Povežite se sa nama

MONITORING

RAZGRANIČENJE CRNE GORE SA SUSJEDIMA: Linijom zdravog razuma

Objavljeno prije

na

I osmu godišnjicu nezavisnosti Crna Gora je dočekala bez propisno utvrđenih granica sa susjedima.

Trenutno stanje je ovakvo: za sada je jedino sa Albanijom utvrđena granica (prije tri godine). Pregovori sa Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i Kosovom traju godinama. Sa Srbijom nisu ni počinjali i sa tom državom ne bi trebalo da bude problema. Sa BiH granica je utvrđena prošle godine, ali još nije verifikovan međudržavni ugovor. Dio granice sa Hrvatskom, i kopnene i vodene, je sporan. Riječ je o starom problemu – Prevlaci. Sporna je i granica sa Kosovom. Javnost je tek nedavno saznala da je Kosovo ,,uzurpiralo šest hiljada hektara crnogorske teritorije”.

,,Oni misle čije su ovce toga i planina, ali ovoga puta neće moći. Imamo argumente da je to naša teritorija i ne damo pedalj naše zemlje”! Tako je nedavno prokomentarisao neuspješne pregovore oko granice između Crne Gore i Kosova direktor Uprave za nekretnine Crne Gore Dragan Kovačević. Najavljujući da će Crna Gora pokrenuti međunarodnu arbitražu ukoliko se sa kosovskim vlastima do kraja godine ne postigne sporazum o spornim teritorijama, Kovačević je objasnio da su sa Kosovom sporna dva područja – Kula kod Rožaja i Rugovska klisura ispod planine Čakor u plavskoj opštini.

Zvaničan stav države Crne Gore je da će u postupku razgraničenja sa susjedima poštovati međunarodnu praksu i granice koje su postojale unutar SFRJ.

,,Imamo podatke iz 1932. godine, kada je rađen prvi katastar na teritoriji Kosova, odnosno klasično geodetsko snimanje, i čvrste argumente da je to naša imovina. Već smo oko toga imali dvanaest sastanaka, ali smo i dalje na mrtvoj tački”, izjavio je Kovačević.

Kovačević je sporni dio teritorije nazvao – opasna zona. Crnogorska šumska uprava tu ne siječe šumu, jer je nekoliko puta sa kosovske strane pucano na njene službenike.

Zvanična Podgorica i Priština počele su razgovore o demarkaciji granice 2009. godine. Obje strane se pozivaju na avnojevske granice, ali ih različito tumače.

Obratili smo se kosovskom Ministarstvu inostranih poslova s molbom da objasni zašto se toliko puta bezuspješno pregovaralo oko granice sa Crnom Gorom i kada se očekuje konačan dogovor. Do zaključenja ovog broja Monitora odgovor nismo dobili.

Opet je aktuelna i Prevlaka. Ponajviše zbog novih istraživanja naftnih nalazišta. Do sada su predstavnici Crne Gore dva puta pregovarali sa Hrvatskom o Prevlaci – jednom prošle godine, a drugi put početkom ovog maja, kada se u crnogorskom Ministarstvu unutrašnjih poslova razgovaralo o morskoj granici.

Prema ranijem sporazumu Hrvatska koristi cijelu teritoriju Prevlake.

Ivo Josipović, predsjednik Hrvatske, za vrijeme prošlogodišnje posjete Crnoj Gori i susreta sa Filipom Vujanovićem kazao je da sva otvorena pitanja između Hrvatske i Crne Gore, kao što je Prevlaka, treba rješavati ubrzanim tempom i ne ostavljati ih narednoj generaciji političara.

,,Ako se ne budemo dogovorili ići ćemo na međunarodni sud u Hagu”, rekao je Josipović, naglasivši da to nije ,,vruće pitanje”.

Šef crnogorske diplomatije Igor Lukšić najavio je početkom aprila da će se uskoro sa predstavnicima Hrvatske tražiti kompromis koji bi omogućio istraživanje gasa i nafte u podmorju uz poštovanje dosad potpisanih sporazuma. U međuvremenu Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore uložilo je prigovor zvaničnom Zagrebu na nedavno objavljene geografske karte kojima je mapiran prostor gdje će Hrvatska istraživati nalazišta gasa i nafte. U tom prostoru je i Prevlaka. Podgorica tvrdi da se tim dokumentima prejudicira granica dvije zemlje i narušava Protokol o privremenom režimu, potpisan prije dvanaest godina sa SRJ.

Na našu molbu da u MVP Hrvatske prokomentarišu najnovije rasprave o granici na Prevlaci i iznesu stav o tom pitanju, iz Ureda glasnogovornika tog ministarstva dobili smo sljedeći odgovor:

,,Protokol između Vlade Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o privremenom režimu uz južnu granicu potpisan je u prosincu 2002, privremeno se primjenjuje i određuje crtu razgraničenja između RH i CG na kopnu i na moru. Do trajnog rješenja može se doći neposrednim pregovorima dviju država, a ako to nije moguće, onda uvijek postoji mogućnost podnošenja spora oko razgraničenja pred međunarodno pravosudno tijelo (Međunarodni sud u Haagu ili arbitražu). Već je bio postignut dogovor da se obje države zajednički obrate Međunarodnom sudu u Haagu, ali je naknadno izražena i spremnost pokušati to pitanje riješiti i bilateralno, izravnim pregovorima. Inače, predizborna atmosfera nikada nije dobra za rješavanje otvorenih pitanja. Osim toga, u skladu je s dobrosusjedskim odnosima da se o otvorenim pitanjima razgovara na temelju argumenata i na, za to predviđenim, sastancima”.

Vlada Crne Gore je u martu prošle godine formirala novu Komisiju za razgraničenje, koju vodi Igor Lukšić, s ciljem da konačno skine s dnevnog reda problem Prevlake. Kako sada stvari stoje – u tome još nije uspjela.

,,Komisija za razgraničenje između Crne Gore i Republike Hrvatske je utvrdila pregovaračku platformu i spremna je za razgovore o svim spornim pitanjima u duhu dobrosusjedske saradnje i sa akcentom na pronalaženju bilateralanog rješenja, koje smatramo boljim i, svakako, jeftinijim postupkom od eventualne arbitraže”, saopšteno je Monitoru iz MVP Crne Gore povodom najnovijih rasprava o granici na Prevlaci.

„U prethodnom periodu”, kažu u crnogorskom ministarstvu, „održano je više bilateralnih sastanaka na svim nivoima, kao i sastanaka komisija koje se bave pitanjem graničnih prelaza i pograničnog režima. Crna Gora je čvrsto opredijeljena da njeguje i unapređuje prijateljske odnose sa susjedima i sva međudržavna pitanja rješavaćemo u duhu otvorene saradnje i dobrosusjedskih odnosa”.

Dragan Kovačević tvrdi da ne postoji nijedan dokumenat koji potvrđuje da je Prevlaka hrvatska ili crnogorska teritorija. On smatra da je polovina Prevlake crnogorska.

Na to su hitro i oštro reagovali predstavnici HDZ-a Dubrovačko-neretvanske organizacije i Opštine Konavle.

,,Ne krivim ja njih za ništa, jer znam da bi oni uzeli sve, jer su nas već palili i pljačkali da bi uzeli, a ne da bi nam davali. Ja krivim naše, jer nisu sve riješili 2003. godine kada se potpisivao privremeni sporazum”, ogorčen je načelnik Opštine Konavle Luka Korda.

On je, kako prenosi portal dubrovacki.hr, rekao da Crna Gora nema nikakvo pravo na to poluostrvo.

Predsjednik županijske organizacije HDZ-a Branko Bačić izjave crnogorske vlasti o statusu Prevlake smatra opasnom provokacijom: ,,Po meni je ovakva izjava na tragu velikosrpskog memoranduma kojim se oduvijek posezalo za našim teritorijem”.

Oglasio se i predsjednik Hrvatske. ,,Mislim da nema nikakve opasnosti da bi teritorija koju mi smatramo svojom promijenila status”, rekao je Josipović novinarima u Zagrebu povodom izjave direktora Uprave za nekretnine Crne Gore Dragana Kovačevića da pola Prevlake pripada Crnoj Gori. Josipović je rekao da su ,,već obavljeni određeni razgovori” i da se situacija primirila.

Ipak, nije. Nedavno je Vladi Crne Gore pismo poslao NVO Centar za razvoj demokracije iz Splita, protestujući zbog hapšenja grupe Rusa u Budvi koji su 9. maja, na Dan pobjede, gradom kružili u kolima noseći ruske zastave. ,,Gdje vam je čast, ponos, i antifašistički duh – od žrtava NATO agresije – postajete perjanica NATO agresora. Svejedno, zaludu vam trud svirači, Prevlaka nikad neće biti vaša”, stoji u pismu koje je potpisala Semina Lončar.

Podsjetimo da je početkom ratnih devedesetih tadašnji crnogorski premijer Milo Đukanović govorio da će se Crna Gora razgraničiti sa Hrvatskom ,,za sva vremena”, s tim što će nove granice biti povučene ,,mnogo pravednije i logičnije nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi”.

Iscrtavanje granica na Prevlaci opet je, evo, i poslije dvije decenije delikatna tema. Zvaničnici s obje strane uvjeravaju da će se do rješenja doći diplomatskim dogovorom ili u Hagu. Najbitnije je da sporovi oko granica, koji su često izazivali ratne sukobe, ne bi smjeli da pređu granice razuma.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRED 31. GODIŠNJICU ZLOČINA U ŠTRPCIMA: Otmica istine u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostala je nepoznanica da li su vlasti u Podgorici bile obaviještene o onome što se sprema na pruzi Beograd – Bar. A mogle su biti. U tadašnjoj saveznoj vladi premijera Milana Panića na poziciji ministra unutrašnjih poslova bio je DPS kadar – Pavle Bulatović

 

Narednog utorka, 27. februara, navršiće se 31 godina kako su iz brzog voza 671 Lovćen na liniji Beograd –Bar, u stanici Štrpci na teritotiji BiH, pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, oteli 20 putnika. Zarobljene su odveli, opljačkali pa ubili. Njihova tijela bacili su u Drinu. Do danas su, u jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve planirane i, pokazaće se, najavljene otmice dominantno su bili državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad KapetanovićIljaz LičinaFehim BakijuŠećo SoftićRifat HusovićHalil ZupčevićSenad ĐečevićJusuf RastoderIsmet BabačićAdem AlomerovićMuhedin HanićSafet PreljevićDžafer TopuzovićRasim ĆorićFikret MemovićFevzija ZekovićNijazim KajevićZvjezdan Zuličić i jedna neidntifikovana osoba. Među žrtvama je i Tomo Buzov, prenzionisani oficir i Hrvat po nacionalnosti, koji se, jedini, usprotivio odvođenju putnika. Pitao je uniformisane otmičare  “Ljudi šta to radite?”.

Njihova otmica praktično je bila najavljena. Pripadnici Osvetnika četiri mjeseca ranije, na gotovo identičan način, oteli su 16 Bošnjaka (15 muškaraca i jedna žena) iz sela Sjeverin (Srbija) koji su autobusom pošli u Priboj, gdje su pozvani da nakon tri mjeseca prime platu. Autobus je išao uobičajenom (jedinom) trasom i zaustavljen je u selu Mioče (opština Rudo, BiH). Putnici bošnjačke nacionalnosti su izvedeni i kamionom odvezeni u motel Vilina vlas u Višegradu. Tu su, nekoliko dana kasnije, ubijeni, a njihova tijela bačena u Drinu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REFORMSKI KURS MANDIĆEVE NOVE: Slavljenje komšijskih praznika i kriminala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Daria Vraneša, gradonačelnika multietničkih i viševjerskih Pljevalja,  Pljevlja su  „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod.“    Ove misli izrekao je na proslavi Dana državnosti Republike Srbije , koji je organizovala pljevaljska opština

 

 

U srijedu veče je u Pljevljima, u organizaciji Opštine Pljevlja, u sali Centra za kulturu održana Svečana akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od donošenja Sretenjskog ustava Knjaževine Srbije. Pozivnice za  događaj je potpisao gradonačelnik Dario Vraneš. Skup je počeo intoniranjem srbijanske himne Bože pravde, a onda je mileševski episkop  Atanasije Rakita, u čijoj jurisdikciji su Pljevlja, blagoslovio prisutne. Gradonačelnik Vraneš je podsjetio na značaj ustanka u Srbiji 1804. i da je u četvrtak „i praznik pljevaljskih Srba, nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka (na granici sa Srbijom)“.

Na praznik Sretenja 15. februara Karađorđe Petrović je u Orašcu podigao ustanak protiv otomanske vlasti. Na isti dan je 1835. proglašen ustav tadašnje Srbije a od 2002. godine se slavi i kao Dan državnosti Republike Srbije.

„U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“ istakao je prvi čovjek Pljevalja. Za njega su  multetnička i viševjerska Pljevlja „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“.

Četiri dana ranije Vraneš je na TV Vijesti rekao da se nada da će se taj srbijanski praznik „u Pljevljima proslavljati vječno“ i da se time ne podriva ustavni poredak Crne Gore. Dan nakon toga Vraneš je odćutao pitanje Vijesti koliko će novca građane koštati proslava srbijanskog državnog praznika. Umjesto toga pitao je novinara „zašto se bruka“ i da treba da „radi neki časni posao“ – očigledno smatrajući  novinarstvo nečasnim zanimanjem kad nije u službi njegovih političkih mentora iz Beograda.

Vraneš je doktor medicine po struci i specijalizirani hirurg opšte prakse, što je plemenito zanimanje.  No istovremeno se opredijelio i za politiku i  služenje  srbijanskoj autokratiji. Izabran je za gradonačelnika Pljevalja krajem aprila 2023. godine na listi Nove srpske demokratije (NSD) čiji predsjednik je Andrija Mandić  aktuelni šef Skupštine Crne Gore. Vranešov izbor je podržao i Pokret Evropa Sad (PES) i Demokrate sa kojima je u koaliciji u lokalnoj skupštini.

Vraneš se nakon izbora brzo bacio na identitetska pitanja. Najavio je podizanje spomenika i pravljenje trga Patrijarhu Varnavi na istoimenoj ulici jer se radi o „jednom od najvećih pravoslavnih duhovnika“ i „najslavnijem Pljevljaku svih vremena“. Patrijarh Varnava Rosić je bio drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja 1921. godine i stolovao je od 1930. do 1937.  Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima (i optužbama da je otrovan) kao srpski ultranacionalista i oponent Vlade Milana Stojadinovića.  Vlada je nastojala stvoriti političku stabilnost u višenacionalnoj Kraljevini Jugoslaviji tako što bi dala jednaka prava Katoličkoj crkvi kroz potpisivanje posebnog ugovora sa Vatikanom (konkordat). Varnava Rosić je nesporno  (na osnovu njegovih intervjua štampi tog vremena) bio antisemita i vatreni podržavalac Adolfa Hitlera i njegove nacističke stranke.

Vraneš je kasnije položio vijenac na mjesto gdje su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine rekavši prošlog ljeta da je opština odala poštu i da su se „pomolili Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu“. Četnici su, služeći fašistima, u pljevaljskom kraju tokom rata počinili brojne zločine protiv civilnog stanovništva, pogotovo protiv muslimana.

Vraneš je pokušao promijeniti i Dan opštine sa 20.novembra (kada je 1944. oslobođen od nacista) na vjerski praznik Svete Petke (27. oktobar) kada je u 1918. u grad ušla srbijanska vojska. Na dan srbijanskih (vrlo vjerovatno pokradenih) izbora 17. decembra „brat Dario Vraneš, predsednik opštine Pljevlja, (je) dao snažnu podršku listi Aleksandar Vučić-Prijepolje ne sme da stane“ stoji u objavi Opštinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) u Prijepolju uz objavljene fotografije. Njegov partijski šef Andrija Mandić je  skoknuo do Beograda da lično čestita izbornu „pobedu“ srbijanskom vođi Aleksandru Vučiću.

Mandić je rekao da je pozvan od Vučića i za Dan državnosti i da će se „naravno odazvati“ pozivu ne odgovorivši da li tamo ide u državnom ili partijskom svojstvu. I Mandićev koalicioni partner, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je najavio prisustvo nakon poziva Vučića. DNP je u saopštenju objavila da je „savremena Srbija dostojna svojih slavnih predaka (i) nastavlja slobodarsku politiku odbrane nacionalnih interesa i teritorijalnog suvereniteta“.

Na posljednje izlive srpstva Vraneša pljevaljska podružnica PES-a je odgovorila da „opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa ni naše komšijske i drage Srbije“ te da Vraneš „kao gradonačelnik Pljevalja, ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema u našem gradu, i prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije, sa svrhom da sitno politički poentira“.

I PES i Demokrate su rekle da ih niko nije konsultirao oko proslave srbijanskog  praznika. Demokrate su naglasile da „obilježavanje datuma iz istorije i kulturnog nasljeđa svih naroda koji žive u opštini mora biti isključivo uz poštovanje Ustava Crne Gore“, uz obazrivo „trošenju javnog novca u dijelu kulturnih događaja“. Premijer Milojko Spajić, koji je rodom iz ovog grada, se do sada nije oglasio, kao ni Mandić kao predsjednik parlamenta.

Pljevlja grcaju u nevoljama. Enormno zagađenje vazduha – među najvećim u Evropi, raseljavanje osiromašenog stanovništva i njegovo korištenje  kao regrutni centar za narko kartele čiji neki od glavnih operativaca su iz ovog grada  predstavljaju ogromni izazov kojim se Mandićeva stranka ne bavi, makar na vidljiv način.

Posebno je zabrinjavajući i indikativan  njihov odnos prema prirodi režima u Srbiji. Vučićeva vlast je istog (i sada vjerovatno goreg) karaktera nego doskorašnja vlast njegovog prijatelja i saveznika – Mila Đukanovića. Đukanovićev režim je  proganjao NSD i Demokratski front (DF) nekad uz Vučićevu  pomoć. Montirana afera Državni udar protiv Mandića i Kneževića je dobila na legitimitetu nakon što su policijski doušnici i saradnici vlasti u Srbiji svjedočili protiv njih, a u korist režima Đukanovića. Prvi sporazumi o „priznanju krivice“ su sklopljeni sa srbijanskim molerima, nadničarima, i šoferima koji su dovučeni iz Srbije, da navodno zauzmu Skupštinu.  Priznanja su uslijedila nakon što je srpska ambasada pritisnula svoje građane u pritvoru da potpišu lažna priznanja krivice kao jedini način izlaska na slobodu. Rukovodstvo bivšeg DF-a dobro zna da su stradali upravo etnički Srbi čije osude su dogovorile i sredile vlasti „dva oka u glavi“.

Slučaj osuđenog vođe kriminalne organizacije i ranijeg vladara Budve Svetozara Marovića je svima poznat. Ni Mandić niti bilo ko iz prosrpskog bloka se nisu nikada usudili uputiti poziv Vučiču da prestane štititi kriminalca i da ga pošalje na izdržavanje zatvorske kazne. Nedavna objava prepiske sa SKY aplikacije koje je Crnoj Gori poslao Europol o poslovima Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika, i narko bosa Zvonka Veselinovića (po procurjelim izvještajima same srpske policije) i proslava njihove prve zarađene milijarde je izazvala osude Milana Kneževića i ad hominem napade na Vijesti jer su se usudili tako nešto objaviti.

Odlasci DF-ovih političara u Beograd na skupove SNS političara i ministara koji otvoreno sarađuju sa narko bosovima i koji su upleteni u veliki broj korupcionaških afera u najmanju ruku izaziva sumnju da njihova borba protiv kriminalne Đukanovićeve vladavine nije vjerodostojna. Prozivanje Đukanovića za Pandora papire a istovremeno ćutanje na iste takve  kada su u pitanju Vučićevi ljudi je simptomatično.

Ponašanje NSD-a i manjih srpskih partija u slučaju uhapšenog gradonačelnika Budve Mila Božovića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji i trgovine narkoticima još više problematizira njihovu deklarativnu borbu za pravnu državu. Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ne nedavnoj sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost ponovo probao preseliti slučaj iz sudnice (čiji glavni pretres tek treba početi) u medije i skrenuti pažnju sa gorućih problema. Vučurović je optužio tužilaštvo, koje slučaj bazira na istim prepiskama sa SKY aplikacije kao i protiv osoba bliskih DPS-u, da je hapšenje Božovića „politički motivisano“ i da „iza toga svega stoje strane adrese koje su tu odigrale najvažniju ulogu“. Vučurevićeva „poruka Vladimiru Novoviću je da se prestane sa progonom Mila Božovića, kao da je okorjeli kriminalac“.

Na kraju će mnogi zaključiti  da bivši DF i nema problem sa kriminalom koliko ima problem sa crnogorskim prefiksom. Srpski kriminal i jednopartijska država koja krade izbore, štiti OKG bosove i oslobađa ubice novinara je prihvatljiva alternativa DPS-u.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo