Povežite se sa nama

MONITORING

Što se ne šće u lance vezati

Objavljeno prije

15 godina

na

sokovic

Suđenje akterima „kokainske afere” biće održano na jesen, vjerovatno u septembru. Ukoliko crnogorski državljani, optuženi u tom predmetu, do tada ne budu dostupni, sudiće im se u odsustvu – rečeno je izvještaču Monitora u Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal u Beogradu. Optužnice, podignute zimus, postale su pravosnažne 13. juna, no, to je možda tek uvod u mnogo dublji pravosudni zahvat.

Istraga je, naime, podijeljena u dva dijela: jedna za šverc kokaina a druga za pranje novca. Sada je optuženo ukupno 20 lica, na čelu sa Darkom Šarom Šarićem, zbog krijumčarenje kokaina 2008. i 2009. na području Srbije, Zapadne Evrope i Južne Amerike. Optuženima prijeti kazna od minimalnih 10 do maksimalnih 40 godina robije.

Još 12 lica, međutim, obuhvaćeno je istragom i zbog „plasmana ilegalnih prihoda u legalne tokove”, kroz finansijske transakcije i investiranje. Od 20 optuženih, sedam je u bjekstvu, uključujući i crnogorske državljane: Gorana Sokovića i Darka Tošića iz Pljevalja, Draška Vukovića iz Berana.

Sva trojica su, nakon podizanje optužnice, bili ili još uvijek jesu u Crnoj Gori. U februaru, povodom „kokainske afere”, oni su bili u kontaktu sa crnogorskom policijom; Soković i Tošić su bili uhapšeni, dok je Vuković imao „informativne razgovore”.

„Crnoj Gori su dostavljene optužnice još u januaru ove godine. Poznat je odgovor vašeg Ministarstva pravde. Od tada nema nikakvih novosti u smislu da će optuženi crnogorski državljani biti izručeni”, kaže za Monitor Maja Kovačević-Tomić, portparolka srpskog specijalnog tužilaštva.

Naše državljane ne potražuju samo iz Srbije zbog „kokainske afere”. Iz Argentine su tim povodom zainteresovani za Borisa Labana i Dejana Šekularca. Njihova se imena nalaze na crvenim potjernicama Interpola. Laban je u februaru bio na „informativnom razgovoru” u policijskoj stanici u Beranama, dok je Šekularac, iz Bijelog Polja, uhapšen, skupa sa Sokovićem, pa su pušteni jer je crnogorsko tužilaštvo saopštilo „da nema zakonskog osnova da protiv njih bude pokrenut postupak”.

To je, zasad, crnogorski epilog optužnica iz Srbije, dostavljenih Ministarstvu pravde Crne Gore. Optuženi crnogorski državljani nijesu izručeni, jer to ne dozvoljava Ustav.

Pravni limiti, međutim, ne umanjuju snagu dokaza o višekanalnim linkovima crnogorskih vlasti sa Darkom Šarom Šarićem. Ovdje je uvijek imao razumijevanja za svoje kriminalne radnje. Šara je u postojbini volšebno izbjegavao dugotrajniji zatvor, bez obzira na sudske presude. A uprkos „operativnim saznanjima” protiv njega nijesu podizane nove optužnica.

Milo Đukanović je 19. februara u intervjuu za TV B92 kazao: „Znali smo plašim se i nešto više od onoga što zna srpska policija… imamo vrlo precizno uvid u kvalitet sumnji koja se ispostavlja u odnosu na to i na druga lica (Šarića i ortake -prim.a). Sumnje su, da kažem, jedan kvalitet. Međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima”.
Što su sumnje i dokazi za Đukanovića i njegove? Šara je posljednji put viđen u Pljevljima. MUP Crne Gore tvrdi da nije u našoj državi, iako nije objavljeno kada i gdje je napuštio Crnu Gori.

DARKO ŠARIĆ: Pljevljak je oduvijek prolazio kroz policijske i sudske evidencije, po više osnova, više od dvije decenije. Osuđivan još 1988. kao maloljetnik, kada mu je izrečena mjera pojačanog nadzora roditelja. U Srbiji je, nešto kasnije, počinio prvo krivično djelo teške krađe, zbog koje mu je 1992. izrečena kazna od godinu dana, uslovno na dvije godine.

No, iste godine je Šarić prekrišio uslovnu kaznu da ne počini novo srodno krivično djelo, jer je avgusta 1992. u Pljevljima pokrao krojača Dragana Kneževića. Njegova krivična evidencija – sa uslovnom kaznom – uopšte nije razmatrana u prosecu pred Osnovnim sudom u Pljevljima, jer mu nije izrečena jedinstvena kazna za obje krađe. Decembra 1993. osuđen je na sedam godina robije. Odlukom Višeg suda u Bijelom Polju aprila 1994. kazna za Šarića je preinačena na četiri godine. U to je vrijeme Šara navodno bio nedostupan, boravio je u inostranstvu.

Direktor Uprave policije Veselin Veljović (od oktobra 1992. do decembra 1995 bio šef milicije u Pljevljima) objasnio čime se Šara bavio dok je – po službenoj verziji – bio u bjekstvu. Skupštini Crne Gore je u februaru Veljović dostavio izvještaj o Balkanskom ratniku. Vrativši se u Pljevlja 1998, piše šef policije, raspolagao je Šara „velikom količinom novca, koji ulaže u stanove i ugostiteljske objekte”, a novac je „u inostranstvu stekao baveći se raznim oblicima kriminala”. Veljović izvještava i da se „radilo o višestrukom počiniocu krivičnih djela teških krađa, falsifikovanja isprava, krijumčarenja oružja i motornih vozila”, pa je „stavljen pod mjeru pojačanog nadzora”.

U praksi, to je bilo mrtvo slovo na papiru. Po zahtjevu advokata, juna 1998. pokrenuto je novo suđenje u Pljevljima a pravosnažna presuda je stavljena van snage, jer su, objašnjeno je, „presude donijete u odsustvu okrivljenog Šarića”. Iako je, „po povratku u u zemlju”, Šara morao biti uhapšen, zbog počinjenog teškog krivičnog djela, Veljović nije naveo da se to i desilo. Na ponovljenom suđenu ukinuta mu je pravosnažna presuda.

Šarić je 1998. osuđen na još dvije pravosnažne presude: najprije u avgustu na na dva mjeseca a u decembru na kaznu od tri mjeseca zatvora, zbog nedozvoljnog držanja oružja i eksplozivnih sredstava. Ove dvije presude su spojene u jedinstvenu i Šarić je od marta 2002. odležao četiri mjeseca u bjelopoljskom zatvoru.

Nema sumnje da, još u to vrijeme, Šarić nije samo običan lopov i nasilnik, već dio prvoklasne crnogorske kriminalne zajednice. Naknadno se pojavio snimak na kojem se Šarić našao na onoj čuvenoj svadbi Safeta Saja Kalića, sa drugarima iz branše i gostima iz ondašnje SDB Crne Gore; poznavali su i ga i asovi i Srbije, na snimku je sa Ljubišom Buhom Čumetom.
Po izlasku iz četvoromjesečnog zatvora, Šarić je avgusta 2002. osnovao Šmid produkt, firmu za prijevoz robe u drumskom saobraćaju. Na njega se ozbiljno računalo. Na primjer, u Strategiji razvoja građevinarstva u Crnoj Gori do 2020. kao važni resursi potenciraju se kamenolom za izradu tehničkog kamena i fabrika betona u Rajčevom brdu, Otilovići, u posjedu Mat kompani.

Dok se Šarić skriva, ili ga skrivaju, za petoricu crnogorskih državljana, protiv kojih su zbog „kokainske afere” podignute optužnice i/ili potjernice Interpola, Crna Gora je bezbjedno utočište.

GORAN SOKOVIĆ, drugi po redu na srpskoj optužnici. Započeo kao radnik na benzinskoj pumpi, da bi 1990-ih vodio biznis preregistracije automobila vlasnika iz Srbije. U pljevaljskoj policiji, „preko veze”, završavao poslove, 20-30 zahtjeva dnevno. U Pljevljima je kasnije na licitaciji otkupio kuću u kojoj su sada prostorije filijale Prve banke, u Ulici Vuka Kneževića, u kojoj je i sjedište Mat kompani. Ima legalan biznis, vlasnik je Promont-trejda, trgovine hranom, a do prije par godina i Brend and ko., firme za promet predmetima od kože. Sokovićev otac je poslovođa benzinske pumpe Mat petrol koju kontrolišu Šarići. Nedavno prodao akcije u državnoj Pobjedi, tvrdi se ispod cijene, za 56,4 hilljade eura.

DRAŠKO VUKOVIĆ, „profesor bez zaposlenja” iz Berana. Prolazi kroz policijske evidencije u Danskoj, uhvaćen sa 38 kilograma kokaina, odakle je pobjegao 2007. nakon spektakularne pucnjave u centru Kopenhagena. U Luksemburgu je, zbog šverca droge, odležao dvije godine zatvora. Ispod automobila mu je u Beranama 2006. podmetnut eksploziv. Optužen da je u stanu u Beogradu držao pola miliona eura radi plaćanja troškova za funkcionisanje Šarićevog klana. Navodno, jesenas je bio u Argentini, odakle je radio na transportu kokaina.

DARKO TOŠIĆ, optužen da je članovima Šarićevog klana, koji su boravili u Južnoj Americi, davao uputstva preko mejlova i SMS poruka o kupovini, smještanju kokaina u iznajmljena skladišta i prebačivanju na prekookeanske brodove. Povratne informacije dostavljao Šariću. Darko Tošić je brat Dragana Tošića, nedavno uhapšenog u Sloveniji, pod optužbom da je šef tamošnjeg Šarićevog ogranka. Dragan Tošić je imao slovenačko državljanstvo, drži ljubljanske lokale Petit kafe i Randevu.

BORIS LABAN, vlasti Argentine ga još jesenas označile kao jednog od organizatora šverca kokaina. Vlasnik firme za parking servis u Beranama. U znak protesta što ga je policija privela 2004, Laban demonstrativno pojeo vozačku dozvolu. Navodno su Laban, Draško Vuković i družina u predgrađu Buenos Ajresa, gdje su iznajmili stan, napravili tajno skrovište gdje je zaplijenjeno oko pola tone kokaina.

DEJAN ŠEKULARAC, nema ga na srpskoj optužnici, ali ga preko Interpola potražuje Argentina. U Argentini boravio od 18. do 22. juna prošle godine, tamo se zarazio virusom H1N1. Po povratku u Beograd, gdje ima stan, hospitalizovan kao u Srbiji prvi oboljeli od „svinjskog gripa”. Tvrdi se da su Darko Šarić i saradnici bili u dilemi da li je Šekularac zaista zaražen ili ga zapravo policija drži u bolnici, pa su bili privremeno prekinuli organizaciju šverca kokaina.

Hronologija hapšenja, kredita i ubistva

Milo Đukanović je najprije kazao da ne vjeruje da je „grupa iz Crne Gore” organizovala šverc kokaina. Potom su objavljeni neoborivi dokazi o kreditima Prve banke za firme povezane sa Darkom Šarićem i pokojnim Draganom Fricom Dudićem? Hronološki su se stvari odigrale na sljedeći način:

16. OKTOBAR 2009. Objavljeno da je u akciji Balkanski ratnik zaplijenjeno 2,1 tona kokaina u Urugvaju. Učestvovale policijske i tajne službe Argentine, Urugvaja, SAD i Srbije. Prva hapšenja.
.
26. OKTOBAR 2009. U Izvještaju o aktivnostima Uprave policije u realizaciji policijske operacije Balkanski ratnik, koji je zimus u crnogorskom parlamentu predstavio Veselin Veljović, priznaje se da crnogorske službe nijesu bili uključene u planiranje akcije, uključeni su tek kad su počele racije: „Nacionalni centralni biro Interpol Podgorica je prvi zahtjev u vezi operacije Balkanski ratnik dobio 26. oktobra 2009. godine od MUP-a Republike Srbije, NCB Interpol Beograd. Tim zahtjevom smo obaviješteni da su 15. oktobra 2009. godine u Srbiji lišeni slobode Marko Vorotović, Željko Vujanović i Nikola Pavlović. Zahtjev se odnosio na provjere za naše državljane Vorotovića i Vujanovića”.
27. OKTOBAR 2009. Milo Đukanović u Skupštini dao smjernice za državne organe o (ne)činjenju u „kokainskoj aferi”. Kazao: „Ne vjerujem da je grupa iz Crne Gore organizovala najveći šverc kokaina u svijetu, jer da je to tačno, državni organi bi sigurno bili obaviješteni”. Istog dana, prema Veljovićevom izvještaju, „Nacionalni centralni Biro Interpol Buenos Ajres nas je 27. oktobra 2009. godine obavijestio da je raspisao nacionalnu potjernicu za pet lica, među kojima su bili i naši državljani Boris Laban i Draško Vuković. Dva dana nakon toga, Uprava policije je NCB Interpol Buenos Ajres dostavila određene podatke za Vukovića i Labana”.
26. NOVEMBAR 2009. Objavljeno da je u nastavku Balkanskog ratnika u Buenos Ajresu zaplijenjeno još 492 kilograma kokaina. Argentinska policija izdala potjernice za Berancima Labanom i Vukovićem.
19. JANUAR 2010. Advokat Josif Mićković, pravni zastupnik Darka Šarića, naknadno je objavio kako je tog dana sa svojim klijentom bio u Pljevljima. Šarić ga je tada ovlastio da izvrši prijenos imovine na Žabljaku, koja je obavljena mjesec dana kasnije.
21. JANUAR 2010. Srbija raspisala potjernicu za Darkom Šarićem i ortacima. Crnogorska policija tek tri dana kasnije pretresla Šarićeve objekte u Pljevljima.
30.JANUAR 2010. Pretreseni objekti Šarićevog partnera Dragana Dudića u Kotoru.
5. FEBRUAR 2010. Monitor objavio da je Prva banka firmi Mat kompani (koju je 24. jula 2006, pod nazivom Mat šop, osnovao lično Darko Šarić) dala 2008. kredit od 5,3 miliona eura.
19. FEBRUAR 2010. „Vjerujte mi, to ne znam”, odgovorio Milio Đukanović na pitanje novinara TV B92 da li je Šarić uzimao kredit u Prvoj banci.
2. APRIL 2010. Monitor započeo seriju tekstova o milionskim transferima novca preko podgoričke filijale Hipo Alpe Adrija banke, koje su vršili Dragan Dudić i druga lica povezana sa Darkom Šarićem i njegovom Mat kompani.
3. APRIL 2010. Advokat Josif Mićković za Dan kazao da je od kompanije Montfloveri kompani, vlasnika Dragana Dudića, bio 2007. zadužen za isplatu novca vlasnicima parcela u pljevaljskom selu Otilovićima, gdje se planira izgradnja velike cementare. „Za kupovinu zemlje u Otilovićima Montfloveri kompani je podigla kredit kod Prve banke. Potom je većini prodavaca isplata zemljišta vršena kod iste banke”.
25. MAJ 2010. Balkanski ratnik u Sloveniji, uhapšeno 15 osoba pod sumnjom da su dio kriminalnog Šarićevog klana.
31. MAJ 2010. U Kotoru ubijen Dragan Dudić.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

34 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Zločin o kom se glasno ćuti  

Objavljeno prije

1 dan

na

3 Oktobra, 2025

Objavio:

U Crnoj Gori nije poveden nijedan postupak zbog ratnih zločina i pljačke u dubrovačkoj regiji.  U udžbenicima istorije nema objašnjenja  uloge Crne Gore u napadu na Dubrovnik. Ni ove godine nije bilo zvaničnog državnog obilježavanja ovog datuma, niti jasne institucionalne poruke da je država spremna da se suoči sa prošlošu

 

 

,,Vrijeme je iz sadašnjosti kliznulo u prošlost, a mi smo ostali u nekakvom praznom prostoru, kroz koji fijuču neizvjesnost i strah”, napisao je Milan Milišić u svom dnevniku 3. oktobra, dva dana prije nego će biti ubijen. Ovaj dubrovački pjesnik je jedna od prvih žrtava napada na Dubrovnik koji je počeo 1. oktobra 1991.

Tog jutra, u šest ujutru, sa kopna, mora i vazduha, počela je agresija Jugoslovenske narodne armije na Dubrovnik. Nakon što su pregazili Konavle, u napadu na grad pod zaštitom UNESKO-a učestvovalo je 7.000 rezervista iz Crne Gore. Više od 50 hiljada stanovnika odsječeno je od svijeta, bez struje, vode i dostave hrane.

Samo u prvoj sedmici oktobra poginulo je 27, a ranjeno više od 100 ljudi. Svakodnevno granatiranje pratilo je protjerivanje stanovništva, a krajem oktobra JNA i rezervisti su izbili na same prilaze gradu.

Dubrovnik je u novembru i decembru 1991. pretrpio najteže dane. U napadima od 8. do 14. novembra i 6. decembra, na grad je palo više od pet hiljada topovskih projektila. Uništeni su brojni spomenici kulture. Devet zgrada potpuno je izgorjelo, 461 zgrada pretrpjela je teža oštećenja, a 45 projektila palo je na Stradun.

Tokom agresije poginulo je 276 ljudi, a ranjeno je više od 1500. U logorima bile su zatočene 423 osobe, a bilo je više od 33 hiljade prognanih i izbjeglih. Na području od Stona do Konavala spaljeno je 2127 kuća, bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja. Ono što nije spaljeno i uništeno, opljačkano je.

,,Postojali su spiskovi za paljenje kuća. Prilikom povlačenja sve što je moglo iz kuća, hotela, aerodroma Ćilipi i ostalih objekata odneseno je u Crnu Goru. Ne sporim da je bilo i pojedinačnih pljački, ali su one bile manje značajne u odnosu na sistematsku koja je bila naređena od vojnog i političkog vrha”, izjavio je Visoki oficir jugoslovenske Kontraobaveštajne službe (KOS) Radomir Goranović.

Pljačkano je sve od zlata, umjetnina, pokretnih stepenica na Aerodromu u Ćilipima, pa do stoke za koju je Crna Gora i platila dio odštete u iznosu 375.000 eura.

Napad na Drubrovnik, ili kako je tadašnji ideolog vlasti Svetozar Marović nazvao Rat za mir, trajao je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Odmah po napadu u Morinju je formiran logor, u kome su zatvarani stanovnici Konavala i Dubrovnika. Logor u kome su bile zatočene 292 osobe, zatvoren je 1992. godine.  Hrvatska je prošle godine spriječila  zatvaranje poglavlja o vanjskoj politici u pregovorima Evropske unije sa Crnom Gorom, uz zahtjev za isplatu 17 miliona eura na ime štete nanijete hrvatskim logorašima u Morinju.

Zbog zlostavljanja pritvorenika u logoru Morinj četvorica bivših rezervista JNA su 2014. osuđena na dvije do četiri godine zatvora.

Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše SFR Jugoslavije u Hagu osudio je, zbog napada na Dubrovnik, viceadmirala Miodraga Jokića na sedam i generala Pavla Strugara na sedam i po godina zatvora. Admiral Milan Zec oslobođen je optužbi zbog nedostatka dokaza, dok je suđenje kapetanu JNA Vladimiru Kovačeviću obustavljeno nakon što je ustupljeno Srbiji.

U Crnoj Gori nije poveden nijedan postupak zbog ratnih zločina i pljačke u dubrovačkoj regiji.

Tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović, predsjednik Predsjedništva SFRJ Branko Kostić i general Pavle Strugar trudili su se da  vojne operacije prikažu kao odbrambene i nužne. Medijskom propagandom, tadašnjeg TV Titograda i Pobjede, ubjeđivali su građane Crne Gore da su ,,ustaše”na Debelom Brijegu i samo što nijesu ušle u Crnu Goru.

,,Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”, poručivao je tadašnji premijer Milo Đukanović. A ,,izdajnika” je bilo. Dok su trajale pripreme za rat, u Titogradu se na prvom antiratnom mitingu okupilo 5.000 ljudi. Kada je rat počeo sa Cetinja je poručeno ,,Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”. Monitor je svo to vrijeme pisao i upozoravao na jednu od najsramnijih stranica istorije Crne Gore koja je otvorena napadom na Dubrovnik.

Devet godina od napada, 2000. godine,  Đukanović je uputio izvinjenje Hrvatskoj za stradanje i gubitke koje su prouzrokovali crnogorski vojnici, posebno na području Dubrovnika.

Od tada do danas o Dubrovniku se uglavnom ćuti. Prethodna vlast je imala jasnu strategiju da se ,,ratne greške” ne pominju. Ni u udžbenicima.

Istraživanje Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) o izučavanju perioda ratnih devedesetih u školama pokazalo je nedostatak prostora za tu temu u nastavnim planovima.

U udžbenicima za IX razred osnovnih škola rat u Dubrovniku se spominje ali bez objašnjenja i uloge Crne Gore u njemu. U udžbeniku za IV razred gimnazije isto.

S prećutkivanjem je nastavila je i nova vlast uz dodatke koji su odnose Crne Gore i Hrvatske doveli na najniži nivo u posljednjih 25 godina.

Kotorski parlament je 2021. donio odluku o preimenovanju gradskog bazena, koji je do tada nosio naziv „Nikša Bućin”. Renovirani objekat je dobio ime po crnogorskoj i svjetskoj vaterpolo legendi Zoranu Gopčeviću. Hrvatska je tvrdila kako je Gopčević bio čuvar u logoru Morinj, optuživali su ga i za zločine. Kao rezultat, nijedan hrvatski klub ne želi nastupati u Kotoru.  Ove godine Kotoru je otkazano domaćinstvo FINA Svjetskog kupa jer su iz Hrvatskog vaterpolo saveza bili decidni da se njihova reprezentacija neće pojaviti na tom bazenu.

Spomen ploču u Morinju otkrili su 2022. tadašnji ministri Raško Konjević i Ranko Krivokapić, u prisustvu hrvatskih kolega Gordana Grlića Radmana i Toma Medveda. Dio partija vlasti, organizacija i mještana Boke zahtijevao je da ploča bude uklonjena, jer je nezakonito postavljena. Za neke je bio sporan i dio natpisa na obilježju koji govori o ,,velikosrpskoj agresiji”. U natpisu se ne pominje odgovornost crnogorskih vlasti za politiku koja je dovela do  formiranje logora u Morinju.

Spor oko broda Jadran, rezolucija o genocidu u Jasenovcu i kao rezultat  proglašenje personama non-grata Andrije Mandića, Aleksa Bečića i Milana Kneževića, najava detaljne analize vojne sukcesije… Neke su od spornih tačaka sa Hrvatskom, za koje aktuelna vlast nema rješenje.

Po ovogodišnjim reakcijama na godišnjicu napada na Dubrovnik, očigledno je da nema namjeru ni da potpomogne suočavanje sa prošlošću.

,,Način na koji Crna Gora dočekuje ovogodišnje obilježavanje napada na Dubrovnik postao je vidljiv već 29. septembra, kada je obilježena godišnjica smrti admirala Vladimira Barovića – oficira koji je odbio da učestvuje u agresiji na Hrvatsku i čiji čin predstavlja moralni stub antiratnog nasljeđa Crne Gore. Ni ove godine nije bilo zvaničnog državnog obilježavanja ovog datuma, niti jasne institucionalne poruke koja bi potvrdila spremnost države da se otvoreno suoči s prošlošću. Sjećanje su, po ko zna koji put, nosili civilni sektor i mediji”, kaže za Monitor  Kristina Žugić iz YIHR. Dodaje da ,,ako želimo društvo koje razumije mir i poštuje žrtve, mladi moraju znati činjenice – da napad na Dubrovnik nije bio „nesporazum“ ni „incident“, već ratni zločin koji je imao posljedice po hiljade ljudi i po ugled Crne Gore”.

Nakon 34 godine, srama kao opomene nema.

Barović i Đurović

Par dana prije početka napada na Dubrovnik, admiral Vladimir Barović je na dan kada je preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti, 29. septembra 1991. godine, u znak protesta protiv naređenja vrhovne komande JNA da sa ostrva Vis granatira primorska naselja u Hrvatskoj, oduzeo sebi život.

Barović je u oproštajnom pismu naveo da je agresija JNA na Hrvatsku suprotna crnogorskoj i vojničkoj časti, i da on u njoj ne želi da učestvuje. Prethodno je, kao učesnik pregovora o povlačenju JNA iz Pule, obećao: „Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak budem prisiljen narediti razaranje, mene tada više neće biti. Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im ništa nije skrivio”.

Tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović posthumno je odlikovao admirala Barovića 2016. godine. Orden je primio komandant Mornarice, jer je Barovićeva supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”.

Ne postoji spomen-obilježje niti ulica u Crnoj Gori koja nosi njegovo ime.
Na Visu, u Hrvatskoj, 2022. godine otkrivena je spomen-ploča admiralu Baroviću. U znak sjećanja i poštovanja postavilo je tamošnje Ministarstvo odbrane i vanjskih i evropskih poslova.

O Barovićevom primjeru se ne uči u školama.

Pet dana nakon napada na Dubrovnik i Konavle, život je okončao i komandant garnizona JNA u Kumboru admiral Krsto Đurović.

Zvanična verzija glasila je da je helikopter u kojem se nalazio oborila hrvatska strana i da je podlegao povredama. Njegovi saputnici i pilot su  ostali nepovrijeđeni. Sa hrvatske strane stizale su drugačije priče. Po njima, Đurović je ubijen prije nego je dopremljen u zonu ratišta.

,,Strahovito mi je žao što je možda razlog zašto je ubijen bio i moj razgovor sa njim u Herceg Novom,  koji je slušao jedan oficir JNA. Krsto mi je otvoreno rekao: nemojte sa vaše strane ništa poduzimati, jer dok sam ja zapovjednik Vojno-pomorskog sektora Boka, mi nećemo napasti Dubrovnik”, izjavio je ranije za Monitor ratni gradonačelnik Dubrovnika Petar Poljanić. Kazao je da nijedan hrvatski vojnik nije bio u Konavlima kada je Đurović poginuo.

Zamjenik komandanta Južnog bojišta Nojko Marinović izjavio je na sudu u Splitu da je Đurović umro od posljedica teških tjelesnih povreda koje su mu nanijeli „službenici bezbjednosti“ brutalnim batinanjem, jer je odbio zapovijediti napad na Hrvatsku.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐE NAS VODI VLADINA EKONOMSKA POLITIKA: MMF traži osvježenje

Objavljeno prije

1 dan

na

3 Oktobra, 2025

Objavio:

“Nadležnim organima savjetuje se da implementiraju svježe mjere kako bi obuzdali rashode i povećali prihode”, navodi se u izvještaju delegacije MMF nakon posjete Crnoj Gori. Sve bi to, piše između redova, trebali da plate građani

 

Uprkos obećanjima – bolje biti neće. Makar ne u skorijoj budućnosti. To je, u najkraćem, zaključak četvoročlane delegacije Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) koja je desetak dana boravila u Crnoj Gori.

Članovi tima koji je predvodio Srikant Seshadri razgovarali su  sa svim relevantnim državnim zvaničnicima: Predsjednikom države, Guvernerkom CBCG, poslanicima aktuelnog skupštinskog saziva, ministrom finansija, predstavnicima privatnog i finansijskog sektora, akademskom i diplomatskom zajednicom… Samo nijesu  sa predsjednikom Vlade Milojkom Spajićem koji ih je, izgleda, prepustio članovima svog kabineta.

Trebalo bi da premijer već zna sve ono što su službenici MMF-a uočili i opisali ukazujući na moguće posljedice, ali ne bi marilo da je makar dio toga čuo iz prve ruke. Ili bi se makar našao u (ne)prilici da objašnjava poteze Vlade kojoj je na čelu.

Uglavnom, preliminarni izvještaj (izjava) delegacije MMF je prezentovan i dostupan.

Iz Ministarstva finansija su našli za shodno da napomenu kako su “stavovi izraženi u ovoj Izjavi stavovi zaposlenih MMF-a i ne moraju nužno da odražavaju viđenja Odbora izvršnih direktora MMF-a”. Jeste to fraza koja često prati slične izvještaje ali, u slučaju Crne Gore i njenih aktuelnih vlasti, ima i primjesu nade da će finalna verzija dokumenta biti barem malo uzdržanija i blaža. Makar zbog budućeg kreditnog rejtinga Crne Gore i očekivanja vezanih za proces pridruženja EU.

Osvrnimo se na dio onoga što je registrovala MMF ekipa. Ukupna ekonomska slika Crne Gore: “Faza ekonomskog oporavka nakon pandemije je sazrela. Ekonomija se proširila u prosjeku za nekih devet procenata tokom perioda 2021-2023. Međutim, ekonomski rast je došao na umjereni nivo na 3,2 procenta u 2024. godini, a poslednji podaci ukazuju na to da se kreće oko istog nivoa u prvoj polovini 2025. Ovi trendovi upućuju na to da je ekonomija sada konvergirala ka svom produktivnom potencijalu.”

Da pokušamo pojasniti: da je crnogorska ekonomija auto, izrečeno bi značilo da se on sada kreće blizu maksimalne brzine koja ne dovodi u pitanje rad motora i bezbjednost na putu. Svako dalje (ekonomsko) ubrzanje sa istim vozilom nosilo bi rizik od kvara. Odnosno: dodatnih troškova, smanjenja dobiti i rasta inflacije. Koja ni sada nije mala. A ni slučajna, odnosno, “uvezena”.

O inflaciji: “Inflacija sada ima uzlazni trend, djelimično podstaknuta rastućim bruto zaradama. Nakon oštrog pada sa vrhunca koji je iznosio 13 procenata u 2022. godini na samo jedan procenat u septembru 2024., ukupna inflacija se povećala na 4,6 procenata u avgustu 2025., dok je bazna inflacija (isključujući kretanje cijena hrane i energije) bila na 3,7 procenata.”

Ako krenemo od prihvaćene teze da inflacija najviše pogađa one koji najveći dio prihoda troše na svakodnevne potrebe (hrana, stan, grijanje) i nemaju imovinu koja čuva vrijednost (nekretnine, akcije, umjetnine, plemeniti metali), onda je navedeno potvrda da je u Crnoj Gori na snazi svojevrstan porez na siromaštvo. Rast cijena prazni novčanike većine građana, dok državni prihodi (porezi, akcize…) rastu makar u nominalnoj vrijednosti. Otud se, pored ostalog, u državnu kasu ovog ljeta slilo više novca iako je tursitička sezona bila, možda, i lošija od prošlogodišnje. A sigurno gora od 2023.

Da osigura dobitak, vlada je između dva ljeta udvostručila PDV koji naplaćuje za najveći dio turističih usluga. Ni to ne pomaže u potrebnoj mjeri.

MMF o javnim finansijama u Crnoj Gori: “Fiskalni pritisci se postepeno povećavaju. Mi (delegacija MMF – prim. Monitora) projektujemo da će fiskalni deficit opšteg nivoa države porasti sa 2,9 procenata BDP-a iz 2024. na 3,5-3,7 procenata BDP-a ove godine. Bez svježih mjera kojima bi se ograničila potrošnja i povećali prihodi, prognoza u osnovnom scenariju je da će fiskalni deficit nastaviti da postepeno raste, prebacujući 4 procenta BDP-a do 2030. godine. Projektuje se da će odnos duga i BDP-a postepeno rasti na oko 65 procenata BDP-a do 2030. godine, kako budu rasli fiskalni deficiti… Stoga se nadležnim organima savjetuje da implementiraju svježe mjere kako bi obuzdali rashode i povećali prihode.  ”

Na znamo da li je ovaj izvještaj (izjava) napravljen sa saznanjem da je, recimo, Fond za zdravstvo već potrošio ovogodišnji budžet. Dok je u državnoj kasi trenutno nekih 80-90 miliona koje je trebalo potrošiti u prvih osam mjeseci ove godine. Ali je to odloženo. Pa će konačan ovogodišnji saldo biti gori od sadašnjeg.

Dakle, bez svježih mjera – stižu problemi. Ali, doskorašnji gosti poručuju kako potrebno osvježenje ne treba tražiti u dosadašnjem modelu preraspodjele bruto zarade.

“Fiskalnu politiku treba ponovo kalibrirati, kako bi se prilagodila ekonomskim okolnostima koje se mijenjaju”, zaključuju iz MMF, diskretno konstatujuću očigledno – vlada krši propise koji postoje da bi ograničili njenu samovolju: “Ako bi to uradili (prilagodili se okolnostima – prim. Monitora), to bi takođe pomoglo da se fiskalna pozicija uskladi sa Zakonom o fiskalnoj odgovornosti Crne Gore (kojim se zahtijeva da deficiti ne prelaze 3 procenta BDP-a i da javni dug ne bude veći od 60 procenata BDP-a). Dodatno, ovo bi bilo konzistentno sa aspiracijama Crne Gore da se pridruži eurozoni nakon pristupanja Evropskoj uniji, koje je ciljano za 2028.”

Da bi se uskladili sa stvarnim mogućnostima, stručnjaci MMF Vladi preporučuju paket restriktivnih mjera u koje spade ograničenje stope rasta zarada u javnom sektoru, i eliminisanje “neproduktivnih poreskih izuzeća”. Prema nekim tumačenjima, drugo navedeno bi moglo da znači i smanjenje državnih izdataka za zdravstvo, obrazovanje i infrastrukturu.

“Međutim, u periodu nakon tri naredne godine, ove mjere neće više biti dovoljne kako bi se postigao izbalansirani primarni budžet. Do 2035. godine, Crnoj Gori će biti potrebno dodatnih prihoda u iznosu od 5-6 procenata BDP-a (današnjih 400-500 miliona – prim. Monitora) kako bi pokrila pritiske na strani potrošnje koji proizilaze iz starenja stanovništva, preuzetih obaveza koje se odnose na odbranu i klimatskih promjena…”, konstatuje se u Izjavi, uz predložene “dublje strukturne fiskalne napore”. A to bi, navode, moglo biti: smanjenje broja činovnika i njihovih zarada, povećanja starosne granice za odlazak u penziju uz “reviziju opcija za prijevremeno penzionisanje”; korekcija (“bolje ciljanje”) sistema socijalnih davanja…

Da se vratimo na njen početak: “MMF je potvrdio da je crnogorska ekonomija u snažnom usponu”, zaključili su u Ministarstvu finansija.  “Sudeći po izvještaju koji su prezentovali, preliminarni nalazi MMF potvrđuju da Crna Gora ostaje na putu makroekonomske stabilnosti, fiskalne odgovornosti i održivog razvoja”.

Đe su to pročitali – ne znamo.

 

Rizik polovičnog čitanja

“MMF je pohvalio programe uvećanja zvaničnih zarada (ES1 i ES2) jer su se smanjile neregistrovane plate (zarade na ruke). Takođe, istakao je da je rast zarada izazvao značajan rast kredita fizičkim licima”, kaže za Monitor Mila Kasalica. Uz objašnjenje: “Polovično čitanje MMF preporuka je uvriježena praksa u ponašanju resornog ministarstva, a posebno tekućeg ministra finansija, koji se nije potrudio da pročita i objelodani preporuku koja je bolno eksplicitna: ‘Važno je da se osigura da budući rast zarada prati rast produktivnosti’. Pošto, u suprotnom, može doći do  ‘smanjenja konkuretnosti na tržištu rada i rizika oko spirala uvećanja zarada i cijena’. MMF je napisao (skoro) sve što je potrebno da se budžeti 2026-2029. pripremaju kao ozbiljni zakonski tekst(ovi) koji, saglasno MMF-preporuci, moraju poštovati organski zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti što sada baš i nije slučaj, kako od resornog ministarstva, tako i od potrošačkih jedinica”.

Kasalica konstatuje kako trojac Milojko Spajić – Branko Krvavac – Novica Vuković preporuke MMF ne moraju prihvatiti… zbog čega ostaje pitanje da li će preporuke MMF smanjiti rizike u crnogorskoj ekonomiji “kreirane neradom i neznanjem 44. Vlade i tekućeg saziva Skupštine”.

“Uvjerenja sam da svaki građanin-nka pojedinačno znaju odgovor na ovo pitanje i da nije pohvalan prema liderima administacije”, zaključuje Mila Kasalica.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKOLOŠKA CRNA GORA, 34 GODINE KASNIJE:  Obaveze iz poglavlja 27 čekaju,  priroda nestaje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

26 Septembra, 2025

Objavio:

Požari su ljetos nesmetano progutali velika šumska prostranstva, podsjećajući nas da nije urađeno ništa na jačanju kapaciteta za borbu sa vatrenom stihijom. Konstantno je zagađenje rijeka, jezera i mora, devastacija prostora, smeće za koje nemamo rješenje. Izgradnja kolektora postala je predmet političkih ucjena. Srećan jubilej

 

Protekle sedmice proslavljeno je 34 godine od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Da razloga za slavlje nemamo pokazale su i skromna i simbolična obilježavanja ove značajne težnje od čije smo realizacije još daleko.

Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS) če povodom jubileja organizovati niz aktivnosti sa ciljem podizanja svijesti o zaštiti životne sredine. Aktivnosti će trajati od 18. septembra do 1. oktobra, a podrazumijevaće akcije čišćenja, edukativne radionice, info dane i konferencije.

Povodom godišnjice, predsjednik Jakov Milatović uputio je Vladi inicijativu da Žabljak, u kome je 1991. donesena Deklaracija o ekološkoj državi, bude proglašen za ekološku prijestonicu Crne Gore.

Dobra ilustracija rješavanja ekoloških problema je opšta svađa oko postrojenja za prerađivanje otpadnih voda za Podgoricu koje treba da se gradi u Botunu. Izgradnja kolektora je obaveza iz poglavlja 27, na šta je upozorila i Delegacija EU u Podgorici, nakon što je projekat ugrožen političkim usjenama. Istovremeno,  izostao je argumentovani dijalog o tome hoće  li novo postrojenje imati negativan uticaj na  ionako otrovanu sredinu u ovom zetskom selu, čega se njegovi mještani plaše.

,,Nažalost, i dalje više pričamo o Poglavlju 27 nego što radimo na njegovom zatvaranju. U proteklih nekoliko godina, dominirale su formalne priče o napretku, strategijama i akcionim planovima, dok suštinskih pomaka u zaštiti životne sredine gotovo da nema. Istina je da je došlo do izvesnih institucionalnih promjena, posebno nakon smjene vlasti 2020. godine, kada su mnogi ljudi iz nevladinog sektora dobili priliku da utiču na sistem ‘iznutra’. Međutim, njihovi rezultati – ako se pogledaju očima građana i stvarnog stanja na terenu – nisu doveli do onog kvalitativnog pomaka koji smo očekivali’’, kaže za Monitor Milorad Mitrović iz NVO Breznica.

On navodi da su ekološki problemi sve vidljiviji, a degradacija prostora sve veća i brutalnija: ,,Govorimo o gubicima hiljada hektara šuma u požarima, urbanističkom haosu, zagađenju vazduha, ilegalnim deponijama otpada, nepostojanju funkcionalne kanalizacione i otpadne infrastrukture. Ukratko, dok traje priča o zatvaranju poglavlja, priroda nam pred očima nestaje’’.

Požari su ljetos nesmetano progutali velika šumska prostranstva, podsjećajuči nas opet da nije urađeno ništa na jačanju kapaciteta za borbu sa vatrenom stihijom. Konstantno je zagađenje rijeka, jezera i mora, kao i smeće za koje nemamo rješenje.

U Crnoj Gori se godišnje, prema podacima organizacije Zero Waste, reciklira nešto ispod dva odsto otpada. Reciklaža plastike ne prelazi 0,5 odsto iako je obaveza 30 odsto. Prema zvaničnim podacima Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera u državi je evidentirano preko 300 nelegalnih deponija. Legalne su samo dvije sanitrarne deponije i jedna kompostna.

Crna Gora je u obavezi da do 2030. reciklira 50 odsto otpada. Prošle godine donijet je novi zakon o upravljanju otpadom, koji jasno definiše kako mora biti tretiran, odložen i kontrolisan u svrhu zaštite zemljišta, voda, vazduha i zdravlja ljudi. Da sve to neće ići lako ni brzo svjesni su i u Vladi, pa su već od Brisela tražili da se Crnoj Gori omogući da nakon planiranog ulaska u EU do 2028. godine, u takozvanom prelaznom periodu, ispuni sve obaveze u upravljanju otpadom.

,,Konkretne aktivnosti u posljednjih par godina su trajno zatvaranje najvećeg neuređenog gradskog smetlišta Mislov do u Nikšiću, odmaklu sanaciju neuređenog gradskog smetlišta Zakršnica u Mojkovac, koja je u završnoj fazi, usvajanje novog Zakona o upravljanju otpadom, formiranje operativnog tima za borbu protiv ekokriminala na inicijativu Vrhovnog državnog tužioca i veće interesovanje nadležnih institucija za poglavlje 27, kao važan dio procesa evropskih integracija”, kaže za Monitor Aleksandar Perović iz Ekološkog pokreta Ozon.

Ističe i da je unaprijeđeno informisanje javnosti o kvalitetu vazduha, lansiranjem aplakacije vazduh.me od strane Agencije za zaštitu životne sredine, Instituta za javno zdravlje i Ekološkog pokreta Ozon a uz podršku Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera. ,,Vidljive rezultate dali su i programi Eko-fonda zahavljujući kojima su unaprijeđeni kapaciteti institucija iz oblasti upravljanja otpadom, prije svega nabavkom opreme i jačanjem infrastrukture u opštinama i komunalnim preduzeći, povećanju energetske efikasnosti”, navodi Perović.

Mitrović smatra da su  pomaci u ekologiji više deklarativni nego suštinski. ,,Vidimo brojne inicijative, sve više ekoloških ambasadora, analitičara raznih profila, aktivista… ali životna sredina nije ništa bez stvarne, političke volje da se problemi riješe. Dok se promovišu ciljevi održivog razvoja, svjedočimo sve agresivnijoj apartmanizaciji, betoniranju obale, krivolovu, devastaciji prirodnih resursa i potpunoj nebrizi za buduće generacije.Da budem iskren – pomaka ima, ali su oni fragmentarni, često motivisani ličnim interesima pojedinaca ili grupa, a ne jasnom, dosljednom strategijom zaštite životne sredine. I to je najveći problem”, kaže Mitrović.

Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimoviću je u Ujedinjenim nacijama otvorio Globalni događaj o zdravom vazduhu. Događaj je okupio lidere država, međunarodne organizacije, naučne i zdravstvene autoritete iz cijelog svijeta. Potpisana je Globalna povelja o zdravom vazduhu u unutrašnjim prostorima. Ovim činom je, ističu, po prvi put na međunarodnom nivou, potvrđeno da čist vazduh u učionicama, bolnicama i radnim prostorima nije privilegija, već osnovno ljudsko pravo i univerzalni standard kojem države treba da teže. Ibrahimović je istakao je da je Crna Gora primjer u regionu: ,,Naš cilj je jasan, da čist vazduh u unutrašnjim prostorima postane univerzalni standard, a ne privilegija”, kazao je.

Kod kuće, kada djeca u Podgorici, Pljevljima, Bijelom Polju, Nikšiću izađu iz učionica ne dočeka ih čist već zatrovan vazduh. U Podgorici mogu osjetiti i vazduh sa mirisom spaljenih automobilskih guma.

,,Nema zatvaranja poglavlja 27, dok se problem zagađenja i lošeg zdravlja stanovništva u Pljevljima trajno ne riješi”, ističe Mitrović. ,

On ukazuje da partijsko nadgornjavanje i politički interesi stavljaju ekološke teme na margine, dok priroda i građani snose posledice. Institucionalna borba za životnu sredinu, kaže, više se svodi na birokratsku formu nego na stvarnu akciju’.

,,Dokumenta i strategije su često mrtvo slovo na papiru. Nedostatak dosljednosti, kontrole, sankcija i političke volje – to su najkrupniji izazovi koji stoje pred nama u procesu zatvaranja Poglavlja 27’’, ocjenjuje Mitrović.

Stručnjaci upozoravaju da neopravdano dugo traje proces donošenja i izmjene zakona, podzakonskih akata i strateških dokumenata koji nedostaju u oblasti zaštite životne sredine – Zakon o zaštiti prirode,  Zakona o nacionalnim parkovima, Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena, nema Strategije za upravljanje kvalitetom vazduha, niti Strategije biodiverziteta…

,,Kao najveće probleme prepoznajem nedostatak odlučnosti nadležnih da krenu u realizaciju suštinski važnih infrastrukturnih projekata u oblastima upravljanja otpadom i otpadnim vodama, stvaranje održivih upravljačkih organa u zaštićenim područjima, obračun sa ekokriminalom, unapređenje upravljanja vodama, šumama, pokretanje postupaka za utvrđivanje odgovornosti za štetu učinjenu životnoj sredini, primjenu neselektivne kaznene politike u kontekstu važećih zakona. Bez vizije i odlučnosti ne može se očekivati da će preuzete obaveze biti realizovane, a sredstva opravdana”, kaže Perović.

Ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić nedavno je pohvalio i podržao odluku VDT o uspostavljanju operativnog tima za borbu protiv ekološkog kriminala. ,,Imamo devastirane rijeke zbog nelegalne eksploatacije šljunka, šume na sjeveru koje su godinama izložene bespravnoj sječi, divlju gradnju koja narušava prostor, zagađenje različitim otpadima, uništavanje biodiverziteta i prisvajanje državnog zemljišta”, skenirao je stanje ministar Ćulafić.

Perović kaže da nije realno očekivati da će se obaveze koje podrazumijevaju uspješno zatvaranje poglavlja 27 ispuniti u kratkom roku.

Mitrović dodaje da je posle više od tri decenije borbe za ekološku pravdu, teško zadržati optimizam: „Ipak, vjerujem u ljude koji nisu odustali, koji su i dalje na terenu. Ako ikakav uspjeh bude postignut – biće to zbog njih, zbog građana koji ne pristaju na ćutanje”.

,,Za  uspjeh je  potrebna potpuna promjena načina na koji ova država tretira prirodu – ne kao prostor za eksploataciju, već kao temelj našeg opstanka. Bez toga, Poglavlje 27 će ostati još jedna neispisana stranica u evropskom dosije u Crne Gore’’, zaključuje Mitrović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo