Povežite se sa nama

MONITORING

TREĆI PUT UKINUTA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Devet godina zataškavanja

Objavljeno prije

na

vesna-medenica

Lice Miraša Šćekića, oca ubijenog policijskog inspektora Slavoljuba Sćekića, nakon što mu je saopšteno da je treći put oborena osuđujuća presuda okrivljenima za ubistvo njegovog sina – malo je koga moglo ostaviti ravnodušnim.

,,Evo devet godina se sudi i sada ih oslobodiše… Lele meni Slavko, sine moj. Muče nas evo devet godina. Krv koju smo gazili pred kućom sada oni gaze. Bolje da su nas ubili nego što su njih oslobodili ” , kazao je kroz suze očajni otac pred TV kamerama. Porodica je najavila krivične prijave protiv vrha pravosuđa.

Inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je ispred svoje kuće 30. avgusta 2005. godine. Ni devet godina nakon ubistva – ne nazire se kraj sudskom procesu. Vrhovni sud Crne Gore ove sedmice ukinuo je presudu Apelacionog suda kojom je, u jesen prošle godine, potvrđena osuđujuća presuda sutkinje Višeg suda Biljane Uskoković. To je ujedno bila i prva presuda optuženima za ubistvo inspektora Šćekića koja je prošla više sudske instance. Apelacioni sud je ranije dva puta ukinuo osuđujuće presude nižih sudova. Sutkinja Uskoković je Sašu Boretu, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića i Milana Čilu Šćekića osudila na ukupno 120 godina zatvora.

,,Danas je Vrhovni sud izvršio krivično djelo ubistva, ubio je mog brata Slavka. … Podnijeću krivičnu prijavu protiv postupajućih državnih tužilaca i sudija vijeća Vrhovnog suda zbog neažurnog i nesavjesnog rada i donošenja nezakonite odluke”, napisala je na svom FB zidu Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora koja godinama vodi pravnu bitku u tom slučaju.

Ona za Monitor kaže: ,,Do skoro sam vjerovala da postoji tračak nade da optuženi za ubistvo mog brata dobiju zaslužene kazne. Vjera u pravdu poljuljana je presudom Vrhovnog suda koja je protivzakonita i kosi se za ljudskom i profesionalnom etikom, i zakletvom koju su sudije položile – da će suditi savjesno i nepristrasno. Vijeće Vrhovnog suda počinilo je krivično djelo zloupotrebe službene dužnosti. Presuda je posljedica nesavjesnog rada, po naredbi nalogodavaca ubistva mog brata”.

Slavica Sćekić je više puta za ubistvo svog brata optužila državni i policijski vrh Crne Gore, a kao direktnog izvršioca označila je Vuka Vulevića, koji je u međuvremenu oslobođen optužbi da je učestvovao u ubistvu inspektora Šćekića.

,,Ubistvo su naručili Milo i Aco Đukanović”, ustvrdila je ona sada. Porodica Sćekić optužila je Vesnu Medenicu, predsjednicu Vrhovnog suda, da je opstruirala pravdu u ovom slučaju kako bi zaštitila crnogorskog premijera.

U pozadini ubistva inspektora Šćekića je privatizacija budvanskog hotela Splendid i slučaj bombaških napada na hotel u ljeto 2005. godine. Inspektor Šćekić je radio na istrazi tih napada kada je ubijen. Vijeće sutkinje Uskoković zaključilo je da je Šćekić ubijen nakon što je došao do dokaza da iza napada na Splendid stoje Saša Boreta i Ljubo Bigović. Motivi i nalogodavci bombaških napada nijesu međutim na sudu nikada rasvijetljeni. A to je ključna stvar za razumijevanje motiva za ubistvo Slavoljuba Šćekića.

Vrh crnogorskog pravosuđa kao da nije zainteresovan da te motive rasvijetli. U decembru prošle godine, policijski inspektor Predrag Vučinić objavio je policijsku zabilješku inspektora Vukote Kartala, koji je prije Šćekića radio na slučaju. U tom dokumentu Kartal tvrdi da je po njegovom otkriću nalogodavac bombaških napada na Splendid Branislav Brano Mićunović, a izvršioci njegova grupa.

U ljeto 2005. Splendid je bio tek privatizovan. Od javnosti se krilo da je pravi vlasnik ekskluzivnog hotela bivši KGB-ovac Viktor Ivanjenko, a da je Žarko Radulović, aktuelni direktor hotela bio tek paravan za ruski kapital, sa malim postotkom vlasništva, što je Monitor još tada objavio. General Viktor, kako zovu Ivanjenka, preuzeo je hotel od kompanije Splendid Montenegro stars, čiji su vlasnici bili sakriveni od javnosti. Ta kompanija se ugovorom o zakupu obavezala na višemilionska ulaganja u hotel, a ukupna suma investicija poklapa se sa cifrom koja se u tužilačkoj istrazi pominjala kao iznos koji su bombaši na Splendid tražili od novih vlasnika. Radulović je tadašnjoj specijalnoj tužiteljici Stojanki Radović ispričao da iza napada stoji barski kriminalni klan – Bigović, Kožar i Boreta i da mu je saopšteno da će napadi prestati ako za dva i po miliona eura kupi kuću od Nikole Borete, koja vrijedi mnogo manje.

Dokument koji je u javnost iznio Vučinić optužujući je za policijski vrh, ne samo zbog toga što je skrivan od javnosti. U njemu inspektor Kartal traži od tadašnjeg ministra policije Dragana Đurovića da ga zaštiti od mafije i njegovih pretpostavljenih. Kartal je tvrdio da mu je tadašnji načelnik Željko Vorotović sugerisao da se okane istrage kada je čuo da je istraga stigla do Mićunovića, i da mu je kazao: ,,Nemoj njega da spominješ, on je mnogo dobar sa Milom i Svetom… To su neki dugovi koje Žarko Radulović ima prema Branu, a Radulović je član SDP-a pa nas to ne treba mnogo interesovati”.

Kartal je ubrzo pošto se obratio ministru, da li radi zaštite, penzionisan. Istragu je nastavio inspektor Šćekić. Vučinić tvrdi da je Šćekić ubijen nakon što su strukture u podzemlju, ali i nadzemlju obaviještene o zabilješci. Vučinić je detalje o krajnje neobičnom putovanju te zabilješke i ko je sve imao uvid u nju opisao u iskazu Osnovnom tužilaštvu u Kotoru krajem prošle godine. Od tada – ni glasa od tužilaštva.

,,Pozvali su me opet prvog aprila”, kaže za Monitor Vučinić. Opet se kaže izjašnjavao o istim okolnostima. U međuvremenu, tvrdi, jedna osoba koja je imala kontakt sa zabilješkom – ubijena je.

Indikativno je da istragu o zabilješci Kartala, novim dokazima i dokumentima koja su direktno povezana sa ubistvom inspektora Šćekića i koja rasvjetljavaju moguće motive i nalogodavce njegovog ubistva nije preuzelo Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal koje je vodilo slučaj. Važna svjedočenja su van predmeta, u ladicama tužilaštva u Kotoru.

Vrhovni sud Crne Gore osporio je sada ključne dokaze na kojima se bazirala optužnica – svjedočenje direktora Splendida Žarka Radulovića o pozadini bombaških napada i svjedočenje zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića koji je tvrdio da mu je Saša Boreta u zatvoru kazao da su on i ostali optuženi ,,oduvali” inspektora Šćekica. Bez tih dokaza Apelacioni sud teško da ima o čemu da raspravlja u ponovljenom postupku, pa se čine opravdanima sumnje porodice Šćekić da se radi o uvodu u oslobađanje osumnjičenih.

,,Ne mogu da ih osude, ne smiju, da ne razotkriju nalogodavce”, kaže Slavica Šćekić za Monitor.

U obrazloženju ovonedjeljne presude Vrhovni sud kaže: „Obavještenja Žarka Radulovića i Zorana Vlaovića, koja su data pred specijalnim tužiocem, moraju se izdvojiti iz spisa predmeta jer nijesu pravno valjani dokazi”. Sud dalje pojašnjava taj stav: ,,U postupku donošenja, kako prvostepene, tako i drugostepene presude, nije se sudilo za krivična djela iz domena organizovanog kriminala, pa se u konkretnom slučaju nijesu mogli koristiti kao dokazi obavještenja koja su specijalnom tužiocu dali Radulović i Vlaović, na čijim iskazima su se zasnivale presude nižestepenih sudova”

Cijeli proces, istragu i suđenje, pratilo je mnoštvo opstrukcija, propusta i razrješenja sudija koji su na njemu radili. Vrh crnogorskog pravosuđa je u slučaju ubistva inspektora Šćekića postupak usmjeravao tako da je svaka osuđujuća presuda vodila ukidanju.

Vrhovni sud sada tvrdi da se ne mogu koristiti ključni dokazi jer su to dokazi specijalnog tužilaštva, a ,,nije se sudilo za krivična djela iz domena organizovanog kriminala”.

A optuženi su u prvoj presudi upravo osuđeni za zločinačko udruživanje, ključni element za djela organizovanog kriminala. Tu su presudu više sudske instance pod dirigentskom palicom Vesne Mednice pod sumnjivim okolnostima ukinule.

Radi se o presudi sudije Lazara Akovića iz avgusta 2009. Aković je optuženima izrekao ukupno 115 godina za zločinačko udruživanje, svrstavši tako ubistvo Šćekića u kategoriju organizovanog kriminala.

Aković je podnio ostavku nakon što je Sudski savjet, koji je bio pod kontrolom Medenice, tražio njegovo razrješenje. On je javno ustvrdio da je Medenica na njega vršila pritisak. Apelacioni sud potom ukida Akovićevu presudu.

Sutkinja Slavka Vukčević, koja je preuzela slučaj, donosi osuđujuću presudu za optužene, izrekavši im maksimalne kazne za ubistvo, ali ih ne tereti za zločinačko udruživanje. Medenica nije međutim bila zadovoljna ni presudom sutkinje Vukčević o udruživanju. Medenica i ministar pravde Duško Marković javno su izrazili nezadovoljstvo presudom, pozivajući se na tehničke greške koje je sutkinja Vukčević napravila. Marković i Medenica nijesu se obazirali na to da nije prošao zakonski rok u kom je sutkinja imala pravo da uradi ispravke. Medenica je, kako je Monitor pisao, opet insistirala na razrješenju, ali tadašnji predsjednik Višeg suda Mušika Dujović ovoga puta nije pristao na pokretanje tog postupka. Sutkinja Vukčević na kraju sama traži razrješenje i biva izabrana za notarku, direktno od strane Duška Markovića.

Apelacioni sud obara njenu presudu. Ukida dio presude kojom su izrečene kazne robije, ali, simptomatično, potvrđuje dio presude u kojoj se optuženi oslobađaju terećenja za zločinačko udruživanje!

Sumnjive okolnosti nijesu samo pratile sudski proces. Prošle godine je bivši pripadnik SAJ-a Brajuško Brajušković optužio Milana Perovića, bliskog saradnika bivšeg šefa policije Veselina Veljovića, da je bio nezakonito uključen u uviđaj ubistva Šćekića. Brajušković je tvrdio da u nadležnosti Perovića nije bila istraga u ubistvo Šćekića i da nije imao pravo biti na uviđaju.

Perović je na sudu svjedočio kako se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića, sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina. Kazao je da su primijetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica, ali da je automobil bio miniran i da je ubrzo eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljeni dokazi. Perović je na sudu opovrgao svoje ranije iskaze – da je jedan od optuženih za ubistvo inspektora Šćekića Ljubomir Bigović u njegovom prisustvu prijetio ubijenom policijskom inspektoru. Slavica Šćekić optužila je ranije Perovića da je umiješan u ubistvo njenog brata.

Brajušković je optužio Veljovića i da je instruirao zaštićenog svjedoka Vlaovića, pokušavajući da sakrije istinu o ubistvu Slavoljuba Šćekića. Porodica Šćekić je te tvrdnje ocijenila kao pokušaj rušenja osuđujuće presude protiv osuđenih.

Presuda je oborena.

Ironija: Vesna Medenica dan nakon što je ukinuta presuda za ubistvo inspektora Šćekića na Televiziji 777, iza koje zvanično stoje poslovni partneri Branislava Mićunovića, govori o nezavisnoj Crnoj Gori, zemlji vladavine prava, društvu jednakih šansi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

,,Bez obzira što se može desiti da neki predlog ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića ne dobije podršku ni naše stranke, u ime UCG, ipak, saopštavam da svi kandidati nisu isti i da ni po koju cijenu, pa ni javnog sporenja sa kolegama, ne pristajem da se paušalno svi kandidati svrstaju u isti koš i uz to još označe kao kandidati bivšeg režima”, saopštio je Danilović.

U svakom slučaju, nastavak priča o tome da li su sadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije i njegovi protivkandidati na bilo koji način povezani sa bivšim režimom, neće povratiti sigurnost i osjećaj bezbjednosti građanima Crne Gore. A Brađaninu to mora biti jedan od najvažnijih zadataka.

Prednost Brđanina je, smatraju njegovi promoteri, to što se odmah može uhvatiti u koštac sa organizovanim kriminalnim grupama, budući da je kao dojučerašnji analitičar morao imati pristup tajnim podacima. Zato vjeruju da on ima priprenljen plan djelovanja. I dok novoimenovani v.d. direktora bude spremao taktiku za očekivani obračun sa kriminalom, koji mora prvo sprovesti u redovima UP-a, javnost čeka da vidi koga će imenovati za svoje najbliže saradnike.

Oponenti mu, sa druge strane, već sada zamjeraju da, osim to što je završio FBI akademiju, nijesmo mogli čuti još neku ozbiljniju pohvalu za njegov rad prethodnih godina. Makar kada je riječ o postignutim rezultatima. Abazović ima objašnjenje za to: ,,Mnogi ljudi koji su bili u policiji nisu mogli da dođu do rezultata jer je struktura u samom vrhu bila postavljena potpuno pogrešno i određivanje prioriteta UP-a je bilo potpuno pogrešno“. Potpredsjednik Vlade naglašava da su pripadnici policije protekla dva mjeseca ostvarili „značajne rezultate“ ali navodi kako „može to još bolje“.

Abazović zaključuje da je za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala neophodno dovesti nove ljude na ključna mjesta u policiji. ,,Ne znam šta su njegovi (misli na Z. Brđanina) planovi ali znam šta su planovi Vlade CG, znam šta su planovi potpredsjednika zaduženog za bezbjednost, znam šta su planovi ministra unutrašnjih poslova: ljudi koji su bili na najvišim pozicijama u UP-u moraju da budu razriješeni, penzionisani, postavljeni na neka druga mjesta, a u svakom slučaju ne mogu više da obavljaju te dužnosti. Dakle, novi ljudi, novi menadžment, novi pomoćnici. Trebaju nam drugi ljudi, treba nam svježa energija, drugi koncept, drugi prioriteti i to je to. Ko je spreman na to – nek izvoli. Svi su dobrodošli koji mogu da rade profesionalno, a nekima koji su imali tu šansu a nisu radili na taj način treba se zahvaliti”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.

Kako god, Brđanin će jedno vrijeme biti v.d. direktora Uprave policije. Sve dalje ostaje neizvjesno. Možda njegovo imenovanje u „pravog“ direktora ne zavisi od mišljenja skupštinskog Odbora za bezbjednost (računica pokazuje da, bez DF-a, Vladin prijedlog neće dobiti podršku), ali će svakako zavisti od odluke ostalih kandidata da li će se žaliti Upravnom sudu. Tačnije, da li će pokušati da ospore i ponište tek okončani konkurs.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj nove je mjere nazvao diskriminatorskim  i najavio da će ugostiteljski objekti, po odluci rukovodstva Opštine Tuzi, ostati otvoreni. „Svim našim prijateljima ugodna kafa, a neprijatelji ako nas budu ometali, imaćemo iznenađenje i za njih”, poručio je Đeljošaj u srijedu veče, nakon sastanka sa ugostiteljima iz Tuzi.

Iz Vlade, izgleda, te najave nijesu uzeli za ozbiljno pa su ih u četvrtak otvoreni kafići u Tuzima zatekli nespremne. Na to su premijer Zdravko Krivokapić i potpredsjednik Vlade nadležan za pitanja bezbjednosti Dritan Abazović reagovali kao da su na vlasti trideset godina, a ne nepuna tri mjeseca. Srdito. Poslali su policajce u Tuzi da zatvore lokale i privedu neposlušne. Ali, pred njih su izašli građani najmlađe opštine u Crnoj Gori, blokirajući međunarodni put Podgorica – Skadar.

Đeljošaj je dodatno podigao temperaturu. ,,Ova odluka je lična, kao osveta za postavljanje zastava Albanije i Kosova na zgradu Opštine“, prenijeli su elektronski mediji izjavu u kojoj tvrdi da mu se Krivokapić i Abazović svete zbog prethodnih političkih razmirica. Potom je najavio da će premijer doći na razgovore. „Konačno me nazvao predsjednik Vlade g. Krivokapić i dogovorili smo sastanak u 14:00 u zgradi Opštine Tuzi“, objavio je Đeljošaj na društvenim mrežama. „Tražio je od mene da održimo sastanak u Vladi, međutim kao predstavnik naroda, a znajući da će za mnom doći i okupljeni građani, konačno smo došli do dogovora, da se sastanak održi u Tuzima“.

Do najavljenog sastanka, koji će biti održan nakon završetka ovog teksta, ostalo je još nekoliko sati, a na društvenim mrežama već je krenuo obračun onih koji računaju da je jučerašnjom odlukom o zatvaranju lokala u Tuzima Vlada diskriminisala Albance (Danilovgrad i Bar ne potkrjepljuju tu tezu) sa onima koji smatraju da se Đeljošaj, odbijajući da se povinuje mjerama Ministarstva zdravlja, stavio na čelo svojevrsne pobune. Sve je to, naravno, začinjeno nacionalnim prepucavanjima i prebrojavanjima na prijatelje i neprijatelje. I imenovanjem navodno glavnog krivca – potpredsjednika Vlade. Jedni mu spočitavaju da je izdao svoje, drugi da je prema njima bio suviše mek a treći, oni koji ga već mjesecima vrijeđaju na ljudskoj i nacionalnoj osnovi, i jedno i drugo.

Za glasove razuma sve je manje mjesta. A u najavi je još jedna vruća tema.

,,Veliki broj građana koji godinama žive u Crnoj Gori, a nisu dobili državljanstvo naše zemlje zaslužili su da se to pitanje konačno riješi. Vlada Crne Gore u narednom periodu pristupiće rješavanju ovog problema”, tvitnuo je Krivokapić početkom nedjelje. I ostao nedorečen.

Da li Vlada namjerava da mijenja Zakon o državljanstvu ili  će samo primijeniti odredbe postojećeg, prema kome se crnogorsko državljanstvo može dobiti preko roditelja, mjestom rođenja, brakom i(li) boravkom u Crnoj Gori?

U prvom slučaju, Crna Gora bi brzo mogla udvostručiti, pa i utrostručiti broj svojih državljana, upisom svih stanovnika susjednih zemalja, a prije svega državljana Srbije, koji imaju neke porodične ili imovinske kopče sa Crnom Gorom. Tim pitanjem Krivokapić  se bavio još jesenas. Tada je, u razgovoru za Minu, rekao da brojni građani Srbije čekaju dvojno državljanstvo i da to „ne treba nikome braniti“. Budući premijer je, ipak, istovremeno i upozorio kako „Crna Gora ima mali broj stanovnika i svaka promjena u tome bi mogla da poremeti odnos snaga“. Da li je zadržao taj oprez – tek ćemo vidjeti. Uglavnom Krivokapić je tada promovisao logiku zapadnih država, da „tamo gdje neko plaća porez tu treba i da glasa“.

Pravo glasa je, ipak, samo dio problema na koji bi mogla uticati promjena politike dodjele državljanstva. Jasno je da bi tako došlo do neminovne promjene nacionalne, vjerske i jezičke strukture među državljanima Crne Gore. Toga je svjesna i većina malih evropskih država koje su prilično restriktivne po pitanju prijema u državljanstvo.

Nešto drugačije stvari stoje kada je u pitanju mogućnost dodjele državljanstva onima (izbjegla i raseljena lica) koji decenijama žive i rade u Crnoj Gori. Nezvanično, broj tih osoba koje ispunjavaju uslov za dobijanje crnogorskog državljanstva, što podrazumijeva istovremeno odricanja od državljanstva zemlje iz koje su došli, mjeri se stotinama. Poseban problem među njima imaju oni rođeni u Crnoj Gori. Oni, trenutno, nemaju nijedno državljanstvo, pa ni mogućnost da dobiju putne isprave. Pravnici smatraju da bi se većini od njih moglo izaći u susret prema odredbama postojećeg Zakona. Dovoljna bi, kažu, bila samo dobra volja. Koju bivše vlasti nijesu imale, kalkulišući njihovim političkim opredjeljenjem.

Premijer se pitanjem državljanstva pozabavio i u svom ekspozeu. ,,Želimo da i postojeći program ekonomskog državljanstva promijenimo u program državljanstva za visokokvalifikovani kadar”, najavio je, bez detalja.

Dodatna objašnjenja tek očekujemo. Mada, Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom će već biti jasnije šta je kome činjeti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Obrazloženje odluke o davanju saglasnosti na gradnju dvospratnog restorana, ogromnog parkinga i drugih sadržaja u zaštićenoj zoni Turskog rta, od strane direktorice Miranović, karakteriše površnost, nestručnost i stavljanje Uprave za zaštitu u službu pojedinačnih i partijskih interesa koji su bili važniji od poštovanja UNESCO standarda. Anastazija Miranović ocijenila je kako će kafe-restoran na Verigama oplemeniti taj zapušteni prostor, na kome su se nalazile tezge za prodaju šarenih džempera i raznih drangulija, te da se iz kafea može uživati u pogledu na zaliv.

Da društvo Hefesta dobije dozvolu za gradnju restorana na Turskom rtu, upregle su se mnoge državne institucije. Prije svih Ministarstvo održivog razvoja i turizma i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović lično. On je zaslužan za donošenje izmjena i dopuna Plana privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2013 –2015,  kojim je, umjesto predviđenog turističkog info-punkta površine 4 kvadrata, odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, površine 190 m2 u osnovi, sa prostranim parkingom, koji ni po čemu ne pripada kategoriji privremenosti.

Idejni projekat „privremenog” kafe-restorana Verige 65 izradio je arhitekta Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. On nije imao problem sa lokacijom i položajem tog objekta u odnosu na okruženje, koji su prema navodima eksperata ICOMOS-a presudni za njegovo uklanjanje.

„Odluka da se dozvoli ova gradnja ukazuje na hitnu potrebu da se razvije definicija privremenog karaktera za potrebe Plana. Privremeni objekti treba da budu takvi da se lako mogu demontirati, ostavljajući malo tragova svog ograničenog prisustva. Treba staviti vremenski limit na sve što je dozvoljeno ovim zakonodavstvom, a i dalje postoji”, zaključuje se u Izvještaju.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika”.

Za sprovođenje ove preporuke određuju se Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, Opština Kotor i opštinski Savjet za baštinu.

Ugovor koji je društvo Hefesta zaključilo sa JP Morsko dobro o korišćenju lokacije Turski rt, ističe već krajem 2021. godine sa pravom produžetka do 2023.  Na osnovu Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2019–2023. zaključen je posljednji ugovor sa Hefestom za korišćenje morskog dobra, koji je Aneksom III u novembru prošle godine produžen do kraja 2021.

Ocjena da jedan ugostiteljski objekat ugrožava Izuzetnu univerzalnu vrijednost prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora predstavlja svojevrsni „crveni karton” institucijama i pojednicima koji su omogućili devastaciju Turskog rta. Da li će pojedinačni privatni interesi prevagnuti u odnosu na interes društva da područje Kotora ni u kom slučaju ne izgubi mjesto na Listi svjetske baštine, pokazaće se najkasnije za dvije godine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo