Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TRANSFORMACIJA NACIONALNIH PARKOVA: Privatni Lovćen

Objavljeno prije

na

Neka nepočinstva ova vlast obavi na brzinu, neka dugo, malo po malo priprema. Privatizacija nacionalnih parkova spada u drugu kategoriju. Durmitor, Lovćen, Biogradska gora, Skadarsko jezero i Prokletije uskoro će, po svemu sudeći, postati područja kojima će upravljati privredno društvo. Time će biti otvoreno široko polje za biznis na domaći način. Što ne bi neki investitor sa dalekih ostrva bio vizionar i shvatio kako bi se divno površina Crnog jezera ogledala na staklima hotela sa masom zvjezdica. Turizam, napredak, svakakva čudesa na bar 99 godina.

Zakonom o Nacionalnim parkovima 2014. godine propisano je da nacionalnim parkovima upravlja privredno društvo. Transformacija sadašnjeg Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore obavezna je i po Zakonu o unapređenju poslovnog ambijenta. Taj propis isključuje mogućnost postojanja javnih preduzeća. Nema se kud, transformacija je neizbježna. Da tuga bude veća, transformaciju JPNPCG u DOO predložilo je samo Javno preduzeće. Voljom sopstvenog Upravnog odbora.

Većina zaposlenih u JP Nacionalni parkovi, objašnjava Monitorov obaviješteni izvor, zalagala se za to da JPNP postane – agenicija. Smatrali su da Zakon o nacionalnim parkovima treba izmijeniti, i njime JP NPCG transformisati u agenciju. Obrazlagali su da bi se na taj način obezbijedio najbolji rad stručne službe koja je za poslove zaštite i očuvanja biodiverziteta prirodnih resursa na prostoru nacionalnih parkova, te da bi se time i institucionalno formalizovao značaj nacionalnih parkova za ekološku Crnu Goru i deklarativno ukazao interes države da se stara o njima. Kao dio državne uprave, agencija bi imala veći autoritet, kako za saradnju sa domaćim institucijama tako i na međunarodnom nivou, objašnjavali su stručnjaci. Uzalud.

Upravni odbor JPNPCG se odlučio za, kako kaže naš izvor „mafijaški potez”. „Svi u Nacionalnim parkovima znaju da je, mimo njihove volje vladi upućena inicijativa da JP transformiše u DOO. Članovi Upravnog odbora inicirali su svoju ili ko zna čiju želju”, kaže Monitorov sagovornik. Od pet članova Upravnog odbora, za ovu vrstu transformacije glasalo je njih troje.

„Ako je inicijativa skoro 180 zaposlenih u JPNPCG manje vrijedna od želje tri člana Upravnog odbora, onda je jasno kako funkcioniše i cijela država. Proporcionalno, taj odnos je sličan odnosu desetak porodica u Crnoj Gori prema oko šesto hiljada njenih stanovnika. Ko zna, možda je jedna od tih porodica poželjela da u svoje vlasništvo upiše Crno jezero, Biogradsku prašumu, specijalne rezervate i mnogo što drugo. Da može da kreira i projektuje nove hotele i ‘porta’ u netaknutoj divljoj prirodi. Još to malo je ostalo”, komentariše naš sagovornik.

O tome da Nacionalni parkovi ne treba da budu privredno društvo zaposleni u preduzeću temeljno su informisali Upravni odbor. Upozoravali su da su loša rješenja i da preduzeće bude pretvoreno u DOO, kao i da postane akcionarsko društvo.

Izdaleka se vidi da firma koja upravlja najvrjednijim djelovima prirode u Crnoj Gori ne treba da bude firma kao svaka. Nacionalni parkovi kao zaštićena prirodna dobra uživaju posebnu zaštitu, a njihova zaštita, unapređivanje i razvoj je djelatnost od javnog interesa.

Peregistracijom u DOO ili AD, javni interes postaje drugorazredno pitanje. Privredno društvo, kao svako, treba da izađe na slobodno tržište, na kojem važe zakoni ponude i tražnje. „Kako društvo koje se bavi djelatnošću od javnog interesa odnosno zaštitom prirodnih dobara može biti transformisano u društvo koje kao primarni cilj ima sticanje dobiti”, jedno je od pitanja koje je mogao da razmotri Upravni odbor, ali nije. I koje bi mogla da ima u vidu vlada, ali, najvjerovatnije, neće.

Pored toga što bi, kao privredno društvo, bili izloženi ćudima tržišta Nacionalni parkovi kao ostali bi i bez mogućnosti da dobijaju pomoć od države. Evropskim propisima koji su u velikoj mjeri već uključeni u naše zakonodavstvo kroz Zakon o zaštiti konkurencije zabranjena je državna pomoć privrednim duštvima. Pa šta ako krepaju neki pelikani. Što se nijesu dovoljno slikali, pa da zarade za opstanak. Ko im je kriv što se nijesu “snašli” u tranziciji.

Pravnici bi takođe mogli da rastumače kako nije u redu da jedno preduzeće ima prednost da upravlja nacionalnim parkovima, a druga nemaju. Nije fer. Zašto ne bi tražili da se za upravljanje NP Lovćen, na primjer, raspiše tender, sve u skladu sa pravilima tržišta i konkurencije. Bemaks se, recimo, dosta dobro razumije u kamenje, za ostalo što ima po Lovćenu pribavili bi nekoliko stručnjaka. Ljepota.

Nejasnih stvari ima na sve strane. Šta ako DOO Nacionalni parkovi ne posluje dobro i ode u stečaj. Da li bi, dok se ne riješe stvari oko povjerilaca, stečajnih masa i ostalih čuda, dok, dakle parkovima ne upravlja niko, u Biogradskoj gori moglo da se masovno šega ili da se pobije to međeda što je preteklo. ,,Stečajni upravnik bi mogao da proda ili cijelo društvo ili djelove imovine, i to na način da ne traži najbolje ponude, nego se prodaja vrši i u nekoliko krugova, pa bi, na primjer, objekat u koji je država uložila 200.000,00 eura preko JP NPCG, mogao u stečaju biti prodat za 50.000,00 čime bi nastao direktan gubitak za državu. I ne samo to, objekat koji se nalazi na teritoriji nekog nacionalnog parka, postao bi privatna svojina”, piše u jednom od dokumenata predočenih Upravnom odboru u koja je Monitor imao uvid.

Stručnjaci upozoravaju i da bi, transformacijom u privredno društvo,

značajan dio linija finansiranja koje JPNPCG sada koristi postao nedostupan. Na primjer, postao bi im nemoguć pristup sredstavima iz većeg dijela fondova EU za čije projekte uglavnom mogu aplicirati neprofitne organizacije.

Ukratko, stručnjaci i zdrav razum govore da upravljanje nacionalnim parkovima treba da bude posao države, a ne stvar tržišta. Rješenje kakvo je kod nas zamišljeno ne postoji u svijetu.

Posebna je zanimljivost to što je neko zbog nečega malo potrčao oko ,,transformisanja” JPNPCG. Među firmama koje niko još ne tjera da se prilagode novim zakonima su Aerodromi, 13 jul Plantaže, CGES, Investiciono razvojni fond, Montenegro Airlines, Željeznički prevoz, HTP Ulcinjska rivijera, Luka Bar, Barska plovidba, Luka Kotor, EPCG.Imali smo kad da naučimo, zakoni ne važe sami od sebe, primjenjuju se onda kad vlast poželi.

Neke druge vlasti rade drugačije. Nedavno je u slovenačkom parlamentu izglasana promjena ustava kojom je gađanima zajamčeno pravo na pitku vodu kao javno dobro. Vode nijesu roba podložna tržištu.

,,Zaštita vode u Ustavu će onemogućiti eventualne pritiske za komercijalizaciju vodosnabdijevanja kojima bi zemlja mogla biti izložena od stranih država ili multinacionalnih kompanija. Naša je poruka da želimo da nam djeca i unuci žive u čistoj okolini i piju zdravu slovenačku vodu koja će ostati naša”, rekao je slovenački premijer Miro Cerar.

Zaštita interesa djece i unuka u Crnoj Gori se tumači kao djelatnost protiv investitota, samim tim antidržavna, skoro teroristička, aktivnost.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo