Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SVI MINISTRI UREĐENJA PROSTORA I TURIZMA: Gdje ja stadoh, ti uništi

Objavljeno prije

8 godina

na

brano-gvozdenovic

Poslije dugih petnaest godina rada u Vladi Crne Gore ministarska karijera Branimira Gvozdenovića okončana je. U Vladi Duška Markovića za njega nije bilo fotelje te je završio na manje aktivnoj poziciji potpredsjednika Skupštine. Ovim imenovanjem Gvozdenoviću je obezbijeđen imunitet od eventualne krivične odgovornosti za mnoge odluke koje je donosio koje nisu bile u skladu sa zakonom. Državnom tužilaštvu podnijeto je niz krivičnih prijava protiv bivšeg ministra po raznim osnovama koje čekaju na odlučivanje.

Početkom 21. vijeka i u samostalnoj državi Crnoj Gori resore uređenja prostora i turizma vodili su, na smjenu, kadrovi DPS-a, ministri Predrag Nenezić, Branimir Gvozdenović i Predrag Sekulić. Odlaskom ove ministarske plejade iz izvršne vlasti svode se sumorni računi i pogubni efekti njihovog djelovanja.

Resor planiranja prostora i urbanizma u tri mandata vodio je Branimir Gvozdenović u okviru više ministarstava, zajedno sa resorom ekonomije, turizma ili zaštite životne sredine. Na sajtu Vlade ne postoji arhiva sa podacima o sastavu Vlade po godinama, čak ni unazad desetak godina, da ne govorimo o istorijatu izvršne vlasti u Crnoj Gori, od kraljevine do današnje parlamentarne demokratije.

Od 2002, u dva uzastopna mandata u Ministarstvu turizma suvereno je vladao Predrag Nenezić, čovjek od posebnog povjerenja Mila Đukanovića. Njegov mandat ostao je upamćen po burazerskoj privatizaciji hotela na primorju, strašnoj pljački državne imovine koja je završila u rukama biznismena bliskih DPS-u, zahvaljujući Neneziću kao potpredsjedniku tenderske komisije za privatizaciju hotelskih i turističkih preduzeća. Mnogi od vrijednih hotela koji su otišli za bagatelu, ubrzo su zatvoreni i do danas nisu renovirani, modernizovani i uključeni u turistički promet. Zaslužan je za izdavanje pod zakup hotela Sveti Stefan i Miločer uz gradnju u miločerskom parku, koju je tajno dogovarao tokom 2006., godine. Kao i za potpisivanje ugovora o zakupu sedam miliona kvadrata zemljišta na Luštici sa egipatskom kompanijom Orascom, gdje je kasnije našao uhljebljenje kao član Upravnog odbora.

Crnogorski turizam za njegovog mandata bio je uglavnom estradnog karaktera, označen brendom Wild beauty – divlja ljepota Crne Gore, te obećanjima o uvođenju takozvane – not bilding line, linije zabrane gradnje u pojasu od 100 metara od obale, sa obaveznom primjenom u prostorno-planskoj dokumentaciji koja se bude radila nakon ratifikovanja Protokola o integralnom upravljanju obalom u Skupštini 2009. Od čega nije bilo ništa.

Promovisao je Strategiju turističkog razvoja Crne Gore do 2020. godine, što je bio izvod iz Master plana razvoja turizma, koja nije sprovedena i koja je ostala mrtvo slovo.

Mandat Predraga Sekulića u resoru turizma i održivog razvoja ostaće upamćen po izjavi koja ga je ,,proslavila”- kako je Budva urbanistički uništena te da je treba prepustiti samoj sebi, da propadne do kraja.

Ipak, pravim grobarom crnogorskog turizma i prostora, pokazao se Branimir Gvozdenović. Njegove mandate obilježila je investiciona euforija na primorju, koju je usmjerio u pogrešnom pravcu. Prema zvaničnim podacima Vlade, od 2006. do 2014. godine investicije u turizam iznosile su oko 6 milijardi eura. Od tog novca, po proračunu nekih turističkih poslenika, moglo se izgraditi gotovo 100 luskuznih hotela poput Splendida. Nije sagrađen nijedan. Nije jasno gdje je silni novac plasiran, ukoliko se masovna stanogradnja na primorju, novi gradovi, sve one zgrade, apartmanski kompleksi ili condo hoteli ne smatraju investicijama u turizam.

Gvozdenović se nije ni bavio turizmom već urbanizmom, ali na svoj način. Od Ministarstva održivog razvoja i turizma napravio je ortačku firmu za pružanje usluga građevinskom lobiju, osnovao arhitektonske i planerske biroe i angažovao svoje ljude na izradi velikog broja novih državnih planskih dokumenata. Preferirao je državne studije lokacije, planska rješenja za zaštićene zone ili nacionalne parkove, te neizgrađene prirodne bisere na morskoj obali, na kojima su projekte realizovali državni, dvorski arhitekti. Organizovao namještene konkurse i pružao investitorima kompletan proizvod.

Ignorisao je ili suspendovao naslijeđene zakone i normative u planiranju prostora, građevinarstvu, turizmu, mijenjao zakon o morskom dobru, o eksproprijaciji… Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata dorađivan je više puta u skladu sa potrebama investitora, posebno se istakao u uspostavljanju prava Vlade da samostalno utvrđuje javni interes na atraktivnim i prestižnim lokacijama i izdaje građevinske dozvole bez uporišta u planovima.

Crna Gora se razvija kao real estate destinacija koju karakteriše gradnja turističkih naselja umjesto hotela. Gvozdenović je favorizovao izgradnju takozvanih mix use resorta u kojima preovlađuju apartmani za prodaju, dok su hoteli svedeni na najmanju moguću mjeru.

Primjera radi, u velikom investicionom projektu Porto Montenegro jedini hotel Regent ima samo 35 klasičnih hotelskih soba, sve ostalo su stanovi. Kao i na Luštici i u projektu Porto Novi.

Zato Crna Gora ima najgoru strukturu smještajnih kapaciteta među turističkim zemljama Mediterana. ,,Crnoj Gori ne trebaju hoteli”, smatrao je bivši ministar

U hotelima i dalje ima nepunih 30.000 kreveta ili oko 10 odsto ukupne ponude, pa se planirani broj od 110.000 hotelskih ležajeva do 2020. godine, čini teško dostižnim.

Gvozdenović je propagirao održivi a praktikovao neodrživi razvoj. Nije ispunio nijedan od ekonomskih, socijalnih i ekoloških zahtjeva održivog razvoja. Obala je zazidana stanovima, uništeni su kompleksi šuma i maslinjaka u selima priobalnog područja, promijenjena je geografija i prirodni pejzaž turističkih mjesta, izvršen je, u istoriji nezabilježen, atak na životnu sredinu.

Istovremeno je drastično pao standard zaposlenih u turizmu čije su plate najniže u čitavoj crnogorskoj privredi. U elitnom hotelu Splendid kao svojevrsnom reperu, one iznose oko 200 do 250 eura.

Iako je ministarska trojka prošetala svijetom na turističke sajmove i berze, Crna Gora nije vraćena na tržište zapadne Evrope, sa kojeg je zahvaljujući politici DPS-a i nestala.

Broj turista iz evropskih zemalja na nivou je statističke greške, i to je između ostalog dio bilansa koji ostavljaju trojica ministara.

Gvozdenović ostavlja preko 100.000 nelegalnih objekata koji su većinom izgrađeni tokom njegovog ministrovanja. Legalizaciju bespravno izgrađenih objekata iskoristio je kao adut tokom izborne kampanje, obećavajući građanima razne pogodnosti.

Opraštajući se od ministarske fotelje, Gvozdenović može biti zadovoljan, oposlio je najvažnije. Provukao saglasnost Skupštine za gradnju stanova u Miločeru, dao Orascomu Mamulu, pripremio Buljaricu, Lučice kod Petrovca, urbanizovao Nacionalni park Skadarsko jezero, zadužio mnoge tajkune za koje su pravljeni urbanistički planovi kojima je uništena Budvanska rivijera, Petrovac, Sveti Stefan, Bečići, Budva. Zaslužan je prije svega, što je pojam budvanizacija ušao u opštu upotrebu kao sinonim za haotičnu i korupcionašku urbanizaciju.

Potpisao je građevinsku dozvolu za divlje izgrađene vile na Zavali, zbog kojih je nekadašnji predsjednik Opštine Budva Rajko Kuljača nepravosnažno osuđen na pet godina zatvora. Legalizovao je i bespravno izgrađen hotel Avala, tako što je 2010. godine, tri godine nakon završetka radova i otvaranja hotela za goste, potpisao građevinsku dozvolu kompaniji Beppler i Jakobson, bez uporišta u Zakonu o legalizaciji koji je usvojen tek 2015. godine.

Dug je spisak nezakonitih postupaka bivšeg ministra.

Njegovom zaslugom urbanizovano je naselje Pržno do te mjere da kapaciteti stanogradnje iznose koliko 10 hotela Maestral. Među tolikim zgradama našlo se mjesta za stambeni kompleks kompanije Planet, čiji je vlasnik Gvozdenovićev pašenog. Na istu firmu vodi se i ogromna zgradurina u centru Budve izgrađena na mjestu stare kamene kapetanske kuće, koju je, navodno, kupio Gvozdenović. Umjesto porodične kuće nikla je višespratnica koju je po ugovoru o zajedničkoj gradnji izgradila firma Lux Hous iz Podgorice.

Na Slovenskoj plaži, na pijesku, izgrađena je diskoteka Torch, iza koje navodno stoji ministrov sin Marko Gvozdenović. To je samo dio investicija na primorju koje se vezuju za porodicu bivšeg ministra, specijaliste za strane investicije, laureata nagrade Najministar u regionu, koju mu je u julu 2015. u Sarajevu dodijelila tamošnja Direkcija za izbor najmenadžera iz Jugoistočne i srednje Evrope. Dok je Ministarstvo održivog razvoja i turizma ovjenčano nagradom -Najministarstvo.

Iz ministarstva kod invesitora

Pored Predraga Nenezića koji je zaposlen u kompaniji Luštica bay, kod svakog značajnijeg investitora uhljebljenje su našli kadrovi iz Ministarstva turizma. U kompaniji Dukley Garden na Zavali uposlen je Gvozdenovićev savjetnik, arhitekt Igor Vujačić. Luštici je posao našao i Nebojša Popović iz ministrovog kabineta iz koga je ranije u Atlas grupu prešla Maja Velimirović. I Porto Novi otvara vrata za partijske kadrove koji zauzimaju mjesta i u projektu Buljarica.

Branka PLAMENAC

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi

Objavljeno prije

4 dana

na

21 Marta, 2025

Objavio:

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji kao rukovodilac tima za izradu potpisuje beogradski arhitekta Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi

 

 

Otvaranje ponuda sa Javnog poziva JP Morsko dobro za zakup plaža Crnogorskog primorja donijelo je mnogo nezadovoljstva i tenzija među dosadašnjim korisnicima djelova morskog dobra. Najveće tendersko iznenađenje bila je ponuda poznate kompanije Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja je licitirala za čak 18 kupališta, od čega je, kao najbolji ponuđač dobila devet popularnih ulcinjskih plaža kojima će gazdovati u naredne četiri godine, po cijeni zakupa u ukupnom iznosu od 1,9 miliona eura na godišnjem nivou.

Od tog momenta počinje priča o nesvakidašnjem ulasku arapskog kapitala u Crnu Goru, o namjerama osnivača i vlasnika  kompanije, šeika Mohameda Alabara koje su pokrivene velom tajne.  Postavlja se pitanje zašto se jedna bogata i uspješna firma odlučila da se javnosti u zemlji u kojoj želi da investira, u koju će, kako mediji otkrivaju, uložiti stotine miliona a možda i milijarde eura, ukaže preko zakupa velikog broja plaža.

Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera Burdž Kalifa u Dubaiu i Beograda na vodi u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.

Za ulazak u Crnu Goru Mohamed Alabar izabrao je čudan redosled poteza. Prvo je zauzeo plaže, a da prethodno nije obezbijedio zakup ili kupovinu  zemljišta u njihovom zaleđu, na kome, kako izgleda, želi da realizuje nove projekte.

Iznenadnom pojavom mega investitora čija se finansijska snaga može mjeriti sa kompanijama koje su već prisutne u Crnoj Gori, poput investitora marine Porto Montenegro u Tivtu, ili Orascoma na Luštici, građani Ulcinja su zatečeni, ali ima i onih koji nisu.

Nadležni u Vladi Crne Gore i JP Morsko dobro bili su upoznati sa dolaskom Alabara, jer su zbog njegove kompanije iznenada produžili tender i omogućili da firma Eagle Hills Montenegro koja se u Podgorici registrovala 6. marta ove godine, par dana kasnije licitira za zakup kupališta.

Premijer Milojko Spajić ugostio je nedavno Mohameda Alabara, ali je javnost ostala uskraćena za informacije o temama koje su bile na dnevnom redu i lokacijama za koje je njegova kompanija zainteresovana.

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji obezbjeđuje preduslove za razvoj turizma visoke kategorije na većem dijelu Velike plaže.

Ovaj planski dokument, kao rukovodilac tima,  potpisuje beogradski arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana „Beograd na vodi“. Kao razlog za izradu tog plana navodi se – Belgrade Waterfront Concept Masterplan Eagle Hills, iz jula 2016. godine.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina  koja budi sumnju

Objavljeno prije

4 dana

na

21 Marta, 2025

Objavio:

Kompanija Eagle Hills Montenegro  registrovana je u Crnoj Gori 6.marta. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Od Ministarstva pravde traže uvjerenja da se ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi potvrdu da su  izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana

 

 

Puna netransparentnost uz svesrdnu institucionalnu podršku Vlade Crne Gore i njenih organa, to je ono što, po riječima Ulcinjana, karakteriše „slučaj tender“ za ulcinjske plaže.

„Velika plaža je veliki resurs Crne Gore, a kada su u pitanju važne teme, poput ove, neophodna je puna transparentnost. Ono što sam vidio iz medija je da se jedna firma koja se prijavila, registrovala ovdje u Crnoj Gori nakon što je bio istekao prvobitni rok za taj tender. Zamislite recimo da se takva stvar desila za vrijeme režima Mila Đukanovića – kako bi opozicija reagovala”, saopštio je i  predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.

Slučajno ili ne, premijer Spajić je sredinom februara boravio na Svjetskom samitu u Dubaiu. Vlada Crne Gore i  Ujedinjenih Arapskih Emirata potpisale su tamo  Memorandum o razumijevanju, koji predviđa razmjenu iskustava o razvoju i modernizaciji državne uprave, te jačanje ekonomske saradnje.

Nekoliko dana kasnije, 18. februara, Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom otvorilo je  tender za zakup plaža u Ulcinju. Tender je, kako je prvobitno najavljeno, trebao da bude zatvoren 4. marta. Produžen je za još sedam dana –  “zbog velikog interesovanja i kako bi se izašlo u susret svim zainteresovanim licima”.

Upravo u tom periodu, 6.marta,  kompanija Eagle Hills Montenegro (EHM) registrovana je u Crnoj Gori. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Istovremeno se obraćaju Ministarstvu pravde kako bi dobili uvjerenja da se ta firma, kao i ovlašćeno lice ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi za potvrdu da su uredno izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana.

Zakupac plaže “Miami” Džavid Hodžić tvrdi da mu je  uz sredstva koja je imao na računu u banci, a koja su bila veća od onih za potrebnu garanciju, trebalo  punih 10 dana da dobije taj dokument.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža  

Objavljeno prije

2 sedmice

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore

 

 

Da je pijesak prirodnih plaža Crnogorskog primorja zlata vrijedan, pokazale su vrtoglavi iznosi novca ponuđeni za zakup kupališta od Ulcinja do Herceg Novog. Nakon nedavnog otvaranja ponuda po završenom Javnom pozivu za zakup plaža za period 2024-2028, za plaže Ulcinja, Bara i Budve, učesnici, nadležni u JP Morsko dobro i cijela crnogorska javnost šokirani su ponudama koje su pristigle za pojedine djelove morske obale. U zatvorenim kovertama budući zakupci ponudili su astronomske svote  koje su se uveliko razlikovale od minimalnih početnih cijena. Učešće poznate arapske kompanije na licitaciji za kupališta na Velikoj plaži izazvalo je i političke tenzije između Vlade i albanskih partija.

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore.

Za manje kupalište na Slovenskoj plaži u Budvi, dugom 79 metara, površine 1.453 kvadratnih metara  izvjesni V.V. ponudio je cijelih 2,7 miliona eura. Minimalna sezonska zakupnina ove plaže na tenderu je bila 33.885 eura. Stigle su četiri ponude, jedna od 34 hiljade od A.P. lica, kompanija SUR Blue Coco doo ponudila je 90 hiljada, kompanija Falkon V&S doo 155 hiljada i lice V.V. 2,7 miliona eura.

Milionske sume ponuđene su i za plaže petrovačke rivijere.

Izdvaja se javno-party kupalište Lučice dužine 215 metara, sa 5.750m2 i minimalnom cijenom sezonskog zakupa od 44.570 eura, za koje  je privatno lice S.P. ponudilo 1 milion eura. Ostale tri ponude bile su podgoričke firme Profart 200.002 eura, Life Style Development iz Tivta 153.200 eura i firme Pešter Co 45.000 eura.

Duga petrovačka pješčana plaža podijeljena je na četiri javno-porodična kupališta za koja su ponuđene nevjerovatne sume od više stotine hiljada eura do milion. Za najkraću plažu stigla i najviša cijena.

Milion eura dostigla je popularna plaža Ponta dužine samo 39 metara, sa početnom cijenom zakupa od 20.957 eura. Svaka od tri ponude bila je višestruko veća od početne, firma Žuti zec ponudila je 89.000 eura, firma Ponta doo iz Petrovca ponudila je 3 eura više od minimalne, da bi kompanija Neimar doo iz Bara ponudu zaokružila na 1 milion eura.

Za dio petrovačke plaže, dužine 73 metra, sa početnom cijenom zakupa 7.992 eura, pristigle su četiri ponude i to: R.V. 45.000 eura, J.Z. 30.000, a V.M. 8.000 eura i lica A.S. koje je za nešto više od hiljadu kvadrata pijeska ponudilo 950.000 eura.

Za kupalište sa najmanjom početnom cijenom od 3.291 euro, dužine 62m, ponuđeno je nevjerovatnih 800.000 eura. Za susjedni dio petrovačke plaže dužine 110 metara, na početnih 7.609 eura, stigle su tri ponude, N.A. 7.700 eura, M.B. 18.000, dok je izvjesni M.Š. ponudio 800.000 eura.

Iza ovakvih nerealnih ponuda stoji  oprobana taktika tenderskih mućki iz prethodnog perioda. U pitanju su već viđene paralelne ponude starih zakupaca koje po pravilu budu odbačene, ili odabrani ponuđač odustane. Posebnim sistemom bodovanja i matematike sa referencama, plažu na kraju dobija onaj sa manjom ponudom.

Iz Morskog dobra je rečeno da ovoga puta neće vrednovati milionske ponude ako se ispostavi da su dio smišljene igre starih zakupaca plaža, kako bi se preko fantomskih ponuđača ponovo domogli vrijednih djelova obale.

S tim u vezi upućen je poziv Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) da se uključi u ovaj slučaj i da ispita milionske ponude za zakup plaža. Zvanično je zatraženo i od Uprave policije – Sektora za finansijsko obavještajne poslove (FOJ), da ispita porijeklo novca ponuđača koji su se javili na tender ovog državnog preduzeća i ponudili državi milione za zakup plaža.

Međutim, pravo iznenađenje stiglo je otvaranjem ponuda za iznajmljivanje kupališta na Velikoj plaži u Ulcinju.

Na licitaciji se pojavila nova kompanija, Eagle Hills Montenegru, iza koje stoji arapski kapital, koja je dala najveće ponude za desetak plaža od ukupno 32 kupališta, na 13 kilometara dugoj pješčanoj obali. Riječ je o kompaniji iz Abu Dabija specijalizovanoj za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, koja je gradila poznati neboder Burdž Kalifa u Dubaiju i kompleks Beograd na vodi u Srbiji.

Firma Eagle Hills Montenegro registrovana je 6. marta ove godine na adresi u Podgorici.

Arapska kompanija konkurisala je na javnom pozivu Morskog dobra za zakup 19 kupališta na Velikoj plaži, međutim, njihova ponuda bila je najveća za 10 plaža. Riječ je o popularnim plažama Saranda, Adriaica, Imperial, Hill, Mojito, Habana, Safari, Tropikana, Koral, dio Pearle beach i plaža Barbose.

Kako se saznaje u Morskom dobru, osnivač i predsjednik kompanije Eagle Hills, Mohamed Alabar, nije ponudio milione za zakup kupališta nego realne iznose do 150.000 eura, koji su bili nešto viši od konkurencije. Navode primjer plaže na kojoj je Eagl Hills ponudio 190 hiljada i izgubio na licitaciji od bivšeg korisnika čija je ponuda iznosila 220 hiljada eura.

Najveća cijena koju je ta plaža postigla na tenderu 2019. bila je 40.000 eura. To pokazuje, navode u Morskom dobru, kako je državna imovina bila podcijenjena u poslednjih 30 godina. Ove godine očekuju najveći prihod od zakupa morske obale od kako postoji Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom.

Vijest da je arapska firma najbolje rangirana za 10 kupališta na Velikoj plaži izazvala je negodovanje i bijes kod dosadašnjih zakupaca i lokalnih vlasti Ulcinja.  Najavljeno je nepoštovanje tenderskih rezultata. Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu zatražio je poništenje tendera i zaprijetio pozivom svim albanskim partijama da napuste Vladu, ukoliko se njegov zahtjev ne ispuni.

„Vlada ne vidi pravni osnov po kome bi tender za zakup plaža u Ulcinju mogao biti poništen, ali ukoliko neko smatra da je došlo do kršenja propisa i može to da dokaže, spremna je da to razmotri. Tender je bio otvoren i transparentran i  pravila su bila jasna“, kazao je premijer Milojko Spajić, na sastanku koji je u srijedu uslijedio sa predstavnicima Opštine Ulcinj.

“Bitno je, prije svega, da lokalna zajednica bude zadovoljna, ali i da sve bude zakonito. Na osnovu dosadašnjih informacija, u ovom postuku nije bilo proceduralnih propusta. Sa druge strane, razumijemo zabrinutost dijela lokalne zajednice i otvoreni smo za dalji dijalog koji bi uključio i potencijalne nove zakupce”, poručio je Spajić

Kako izgleda u Ulcinju nisu spremni na scenario po kome višegodišnji zakupci koji su plaže koristili decenijama, mogu da ostanu bez njih. Ne slažu se sa načinom bodovanja koji im ne priznaje kontinuitet i preče pravo korišćenja državne imovine.

Nema objašnjenja zašto Ulcinjani ne žele dolazak velike kompanije poput Eagle Hills koja je poznata po svojim projektima u nizu zemalja širom svijeta, kao i u bliskom okruženju. Pored izgradnje čuvene kule Burdž Kalifa, gradili su i Centar Dubaija, marine Dubai i novih naselja na toj lokaciji. Posjeduju lanac od 70 luksuznih hotela i rizorta u Ujedinjenim arapskim emiratima. Jedan od većih projekata planiran je u Albaniji u kojoj Alabar ima jaku podršku premijera Edi Rame.  Riječ je o strateškoj investiciji albanske Vlade, izgradnji najveće marine za luksuzne jahte na Mediteranu, Porto Durres u luci Drač.

Takođe, nije poznat ni motiv velike kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata da učestvuje na tenderu za zakup plaža u Ulcinju. Ukoliko iza toga ne stoje neki drugi planovi i projekti.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo