Povežite se sa nama

MONITORING

TREĆI PUT UKINUTA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Devet godina zataškavanja

Objavljeno prije

na

Lice Miraša Šćekića, oca ubijenog policijskog inspektora Slavoljuba Sćekića, nakon što mu je saopšteno da je treći put oborena osuđujuća presuda okrivljenima za ubistvo njegovog sina – malo je koga moglo ostaviti ravnodušnim.

,,Evo devet godina se sudi i sada ih oslobodiše… Lele meni Slavko, sine moj. Muče nas evo devet godina. Krv koju smo gazili pred kućom sada oni gaze. Bolje da su nas ubili nego što su njih oslobodili ” , kazao je kroz suze očajni otac pred TV kamerama. Porodica je najavila krivične prijave protiv vrha pravosuđa.

Inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je ispred svoje kuće 30. avgusta 2005. godine. Ni devet godina nakon ubistva – ne nazire se kraj sudskom procesu. Vrhovni sud Crne Gore ove sedmice ukinuo je presudu Apelacionog suda kojom je, u jesen prošle godine, potvrđena osuđujuća presuda sutkinje Višeg suda Biljane Uskoković. To je ujedno bila i prva presuda optuženima za ubistvo inspektora Šćekića koja je prošla više sudske instance. Apelacioni sud je ranije dva puta ukinuo osuđujuće presude nižih sudova. Sutkinja Uskoković je Sašu Boretu, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića i Milana Čilu Šćekića osudila na ukupno 120 godina zatvora.

,,Danas je Vrhovni sud izvršio krivično djelo ubistva, ubio je mog brata Slavka. … Podnijeću krivičnu prijavu protiv postupajućih državnih tužilaca i sudija vijeća Vrhovnog suda zbog neažurnog i nesavjesnog rada i donošenja nezakonite odluke”, napisala je na svom FB zidu Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora koja godinama vodi pravnu bitku u tom slučaju.

Ona za Monitor kaže: ,,Do skoro sam vjerovala da postoji tračak nade da optuženi za ubistvo mog brata dobiju zaslužene kazne. Vjera u pravdu poljuljana je presudom Vrhovnog suda koja je protivzakonita i kosi se za ljudskom i profesionalnom etikom, i zakletvom koju su sudije položile – da će suditi savjesno i nepristrasno. Vijeće Vrhovnog suda počinilo je krivično djelo zloupotrebe službene dužnosti. Presuda je posljedica nesavjesnog rada, po naredbi nalogodavaca ubistva mog brata”.

Slavica Sćekić je više puta za ubistvo svog brata optužila državni i policijski vrh Crne Gore, a kao direktnog izvršioca označila je Vuka Vulevića, koji je u međuvremenu oslobođen optužbi da je učestvovao u ubistvu inspektora Šćekića.

,,Ubistvo su naručili Milo i Aco Đukanović”, ustvrdila je ona sada. Porodica Sćekić optužila je Vesnu Medenicu, predsjednicu Vrhovnog suda, da je opstruirala pravdu u ovom slučaju kako bi zaštitila crnogorskog premijera.

U pozadini ubistva inspektora Šćekića je privatizacija budvanskog hotela Splendid i slučaj bombaških napada na hotel u ljeto 2005. godine. Inspektor Šćekić je radio na istrazi tih napada kada je ubijen. Vijeće sutkinje Uskoković zaključilo je da je Šćekić ubijen nakon što je došao do dokaza da iza napada na Splendid stoje Saša Boreta i Ljubo Bigović. Motivi i nalogodavci bombaških napada nijesu međutim na sudu nikada rasvijetljeni. A to je ključna stvar za razumijevanje motiva za ubistvo Slavoljuba Šćekića.

Vrh crnogorskog pravosuđa kao da nije zainteresovan da te motive rasvijetli. U decembru prošle godine, policijski inspektor Predrag Vučinić objavio je policijsku zabilješku inspektora Vukote Kartala, koji je prije Šćekića radio na slučaju. U tom dokumentu Kartal tvrdi da je po njegovom otkriću nalogodavac bombaških napada na Splendid Branislav Brano Mićunović, a izvršioci njegova grupa.

U ljeto 2005. Splendid je bio tek privatizovan. Od javnosti se krilo da je pravi vlasnik ekskluzivnog hotela bivši KGB-ovac Viktor Ivanjenko, a da je Žarko Radulović, aktuelni direktor hotela bio tek paravan za ruski kapital, sa malim postotkom vlasništva, što je Monitor još tada objavio. General Viktor, kako zovu Ivanjenka, preuzeo je hotel od kompanije Splendid Montenegro stars, čiji su vlasnici bili sakriveni od javnosti. Ta kompanija se ugovorom o zakupu obavezala na višemilionska ulaganja u hotel, a ukupna suma investicija poklapa se sa cifrom koja se u tužilačkoj istrazi pominjala kao iznos koji su bombaši na Splendid tražili od novih vlasnika. Radulović je tadašnjoj specijalnoj tužiteljici Stojanki Radović ispričao da iza napada stoji barski kriminalni klan – Bigović, Kožar i Boreta i da mu je saopšteno da će napadi prestati ako za dva i po miliona eura kupi kuću od Nikole Borete, koja vrijedi mnogo manje.

Dokument koji je u javnost iznio Vučinić optužujući je za policijski vrh, ne samo zbog toga što je skrivan od javnosti. U njemu inspektor Kartal traži od tadašnjeg ministra policije Dragana Đurovića da ga zaštiti od mafije i njegovih pretpostavljenih. Kartal je tvrdio da mu je tadašnji načelnik Željko Vorotović sugerisao da se okane istrage kada je čuo da je istraga stigla do Mićunovića, i da mu je kazao: ,,Nemoj njega da spominješ, on je mnogo dobar sa Milom i Svetom… To su neki dugovi koje Žarko Radulović ima prema Branu, a Radulović je član SDP-a pa nas to ne treba mnogo interesovati”.

Kartal je ubrzo pošto se obratio ministru, da li radi zaštite, penzionisan. Istragu je nastavio inspektor Šćekić. Vučinić tvrdi da je Šćekić ubijen nakon što su strukture u podzemlju, ali i nadzemlju obaviještene o zabilješci. Vučinić je detalje o krajnje neobičnom putovanju te zabilješke i ko je sve imao uvid u nju opisao u iskazu Osnovnom tužilaštvu u Kotoru krajem prošle godine. Od tada – ni glasa od tužilaštva.

,,Pozvali su me opet prvog aprila”, kaže za Monitor Vučinić. Opet se kaže izjašnjavao o istim okolnostima. U međuvremenu, tvrdi, jedna osoba koja je imala kontakt sa zabilješkom – ubijena je.

Indikativno je da istragu o zabilješci Kartala, novim dokazima i dokumentima koja su direktno povezana sa ubistvom inspektora Šćekića i koja rasvjetljavaju moguće motive i nalogodavce njegovog ubistva nije preuzelo Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal koje je vodilo slučaj. Važna svjedočenja su van predmeta, u ladicama tužilaštva u Kotoru.

Vrhovni sud Crne Gore osporio je sada ključne dokaze na kojima se bazirala optužnica – svjedočenje direktora Splendida Žarka Radulovića o pozadini bombaških napada i svjedočenje zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića koji je tvrdio da mu je Saša Boreta u zatvoru kazao da su on i ostali optuženi ,,oduvali” inspektora Šćekica. Bez tih dokaza Apelacioni sud teško da ima o čemu da raspravlja u ponovljenom postupku, pa se čine opravdanima sumnje porodice Šćekić da se radi o uvodu u oslobađanje osumnjičenih.

,,Ne mogu da ih osude, ne smiju, da ne razotkriju nalogodavce”, kaže Slavica Šćekić za Monitor.

U obrazloženju ovonedjeljne presude Vrhovni sud kaže: „Obavještenja Žarka Radulovića i Zorana Vlaovića, koja su data pred specijalnim tužiocem, moraju se izdvojiti iz spisa predmeta jer nijesu pravno valjani dokazi”. Sud dalje pojašnjava taj stav: ,,U postupku donošenja, kako prvostepene, tako i drugostepene presude, nije se sudilo za krivična djela iz domena organizovanog kriminala, pa se u konkretnom slučaju nijesu mogli koristiti kao dokazi obavještenja koja su specijalnom tužiocu dali Radulović i Vlaović, na čijim iskazima su se zasnivale presude nižestepenih sudova”

Cijeli proces, istragu i suđenje, pratilo je mnoštvo opstrukcija, propusta i razrješenja sudija koji su na njemu radili. Vrh crnogorskog pravosuđa je u slučaju ubistva inspektora Šćekića postupak usmjeravao tako da je svaka osuđujuća presuda vodila ukidanju.

Vrhovni sud sada tvrdi da se ne mogu koristiti ključni dokazi jer su to dokazi specijalnog tužilaštva, a ,,nije se sudilo za krivična djela iz domena organizovanog kriminala”.

A optuženi su u prvoj presudi upravo osuđeni za zločinačko udruživanje, ključni element za djela organizovanog kriminala. Tu su presudu više sudske instance pod dirigentskom palicom Vesne Mednice pod sumnjivim okolnostima ukinule.

Radi se o presudi sudije Lazara Akovića iz avgusta 2009. Aković je optuženima izrekao ukupno 115 godina za zločinačko udruživanje, svrstavši tako ubistvo Šćekića u kategoriju organizovanog kriminala.

Aković je podnio ostavku nakon što je Sudski savjet, koji je bio pod kontrolom Medenice, tražio njegovo razrješenje. On je javno ustvrdio da je Medenica na njega vršila pritisak. Apelacioni sud potom ukida Akovićevu presudu.

Sutkinja Slavka Vukčević, koja je preuzela slučaj, donosi osuđujuću presudu za optužene, izrekavši im maksimalne kazne za ubistvo, ali ih ne tereti za zločinačko udruživanje. Medenica nije međutim bila zadovoljna ni presudom sutkinje Vukčević o udruživanju. Medenica i ministar pravde Duško Marković javno su izrazili nezadovoljstvo presudom, pozivajući se na tehničke greške koje je sutkinja Vukčević napravila. Marković i Medenica nijesu se obazirali na to da nije prošao zakonski rok u kom je sutkinja imala pravo da uradi ispravke. Medenica je, kako je Monitor pisao, opet insistirala na razrješenju, ali tadašnji predsjednik Višeg suda Mušika Dujović ovoga puta nije pristao na pokretanje tog postupka. Sutkinja Vukčević na kraju sama traži razrješenje i biva izabrana za notarku, direktno od strane Duška Markovića.

Apelacioni sud obara njenu presudu. Ukida dio presude kojom su izrečene kazne robije, ali, simptomatično, potvrđuje dio presude u kojoj se optuženi oslobađaju terećenja za zločinačko udruživanje!

Sumnjive okolnosti nijesu samo pratile sudski proces. Prošle godine je bivši pripadnik SAJ-a Brajuško Brajušković optužio Milana Perovića, bliskog saradnika bivšeg šefa policije Veselina Veljovića, da je bio nezakonito uključen u uviđaj ubistva Šćekića. Brajušković je tvrdio da u nadležnosti Perovića nije bila istraga u ubistvo Šćekića i da nije imao pravo biti na uviđaju.

Perović je na sudu svjedočio kako se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića, sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina. Kazao je da su primijetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica, ali da je automobil bio miniran i da je ubrzo eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljeni dokazi. Perović je na sudu opovrgao svoje ranije iskaze – da je jedan od optuženih za ubistvo inspektora Šćekića Ljubomir Bigović u njegovom prisustvu prijetio ubijenom policijskom inspektoru. Slavica Šćekić optužila je ranije Perovića da je umiješan u ubistvo njenog brata.

Brajušković je optužio Veljovića i da je instruirao zaštićenog svjedoka Vlaovića, pokušavajući da sakrije istinu o ubistvu Slavoljuba Šćekića. Porodica Šćekić je te tvrdnje ocijenila kao pokušaj rušenja osuđujuće presude protiv osuđenih.

Presuda je oborena.

Ironija: Vesna Medenica dan nakon što je ukinuta presuda za ubistvo inspektora Šćekića na Televiziji 777, iza koje zvanično stoje poslovni partneri Branislava Mićunovića, govori o nezavisnoj Crnoj Gori, zemlji vladavine prava, društvu jednakih šansi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo