Povežite se sa nama

MONITORING

Gazda je malo nervozan

Objavljeno prije

na

U momentu kada optužnice za ubistvo Iva Pukanića, podignute istovremeno u Zagrebu i Beogradu, potresaju Balkan i njegove isprepletane skupine organizovanog kriminala, čiji je jedan krak duvanska mafija, crnogorski premijer Milo Đukanović stao je uz svog prijatelja Stanka Subotića Caneta i najavio tužbu protiv Đuzepea Šelzija. Stanko Subotić Cane, u istrazi koja se vodi u Bariju je osumnjičen a u Beogradu optužen kao šef organizovanog zločinačkog udruženja, koje je krijumčareći cigarete oštetio za stotine miliona državne budžete Italije i Srbije. Duvanski posao, koji se odvijao preko Crne Gore, odnio je i brojne živote u nerazriješenim ubistvima, od kojih su neka počinjena na crnogorskim ulicama. Đuzepe Šelzi jedan je od najuglednijih italijanskih tužilaca, koji trenutno vodi istragu u procesu protiv premijera Italije Silvija Berluskonija, u aferi Seksgejt, koja bi mogla odnijeti političku glavu italijanskom broju jedan. Šelzi je godinama vodio istragu protiv Đukanovića i njegovih bliskih prijatelja i saradnika. U optužnici koju je sastavio u Bariju stoji: ,,Milo Đukanović je bio potpuno svjestan svega što se događalo u Crnoj Gori, kao i posljedica za Italiju i druge članice EU. Bio je toga svjestan jer je u to bio umiješan i u tome imao direktan interes. Lično je bio svjestan velikih iznosa novca koji su izvlačeni od šverca cigareta kroz italijansku mafiju. Njegova pohlepa za bogatstvom napravila ga je toliko neprincipijelnim da se harmonizovao sa italijanskom mafijom. Otišao je toliko daleko i osigurao zaštitu bjegunaca koji su bili traženi u Italiji, zanemarujući pravne norme. To je radio kroz
aparat državne bezbjednosti.”

U optužnici na više stotina strana, može se između ostalog pročitati, kako su iznošeni novci iz Crne Gore, kojim avionima i na koje su račune polagani, ko je sve koristio sredstva tog ,,državnog tranzitnog posla”. Među računima su i oni Đukanovićevih bliskih i intimnih prijatelja i prijateljica (vidi faksimil), na koje su se slivali milioni. Brojni detalji optužnice, svjedočenja, otkrivaju da je Milo Đukanović nadgledao i kontrolisao taj posao, a da je glavni operativac bio Stanko Subotić Cane.

Italijanski tužilac Đuzepe Šelzi izjavio je početkom juna za vašingtonski Centar za javni integritet da je Đukanović organizovao, promovisao i vodio „organizaciju mafijaškog tipa”.

U premijerskom satu početkom ove sedmice, Đukanović je otkrio svoju istinu – da je Đuzepe Šelzi ,,neovlašćeno vodio istragu”! Nije međutim objasnio od koga je italijanski tužilac trebalo da dobije dozvolu. Od osumnjičenih Đukanovića, Subotića, ili možda naših tužiteljica, koje se ni sporadično nijesu bavile duvanskim poslovima, iako su te akcije predmet više regionalnih, evropskih i svjetskih pravosuđa.

A onda je na tvrdnju predsjednika opozicionog PZP, Nebojše Medojevića, da bi premijer trebalo da podnese ostavku, jer je u isto vrijeme bio na čelu države, Vlade i organizacije, te da ga je od optužnice u Bariju spasio imunitet, Đukanović odbrusio: ,,Nikad se nijesam pozivao na imunitet”. Dodao je i da će Šelzija – tužiti.

Na primjedbu opozicionog lidera Andrije Mandića, da se ne odriče Stanka Subotića, svog prijatelja, Đukanović je u parlamentu saopštio: ,,Pitam se koliko je ljudi koji sjede u ovoj sali svojevremeno bilo ili je možda i danas osumnjičeno. Da li je to razlog da zbog toga treba prekinuti komunikaciju? Što se mene tiče nije.”

Subotić, međutim, nije samo osumnjičen. On se od 2007. godine krije od srpskog pravosuđa. Prvooptuženi je u predmetu Stanko Subotić i ostali. Na crvenoj je potjernici Interpola.

Đukanovićev kum i bivši savjetnik Ratko Knežević, izjavio je više puta da je Subotić u nekoliko navrata u posljednje vrijeme boravio u Crnoj Gori, u svojoj vili na Svetom Stefanu i u diskoteci Maksimus u Kotoru, gdje je ugovarao poslove. Prema tim tvrdnjama, Subotić je navodno pokušavao da proda vilu, koja je prije nekoliko dana na zahtjev srpskog pravosuđa zaplijenjena. Policija je demantovala tvrdnje da ima saznanja o Subotićevim boravcima u našoj zemlji.

Knežević je u više navrata osumnjičio Đukanovića i Subotića da stoje iza brojnih ubistava koja su pratila duvanske tranzite. Nedavno je isljednicima iz Zagreba i Beograda predao pismo iz 2001, u kome obavještava tadašnjeg crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića o prijetnjama koje mu je u tom razdoblju indirektno odaslao Subotić.

Knežević je u intervjuu koji je sredinom sedmice emitovala TV Vijesti rekao: ,,Đukanović, Barović i Subotić odlučuju o životima u Crnoj Gori”, ponovio je, uvodeći u priču još jednog duvanskog bosa iz Šelzijeve optužnice – Veselina Barovića. ,,Knežević ima problem jer misli da mi je hobi da ubijam ljude”, našalio se Đukanović. Istovremeno je optužio svog kuma, medije i kritičare da su: „šizofreničari, balkanski nesrećnici, koji trućaju budalaštine”.

Gazda je malo nervozan.

Ivo Pukanić, suvlasnik zagrebačkog Nacional ubijen je zbog svog novinarskog rada, da bi bio onemogućen u javnom iznošenju svojih novinarskih saznanja o djelovanju više kriminalnih grupa i njihovoj međusobnoj povezanosti. To je konstatacija u optužnici koju je hrvatski Ured za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije (USKOK) podigao početkom sedmice. Optužnica je podignuta protiv šest osoba, za koje se tvrdi da su kao pripadnici zločinačke organizacije, iz koristoljublja usmrtili Pukanića i njegovog saradnika Nika Franjića, prije godinu dana u eksploziji u centru Zagreba.

Gotovo istovremeno tužilaštvo Republike Srbije je u Beogradu za ubistvo Pukanića i Franića podiglo optužnice protiv Sretena Jocića, zvanog Joca Amsterdam, Željka Milovanovića i Milenka Kuzmanovića. U Zagrebu je to učinjeno protiv Roberta i Luke Matanića, Amira Mafalanija, Bojana Gudurića, Slobodana Đurovića, ali i opet protiv Milovanovića.

Svi optuženi se nalaze u pritvoru, izuzev Gudurića, za koga se sumnja da se krije u nekoj od zemalja u regionu. U obje optužnice se predlaže produženje pritvora za sve okrivljene.

Srpsko Specijalno tužilaštvo Jocića tereti da je organizator osmočlane međunarodne kriminalne grupe ,,čiji su pripadnici iz Srbije, Hrvatske i BiH za novčanu nagradu od najmanje milion i po eura” ubili suvlasnika Nacionala i njegovog saradnika. Jociću, Milovanoviću i Kuzmanoviću na teret se stavljaju krivična djela u saizvršilaštvu, zločinačko udruživanje i teško ubistvo za šta je zaprijećena maksimalna kazna do 40 godina zatvora.

Hrvatski USKOK tereti optužene da su kao pripadnici zločinačke organizacije usmrtili Pukanića i Franjića. Na teret im se stavljaju dva teška ubistva, teško djelo protiv opšte sigurnosti i udruživanje, gdje je takođe zaprijećena kazna do 40 godina zatvora.

U hrvatskoj optužnici na 30.000 stranica, navodi se da je u prvoj polovini 2008. na teritoriji Srbije Jocić organizovao ,,zločinačku organizaciju za izvršenje teških krivičnih djela u Srbiji i zemljama u okruženju”. Dodaje se da je Slobodan Đurović po nalogu njegovog kuma Jocića, za 1.500.000 eura organizovao ubistvo Pukanića.

,,Pukanić je ubijen kako bi bio onemogućen da u štampanim i elektronskim medijima u Hrvatskoj i okolnim zemljama iznosi saznanja o djelovanju više kriminalnih grupa i njihovoj povezanosti”, izjavio je za beogradski dnevnik Večernje novosti Vuk Đorđević iz USKOK-a.

Kako saznaje beogradski Blic srpsko specijalno tužilaštvo sumnja da je ubistvo Pukanića naručila osoba koja je za to platila milion i po eura grupi Sretena Jocića. U srpskoj optužnici se, međutim, ne otkriva ime naručioca. ,,Istraga u Srbiji nije završena i još se traži naručilac ubistva Pukanića”, kazao je izvor Blica blizak istrazi.

Tokom istrage koja se vodila u Hrvatskoj jedna osoba je dobila status svjedoka-saradnika. U Županijskom sudu ovaj svjedok je kazao da je motiv Pukanićevog ubistva njegovo pisanje, kao i svjedočenje u Italiji o ,,duvanskoj mafiji” i, kao organizatora likvidacije navodno je označio Stanka Subotića Caneta, koji je sve demantovao.

Iz Hrvatske su Beogradu dostavljeni svi dokazi i podaci do kojih su došli tokom otkrivanja činjenica vezanih za Pukanićevo ubistvo. Na osnovu tog materijala, ali i uz pomoć podataka koje je sakupila srpska policija, zaključeno je da postoji sumnja da je Jocić organizovao kriminalnu grupu, koja je po njegovom nalogu 23. oktobra 2008. godine postavila eksplozivnu napravu na parkingu u dvorištu zgrade NCL grupacije. I u Srbiji je svjedočio čovjek, veteran duvanskih poslova u Crnoj Gori. Dnevnik Dan je otkrio da je riječ o Srećku Kestneru. Isti svjedok je svjedočio i u Zagrebu.

Kako se navodi u optužnici iz Zagreba, Sreten Jocić je u prvoj polovini 2008. u Srbiji stvorio zločinačku organizaciju koja bi na teritoriji bivše Jugoslavije ,,odrađivala” najteža krivična djela. On je članu grupe i svom kumu Slobodanu Đuroviću naložio da organizuje ubistvo Pukanića.

Đurović je od maja do oktobra 2008. godine sa Robertom Matanićem dogovorio da oko sebe okupi najpovjerljivije osobe i izrade plan. U taj posao je ubrzo uključen Robertov brat Luka i Mafalani. Njihov zadatak je bio da nabave uređaje za praćenje i stalno prate novinara. Osim toga, obezbijedili su i smještaj za Milovanovića i Gudurića koji su bili zaduženi za neposrednu likvidaciju i zbog toga su specijalno došli u Zagreb. Sa sobom su donijeli eksploziv i oružje.

Prema optužnici, na zajedničkim sastancima u stanu Roberta Matanića u Zagrebu, a na osnovu kretanja Pukanića, ,,pao” je dogovor da ovaj bude ubijen 23. oktobra 2008. na parkingu lista Nacional. Ova lokacija je izabrana pošto su je nekoliko dana ranije nadzirali Luka Matanić i Mafalani.

Na tim sastancima, prema optužnici, bio je i Đurović koji je donosio novac, plaćao troškove nabavke oružja, opreme za praćenje automobila. Po nalogu Joce Amsterdama, on je lično nadzirao pripreme za ubistvo.

Nedjelju dana poslije ubistva Pukanića i Franića, hrvatska policija je u akciji Balkan ekspres uhapsila dvojicu Matanića, Mafalanija i Đurovića. Iza rešetaka se našao i Milenko Kuzmanović zbog sumnje da je u Hrvatsku donio eksploziv, kao i falsifikovana dokumenta za braću Matanić kako bi pobjegli iz zemlje. Kuzmanović je poslije 55 dana pritvora pušten na slobodu jer tada nije bilo dovoljno dokaza. Ponovo je uhapšen 30. maja ove godine u Beogradu.

Milovanović je odmah poslije ubistva uspio da pobjegne iz Hrvatske i nekoliko mjeseci se uspješno krio. Uhapšen je 31. maja 2009. u Beogradu pošto ga je locirao MUP Srbije. Gudurić je nestao i do danas nije uhvaćen. Za njim je hrvatski MUP raspisao nagradu od 100.000 kuna (više od 10.000 eura?)

Dva dana poslije podizanja optužnice protiv Sretena Jocića i sedmorice okrivljenih za ubistvo Ive Pukanića, Nacional je objavio na svom sajtu niz potpuno nepoznatih detalja o tom zločinu, do kojih se došlo tokom jednogodišnje istrage.

,,Optužnica potvrđuje teze da je atentat planiran u Budvi u Crnoj Gori, a moguće je da je u Crnu Goru uplaćen i dio novčane nagrade za atentatore. U februaru 2009. isljednici su uspjeli da dođu do informacije da je na račun Đurovića u Crnogorskoj komercijalnoj banci 2. oktobra 2008, 21 dan prije atentata na Pukanića, uplaćena doznaka u iznosu od 780.760 eura. Sada se sumnja da bi to mogao biti dio novca koji je stigao od naručitelja atentata”, piše Nacional.

Iz crnogorskog tužilaštva, potvrđeno je postojanje te sume na računu Slobodana Đurovića, kao i da je provjerama utvrđeno da se nije radilo o pranju novca. Nije, međutim, saopšteno da li je crnogorsko tužilaštvo utvrdilo porijeklo i otkud novac na računu Đurovića.

U optužnici je precizno rekonstruirano da su Đurović i Robert Matanić krajem septembra 2008. zajedno boravili u Crnoj Gori. To otkriva njihova međusobna telefonska komunikacija, SMS poruke dobrodošlice u Crnu Goru koje je Đurović primio 24. septembra 2008. na svoj iPhone.

Berislav Jelinić, jedan od urednika Nacionala, izjavio je da je Dušan Erceg, koji je poslije puštanja iz zatvora dao iskaz USKOK-u, jedan od prvorazrednih svjedoka. ,,On dokazuje da se ubistvo planiralo puno prije nego što se to mislilo.”

U prošlom broju Monitor je objavio da je Dušan Erceg, posvjedočio da je, navodno, vidio snimak načinjen prije Pukanićevog ubistva na kome se u Budvi, na Slovenskoj plaži u nekom restoranu: Robert Matanić, Slobodan Đurović, Branimir Brano Mićunović i Radojica Božović. Taj snimak je sada, kako je Monitor već objavio pozivajući se na izvore iz Zagreba, a niko nije demantovao, u posjedu Državnog odvjetništva Hrvatske.

U optužnici se navodi da je 27. septembra 2008. u 00:26 sati Matanić iz Hrvatske ušao u Crnu Goru u automobilu marke folksvagen registracijskih oznaka KC 963-DT, a napustio je 29. septembra u 00:02 sati na istom graničnom prelazu dva dana kasnije.

Sada su sve oči uprte u Sretena Jocića. Hoće li Jocić, kojem sada prijeti 40 godina zatvora, progovoriti o naručiocima?

Obruč se steže, rasplet počinje.

 

Hronologija prema Nacionalu

,,U petak 28. marta 2008. Đukanović je dao iskaz italijanskom tužilaštu u Bariju. Đukanović je na pitanja isljednika odgovarao šest i po sati. Tom prilikom pozvao se na puni diplomatski imunitet kao crnogorski premijer. Vijest o njegovu iskazu u Bariju prenijeli su mnogi svjetski mediji, jer je veoma rijetko da premijer neke države mora u inostranstvu da odgovara kao optuženi za mafijaško udruživanje. Đukanović i njegov advokat Enriko Tučilo prve su dvije osobe koje su poslije devet godina istrage vidjele na čemu se zasnivaju optužbe za šverc cigareta protiv Đukanovića i njemu bliskih osoba. Samo su Đukanović i Tučilo mogli iz prve ruke vidjeti da je Ivo Pukanić, ubijeni predsjednik Uprave NCL Media grupe, imao veoma značajnu ulogu u tom postupku”, naveo je Nacional.

,,Samo 11 dana nakon Đukanovićeve posjete italijanskim istražiteljima na Pukanića je izvršen prvi atentat. Bilo je to 9. aprila 2008. nešto prije ponoći ispred njegova stana u Ilici 107. Potom su drugi, puno organizovanije i profesionalnije ubice, započeli pripremu drugog atentata na Pukanića”, primijetio je Nacional.

Nacional nastavlja da je, 5. oktobar 2008, nekoliko nedjelja uoči drugog atentata na Pukanića, većina medija na području bivše Jugoslavije prenijela vijest da je Direkcija za borbu protiv mafije u Bariju zatražila pokretanje sudskog postupka protiv većeg broja osoba, među kojima i nekih bliskih suradnika Mila Đukanovića. ,,Naročito se napomenulo da Đukanović nije optužen samo zato što uživa diplomatski imunitet. Na optužnici se našao i Stanko Subotić Cane, koji je odnedavno pod sve većim pritiskom srpskih vlasti zbog postupka koji se tamo protiv njega vodi, takođe zbog šverca cigareta”, naveo je nedjeljnik koji je osnovao Ivo Pukanić.

 

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ
Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Trgovinski lanci su jedni od najvećih poslodavaca u Crnoj Gori, zapošljavaju oko 40.000 radnika. Prošle godine su zabilježili rast od 15 odsto u odnosu na 2022. i ostvarili ukupni prihod od skoro milijardu eura, a profit 33 miliona. Banke su još bolje poslovale i ostvarile skoro duplo bolji rezultat nego 2022, sa profitom od 146 miliona eura. Mediji su daleko od ovih rekorda ali i oni statistički nijesu zabilježili gubitak u prethodnoj godini. Ogromni profiti ipak nisu dovoljni da poslodavci putem granskih kolektivnih ugovora regulišu prava radnika u ovim djelatnostima.

Od promjene vlasti, radnici su vidjeli boljitak od projekta Evropa sad kojima su povećane minimalne zarade na 450 eura, povećane su i zarade zaposlenima u javnom sektoru, unaprijeđen je zanemareni dio socijalne politike kroz besplatne udžbenike, dječje dodatke, naknade za majke sa troje i više djece.

Prosječna plata koja je u decembru 2019. iznosila 520 eura, povećala se za 58 odsto i iznosi 825 eura. Međutim zbog inflacije i rasta cijena, kupovna moć nije puno poboljšana.

Od početka 2020. do marta 2024. godine, zbirna inflacija, prema podacima Monstata, iznosila je 31 odsto dok je, za isti period, rast cijena hrane bio 45,7 odsto. Realna vrijednost zarade je tako povećana za 27 odsto, a ako bi se koristio rast cijena hrane, realni rast zarada i standarda prosječnog građanina bio bi oko 13 odsto.

Daleko od ovog prosjeka je oko 60 hiljada zaposlenih koji primaju  minimalnu platu od 450 eura, a gotovo isto toliko zaposlenih primaju zaradu u iznosu između minimalne i prosječne .

Čak i prema Monstatu, minimalna plata nije dovoljna da podmiri  vrijednost minimalne potrošačke korpe koja je  830 eura. Iz USSCG obračunavaju realnu, tzv. sindikalnu potrošačku korpu koja iznosi 1.900 eura. Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2024. godine bilježi rast od 50 eura u odnosu na četvrti kvartal 2023. godine.

Iz USSCG poručuju da jednoj četvoročlanoj porodici za zadovoljenje osnovnih životnih potreba nijesu dovoljne ni dvije prosječne zarade budući da sindikalna potrošaka korpa iznosi 1.900 eura.

Jaz između bogatih i siromašnih u Crnoj Gori je konstantno velik. U riziku od siromaštva je skoro svaki četvrti stanovnik – 22,6 odsto, a 20 odsto stanovništva sa najvećim dohotkom prihodovalo je u prosjeku šest puta više nego 20 odsto stanovništva sa najnižim dohotkom.

Iako je zvanično nezaposleno 40.000 stanovnika Crne Gore, u turizmu od kojeg živimo svake godine nedostaje radnika. Procjene za ovu sezonu govore da je potrebno preko 300.00 sezonaca. Oni uglavnom dolaze iz regiona Srbija, BiH, Sjeverna Makedonija, ali posljednjih godina zapošljavaju se i radnici iz Moldavije, Nepala, Indije, Indonezije…

Ideja o stimulisanju radne snage i uvođenju ,,stalnih sezonaca”, koja se već nekoliko godina primjenjuje u Hrvatskoj, još uvijek je samo ideja. Platu ,,stalnim sezoncima, preko zime obezbjeđuje država, a poslodavac je obavezan da ih naredne godine ponovo primi na posao.

Ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine.

Da neće ići na bolje predviđaju i u međudržavnom tijelu koje promoviše saradnju i EU integracije u regionu – Savjetu za regionalnu saradnju (RCC). ,,Petina stanovništva Zapadnog Balkana živi u inostranstvu, a prema najnovijim podacima Balkan barometra, 71 odsto mladih iz našeg regiona razmišlja da napusti svoj dom i preseli se u inostranstvo”, izjavila je generalna sekretarka RCC-a Majlinda Bregu.

,,Vi nemate stabilne ugovore o radu, imate prekovremeni rad, nemate slobodan dan u sedmici i ako imate, to je svaki drugi vikend. Vi nemate puni godišnji odmor ili ga uopšte nemate. Vi ne možete koristiti slobodan dan u dane praznika, znači jednostavno nema ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Zbog te situacije ljudi jednostavno traže ono što očito mogu da dobiju kad izađu iz naše države”, izjavio je Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Kako radnika nema ,a oni koji hoće da rade treba platiti, poslodavci se dovijaju na razne načine. Tako svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prvih deset firmi po visini prihoda, a koje imaju po jednog radnika, ostvarili su zajedno 311 miliona eura Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona eura. Poreska uprave ove firme ne smatra unaprijed sumnjivim, ali se posebno prate ukoliko dođe do određenih sumnjivih transakcija ili postupaka.

Uoči Praznika rada, Vlada je odlučila da uplati jednokratnu pomoć od 1,1 milion radnicima Instituta dr Simo Milošević u Igalu i time preduprijedi štrajk. Još uvijek protestuju bivši radnici nekadašnje fabrike obuće Košuta zbog devet neisplaćenih zarada, na koje čekaju više od 28 godina. Bivši radnici zahtijevaju isplatu devet neisplaćenih zarada prijavljenih 1996. na dan stečajnog postupka, u vrijednosti od 2,8 miliona eura.

Bivši radnici Radoje Dakića dočekali su pravdu, ali u Strazburu. Evropski sud za ljudska prava naložio je državi da isplati određena sredstva po predstavkama bivših radnika „Radoja Dakića“. Naknadu čeka 736 bivših radnika kojima će država morati da isplati po 2.000 eura, ukupno oko 1.472.000 eura.

I dok radnici i ostalo građanstvo čekaju ispunjenje predizbornog obaćanja povećanja plata putem programa Evropa sad 2, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja obećavaju da se do kraja godine može očekivati uvođenje sedmočasovnog radnog vremena.

Ako se ispune obećanja, sledeći Praznik rada dočekaćemo sa većim platama, sedmočasovnim radnim vremenom i još manjim brojem radnika.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo