zaduženja kako bi se završili započeti objekti. Od države se traži da subvencijama i dotacijama oživi tržište nekretnina. Odgovor je izostao.

Zato je Dakić iznio procjenu da ,,pad kamatnih stopa nije realno očekivati, već je vjerovatniji njihov rast ili stagnacija”. Iz banaka potvrđuju dijagnozu naglašavajući da je sve teže pronaći klijente i projekte kojima se novac može pozajmiti sa neophodnom dozom sigurnosti da će on biti vraćen.

Na jednoj strani je privreda, već zadužena sa više od 1,5 milijardi eura. ,,Imate rekordno veliku zaduženost privatnog sektora”, napominje regionalni predstavnik Svjetske banke Jan Piter Olters. Na drugoj strani su građani sa sve nesigurnijim i manjim prihodima. Dok stanovnici Bijelog Polja i Cetinja potpisuju peticije tražeći, poput građevinara, nove pozajmice i odlaganje vraćanja prispjelih dugova, državni zvaničnici najavljuju da bi se stanje moglo – pogoršati. ,,U narednom periodu, za koji se predviđa porast stope nezaposlenosti, biće izražen rizik klijenta, što će uticati na povećanu opreznost banaka prilikom odobravanja kredita”, kaže Dakić. Njegove riječi potvrđuje uprava Željezare u Nikšiću. I pored garancija Vlade Crne Gore, oni ne mogu da pronađu zajmodavca spremnog da im odobri kredit od 25 miliona.

,,Za razliku od drugih zemalja, Crna Gora nije imala dramatičan rast nezaposlenosti”, pohvalio se Igor Lukšić navodeći da je to, uz očekivani pad društvenog proizvoda u ovoj godini od samo tri do četiri odsto, dokaz uspješnog sučeljavanja Crne Gore sa krizom. Ali, potpredsjednik Vlade najavljuje: ,,Moramo biti veoma pažljivi i raditi sve što možemo da podstaknemo aktivnosti koje će održati postojeći nivo zaposlenosti, ili obezbijediti rast, da bismo kompenzirali gubitke koje ćemo najvjerovatnije imati”. Uz prekobrojne radnike KAP-a i Rudnika Boksita koji će, suprotno odredbama važećeg privatizacionog i kolektivnog ugovora, jesenas dobrovoljno ostati bez posla, spisak kompanija u kojima su popisuju prekobrojna radna mjesta širi se iz dana u dan.

Zaposleni u javnom sektoru će sačuvati radna mjesta, ali će prema najavama iz Vlade, izgubiti dio dosadašnjih primanja. ,,Planiramo smanjenje budžetske potrošnje za tri odsto”, najavljuje Lukšić budžetske planove za narednu godinu naglašavajući da je ,,ključna stvar fond zarada”. Teret krize se, po receptu iz devedesetih, prevaljuje na radnike i srednji sloj dok vlast sve oskudnije resurse usmjerava u ,,fondove solidarnosti” za pripadnike političke i ekonomske elite. Pitanje je da li će i za te potrebe novca biti dovoljno.

Pošto je postalo izvjesno da će pare dobijene prodajom dijela Elektroprivrede jedva doteći do kraja godine, sve se glasnije pominje aranžman sa MMF-om. Nezvanično, u igri je pozajmica od 500 – 550 miliona eura. ,,Ukoliko bismo sklapali aranžman sa ovim fondom, to bi bilo kratkoročno na 12, najviše 18 mjeseci”, najavio je Lukšić objašnjavajući da bi se taj novac koristio “za podršku budžetu, a dio za podršku finansijskom sektoru, ukoliko bi za tim bilo potrebe”.

Dok iz Ministarstva finansija o aranžmanom sa MMF govore kao o nečemu što zavisi isključivo od naše volje, sagovornici Monitora iz međunarodnih finansijskih institucija kažu da to nije samo ,,tehničko pitanje” kako se želi predstaviti u Podgorici. Neka od otvorenih pitanja vraćaju nas i na početak ovog teksta. Koliko dugo će Prva banka biti ,,trenutno najlikvidnija” u Crnoj Gori? Da li je za njeno liderstvo zaslužno još nešto izuzev povlastica koje su joj omogućili njeni uticajni akcionari? MMF traži odgovore. Vlada traži pare. Građani trpe i čekaju. Kriza ide dalje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Trgovinski lanci su jedni od najvećih poslodavaca u Crnoj Gori, zapošljavaju oko 40.000 radnika. Prošle godine su zabilježili rast od 15 odsto u odnosu na 2022. i ostvarili ukupni prihod od skoro milijardu eura, a profit 33 miliona. Banke su još bolje poslovale i ostvarile skoro duplo bolji rezultat nego 2022, sa profitom od 146 miliona eura. Mediji su daleko od ovih rekorda ali i oni statistički nijesu zabilježili gubitak u prethodnoj godini. Ogromni profiti ipak nisu dovoljni da poslodavci putem granskih kolektivnih ugovora regulišu prava radnika u ovim djelatnostima.

Od promjene vlasti, radnici su vidjeli boljitak od projekta Evropa sad kojima su povećane minimalne zarade na 450 eura, povećane su i zarade zaposlenima u javnom sektoru, unaprijeđen je zanemareni dio socijalne politike kroz besplatne udžbenike, dječje dodatke, naknade za majke sa troje i više djece.

Prosječna plata koja je u decembru 2019. iznosila 520 eura, povećala se za 58 odsto i iznosi 825 eura. Međutim zbog inflacije i rasta cijena, kupovna moć nije puno poboljšana.

Od početka 2020. do marta 2024. godine, zbirna inflacija, prema podacima Monstata, iznosila je 31 odsto dok je, za isti period, rast cijena hrane bio 45,7 odsto. Realna vrijednost zarade je tako povećana za 27 odsto, a ako bi se koristio rast cijena hrane, realni rast zarada i standarda prosječnog građanina bio bi oko 13 odsto.

Daleko od ovog prosjeka je oko 60 hiljada zaposlenih koji primaju  minimalnu platu od 450 eura, a gotovo isto toliko zaposlenih primaju zaradu u iznosu između minimalne i prosječne .

Čak i prema Monstatu, minimalna plata nije dovoljna da podmiri  vrijednost minimalne potrošačke korpe koja je  830 eura. Iz USSCG obračunavaju realnu, tzv. sindikalnu potrošačku korpu koja iznosi 1.900 eura. Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2024. godine bilježi rast od 50 eura u odnosu na četvrti kvartal 2023. godine.

Iz USSCG poručuju da jednoj četvoročlanoj porodici za zadovoljenje osnovnih životnih potreba nijesu dovoljne ni dvije prosječne zarade budući da sindikalna potrošaka korpa iznosi 1.900 eura.

Jaz između bogatih i siromašnih u Crnoj Gori je konstantno velik. U riziku od siromaštva je skoro svaki četvrti stanovnik – 22,6 odsto, a 20 odsto stanovništva sa najvećim dohotkom prihodovalo je u prosjeku šest puta više nego 20 odsto stanovništva sa najnižim dohotkom.

Iako je zvanično nezaposleno 40.000 stanovnika Crne Gore, u turizmu od kojeg živimo svake godine nedostaje radnika. Procjene za ovu sezonu govore da je potrebno preko 300.00 sezonaca. Oni uglavnom dolaze iz regiona Srbija, BiH, Sjeverna Makedonija, ali posljednjih godina zapošljavaju se i radnici iz Moldavije, Nepala, Indije, Indonezije…

Ideja o stimulisanju radne snage i uvođenju ,,stalnih sezonaca”, koja se već nekoliko godina primjenjuje u Hrvatskoj, još uvijek je samo ideja. Platu ,,stalnim sezoncima, preko zime obezbjeđuje država, a poslodavac je obavezan da ih naredne godine ponovo primi na posao.

Ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine.

Da neće ići na bolje predviđaju i u međudržavnom tijelu koje promoviše saradnju i EU integracije u regionu – Savjetu za regionalnu saradnju (RCC). ,,Petina stanovništva Zapadnog Balkana živi u inostranstvu, a prema najnovijim podacima Balkan barometra, 71 odsto mladih iz našeg regiona razmišlja da napusti svoj dom i preseli se u inostranstvo”, izjavila je generalna sekretarka RCC-a Majlinda Bregu.

,,Vi nemate stabilne ugovore o radu, imate prekovremeni rad, nemate slobodan dan u sedmici i ako imate, to je svaki drugi vikend. Vi nemate puni godišnji odmor ili ga uopšte nemate. Vi ne možete koristiti slobodan dan u dane praznika, znači jednostavno nema ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Zbog te situacije ljudi jednostavno traže ono što očito mogu da dobiju kad izađu iz naše države”, izjavio je Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Kako radnika nema ,a oni koji hoće da rade treba platiti, poslodavci se dovijaju na razne načine. Tako svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prvih deset firmi po visini prihoda, a koje imaju po jednog radnika, ostvarili su zajedno 311 miliona eura Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona eura. Poreska uprave ove firme ne smatra unaprijed sumnjivim, ali se posebno prate ukoliko dođe do određenih sumnjivih transakcija ili postupaka.

Uoči Praznika rada, Vlada je odlučila da uplati jednokratnu pomoć od 1,1 milion radnicima Instituta dr Simo Milošević u Igalu i time preduprijedi štrajk. Još uvijek protestuju bivši radnici nekadašnje fabrike obuće Košuta zbog devet neisplaćenih zarada, na koje čekaju više od 28 godina. Bivši radnici zahtijevaju isplatu devet neisplaćenih zarada prijavljenih 1996. na dan stečajnog postupka, u vrijednosti od 2,8 miliona eura.

Bivši radnici Radoje Dakića dočekali su pravdu, ali u Strazburu. Evropski sud za ljudska prava naložio je državi da isplati određena sredstva po predstavkama bivših radnika „Radoja Dakića“. Naknadu čeka 736 bivših radnika kojima će država morati da isplati po 2.000 eura, ukupno oko 1.472.000 eura.

I dok radnici i ostalo građanstvo čekaju ispunjenje predizbornog obaćanja povećanja plata putem programa Evropa sad 2, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja obećavaju da se do kraja godine može očekivati uvođenje sedmočasovnog radnog vremena.

Ako se ispune obećanja, sledeći Praznik rada dočekaćemo sa većim platama, sedmočasovnim radnim vremenom i još manjim brojem radnika.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo