Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SVI MINISTRI UREĐENJA PROSTORA I TURIZMA: Gdje ja stadoh, ti uništi

Objavljeno prije

na

Poslije dugih petnaest godina rada u Vladi Crne Gore ministarska karijera Branimira Gvozdenovića okončana je. U Vladi Duška Markovića za njega nije bilo fotelje te je završio na manje aktivnoj poziciji potpredsjednika Skupštine. Ovim imenovanjem Gvozdenoviću je obezbijeđen imunitet od eventualne krivične odgovornosti za mnoge odluke koje je donosio koje nisu bile u skladu sa zakonom. Državnom tužilaštvu podnijeto je niz krivičnih prijava protiv bivšeg ministra po raznim osnovama koje čekaju na odlučivanje.

Početkom 21. vijeka i u samostalnoj državi Crnoj Gori resore uređenja prostora i turizma vodili su, na smjenu, kadrovi DPS-a, ministri Predrag Nenezić, Branimir Gvozdenović i Predrag Sekulić. Odlaskom ove ministarske plejade iz izvršne vlasti svode se sumorni računi i pogubni efekti njihovog djelovanja.

Resor planiranja prostora i urbanizma u tri mandata vodio je Branimir Gvozdenović u okviru više ministarstava, zajedno sa resorom ekonomije, turizma ili zaštite životne sredine. Na sajtu Vlade ne postoji arhiva sa podacima o sastavu Vlade po godinama, čak ni unazad desetak godina, da ne govorimo o istorijatu izvršne vlasti u Crnoj Gori, od kraljevine do današnje parlamentarne demokratije.

Od 2002, u dva uzastopna mandata u Ministarstvu turizma suvereno je vladao Predrag Nenezić, čovjek od posebnog povjerenja Mila Đukanovića. Njegov mandat ostao je upamćen po burazerskoj privatizaciji hotela na primorju, strašnoj pljački državne imovine koja je završila u rukama biznismena bliskih DPS-u, zahvaljujući Neneziću kao potpredsjedniku tenderske komisije za privatizaciju hotelskih i turističkih preduzeća. Mnogi od vrijednih hotela koji su otišli za bagatelu, ubrzo su zatvoreni i do danas nisu renovirani, modernizovani i uključeni u turistički promet. Zaslužan je za izdavanje pod zakup hotela Sveti Stefan i Miločer uz gradnju u miločerskom parku, koju je tajno dogovarao tokom 2006., godine. Kao i za potpisivanje ugovora o zakupu sedam miliona kvadrata zemljišta na Luštici sa egipatskom kompanijom Orascom, gdje je kasnije našao uhljebljenje kao član Upravnog odbora.

Crnogorski turizam za njegovog mandata bio je uglavnom estradnog karaktera, označen brendom Wild beauty – divlja ljepota Crne Gore, te obećanjima o uvođenju takozvane – not bilding line, linije zabrane gradnje u pojasu od 100 metara od obale, sa obaveznom primjenom u prostorno-planskoj dokumentaciji koja se bude radila nakon ratifikovanja Protokola o integralnom upravljanju obalom u Skupštini 2009. Od čega nije bilo ništa.

Promovisao je Strategiju turističkog razvoja Crne Gore do 2020. godine, što je bio izvod iz Master plana razvoja turizma, koja nije sprovedena i koja je ostala mrtvo slovo.

Mandat Predraga Sekulića u resoru turizma i održivog razvoja ostaće upamćen po izjavi koja ga je ,,proslavila”- kako je Budva urbanistički uništena te da je treba prepustiti samoj sebi, da propadne do kraja.

Ipak, pravim grobarom crnogorskog turizma i prostora, pokazao se Branimir Gvozdenović. Njegove mandate obilježila je investiciona euforija na primorju, koju je usmjerio u pogrešnom pravcu. Prema zvaničnim podacima Vlade, od 2006. do 2014. godine investicije u turizam iznosile su oko 6 milijardi eura. Od tog novca, po proračunu nekih turističkih poslenika, moglo se izgraditi gotovo 100 luskuznih hotela poput Splendida. Nije sagrađen nijedan. Nije jasno gdje je silni novac plasiran, ukoliko se masovna stanogradnja na primorju, novi gradovi, sve one zgrade, apartmanski kompleksi ili condo hoteli ne smatraju investicijama u turizam.

Gvozdenović se nije ni bavio turizmom već urbanizmom, ali na svoj način. Od Ministarstva održivog razvoja i turizma napravio je ortačku firmu za pružanje usluga građevinskom lobiju, osnovao arhitektonske i planerske biroe i angažovao svoje ljude na izradi velikog broja novih državnih planskih dokumenata. Preferirao je državne studije lokacije, planska rješenja za zaštićene zone ili nacionalne parkove, te neizgrađene prirodne bisere na morskoj obali, na kojima su projekte realizovali državni, dvorski arhitekti. Organizovao namještene konkurse i pružao investitorima kompletan proizvod.

Ignorisao je ili suspendovao naslijeđene zakone i normative u planiranju prostora, građevinarstvu, turizmu, mijenjao zakon o morskom dobru, o eksproprijaciji… Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata dorađivan je više puta u skladu sa potrebama investitora, posebno se istakao u uspostavljanju prava Vlade da samostalno utvrđuje javni interes na atraktivnim i prestižnim lokacijama i izdaje građevinske dozvole bez uporišta u planovima.

Crna Gora se razvija kao real estate destinacija koju karakteriše gradnja turističkih naselja umjesto hotela. Gvozdenović je favorizovao izgradnju takozvanih mix use resorta u kojima preovlađuju apartmani za prodaju, dok su hoteli svedeni na najmanju moguću mjeru.

Primjera radi, u velikom investicionom projektu Porto Montenegro jedini hotel Regent ima samo 35 klasičnih hotelskih soba, sve ostalo su stanovi. Kao i na Luštici i u projektu Porto Novi.

Zato Crna Gora ima najgoru strukturu smještajnih kapaciteta među turističkim zemljama Mediterana. ,,Crnoj Gori ne trebaju hoteli”, smatrao je bivši ministar

U hotelima i dalje ima nepunih 30.000 kreveta ili oko 10 odsto ukupne ponude, pa se planirani broj od 110.000 hotelskih ležajeva do 2020. godine, čini teško dostižnim.

Gvozdenović je propagirao održivi a praktikovao neodrživi razvoj. Nije ispunio nijedan od ekonomskih, socijalnih i ekoloških zahtjeva održivog razvoja. Obala je zazidana stanovima, uništeni su kompleksi šuma i maslinjaka u selima priobalnog područja, promijenjena je geografija i prirodni pejzaž turističkih mjesta, izvršen je, u istoriji nezabilježen, atak na životnu sredinu.

Istovremeno je drastično pao standard zaposlenih u turizmu čije su plate najniže u čitavoj crnogorskoj privredi. U elitnom hotelu Splendid kao svojevrsnom reperu, one iznose oko 200 do 250 eura.

Iako je ministarska trojka prošetala svijetom na turističke sajmove i berze, Crna Gora nije vraćena na tržište zapadne Evrope, sa kojeg je zahvaljujući politici DPS-a i nestala.

Broj turista iz evropskih zemalja na nivou je statističke greške, i to je između ostalog dio bilansa koji ostavljaju trojica ministara.

Gvozdenović ostavlja preko 100.000 nelegalnih objekata koji su većinom izgrađeni tokom njegovog ministrovanja. Legalizaciju bespravno izgrađenih objekata iskoristio je kao adut tokom izborne kampanje, obećavajući građanima razne pogodnosti.

Opraštajući se od ministarske fotelje, Gvozdenović može biti zadovoljan, oposlio je najvažnije. Provukao saglasnost Skupštine za gradnju stanova u Miločeru, dao Orascomu Mamulu, pripremio Buljaricu, Lučice kod Petrovca, urbanizovao Nacionalni park Skadarsko jezero, zadužio mnoge tajkune za koje su pravljeni urbanistički planovi kojima je uništena Budvanska rivijera, Petrovac, Sveti Stefan, Bečići, Budva. Zaslužan je prije svega, što je pojam budvanizacija ušao u opštu upotrebu kao sinonim za haotičnu i korupcionašku urbanizaciju.

Potpisao je građevinsku dozvolu za divlje izgrađene vile na Zavali, zbog kojih je nekadašnji predsjednik Opštine Budva Rajko Kuljača nepravosnažno osuđen na pet godina zatvora. Legalizovao je i bespravno izgrađen hotel Avala, tako što je 2010. godine, tri godine nakon završetka radova i otvaranja hotela za goste, potpisao građevinsku dozvolu kompaniji Beppler i Jakobson, bez uporišta u Zakonu o legalizaciji koji je usvojen tek 2015. godine.

Dug je spisak nezakonitih postupaka bivšeg ministra.

Njegovom zaslugom urbanizovano je naselje Pržno do te mjere da kapaciteti stanogradnje iznose koliko 10 hotela Maestral. Među tolikim zgradama našlo se mjesta za stambeni kompleks kompanije Planet, čiji je vlasnik Gvozdenovićev pašenog. Na istu firmu vodi se i ogromna zgradurina u centru Budve izgrađena na mjestu stare kamene kapetanske kuće, koju je, navodno, kupio Gvozdenović. Umjesto porodične kuće nikla je višespratnica koju je po ugovoru o zajedničkoj gradnji izgradila firma Lux Hous iz Podgorice.

Na Slovenskoj plaži, na pijesku, izgrađena je diskoteka Torch, iza koje navodno stoji ministrov sin Marko Gvozdenović. To je samo dio investicija na primorju koje se vezuju za porodicu bivšeg ministra, specijaliste za strane investicije, laureata nagrade Najministar u regionu, koju mu je u julu 2015. u Sarajevu dodijelila tamošnja Direkcija za izbor najmenadžera iz Jugoistočne i srednje Evrope. Dok je Ministarstvo održivog razvoja i turizma ovjenčano nagradom -Najministarstvo.

Iz ministarstva kod invesitora

Pored Predraga Nenezića koji je zaposlen u kompaniji Luštica bay, kod svakog značajnijeg investitora uhljebljenje su našli kadrovi iz Ministarstva turizma. U kompaniji Dukley Garden na Zavali uposlen je Gvozdenovićev savjetnik, arhitekt Igor Vujačić. Luštici je posao našao i Nebojša Popović iz ministrovog kabineta iz koga je ranije u Atlas grupu prešla Maja Velimirović. I Porto Novi otvara vrata za partijske kadrove koji zauzimaju mjesta i u projektu Buljarica.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo