Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SVI MINISTRI UREĐENJA PROSTORA I TURIZMA: Gdje ja stadoh, ti uništi

Objavljeno prije

na

Poslije dugih petnaest godina rada u Vladi Crne Gore ministarska karijera Branimira Gvozdenovića okončana je. U Vladi Duška Markovića za njega nije bilo fotelje te je završio na manje aktivnoj poziciji potpredsjednika Skupštine. Ovim imenovanjem Gvozdenoviću je obezbijeđen imunitet od eventualne krivične odgovornosti za mnoge odluke koje je donosio koje nisu bile u skladu sa zakonom. Državnom tužilaštvu podnijeto je niz krivičnih prijava protiv bivšeg ministra po raznim osnovama koje čekaju na odlučivanje.

Početkom 21. vijeka i u samostalnoj državi Crnoj Gori resore uređenja prostora i turizma vodili su, na smjenu, kadrovi DPS-a, ministri Predrag Nenezić, Branimir Gvozdenović i Predrag Sekulić. Odlaskom ove ministarske plejade iz izvršne vlasti svode se sumorni računi i pogubni efekti njihovog djelovanja.

Resor planiranja prostora i urbanizma u tri mandata vodio je Branimir Gvozdenović u okviru više ministarstava, zajedno sa resorom ekonomije, turizma ili zaštite životne sredine. Na sajtu Vlade ne postoji arhiva sa podacima o sastavu Vlade po godinama, čak ni unazad desetak godina, da ne govorimo o istorijatu izvršne vlasti u Crnoj Gori, od kraljevine do današnje parlamentarne demokratije.

Od 2002, u dva uzastopna mandata u Ministarstvu turizma suvereno je vladao Predrag Nenezić, čovjek od posebnog povjerenja Mila Đukanovića. Njegov mandat ostao je upamćen po burazerskoj privatizaciji hotela na primorju, strašnoj pljački državne imovine koja je završila u rukama biznismena bliskih DPS-u, zahvaljujući Neneziću kao potpredsjedniku tenderske komisije za privatizaciju hotelskih i turističkih preduzeća. Mnogi od vrijednih hotela koji su otišli za bagatelu, ubrzo su zatvoreni i do danas nisu renovirani, modernizovani i uključeni u turistički promet. Zaslužan je za izdavanje pod zakup hotela Sveti Stefan i Miločer uz gradnju u miločerskom parku, koju je tajno dogovarao tokom 2006., godine. Kao i za potpisivanje ugovora o zakupu sedam miliona kvadrata zemljišta na Luštici sa egipatskom kompanijom Orascom, gdje je kasnije našao uhljebljenje kao član Upravnog odbora.

Crnogorski turizam za njegovog mandata bio je uglavnom estradnog karaktera, označen brendom Wild beauty – divlja ljepota Crne Gore, te obećanjima o uvođenju takozvane – not bilding line, linije zabrane gradnje u pojasu od 100 metara od obale, sa obaveznom primjenom u prostorno-planskoj dokumentaciji koja se bude radila nakon ratifikovanja Protokola o integralnom upravljanju obalom u Skupštini 2009. Od čega nije bilo ništa.

Promovisao je Strategiju turističkog razvoja Crne Gore do 2020. godine, što je bio izvod iz Master plana razvoja turizma, koja nije sprovedena i koja je ostala mrtvo slovo.

Mandat Predraga Sekulića u resoru turizma i održivog razvoja ostaće upamćen po izjavi koja ga je ,,proslavila”- kako je Budva urbanistički uništena te da je treba prepustiti samoj sebi, da propadne do kraja.

Ipak, pravim grobarom crnogorskog turizma i prostora, pokazao se Branimir Gvozdenović. Njegove mandate obilježila je investiciona euforija na primorju, koju je usmjerio u pogrešnom pravcu. Prema zvaničnim podacima Vlade, od 2006. do 2014. godine investicije u turizam iznosile su oko 6 milijardi eura. Od tog novca, po proračunu nekih turističkih poslenika, moglo se izgraditi gotovo 100 luskuznih hotela poput Splendida. Nije sagrađen nijedan. Nije jasno gdje je silni novac plasiran, ukoliko se masovna stanogradnja na primorju, novi gradovi, sve one zgrade, apartmanski kompleksi ili condo hoteli ne smatraju investicijama u turizam.

Gvozdenović se nije ni bavio turizmom već urbanizmom, ali na svoj način. Od Ministarstva održivog razvoja i turizma napravio je ortačku firmu za pružanje usluga građevinskom lobiju, osnovao arhitektonske i planerske biroe i angažovao svoje ljude na izradi velikog broja novih državnih planskih dokumenata. Preferirao je državne studije lokacije, planska rješenja za zaštićene zone ili nacionalne parkove, te neizgrađene prirodne bisere na morskoj obali, na kojima su projekte realizovali državni, dvorski arhitekti. Organizovao namještene konkurse i pružao investitorima kompletan proizvod.

Ignorisao je ili suspendovao naslijeđene zakone i normative u planiranju prostora, građevinarstvu, turizmu, mijenjao zakon o morskom dobru, o eksproprijaciji… Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata dorađivan je više puta u skladu sa potrebama investitora, posebno se istakao u uspostavljanju prava Vlade da samostalno utvrđuje javni interes na atraktivnim i prestižnim lokacijama i izdaje građevinske dozvole bez uporišta u planovima.

Crna Gora se razvija kao real estate destinacija koju karakteriše gradnja turističkih naselja umjesto hotela. Gvozdenović je favorizovao izgradnju takozvanih mix use resorta u kojima preovlađuju apartmani za prodaju, dok su hoteli svedeni na najmanju moguću mjeru.

Primjera radi, u velikom investicionom projektu Porto Montenegro jedini hotel Regent ima samo 35 klasičnih hotelskih soba, sve ostalo su stanovi. Kao i na Luštici i u projektu Porto Novi.

Zato Crna Gora ima najgoru strukturu smještajnih kapaciteta među turističkim zemljama Mediterana. ,,Crnoj Gori ne trebaju hoteli”, smatrao je bivši ministar

U hotelima i dalje ima nepunih 30.000 kreveta ili oko 10 odsto ukupne ponude, pa se planirani broj od 110.000 hotelskih ležajeva do 2020. godine, čini teško dostižnim.

Gvozdenović je propagirao održivi a praktikovao neodrživi razvoj. Nije ispunio nijedan od ekonomskih, socijalnih i ekoloških zahtjeva održivog razvoja. Obala je zazidana stanovima, uništeni su kompleksi šuma i maslinjaka u selima priobalnog područja, promijenjena je geografija i prirodni pejzaž turističkih mjesta, izvršen je, u istoriji nezabilježen, atak na životnu sredinu.

Istovremeno je drastično pao standard zaposlenih u turizmu čije su plate najniže u čitavoj crnogorskoj privredi. U elitnom hotelu Splendid kao svojevrsnom reperu, one iznose oko 200 do 250 eura.

Iako je ministarska trojka prošetala svijetom na turističke sajmove i berze, Crna Gora nije vraćena na tržište zapadne Evrope, sa kojeg je zahvaljujući politici DPS-a i nestala.

Broj turista iz evropskih zemalja na nivou je statističke greške, i to je između ostalog dio bilansa koji ostavljaju trojica ministara.

Gvozdenović ostavlja preko 100.000 nelegalnih objekata koji su većinom izgrađeni tokom njegovog ministrovanja. Legalizaciju bespravno izgrađenih objekata iskoristio je kao adut tokom izborne kampanje, obećavajući građanima razne pogodnosti.

Opraštajući se od ministarske fotelje, Gvozdenović može biti zadovoljan, oposlio je najvažnije. Provukao saglasnost Skupštine za gradnju stanova u Miločeru, dao Orascomu Mamulu, pripremio Buljaricu, Lučice kod Petrovca, urbanizovao Nacionalni park Skadarsko jezero, zadužio mnoge tajkune za koje su pravljeni urbanistički planovi kojima je uništena Budvanska rivijera, Petrovac, Sveti Stefan, Bečići, Budva. Zaslužan je prije svega, što je pojam budvanizacija ušao u opštu upotrebu kao sinonim za haotičnu i korupcionašku urbanizaciju.

Potpisao je građevinsku dozvolu za divlje izgrađene vile na Zavali, zbog kojih je nekadašnji predsjednik Opštine Budva Rajko Kuljača nepravosnažno osuđen na pet godina zatvora. Legalizovao je i bespravno izgrađen hotel Avala, tako što je 2010. godine, tri godine nakon završetka radova i otvaranja hotela za goste, potpisao građevinsku dozvolu kompaniji Beppler i Jakobson, bez uporišta u Zakonu o legalizaciji koji je usvojen tek 2015. godine.

Dug je spisak nezakonitih postupaka bivšeg ministra.

Njegovom zaslugom urbanizovano je naselje Pržno do te mjere da kapaciteti stanogradnje iznose koliko 10 hotela Maestral. Među tolikim zgradama našlo se mjesta za stambeni kompleks kompanije Planet, čiji je vlasnik Gvozdenovićev pašenog. Na istu firmu vodi se i ogromna zgradurina u centru Budve izgrađena na mjestu stare kamene kapetanske kuće, koju je, navodno, kupio Gvozdenović. Umjesto porodične kuće nikla je višespratnica koju je po ugovoru o zajedničkoj gradnji izgradila firma Lux Hous iz Podgorice.

Na Slovenskoj plaži, na pijesku, izgrađena je diskoteka Torch, iza koje navodno stoji ministrov sin Marko Gvozdenović. To je samo dio investicija na primorju koje se vezuju za porodicu bivšeg ministra, specijaliste za strane investicije, laureata nagrade Najministar u regionu, koju mu je u julu 2015. u Sarajevu dodijelila tamošnja Direkcija za izbor najmenadžera iz Jugoistočne i srednje Evrope. Dok je Ministarstvo održivog razvoja i turizma ovjenčano nagradom -Najministarstvo.

Iz ministarstva kod invesitora

Pored Predraga Nenezića koji je zaposlen u kompaniji Luštica bay, kod svakog značajnijeg investitora uhljebljenje su našli kadrovi iz Ministarstva turizma. U kompaniji Dukley Garden na Zavali uposlen je Gvozdenovićev savjetnik, arhitekt Igor Vujačić. Luštici je posao našao i Nebojša Popović iz ministrovog kabineta iz koga je ranije u Atlas grupu prešla Maja Velimirović. I Porto Novi otvara vrata za partijske kadrove koji zauzimaju mjesta i u projektu Buljarica.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo