Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZATAŠKAVANJE VRŠNJAČKOG NASILJA: Kad svi zakažu

Objavljeno prije

na

Aleksandar Jerotić, otac učenika Osnovne škole Milan Vuković u Herceg Novom požalio se ove nedjelje novinarima da njegov sin I.J. trpi vršnjačko nasilje. On je istakao da ne žele da proganjaju dječaka koji je napao njihovog sina, ali da moraju da ukažu da škola nema adekvatan odgovor na nasilje.

I pored toga što se godinama konstatuje da je nasilje među mladima u stalnom porastu, nije se mnogo učinilo na rješavanju problema, pa je nasilje, nažalost, postalo sastavni dio školovanja velikog broja učenika.

,,Dvije trećine djece u osnovnim i srednjim školama izjavilo je da su barem jednom bili žrtva nasilja, a 24 odsto njih da su duže vrijeme, konstantno trpjeli ili trpe nasilje”, izjavila je nedavno direktorica NVO Ženska akcija Slavica Striković.

Iz Udruženja Roditelji za Monitor kažu da im se gotovo svakodnevno javljaju roditelji djece koja su žrtve vršnjačkog nasilja sa pitanjima kome da se obrate i na koji način da zaštite svoju djecu jer nijesu zadovoljni odgovorom škole i institucija, ali i drugih roditelja.

,,To nam govori da često odgovor nije adekvatan. Ukazuju nam na to da roditelji djeteta nasilnika nijesu raspoloženi za saradnju i da im u školama često kažu da zbog toga malo šta mogu da urade. Tako se stvara jedan krug koji je prilično opasan. Niti se pomaže djetetu koje trpi nasilje adekvatno, niti onom koje smatra da je nasilje prihvatljivo prema drugim osobama. I poslije se pitamo šta nam je sa djecom i zašto su ‘ovakva”’, kaže za Monitor direktorica Udruženja Kristina Mihailović.

Nasilje se ovdje, ukazuju neki od naših sagovornika, djeci nerijetko nameće kao poželjan model rješavanja problema. ,,Priličan je broj roditelja koji odobravaju, čak i huškaju svoju djecu na nasilje. Pravdaju to pričom da moraju naučiti da se brane, pa se od odbrane brzo pređe u napad. A onda nam se dešavaju scene kao nedavno u jednoj podgoričkoj školi da su se nakon svađe djece i roditelji uhvatili za vratove”, priča sagovornica koja je željela ostati anonimna a čije dijete pohađa jednu podgoričku osnovnu školu. ,,Roditelji djeci daju primjer. Roditeljski sastanci postali su prilika da se roditelji iživljavaju i otvoreno prijete nastavnicima”, kaže ona.

No, nijesu roditelji jedini koji nose odgovornost. Umjesto da se rješava, nasilje se uglavnom zataškava od strane školske uprave i nadležnih.

,,Nažalost, stiče se utisak da se prvi znaci neprimjerenog ponašanja u određenom stepenu tolerišu i posmatraju kao prihvatljiv model, što nerijetko dovede do težih oblika nasilja među učenicima. Ovo upućuje da od roditelja/staratelja i nadležnih subjekata izostaju blagovremene i adekvatne mjere kao i koordinirana saradnja u cilju pružanja pomoći i podrške djetetu koje ispoljava neprihvatljive oblike ponašanja”, kažu za Monitor iz institucije Zaštitnika ljudskih prava. Oni su ove godine u radu imali predmete koji su se odnosili na nasilje, koji su pokrenuti od strane djece i njihovih roditelja ili kao sopstvena inicijativa Zaštitnika.

Iz razgovora sa roditeljima čija su djeca pretrpjela nasilje može se izvesti određeni obrazac reakcije školske uprave: nasilje se obično zataškava, i to na uštrb žrtava ali i nasilnika; djeluje se jedino kada slučaj dobije medijsku pažnju ili reaguju nevladine organizacije; žrtve i dalje trpe ili ih, u slučaju da postane neizdržljivo, roditelji premjeste u drugu školu, a za nasilnike se čeka da završe školovanje pa da postanu briga drugih službi.

Vršnjačko nasilje je nekada bilo izraženo u srednjim školama, a sada je česta pojava i u osnovnim. Iz NVO sektora upozoravaju i da bi uspostavljanje i ažuriranje statističkiih podataka na nivou države o nasilju u školama doprinijelo osvješćivanju šire društvene zajednice o toj pojavi.

Posljednje relevantno istraživanje radio je UNICEF 2013. I ono je pokazalo da svaki treći građanin Crne Gore zna neko dijete koje je bilo žrtva nasilja u školi.

Vršnjačkom nasilju su najviše izložena djeca koja su drugačija intelektualno, materijalno i etnički, djeca koja pripadaju ranjivim grupama – siromašni, osobe sa smetnjama u razvoju, nacionalne manjine, kao i oni fizički slabiji. Ovom treba dodati zabrinjavajući podatak da država nedovoljno radi na rješavanju problema siromaštva djece. Prema UNICEF-ovim podacima 10 do 15 odsto najmlađe populacije živi u bijedi.

Kancelariji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda učenici su se tokom 2015. godine najviše žalili na ponašanja i odnose nastavnika i učitelja, ocjenjivanje, izrečene disciplinske mjere i vršnjačko nasilje. Ombudsman u kontinuitetu poziva nadležne organe da koordinisanim postupanjem ulože napore kako bi se djeci i mladima obezbijedilo bezbjedno okruženje. ,,Međutim, i pored preduzimanja određenih radnji i mjera nadležnih organa i službi stiče se utisak da stojimo u mjestu i da je neophodna snažnija, koordinisana, sistemska akcija društva u cjelini”, naglašavaju iz kancelarije Ombudsmana.

Iz Udruženja Roditelji naglašavaju da je ovo problem svih – roditelja, škole, centara za socijalni rad, policije. ,,Uglavnom se čeka da ona druga ‘strana’ riješi problem. Mi smatramo da je najveći problem što se i definisani koraci u ovim situacijama ne primjenjuju, što se primjena toga ne prati adekvatno, ne pomaže školama da se dodatno osposobe za reagovanje, što kao društvo ne prepoznajemo koliko je važno da se nasiljem bavimo od samog početka kada se primijeti. Ne samo kaznama i kažnjavanjem nego pronalaženjem načina da se pomogne prevashodno djeci”, kaže Mihailovićeva.

Uputstvo školama – Podjela odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja, Ministarstvo prosvjete je izdalo prošle godine u samo 500 primjeraka. Iako bi bilo korisno da se distribuira i roditeljima. U njemu su detaljno opisane uloge, obaveze i postupci nastavnog, stručnog, upravnog i ostalog osoblja u školi u slučaju vršnjačkog nasilja.

Iz Uruženja Roditelji kažu da im je praksa da roditelje direktno upućuju Ministarstvu prosvjete, kako bi im oni pomogli i uputili ih na koji način da zaštite djecu. ,,Dostavljamo i Uputstvo o tome kako škole, policija i centri za socijalani rad treba da postupe kada se problem javi. U Ministarstvu su nam zvanično objasnili da je Uputstvo obavezujuće za sve škole. Moramo da priznamo da djeluje odlično, ali roditelji za njega ne znaju ni da postoji ni da se primjenjuje”, objašnjava Mihailovićeva.

A morali bi se obavijestiti i roditelji i škole, da ne bi u praksi zaživio sistem odgovaranja nasiljem na nasilje.

Internet nasilje

Iz kancelarije Ombudsmana su za Monitor istakli da učenici sve više žale na sajber ili internet nasilje kojem su izloženi, te da se nasilje iz školskog dvorišta preseljava u virtuelni svijet. Ovogodišnje istraživanje UNICEF-a pokazalo je da više od 90 odsto djece u Crnoj Gori koristi internet i u najvećem broju slučajeva doživljava vršnjačko nasilje. Nakon ovih rezultata, Vlada i UNICEF su konstatovali da je neophodno da roditelji i nastavnici pruže bolju podršku djeci. Međutim, upitno je koliko roditelji i škole mogu pomoći djeci. Isto istraživanje je pokazalo da većina (68 odsto) djece smatra da zna o internetu više od svojih roditelja. Svako drugo dijete (53 odsto) izjavilo je da nikad ne koristi internet u školi, a samo dva odsto se, kad im se nešto neprijatno desi na internetu, za pomoć obraća nastavnicima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo