Neka nepočinstva ova vlast obavi na brzinu, neka dugo, malo po malo priprema. Privatizacija nacionalnih parkova spada u drugu kategoriju. Durmitor, Lovćen, Biogradska gora, Skadarsko jezero i Prokletije uskoro će, po svemu sudeći, postati područja kojima će upravljati privredno društvo. Time će biti otvoreno široko polje za biznis na domaći način. Što ne bi neki investitor sa dalekih ostrva bio vizionar i shvatio kako bi se divno površina Crnog jezera ogledala na staklima hotela sa masom zvjezdica. Turizam, napredak, svakakva čudesa na bar 99 godina.
Zakonom o Nacionalnim parkovima 2014. godine propisano je da nacionalnim parkovima upravlja privredno društvo. Transformacija sadašnjeg Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore obavezna je i po Zakonu o unapređenju poslovnog ambijenta. Taj propis isključuje mogućnost postojanja javnih preduzeća. Nema se kud, transformacija je neizbježna. Da tuga bude veća, transformaciju JPNPCG u DOO predložilo je samo Javno preduzeće. Voljom sopstvenog Upravnog odbora.
Većina zaposlenih u JP Nacionalni parkovi, objašnjava Monitorov obaviješteni izvor, zalagala se za to da JPNP postane – agenicija. Smatrali su da Zakon o nacionalnim parkovima treba izmijeniti, i njime JP NPCG transformisati u agenciju. Obrazlagali su da bi se na taj način obezbijedio najbolji rad stručne službe koja je za poslove zaštite i očuvanja biodiverziteta prirodnih resursa na prostoru nacionalnih parkova, te da bi se time i institucionalno formalizovao značaj nacionalnih parkova za ekološku Crnu Goru i deklarativno ukazao interes države da se stara o njima. Kao dio državne uprave, agencija bi imala veći autoritet, kako za saradnju sa domaćim institucijama tako i na međunarodnom nivou, objašnjavali su stručnjaci. Uzalud.
Upravni odbor JPNPCG se odlučio za, kako kaže naš izvor „mafijaški potez”. „Svi u Nacionalnim parkovima znaju da je, mimo njihove volje vladi upućena inicijativa da JP transformiše u DOO. Članovi Upravnog odbora inicirali su svoju ili ko zna čiju želju”, kaže Monitorov sagovornik. Od pet članova Upravnog odbora, za ovu vrstu transformacije glasalo je njih troje.
„Ako je inicijativa skoro 180 zaposlenih u JPNPCG manje vrijedna od želje tri člana Upravnog odbora, onda je jasno kako funkcioniše i cijela država. Proporcionalno, taj odnos je sličan odnosu desetak porodica u Crnoj Gori prema oko šesto hiljada njenih stanovnika. Ko zna, možda je jedna od tih porodica poželjela da u svoje vlasništvo upiše Crno jezero, Biogradsku prašumu, specijalne rezervate i mnogo što drugo. Da može da kreira i projektuje nove hotele i ‘porta’ u netaknutoj divljoj prirodi. Još to malo je ostalo”, komentariše naš sagovornik.
O tome da Nacionalni parkovi ne treba da budu privredno društvo zaposleni u preduzeću temeljno su informisali Upravni odbor. Upozoravali su da su loša rješenja i da preduzeće bude pretvoreno u DOO, kao i da postane akcionarsko društvo.
Izdaleka se vidi da firma koja upravlja najvrjednijim djelovima prirode u Crnoj Gori ne treba da bude firma kao svaka. Nacionalni parkovi kao zaštićena prirodna dobra uživaju posebnu zaštitu, a njihova zaštita, unapređivanje i razvoj je djelatnost od javnog interesa.
Peregistracijom u DOO ili AD, javni interes postaje drugorazredno pitanje. Privredno društvo, kao svako, treba da izađe na slobodno tržište, na kojem važe zakoni ponude i tražnje. „Kako društvo koje se bavi djelatnošću od javnog interesa odnosno zaštitom prirodnih dobara može biti transformisano u društvo koje kao primarni cilj ima sticanje dobiti”, jedno je od pitanja koje je mogao da razmotri Upravni odbor, ali nije. I koje bi mogla da ima u vidu vlada, ali, najvjerovatnije, neće.
Pored toga što bi, kao privredno društvo, bili izloženi ćudima tržišta Nacionalni parkovi kao ostali bi i bez mogućnosti da dobijaju pomoć od države. Evropskim propisima koji su u velikoj mjeri već uključeni u naše zakonodavstvo kroz Zakon o zaštiti konkurencije zabranjena je državna pomoć privrednim duštvima. Pa šta ako krepaju neki pelikani. Što se nijesu dovoljno slikali, pa da zarade za opstanak. Ko im je kriv što se nijesu “snašli” u tranziciji.
Pravnici bi takođe mogli da rastumače kako nije u redu da jedno preduzeće ima prednost da upravlja nacionalnim parkovima, a druga nemaju. Nije fer. Zašto ne bi tražili da se za upravljanje NP Lovćen, na primjer, raspiše tender, sve u skladu sa pravilima tržišta i konkurencije. Bemaks se, recimo, dosta dobro razumije u kamenje, za ostalo što ima po Lovćenu pribavili bi nekoliko stručnjaka. Ljepota.
Nejasnih stvari ima na sve strane. Šta ako DOO Nacionalni parkovi ne posluje dobro i ode u stečaj. Da li bi, dok se ne riješe stvari oko povjerilaca, stečajnih masa i ostalih čuda, dok, dakle parkovima ne upravlja niko, u Biogradskoj gori moglo da se masovno šega ili da se pobije to međeda što je preteklo. ,,Stečajni upravnik bi mogao da proda ili cijelo društvo ili djelove imovine, i to na način da ne traži najbolje ponude, nego se prodaja vrši i u nekoliko krugova, pa bi, na primjer, objekat u koji je država uložila 200.000,00 eura preko JP NPCG, mogao u stečaju biti prodat za 50.000,00 čime bi nastao direktan gubitak za državu. I ne samo to, objekat koji se nalazi na teritoriji nekog nacionalnog parka, postao bi privatna svojina”, piše u jednom od dokumenata predočenih Upravnom odboru u koja je Monitor imao uvid.
Stručnjaci upozoravaju i da bi, transformacijom u privredno društvo,
značajan dio linija finansiranja koje JPNPCG sada koristi postao nedostupan. Na primjer, postao bi im nemoguć pristup sredstavima iz većeg dijela fondova EU za čije projekte uglavnom mogu aplicirati neprofitne organizacije.
Ukratko, stručnjaci i zdrav razum govore da upravljanje nacionalnim parkovima treba da bude posao države, a ne stvar tržišta. Rješenje kakvo je kod nas zamišljeno ne postoji u svijetu.
Posebna je zanimljivost to što je neko zbog nečega malo potrčao oko ,,transformisanja” JPNPCG. Među firmama koje niko još ne tjera da se prilagode novim zakonima su Aerodromi, 13 jul Plantaže, CGES, Investiciono razvojni fond, Montenegro Airlines, Željeznički prevoz, HTP Ulcinjska rivijera, Luka Bar, Barska plovidba, Luka Kotor, EPCG.Imali smo kad da naučimo, zakoni ne važe sami od sebe, primjenjuju se onda kad vlast poželi.
Neke druge vlasti rade drugačije. Nedavno je u slovenačkom parlamentu izglasana promjena ustava kojom je gađanima zajamčeno pravo na pitku vodu kao javno dobro. Vode nijesu roba podložna tržištu.
,,Zaštita vode u Ustavu će onemogućiti eventualne pritiske za komercijalizaciju vodosnabdijevanja kojima bi zemlja mogla biti izložena od stranih država ili multinacionalnih kompanija. Naša je poruka da želimo da nam djeca i unuci žive u čistoj okolini i piju zdravu slovenačku vodu koja će ostati naša”, rekao je slovenački premijer Miro Cerar.
Zaštita interesa djece i unuka u Crnoj Gori se tumači kao djelatnost protiv investitota, samim tim antidržavna, skoro teroristička, aktivnost.
Miloš BAKIĆ