Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TRANSFORMACIJA NACIONALNIH PARKOVA: Privatni Lovćen

Objavljeno prije

na

Neka nepočinstva ova vlast obavi na brzinu, neka dugo, malo po malo priprema. Privatizacija nacionalnih parkova spada u drugu kategoriju. Durmitor, Lovćen, Biogradska gora, Skadarsko jezero i Prokletije uskoro će, po svemu sudeći, postati područja kojima će upravljati privredno društvo. Time će biti otvoreno široko polje za biznis na domaći način. Što ne bi neki investitor sa dalekih ostrva bio vizionar i shvatio kako bi se divno površina Crnog jezera ogledala na staklima hotela sa masom zvjezdica. Turizam, napredak, svakakva čudesa na bar 99 godina.

Zakonom o Nacionalnim parkovima 2014. godine propisano je da nacionalnim parkovima upravlja privredno društvo. Transformacija sadašnjeg Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore obavezna je i po Zakonu o unapređenju poslovnog ambijenta. Taj propis isključuje mogućnost postojanja javnih preduzeća. Nema se kud, transformacija je neizbježna. Da tuga bude veća, transformaciju JPNPCG u DOO predložilo je samo Javno preduzeće. Voljom sopstvenog Upravnog odbora.

Većina zaposlenih u JP Nacionalni parkovi, objašnjava Monitorov obaviješteni izvor, zalagala se za to da JPNP postane – agenicija. Smatrali su da Zakon o nacionalnim parkovima treba izmijeniti, i njime JP NPCG transformisati u agenciju. Obrazlagali su da bi se na taj način obezbijedio najbolji rad stručne službe koja je za poslove zaštite i očuvanja biodiverziteta prirodnih resursa na prostoru nacionalnih parkova, te da bi se time i institucionalno formalizovao značaj nacionalnih parkova za ekološku Crnu Goru i deklarativno ukazao interes države da se stara o njima. Kao dio državne uprave, agencija bi imala veći autoritet, kako za saradnju sa domaćim institucijama tako i na međunarodnom nivou, objašnjavali su stručnjaci. Uzalud.

Upravni odbor JPNPCG se odlučio za, kako kaže naš izvor „mafijaški potez”. „Svi u Nacionalnim parkovima znaju da je, mimo njihove volje vladi upućena inicijativa da JP transformiše u DOO. Članovi Upravnog odbora inicirali su svoju ili ko zna čiju želju”, kaže Monitorov sagovornik. Od pet članova Upravnog odbora, za ovu vrstu transformacije glasalo je njih troje.

„Ako je inicijativa skoro 180 zaposlenih u JPNPCG manje vrijedna od želje tri člana Upravnog odbora, onda je jasno kako funkcioniše i cijela država. Proporcionalno, taj odnos je sličan odnosu desetak porodica u Crnoj Gori prema oko šesto hiljada njenih stanovnika. Ko zna, možda je jedna od tih porodica poželjela da u svoje vlasništvo upiše Crno jezero, Biogradsku prašumu, specijalne rezervate i mnogo što drugo. Da može da kreira i projektuje nove hotele i ‘porta’ u netaknutoj divljoj prirodi. Još to malo je ostalo”, komentariše naš sagovornik.

O tome da Nacionalni parkovi ne treba da budu privredno društvo zaposleni u preduzeću temeljno su informisali Upravni odbor. Upozoravali su da su loša rješenja i da preduzeće bude pretvoreno u DOO, kao i da postane akcionarsko društvo.

Izdaleka se vidi da firma koja upravlja najvrjednijim djelovima prirode u Crnoj Gori ne treba da bude firma kao svaka. Nacionalni parkovi kao zaštićena prirodna dobra uživaju posebnu zaštitu, a njihova zaštita, unapređivanje i razvoj je djelatnost od javnog interesa.

Peregistracijom u DOO ili AD, javni interes postaje drugorazredno pitanje. Privredno društvo, kao svako, treba da izađe na slobodno tržište, na kojem važe zakoni ponude i tražnje. „Kako društvo koje se bavi djelatnošću od javnog interesa odnosno zaštitom prirodnih dobara može biti transformisano u društvo koje kao primarni cilj ima sticanje dobiti”, jedno je od pitanja koje je mogao da razmotri Upravni odbor, ali nije. I koje bi mogla da ima u vidu vlada, ali, najvjerovatnije, neće.

Pored toga što bi, kao privredno društvo, bili izloženi ćudima tržišta Nacionalni parkovi kao ostali bi i bez mogućnosti da dobijaju pomoć od države. Evropskim propisima koji su u velikoj mjeri već uključeni u naše zakonodavstvo kroz Zakon o zaštiti konkurencije zabranjena je državna pomoć privrednim duštvima. Pa šta ako krepaju neki pelikani. Što se nijesu dovoljno slikali, pa da zarade za opstanak. Ko im je kriv što se nijesu “snašli” u tranziciji.

Pravnici bi takođe mogli da rastumače kako nije u redu da jedno preduzeće ima prednost da upravlja nacionalnim parkovima, a druga nemaju. Nije fer. Zašto ne bi tražili da se za upravljanje NP Lovćen, na primjer, raspiše tender, sve u skladu sa pravilima tržišta i konkurencije. Bemaks se, recimo, dosta dobro razumije u kamenje, za ostalo što ima po Lovćenu pribavili bi nekoliko stručnjaka. Ljepota.

Nejasnih stvari ima na sve strane. Šta ako DOO Nacionalni parkovi ne posluje dobro i ode u stečaj. Da li bi, dok se ne riješe stvari oko povjerilaca, stečajnih masa i ostalih čuda, dok, dakle parkovima ne upravlja niko, u Biogradskoj gori moglo da se masovno šega ili da se pobije to međeda što je preteklo. ,,Stečajni upravnik bi mogao da proda ili cijelo društvo ili djelove imovine, i to na način da ne traži najbolje ponude, nego se prodaja vrši i u nekoliko krugova, pa bi, na primjer, objekat u koji je država uložila 200.000,00 eura preko JP NPCG, mogao u stečaju biti prodat za 50.000,00 čime bi nastao direktan gubitak za državu. I ne samo to, objekat koji se nalazi na teritoriji nekog nacionalnog parka, postao bi privatna svojina”, piše u jednom od dokumenata predočenih Upravnom odboru u koja je Monitor imao uvid.

Stručnjaci upozoravaju i da bi, transformacijom u privredno društvo,

značajan dio linija finansiranja koje JPNPCG sada koristi postao nedostupan. Na primjer, postao bi im nemoguć pristup sredstavima iz većeg dijela fondova EU za čije projekte uglavnom mogu aplicirati neprofitne organizacije.

Ukratko, stručnjaci i zdrav razum govore da upravljanje nacionalnim parkovima treba da bude posao države, a ne stvar tržišta. Rješenje kakvo je kod nas zamišljeno ne postoji u svijetu.

Posebna je zanimljivost to što je neko zbog nečega malo potrčao oko ,,transformisanja” JPNPCG. Među firmama koje niko još ne tjera da se prilagode novim zakonima su Aerodromi, 13 jul Plantaže, CGES, Investiciono razvojni fond, Montenegro Airlines, Željeznički prevoz, HTP Ulcinjska rivijera, Luka Bar, Barska plovidba, Luka Kotor, EPCG.Imali smo kad da naučimo, zakoni ne važe sami od sebe, primjenjuju se onda kad vlast poželi.

Neke druge vlasti rade drugačije. Nedavno je u slovenačkom parlamentu izglasana promjena ustava kojom je gađanima zajamčeno pravo na pitku vodu kao javno dobro. Vode nijesu roba podložna tržištu.

,,Zaštita vode u Ustavu će onemogućiti eventualne pritiske za komercijalizaciju vodosnabdijevanja kojima bi zemlja mogla biti izložena od stranih država ili multinacionalnih kompanija. Naša je poruka da želimo da nam djeca i unuci žive u čistoj okolini i piju zdravu slovenačku vodu koja će ostati naša”, rekao je slovenački premijer Miro Cerar.

Zaštita interesa djece i unuka u Crnoj Gori se tumači kao djelatnost protiv investitota, samim tim antidržavna, skoro teroristička, aktivnost.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo