Povežite se sa nama

MONITORING

Gazda je malo nervozan

Objavljeno prije

na

U momentu kada optužnice za ubistvo Iva Pukanića, podignute istovremeno u Zagrebu i Beogradu, potresaju Balkan i njegove isprepletane skupine organizovanog kriminala, čiji je jedan krak duvanska mafija, crnogorski premijer Milo Đukanović stao je uz svog prijatelja Stanka Subotića Caneta i najavio tužbu protiv Đuzepea Šelzija. Stanko Subotić Cane, u istrazi koja se vodi u Bariju je osumnjičen a u Beogradu optužen kao šef organizovanog zločinačkog udruženja, koje je krijumčareći cigarete oštetio za stotine miliona državne budžete Italije i Srbije. Duvanski posao, koji se odvijao preko Crne Gore, odnio je i brojne živote u nerazriješenim ubistvima, od kojih su neka počinjena na crnogorskim ulicama. Đuzepe Šelzi jedan je od najuglednijih italijanskih tužilaca, koji trenutno vodi istragu u procesu protiv premijera Italije Silvija Berluskonija, u aferi Seksgejt, koja bi mogla odnijeti političku glavu italijanskom broju jedan. Šelzi je godinama vodio istragu protiv Đukanovića i njegovih bliskih prijatelja i saradnika. U optužnici koju je sastavio u Bariju stoji: ,,Milo Đukanović je bio potpuno svjestan svega što se događalo u Crnoj Gori, kao i posljedica za Italiju i druge članice EU. Bio je toga svjestan jer je u to bio umiješan i u tome imao direktan interes. Lično je bio svjestan velikih iznosa novca koji su izvlačeni od šverca cigareta kroz italijansku mafiju. Njegova pohlepa za bogatstvom napravila ga je toliko neprincipijelnim da se harmonizovao sa italijanskom mafijom. Otišao je toliko daleko i osigurao zaštitu bjegunaca koji su bili traženi u Italiji, zanemarujući pravne norme. To je radio kroz
aparat državne bezbjednosti.”

U optužnici na više stotina strana, može se između ostalog pročitati, kako su iznošeni novci iz Crne Gore, kojim avionima i na koje su račune polagani, ko je sve koristio sredstva tog ,,državnog tranzitnog posla”. Među računima su i oni Đukanovićevih bliskih i intimnih prijatelja i prijateljica (vidi faksimil), na koje su se slivali milioni. Brojni detalji optužnice, svjedočenja, otkrivaju da je Milo Đukanović nadgledao i kontrolisao taj posao, a da je glavni operativac bio Stanko Subotić Cane.

Italijanski tužilac Đuzepe Šelzi izjavio je početkom juna za vašingtonski Centar za javni integritet da je Đukanović organizovao, promovisao i vodio „organizaciju mafijaškog tipa”.

U premijerskom satu početkom ove sedmice, Đukanović je otkrio svoju istinu – da je Đuzepe Šelzi ,,neovlašćeno vodio istragu”! Nije međutim objasnio od koga je italijanski tužilac trebalo da dobije dozvolu. Od osumnjičenih Đukanovića, Subotića, ili možda naših tužiteljica, koje se ni sporadično nijesu bavile duvanskim poslovima, iako su te akcije predmet više regionalnih, evropskih i svjetskih pravosuđa.

A onda je na tvrdnju predsjednika opozicionog PZP, Nebojše Medojevića, da bi premijer trebalo da podnese ostavku, jer je u isto vrijeme bio na čelu države, Vlade i organizacije, te da ga je od optužnice u Bariju spasio imunitet, Đukanović odbrusio: ,,Nikad se nijesam pozivao na imunitet”. Dodao je i da će Šelzija – tužiti.

Na primjedbu opozicionog lidera Andrije Mandića, da se ne odriče Stanka Subotića, svog prijatelja, Đukanović je u parlamentu saopštio: ,,Pitam se koliko je ljudi koji sjede u ovoj sali svojevremeno bilo ili je možda i danas osumnjičeno. Da li je to razlog da zbog toga treba prekinuti komunikaciju? Što se mene tiče nije.”

Subotić, međutim, nije samo osumnjičen. On se od 2007. godine krije od srpskog pravosuđa. Prvooptuženi je u predmetu Stanko Subotić i ostali. Na crvenoj je potjernici Interpola.

Đukanovićev kum i bivši savjetnik Ratko Knežević, izjavio je više puta da je Subotić u nekoliko navrata u posljednje vrijeme boravio u Crnoj Gori, u svojoj vili na Svetom Stefanu i u diskoteci Maksimus u Kotoru, gdje je ugovarao poslove. Prema tim tvrdnjama, Subotić je navodno pokušavao da proda vilu, koja je prije nekoliko dana na zahtjev srpskog pravosuđa zaplijenjena. Policija je demantovala tvrdnje da ima saznanja o Subotićevim boravcima u našoj zemlji.

Knežević je u više navrata osumnjičio Đukanovića i Subotića da stoje iza brojnih ubistava koja su pratila duvanske tranzite. Nedavno je isljednicima iz Zagreba i Beograda predao pismo iz 2001, u kome obavještava tadašnjeg crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića o prijetnjama koje mu je u tom razdoblju indirektno odaslao Subotić.

Knežević je u intervjuu koji je sredinom sedmice emitovala TV Vijesti rekao: ,,Đukanović, Barović i Subotić odlučuju o životima u Crnoj Gori”, ponovio je, uvodeći u priču još jednog duvanskog bosa iz Šelzijeve optužnice – Veselina Barovića. ,,Knežević ima problem jer misli da mi je hobi da ubijam ljude”, našalio se Đukanović. Istovremeno je optužio svog kuma, medije i kritičare da su: „šizofreničari, balkanski nesrećnici, koji trućaju budalaštine”.

Gazda je malo nervozan.

Ivo Pukanić, suvlasnik zagrebačkog Nacional ubijen je zbog svog novinarskog rada, da bi bio onemogućen u javnom iznošenju svojih novinarskih saznanja o djelovanju više kriminalnih grupa i njihovoj međusobnoj povezanosti. To je konstatacija u optužnici koju je hrvatski Ured za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije (USKOK) podigao početkom sedmice. Optužnica je podignuta protiv šest osoba, za koje se tvrdi da su kao pripadnici zločinačke organizacije, iz koristoljublja usmrtili Pukanića i njegovog saradnika Nika Franjića, prije godinu dana u eksploziji u centru Zagreba.

Gotovo istovremeno tužilaštvo Republike Srbije je u Beogradu za ubistvo Pukanića i Franića podiglo optužnice protiv Sretena Jocića, zvanog Joca Amsterdam, Željka Milovanovića i Milenka Kuzmanovića. U Zagrebu je to učinjeno protiv Roberta i Luke Matanića, Amira Mafalanija, Bojana Gudurića, Slobodana Đurovića, ali i opet protiv Milovanovića.

Svi optuženi se nalaze u pritvoru, izuzev Gudurića, za koga se sumnja da se krije u nekoj od zemalja u regionu. U obje optužnice se predlaže produženje pritvora za sve okrivljene.

Srpsko Specijalno tužilaštvo Jocića tereti da je organizator osmočlane međunarodne kriminalne grupe ,,čiji su pripadnici iz Srbije, Hrvatske i BiH za novčanu nagradu od najmanje milion i po eura” ubili suvlasnika Nacionala i njegovog saradnika. Jociću, Milovanoviću i Kuzmanoviću na teret se stavljaju krivična djela u saizvršilaštvu, zločinačko udruživanje i teško ubistvo za šta je zaprijećena maksimalna kazna do 40 godina zatvora.

Hrvatski USKOK tereti optužene da su kao pripadnici zločinačke organizacije usmrtili Pukanića i Franjića. Na teret im se stavljaju dva teška ubistva, teško djelo protiv opšte sigurnosti i udruživanje, gdje je takođe zaprijećena kazna do 40 godina zatvora.

U hrvatskoj optužnici na 30.000 stranica, navodi se da je u prvoj polovini 2008. na teritoriji Srbije Jocić organizovao ,,zločinačku organizaciju za izvršenje teških krivičnih djela u Srbiji i zemljama u okruženju”. Dodaje se da je Slobodan Đurović po nalogu njegovog kuma Jocića, za 1.500.000 eura organizovao ubistvo Pukanića.

,,Pukanić je ubijen kako bi bio onemogućen da u štampanim i elektronskim medijima u Hrvatskoj i okolnim zemljama iznosi saznanja o djelovanju više kriminalnih grupa i njihovoj povezanosti”, izjavio je za beogradski dnevnik Večernje novosti Vuk Đorđević iz USKOK-a.

Kako saznaje beogradski Blic srpsko specijalno tužilaštvo sumnja da je ubistvo Pukanića naručila osoba koja je za to platila milion i po eura grupi Sretena Jocića. U srpskoj optužnici se, međutim, ne otkriva ime naručioca. ,,Istraga u Srbiji nije završena i još se traži naručilac ubistva Pukanića”, kazao je izvor Blica blizak istrazi.

Tokom istrage koja se vodila u Hrvatskoj jedna osoba je dobila status svjedoka-saradnika. U Županijskom sudu ovaj svjedok je kazao da je motiv Pukanićevog ubistva njegovo pisanje, kao i svjedočenje u Italiji o ,,duvanskoj mafiji” i, kao organizatora likvidacije navodno je označio Stanka Subotića Caneta, koji je sve demantovao.

Iz Hrvatske su Beogradu dostavljeni svi dokazi i podaci do kojih su došli tokom otkrivanja činjenica vezanih za Pukanićevo ubistvo. Na osnovu tog materijala, ali i uz pomoć podataka koje je sakupila srpska policija, zaključeno je da postoji sumnja da je Jocić organizovao kriminalnu grupu, koja je po njegovom nalogu 23. oktobra 2008. godine postavila eksplozivnu napravu na parkingu u dvorištu zgrade NCL grupacije. I u Srbiji je svjedočio čovjek, veteran duvanskih poslova u Crnoj Gori. Dnevnik Dan je otkrio da je riječ o Srećku Kestneru. Isti svjedok je svjedočio i u Zagrebu.

Kako se navodi u optužnici iz Zagreba, Sreten Jocić je u prvoj polovini 2008. u Srbiji stvorio zločinačku organizaciju koja bi na teritoriji bivše Jugoslavije ,,odrađivala” najteža krivična djela. On je članu grupe i svom kumu Slobodanu Đuroviću naložio da organizuje ubistvo Pukanića.

Đurović je od maja do oktobra 2008. godine sa Robertom Matanićem dogovorio da oko sebe okupi najpovjerljivije osobe i izrade plan. U taj posao je ubrzo uključen Robertov brat Luka i Mafalani. Njihov zadatak je bio da nabave uređaje za praćenje i stalno prate novinara. Osim toga, obezbijedili su i smještaj za Milovanovića i Gudurića koji su bili zaduženi za neposrednu likvidaciju i zbog toga su specijalno došli u Zagreb. Sa sobom su donijeli eksploziv i oružje.

Prema optužnici, na zajedničkim sastancima u stanu Roberta Matanića u Zagrebu, a na osnovu kretanja Pukanića, ,,pao” je dogovor da ovaj bude ubijen 23. oktobra 2008. na parkingu lista Nacional. Ova lokacija je izabrana pošto su je nekoliko dana ranije nadzirali Luka Matanić i Mafalani.

Na tim sastancima, prema optužnici, bio je i Đurović koji je donosio novac, plaćao troškove nabavke oružja, opreme za praćenje automobila. Po nalogu Joce Amsterdama, on je lično nadzirao pripreme za ubistvo.

Nedjelju dana poslije ubistva Pukanića i Franića, hrvatska policija je u akciji Balkan ekspres uhapsila dvojicu Matanića, Mafalanija i Đurovića. Iza rešetaka se našao i Milenko Kuzmanović zbog sumnje da je u Hrvatsku donio eksploziv, kao i falsifikovana dokumenta za braću Matanić kako bi pobjegli iz zemlje. Kuzmanović je poslije 55 dana pritvora pušten na slobodu jer tada nije bilo dovoljno dokaza. Ponovo je uhapšen 30. maja ove godine u Beogradu.

Milovanović je odmah poslije ubistva uspio da pobjegne iz Hrvatske i nekoliko mjeseci se uspješno krio. Uhapšen je 31. maja 2009. u Beogradu pošto ga je locirao MUP Srbije. Gudurić je nestao i do danas nije uhvaćen. Za njim je hrvatski MUP raspisao nagradu od 100.000 kuna (više od 10.000 eura?)

Dva dana poslije podizanja optužnice protiv Sretena Jocića i sedmorice okrivljenih za ubistvo Ive Pukanića, Nacional je objavio na svom sajtu niz potpuno nepoznatih detalja o tom zločinu, do kojih se došlo tokom jednogodišnje istrage.

,,Optužnica potvrđuje teze da je atentat planiran u Budvi u Crnoj Gori, a moguće je da je u Crnu Goru uplaćen i dio novčane nagrade za atentatore. U februaru 2009. isljednici su uspjeli da dođu do informacije da je na račun Đurovića u Crnogorskoj komercijalnoj banci 2. oktobra 2008, 21 dan prije atentata na Pukanića, uplaćena doznaka u iznosu od 780.760 eura. Sada se sumnja da bi to mogao biti dio novca koji je stigao od naručitelja atentata”, piše Nacional.

Iz crnogorskog tužilaštva, potvrđeno je postojanje te sume na računu Slobodana Đurovića, kao i da je provjerama utvrđeno da se nije radilo o pranju novca. Nije, međutim, saopšteno da li je crnogorsko tužilaštvo utvrdilo porijeklo i otkud novac na računu Đurovića.

U optužnici je precizno rekonstruirano da su Đurović i Robert Matanić krajem septembra 2008. zajedno boravili u Crnoj Gori. To otkriva njihova međusobna telefonska komunikacija, SMS poruke dobrodošlice u Crnu Goru koje je Đurović primio 24. septembra 2008. na svoj iPhone.

Berislav Jelinić, jedan od urednika Nacionala, izjavio je da je Dušan Erceg, koji je poslije puštanja iz zatvora dao iskaz USKOK-u, jedan od prvorazrednih svjedoka. ,,On dokazuje da se ubistvo planiralo puno prije nego što se to mislilo.”

U prošlom broju Monitor je objavio da je Dušan Erceg, posvjedočio da je, navodno, vidio snimak načinjen prije Pukanićevog ubistva na kome se u Budvi, na Slovenskoj plaži u nekom restoranu: Robert Matanić, Slobodan Đurović, Branimir Brano Mićunović i Radojica Božović. Taj snimak je sada, kako je Monitor već objavio pozivajući se na izvore iz Zagreba, a niko nije demantovao, u posjedu Državnog odvjetništva Hrvatske.

U optužnici se navodi da je 27. septembra 2008. u 00:26 sati Matanić iz Hrvatske ušao u Crnu Goru u automobilu marke folksvagen registracijskih oznaka KC 963-DT, a napustio je 29. septembra u 00:02 sati na istom graničnom prelazu dva dana kasnije.

Sada su sve oči uprte u Sretena Jocića. Hoće li Jocić, kojem sada prijeti 40 godina zatvora, progovoriti o naručiocima?

Obruč se steže, rasplet počinje.

 

Hronologija prema Nacionalu

,,U petak 28. marta 2008. Đukanović je dao iskaz italijanskom tužilaštu u Bariju. Đukanović je na pitanja isljednika odgovarao šest i po sati. Tom prilikom pozvao se na puni diplomatski imunitet kao crnogorski premijer. Vijest o njegovu iskazu u Bariju prenijeli su mnogi svjetski mediji, jer je veoma rijetko da premijer neke države mora u inostranstvu da odgovara kao optuženi za mafijaško udruživanje. Đukanović i njegov advokat Enriko Tučilo prve su dvije osobe koje su poslije devet godina istrage vidjele na čemu se zasnivaju optužbe za šverc cigareta protiv Đukanovića i njemu bliskih osoba. Samo su Đukanović i Tučilo mogli iz prve ruke vidjeti da je Ivo Pukanić, ubijeni predsjednik Uprave NCL Media grupe, imao veoma značajnu ulogu u tom postupku”, naveo je Nacional.

,,Samo 11 dana nakon Đukanovićeve posjete italijanskim istražiteljima na Pukanića je izvršen prvi atentat. Bilo je to 9. aprila 2008. nešto prije ponoći ispred njegova stana u Ilici 107. Potom su drugi, puno organizovanije i profesionalnije ubice, započeli pripremu drugog atentata na Pukanića”, primijetio je Nacional.

Nacional nastavlja da je, 5. oktobar 2008, nekoliko nedjelja uoči drugog atentata na Pukanića, većina medija na području bivše Jugoslavije prenijela vijest da je Direkcija za borbu protiv mafije u Bariju zatražila pokretanje sudskog postupka protiv većeg broja osoba, među kojima i nekih bliskih suradnika Mila Đukanovića. ,,Naročito se napomenulo da Đukanović nije optužen samo zato što uživa diplomatski imunitet. Na optužnici se našao i Stanko Subotić Cane, koji je odnedavno pod sve većim pritiskom srpskih vlasti zbog postupka koji se tamo protiv njega vodi, takođe zbog šverca cigareta”, naveo je nedjeljnik koji je osnovao Ivo Pukanić.

 

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ
Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Međutim, u martu 2018. kada je Simović prijavio stambeni kredit nije evidentirana kupovina stana što je on i potvrdio dnevnom listu Dan u maju iste godine rekavši da će nekretninu prijaviti „nakon sklapanja ugovora o kupovini nekretnine i njene uknjižbe u katastru nepokretnosti“. Da stvar bude čudnija, Simović je trosobni stan i parking ipak prijavio u imovinski karton u martu 2019. godine, što je pola godine ranije nego je stan i kupljen (30. septembar 2019 – dokumentacija Uprave za nekretnine) i skoro godinu i po nakon dizanja kredita.

Kad se sve sabere, i ostvareni prihod i sredstva od kredita, Simovići su zajedno do 30. septembra 2019. godine (kada je potpisan Ugovor o prodaji sa uspostavljanjem hipoteke u korist prodavca) posjedovali najviše oko 201.000 eura (ukupni prihodi ostvareni u prva tri kvartala te godine), ili još preciznije, 192.945 kada oduzmu rate za kredite od 855 eura i 40 eura za prvih 9 mjeseci te godine.

Međutim, prema dokumentaciji Uprave za nekretnine ne postoji dokaz da je Simović uopšte dao novac za stan kompaniji Čelebić. U zapisu ugovora UZZ br.1245/2019 koji je sačinila notarka Tanja Čepić navodi se da je Simović isplatio iznos od 210.000 eura prije zaključenja ugovora. Dakle taj novac nije evidentiran i isplaćen u prisustvu notarke koja je sačinila zapis ugovora. Čak i da jeste isplatio novac postavlja se pitanje kako je Simović mogao isplatiti toliki novac sa svega 192.945 eura prihoda i kredita izuzimajući još neuračunatu ratu za treći i najmanji kredit i bez ikakve prijavljene ušteđevine njega i supruge.

Osim toga, Simovićevo domaćinstvo je moralo da troši 2019. godine novac na hranu, piće, račune, poreze, održavanje prijavljenog voznog parka… što je dodatno opterećenje za kupovinu tako vrijedne imovine i što tadašnji ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade nije objasnio ASK-u.

U ugovoru o prodaji trosobnog stana od 242.000 eura sa kompanijom Čelebić iznos od 32.000 eura naveden je kao preostali dug (nakon uplate od 210.000 eura), koji se Simović obavezao da isplati najkasnije do 3. novembra 2020. godine. Taj rok je kasnije prolongiran do 3. novembra 2022. godine na osnovu potpisanog aneksa Ugovora o prodaji UZZ 776/2020 od 21. septembra 2020. godine.

Pokušaji da dobijemo odgovor od notarke Čepić zašto nije tražila od Simovića dokaz na koji način je isplatio kompaniji Čelebić 210.000 eura, što je bila njena zakonska obaveza, je ostao bez odgovora do objave istraživanja.

Sa druge strane, vrijedan tenderski ugovor sa drugom Čelebićevom firmom Čelebić agrar tadašnje Simovićevo ministarstvo je potpisalo nešto više od godinu dana prije nego što je zvanično evidentirana kupovina stana i parking prostora.

Početkom decembra 2017. godine Vlada premijera Duška Markovića formirala je Komisiju za valorizaciju poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, kojom je rukovodio upravo Simović. On je 18. decembra 2017. objavio javni poziv za učešće na tenderu za davanje u zakup nepokretnosti na lokalitetu Vranovići u opštini Kotor.

Državna zemlja ukupne površine od 1.564.477 kvadrata, čija vrijednost se procjenjuje na desetine miliona eura, ponuđena je u 30-godišnji zakup za uspostavljanje zasada maslina, s tim da se ponuđač obaveže da će najmanje 80 odsto ukupne zakupljene površine biti pod zasadima. Na zemljištu je nađen i izvor vode koji će uveliko riješiti problem navodnjavanja maslina.  Tendersku dokumentaciju otkupile su tri kompanije iz Podgorice – Montenegro Travel router, Čelebić agrar i Pierbesa. Prve dvije kompanije su u martu 2018. godine poslale ponude. Komisija na čijem je čelu bio Simović proglasila je ponudu kompanije Montenegro Travel Router neispravnom, dok je ponuda Čelebić agrara okarakterisana kao ispravna, nakon čega su otpočeti pregovori na usaglašavanju ugovora o zakupu.

Simovićeva Komisija za valorizaciju državnog poljoprivrednog zemljišta je 19. aprila 2018. godine usvojila Izvještaj o rezultatima pregovora po osnovu tendera, piše u dokumentu Vlade, u koji je uvid imala LUPA. Dogovorena je cijena zakupnine od 101 euro po hektaru (101€/10,000 m2) ili 1,01 cent po metru kvadratnom (1,01c/m2) na godišnjem nivou. To znači da za 30 godina gazdovanja vrijednom imovinom na primorju Čelebićeva kompanija treba da plati ukupno oko 474 hiljade eura ili 15.801 euro godišnje uz realizaciju investicionog programa podizanja plantaža maslina vrijedan oko 7,9 miliona eura do 2022. godine uz stručni nadzor Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Međutim, tu nije kraj. Iako je poljoprivredno zemljište dato u zakup za poljoprivrednu valorizaciju, investitoru je naknadno dozvoljeno da, osim zasada maslina, dio zemlje namijeni u svrhu turizma „tipa T4 etno sela, ugostiteljstva i turizma“ čime se „dozvoljava formiranje parcele za objekat turizma (od 2500 m2 do max 5000 m2) za potrebe nove gradnje. Na parcelama je moguće graditi više objekata do postignute zauzetosti“. To pokazuje dokument kotorskog Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje od 28. decembra 2020. Sve to je Čelebić dobio od Simovića za godišnju cijenu zakupa od 1,01 cent /m2.

Novinari Mreže LUPA i Monitora su pokušali dobiti odgovor od Simovića na uočene nelogičnosti i kontradikcije koje se tiču njegovih prijavljenih prihoda, troškova, neusklađenog vremena kupovine nepokretne imovine i eventualnog konflikta interesa zbog tenderskog procesa. Međutim Simović nije odgovarao na pitanja poslata još 5. januara ove godine.

Iz nevladine organizacije Akcija za socijalnu pravdu najavili su da će, za ovaj konkretni slučaj, uputiti inicijativu ASK-u „da sprovede adekvatnu kontrolu i utvrdi iz kojih je izvora bivši potpredsjednik Vlade kupio stan, kao i da li je time došlo do kršenja Zakona o sprečavanju korupcije“. Akcija navodi da „ovakvi slučajevi samo dodatno potvrđuju opravdanost zahtjeva da se što prije zakonski uredi pitanje sticanja imovine javnih funkcionera, što bi trebalo da bude jedan od prioriteta nove vladajuće većine”.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
(Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta
“Data novinarstvo u funkciji
vladavine prava“)

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Za portparolku ministarka Bratić izabrala je Ljubicu Gojković, novinarku Srpske televizije. U jednoj od emisija koje je vodila Gojkovićeva, gostovala je i Rada Višnjić učiteljica iz Bara, poznata po tome što je pozivala učenike na molebane.

Još jedan od „eksperata” Vesne Bratić je i Vladimir Vuković, angažovan za konsultanske usluge. Vuković je, osim zbog pojedinih spornih objava na Fejsbuku, pod lupu javnosti došao nedavno, kada je uživo, na svom Fejsbuk profilu, prenosio doček boksera Petra Liješevića i, usput, vrijeđao novinara RTCG-a Nebojšu Šofranca, nazivajući ga „splačinom” i ometajući ga na njegovom radnom zadatku.  Iz Bratićkinog resora su se, naknadno, ogradili od „pretjerane euforije” koja je narušila poruku dočeka.

Nisu sporna samo imenovanja Bratićke, nego i razrješenja. Ministarstvo kulture imalo je 13 službenika koji su zapošljeni po ugovoru o djelu.U prvoj turi, tek  nakon što je ministarka stupila na funkciju,  aneks o produžetku ugovora jedino nije dobio pravnik Nedžada Popara, bez obrazloženja. Monitor je pisao o tome.

Monitor se obratio resoru Vesne Bratić i zatražio odgovor na pitanje koje su kompetencije preporučile Bojanu Đačić za direktorku osnovne škole. Osim toga, tražio je i informaciju o tome koliko je do sada osoba iz manjinskih naroda imenovano na neke od funkcija u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta. Odgovore nije dobio. Prema našim, dobro obaviještenim izvorima, u tim resorima nema nijednog pripadnika manjina, čak ni među nižim činovnicima.

„Trenutno svjedočimo trendu nacionalističkih istupa koji dodatno radikalizuju ionako tenzičnu atmosferu u zemlji. Posebnu težinu to ima kad dolazi od nekog ko radi za institucije. Iz svega što je javno dostupno o Bojani Đačić, proizilazi da se radi o osobi opasnih nacionalističkih stavova i stoga je važno da ona ne dođe u poziciju da upravlja obrazovnom ustanovom sa takvim pristupom različitostima”, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građanskog obrazovanje (CGO).

Kako je istakla, dobro je što je nadležno ministarstvo brzo odreagovalo njenom smjenom, ali bi to trebalo da bude naučena lekcija – da se ubuduće mnogo pažljivije i odgovornije pristupi izboru novog rukovodnog kadra. „Sporno je što će Đačićeva sa takvim stavovima nastaviti da obrazuje djecu u čijim bi se glavama u tom uzrastu trebala kreirati slika o građanskom društvu i društvenim normama, kao i razumijevanja različitosti, što ona nije prezentovala”, napominje Kaluđerović.

Zamjenu teza o smjeni Đačićeve napravio je poslanik vladajućeg Demokratskog fronta (DF) Marko Kovačević, koji je na posljednjoj sjednici skupštinskog Odbora za ljudska prava ocijenio da je ona smijenjena isključivo zato što je pripadnica srpskog naroda. „Otpočeo je jedan linč i odmazda samo zato što je pripadnica srpskog naroda i pretpostavljena joj je krivica. Problematizuje se svaki simbol koji srpski narod ističe u Crnoj Gori”, kazao je Kovačević, i zatražio od zaštitnika ljudskih prava i sloboda Siniše Bjeković da se izjasni o tom slučaju.

Bjeković je kazao da se, iz informacija u medijima, može zaključiti da Đačićeva nije smijenjena zbog njene nacionalne pripadnosti, nego zbog objava na društvenim mrežama. „Provjerićemo da li je razlog za smjenu sa dužnosti Đačić samo lično svojstvo, pripadnost srpskom narodu ili su to neki drugi opravdani i na zakonu utemeljeni razlozi”, naveo je on.

Crnoj Gori, na putu ka društvu različitosti koje se ne isključuju, ne pomažu pojedine opasne izjave ministarke Bratić. Poput one da „imamo elitne građane i elitni narod koji će tek da dobije svoju pravu elitu“. Ideje o elitnim narodima donijele su mnogo zla tokom istorije.

Nesuđena direktorica Đačić nije incident. Slika i prilika ministarke Bratić su ljudi koje bira za svoje saradnike. Očito je da ima neke specijalne kriterijume. I da ne planira tek tako da se sa njima rastane.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo