Povežite se sa nama

Tramp i Tolstoj

Objavljeno prije

na

Prije nekoliko sedmica, američki predsjednik Donald Tramp je, povišenim glasom i sa ljutitim izrazom lica, javno upozorio da u slučaju da Sjeverna Koreja nastavi, kako je rekao, da „prijeti” SAD-u, moraće da se „suoči sa vatrom i bijesom kakve svijet još nije vidio.” Ova njegova izjava nije samo zaprepastila i zabrinula širu međunarodnu zajednicu, nego i razotkrila Trampov bazični pristup ozbiljnim i opasnim pitanjima svjetskog rata i mira.

Po mom mišljenju, ovdje se ne radi samo o elementarnom anti-intelektualizmu i karikaturalnom crno-bijelom odnosu prema realnosti jednog od rođenja privilegovanog oligarha i milijardera, koje je najupečatljivije još davno opisao poznati američki novinar i aforističar Henri Menken kada je rekao da „na svako složeno pitanje, postoji jasan i jednostavan odgovor. Odgovor koji je pogrešan.” Naprotiv. To je samo jedan element mnogo krupnijeg psihološko-metafizičkog problema koji bih nazvao kompleks Napoleona.

Tramp, naime, o sebi misli da je veliki čovjek opredijeljen na velika djela – da učini Ameriku ponovo velikom. Takav čovjek vjeruje da njegovo djelovanje uspostavlja zakone istorije i da će stoga njegove aktivnosti uspješno dovesti do cilja koji je zacrtao. Kao dokaz da će zbilja tako i biti, Tramp se oslanja na snagu svoje političke volje i na institucije sile i prinude koje kontroliše. Drugim riječima, „vatra i bijes” kojima se on kaubojski razmahuje u međunarodnim odnosima će ili uplašiti (kao retorika) ili uništiti (kao upotrebljeno sredstvo) sve one koje smatra svojim neprijateljima.

Međutim, da li zaista grandiozne šeme političkih lidera usmjeravaju tok istorije? Da nisu možda i lideri, baš kao i svi drugi ljudi, podređeni jednom beskonačno složenom i nepredvidljivom procesu sa jedinim izuzetkom da ih njihova pozicija na vrhu političke piramide čini sklonijim iluziji da posjeduju neki prelomni uticaj? Uvjeren sam da je najtemeljitiji odgovor na ova pitanja dao Lav Tolstoj u svom monumentalnom djelu Rat i mir.

Iako se radnja u Ratu i miru odvija u periodu koji istoričari označavaju kao vrijeme Napoleonovog pohoda na Rusiju, Tolstoj prikazuje Napoleona u perifernoj ulozi. U stvari, pozicioniranje Napoleona u romanu je posljedica promjene metafizičkih uvjerenja glavnog protagoniste, grofa Pjera Bezuhova. Od proponenta ideje da veliki ljudi prave istoriju (pa čak i uvjerenosti da je on jedan od njih), kroz traumatična iskustva, razočarenja, veselja, uspone i padove koje proživljava, Pjer dolazi do spoznaje da metafizički ne postoji vrijednosna hijerarhija između velikog i malog, dalekog i bliskog, prolaznog i vječnog. Upravo se u svakodnevnim i slučajnim, „sitnim” dešavanjima, koja možda jedva i primijetimo, zaokupljeni „velikim” planovima i ciljevima, nalazi suština ljudskog življenja.

Tumači Tolstojevog romana ukazuju da velike bitke koje Tolstoj opisuje predočavaju u umjetničkoj formi njegovo viđenje filozofije ratovanja. Često se ističe Tolstojevo pominjanje postupka komandanta ruske vojske, kneza Mihaila Kutuzova, koji je zaspao za vrijeme diskusije o vojnim planovima u njegovom štabu. Naime, po uvjerenju Kutuzova, mnogo je važnije pred bitku „dobro se naspavati” nego razglabati o apstraktnim planovima. Ono što određuje pobjedu je ono što se, i kako se, radi „ovdje i sada”, u toku bitke, a ne štabni planovi, stara slava, reputacije, prestiž, oružje, itd. Teorija izvire iz prakse, a ne obratno.

To bi trebala da bude lekcija i za Trampa. Napad na Sjevernu Koreju, koji se očigledno planira u narednom periodu, ima potencijal izuzetne nepredvidljivosti. Sjevernokorejanci su mnogo bolje „naspavani” za sukob jer se za njega spremaju decenijama nego na papiru krupne, ali ideološki i institucionalno razuđene američke snage. Rivaliteti u okviru američke vojne i obavještajne zajednice su često ozbiljni i duboki, pa se ne mogu isključiti velike greške u koordinaciji koje bi dovele do jezivih posljedica sjevernokorejskog kontra-udara. Umišljen sopstvenom veličinom, Tramp zaboravlja da Sjeverna Koreja ima svoju „vatru i bijes” i da lideri sa kompleksom Napoleona obično završe kao i sam Napoleon.

Fulip KOVAČEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANJINSKA VLADA IZMEĐU DPS-A I DF-A: Blagoslovi, oče Gabrijele

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sadašnja vlast je izgubila smisao, a alternative imaju ozbiljnih mana. Rasplet u parlamentu počinje početkom februara. Prethodno će nas, kažu, pohoditi izaslanik SAD-a Gabrijel Eskobar. Da posavjetuje. I podsjeti

 

Opet uza zid. Razbojnici, izdajnici, krijumčari, falsifikatori… nanovo odjekuje Crnom Gorom, dok se politički akteri pripremaju za februarski rasplet. Ili novo odlaganje.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović obznanio je, početkom nedjelje, naum da uskrati podršku ekspertskoVladi, i pozvao ,,svih 81 poslanika” da podrže formiranje nove, manjinske. U toj vladi nema mjesta za DPS i DF, naglasio je. Ko bi u nju htio, ko bi smio, a ko bi je predvodio – Abazović nije precizirao. Licitiranje je u toku.

Onda se obratio i premijer Zdravko Krivokapić. Po njegovom sudu,  manjinska vlada je prevara. ,,Građani su 30. avgusta imali referendumsko pitanje koje se odnosilo na to da li su za nastavak korumpiranog režima ili ne, i vrlo jasno su poslali poruku da neće više da žive u hibridnom režimu”, rekao je Krivokapić. Potom je u jedva uvijenoj formi, bez dokaza, svom potpredsjedniku prebacio  veze sa kriminalom. Preciznije, sa švercerima narkotika.

Slijedilo je izjašnjavanje ,,po dubini”. Podijelila se Vlada, vladajuća većina se posvađala, čak je i u poslaničkom klubu DPS-a došlo do  diferencijacije. Pa prijedlog poslaničkog kluba Crno na bijelo nijesu potpisali: Duško Marković, Branimir Gvozdenović, Petar Ivanović, Mevludin Nuhodžić, Predrag Bošković, Miomir M. Mugoša, Luiđ Škrelja… Potpisa je, i bez njih, dovoljno (31) da inicijativa dođe na plenum.

Očigledno je da ni svi ministri u Krivokapićevoj Vladi nijesu na istoj strani. Premijer je pritvrdio raskol zahtjevom Skupštini da razriješi Abazovića. Dok su njegovi organizovali proteste podrške u Podgorici i Beranama. Da bi se, već sjutradan, na sjednici Vlade našao Krivokapićev prijedlog o skraćenju mandata Skupštini. Što bi značilo nove izbore u organizaciji njegove Vlade. Rezultat, do zaključenja broja, nijesmo saznali.

Abazovićeva inicijativa najavljivana je mjesecima. A ozvaničena kada je izgledalo da se vlast privremeno stabilizovala, nakon usvajanja budžeta i (konačnog) kompletiranja Tužilačkog savjeta.

To je predsjednika Skupštine Aleksu Bečića  podstaklo  da ustvrdi: „Ekonomski smo konsolidovali zemlju. Povećali smo plate, penzije, staračke naknade, uveli dječije dodatke i besplatne udžbenike, vratili naknade majkama, obezbijedili veliko povećanje plata, kao i besplatno ljetovanje ili zimovanje za sve zdravstvene i prosvjetne radnike, donijeli novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, izabrali novi Tuzilački savjet, obezbijedili energetsku stabilnost, ispravili poluvjekovnu nepravdu prema mještanima Valdanosa…, sproveli revolucionarne promjene u parlamentu izgradivši ga u jaku i moćnu instituciju”. Sa dijelom toga mogli bismo se složiti. Ne zanemarujući ekonomske rizike koje neke od pomenutih mjera mogu donijeti već u bliskoj budućnosti.

Moguća je i sasvim suprotna percepcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo