Povežite se sa nama

OKO NAS

TURIZAM I MOJKOVAC: U sijenci Kolašina

Objavljeno prije

na

Kašnjenje zavšetka izgradnje Ski-centra Žarski, nedovoljan broj hotelskih kapaciteta i niz drugih krupnih izazova razlozi su zbog kojih je je Mojkovac i dalje, kada je riječ o turističkom razvoju, u dubokoj sjenci susjednog Kolašina. U lokalnoj Turističkoj organizaciji (TO) kažu da tek predstoji dug, naporan i multisektorski rad na popravljanju takvog stanja

 

Značajnije tuirstičko pozicioniranje i promocija Mojkovca, čak i kad je riječ o ljetnjem turizmu, do sada je izostalo. U tom gradu, tokom cijele prošle godine, ostvareno je tek nešto više od 6.000 noćenja, od čega polovinu čini posjeta tokom jula i u prvih deset dana avgusta. To su podaci dobijeni na osnovu uplaćene boravišne taksi, prema kojima su strani turisti bili dominantni posjetioci tog grada. Najviše turista bilo je iz Češke, Belgije, Francuske…

„Turistička ponuda se konstantno poboljšava i unapređuje, ali evidentno je da ima još prostora za promjene u cilju kreiranja kvalitetnijeg turističkog proizvoda. Ulaganjem u marketing, inovacije, boljim pozicioniranjem i različitošću ponude Mojkovac može postati konkurentan na tržištu”, optimističan je direktor TO Mojkovac Radonja Vuković.

On kaže da je mnogo i izazova koji su osujetili značajniji turistički razvoj, ali, tvrdi, ima i mnogo prednosti, zbog kojih Mojkovac može da računa na svjetliju budućnost u tom smislu. Vuković za Monitor objašnjava da je „turistički promet najviše skoncentrisan, za sada, u periodu od maja do oktobra”. Taj visok stepen „sezonalnosti”, kaže on, ima za posljedicu nisku motivaciju privrednika da povećaju broj kapaciteta, poboljšaju svoju ponudu, ulože sredstva u inovacije i zaposle veći broj radnika.

„Prevazilaženje tog problema vidimo u otvaranju Ski-centra Žarski, koji će povećati turistički promet u zimskim mjesecima. Takođe, i kroz afirmaciju zimskih sportova. U cilju produžavanja sezone, potrebno je otvoriti veći broj hotelskih jedinica, s obzirom na to da u Mojkovcu i dalje preovladava privatni smještaj”, kaže direktor TO.

Minulih godina na području te opštine, podsjeća, naročito je napredovao seoski turizam, pa sada ima oko 40 registrovanih domaćinstava. U prilog im ide i činjenica da određena turistička klijentela traži sve više  uživanje u zdravoj ishrani, boravku u prirodi i mjestima bez gužve…To su prepoznali i stanovnici ruralnih područja, koji su se, objašnjava sagovornik Monitora, posljednjih nekoliko godina aktivno uključili u kreiranje ruralnog turističkog proizvoda.

„Pored toga, u  ponudi su obilježene planinarske i biciklističke staze na Bjelasici i Sinjajevini, dok je na Prošćenskim planinama u toku obilježavanje istih. Uređena su izletišta pokraj rijeke Tare, rijeke Ravnjak, kao i na Zabojskom jezeru. U predjelima gdje je to neophodno postoji osnovna turistička signalizacija kao i specijalizovani sadržaji koji karakterišu ponudu turističkog proizvoda”, objašnjava Vuković.

Ski-centar Žarski, očekuju u Mojkovcu, treba da bude zamajac razvoja. Plan je bio da  projekat bude završen 2022. godine, ali su radovi prikasnili. Preostalo je još mnogo posla – zavšetak radova na putnoj infrastrukturi, nastavak uređenja ski-staza… Nijesu još završena ni bazna stanica i restoran, kao ni montiranje žičare koja povezuje taj sa bjelopljskim ski-centrom Cmiljača… Međutim, kako najavljuje potpredsjednik opštine mr Ivan Ašanin, njegovi sugrađani neće još dugo čekati na skijalište. On napominje da je skijalište prioritetni projekat lokalne, a među važnim projektima i državne vlasti.

„Prema mišljenju mnogih, među kojima su poznata sportska imena kao što su Boris Strel, Bojan Križaj, te prof. Voja Tomić, jedan od direktora Zimske olimpijade (ZOI) u Sarajevu, to skijalište biće jedinstveno po mnogo čemu. Pandemija je dovela do zastoja u projektu, ali smo uspjeli da za kratko vrijeme uradimo dosta toga. Intenzivno se radi na postavljanju treće žičare koja će spajati Mojkovac i Bijelo Polje i čime će se dobiti 25 km skijaških staza. Nastaviće se i završiti ove godine preostala trećina staza na Bjelogrivcu, raskinuti su već neki ugovori oko dalekovoda…“, najavljuje Ašanin, koji je u Opštini zadužen za investicije i razvoj.

Prema njegovim riječima, putna infrastruktura s mojkovačke strane do Ski-centra završena je skoro 50 odsto. Raspisani su tenderi, pa, kako tvrdi potpredsjednik Opštine, još nekoliko poslova oko puta i vodosnabdijevanja bazne stanice na Ski-centru ulazi u završnu fazu“. Ašanin kao prednost budućeg mojkovačkog skijališta navodi primjer da je minule zime na Bjelogrivcu i Turjaku, na  lokacijama budućih skijališta Žarski  i Cmiljača bilo njaviše snijega regionu.

„Vlada je čvrsto stala iza ovog projekta, što se vidi  iz kapitalnog budžeta za 2023. god, a mi iz lokalnih uprava moramo biti maksimalno uključeni i biti servis Upravi kapitalnih projekata i drugim državnim institucijama i ministarstvima“, tvrdi potpredsjednik Opštine.

U iščekivanju dugo građenog, a daleko duže obećavanog skijališta, kako kaže Vuković, radiće se na više kratkoročnih projekata, koji bi trebalo da značajno poprave turističku statistiku grada. Među njima je turističi proizvod  Eko-etno kuća Mojkovca, koji ima temeljnu misiju da od zaborava spasi stare zanate ručnog rada, poput heklanja, pletenja ili izrade suvenira od drveta.

„U saradnji sa Centrom za arheološka istraživanja, Ministarstvom kulture i medija, Ministarstvom ekonomskog razvoja i turizma i Opštinom , aktivno ćemo raditi raditi na istraživanju, zaštiti i promociji kulturno-istorijskog lokaliteta Srednjovjekovno Brskovo. U narednoj godini akcenat će biti na intenzivnoj promociji tog lokaliteta, budući da je u prethodnom periodu bio nepravedno zapostavljen”, najavljuje Vuković.

U TO ocjenjuju da lokalitet srednjovjekovnog Brskova značajno može doprinijeti raznovrsnosti i kreiranje novog kulturnog segmenta turističke ponude. Ocjenjuju da je neophodan i dalji  razvoj sportsko-rekreativne zone na platou nekadašnjeg Jalovišta. Na tih 20 ha, uz Jadransku magistralu, već postoje  atletske i trim staze, teretane na otvorenom i teniski tereni. Za sada sve to služi samo za rekeraciju Mojkovčana, a Vuković najavljuje aktivnosti kojima će  je učiniti dostupnom i poznaotom tursitima.  A da ne bi sve ostalo samo na aktivnoj rekreaciji za građane Mojkovca, planiramo osmišljavanje programa na spomenutoj zoni, kako bi bila više poznata i dostupna turistima.

U mojkovačkoj lokalnoj upravi tvrde da su svjesni i važnosti prilagođavanja turističke ponude grada najmodernijim tehnologijama, pa će značajnu pažnju posvetiti razvoju digitalnog marketinga. Marketinški napori TO biće usmjereni na tržište  Francuske, Njemačke, Holandije, Belgije, Rusije… Obećavaju i  izrada brošure sa kulturnim rutama, te razglednice sa turističkim motivima Mojkovca

No, da bi postigli sve planirano, TO treba da poveća  prihide, prije svega, naplatom boravišne takse.  Neažurna prijava gostiju i neregistrovani smještaj i dalje su balast turističkih sezona u tom gradu. U odnosu na prethodne godine napravljen je, tvrde u TO, pomak u suzbijanju nelegalnog smještaja, međutim, i dalje je evidentan problem sive zone poslovanja. Nepuno 7.000 eura je lani TO prihodovala od boravišne takse, od svega 10 objekata, među kojima su dva hotela, dva motela i šest seoskih domaćinstava.

                                                                                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRI, OPŠTINE BERANE I ROŽAJE: Zapošljavaj kad možeš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državna revizorska institucija utvrdila je da su opštine Berane i Rožaje povećavale broj izvršilaca predviđenih pravilnicima bez jasnih kriterijuma o tome koliko je ljudi potrebno službama. Obje opštine su za redovne poslove angažovale  po ugovorima o djelu. U Beranama se ne slažu ni podaci o broju zaposlenih, a u Rožajama su takvi ugovori zaključivani i poslije upozorenja revizora

 

 

Opština Berane je prošle godine za ugovore o djelu isplatila gotovo četvrt miliona eura, skoro dvostruko više nego godinu ranije. U Rožajama je u istom periodu zaključeno više od trideset ugovora o djelu za redovne poslove, a pojedini su trajali i po godinu. U Beranama su po tim ugovorima obrađivane poreske prijave i dostavljana rješenja, a u Rožajama su na taj način povjeravani i poslovi unutrašnje revizije i Komunalne policije.

Ugovor o djelu zaključuje se za konkretan posao koji neko obavlja za naknadu. Njime se ne zasniva radni odnos. Državna revizorska institucija (DRI) preporučila je opštinama da te ugovore koriste za poslove van redovne djelatnosti službi, a da radna mjesta predviđena pravilnicima popunjavaju po propisanoj proceduri.

Zapošljavanje u obje opštine od 2022. do 2024. obuhvaćeno je tematskom revizijom koju je DRI objavila početkom avgusta ove godine. U Rožajama je DRI posebno provjeravala šta je urađeno po preporukama iz revizije završnog računa za 2022. godinu. Rezultate te kontrole, koja je obuhvatila i prošlogodišnje ugovore, objavila je početkom oktobra.

Za broj zaposlenih u Beranama na kraju 2024. godine u dokumentima se pojavljuju četiri različite brojke. Prema dokumentaciji uz nezavisnu reviziju završnog računa, Opština Berane imala je 271 zaposlenog, gotovo pedeset više nego godinu ranije. DRI za isti datum navodi ukupno 256 zaposlenih. Kad se saberu zaposleni na određeno i neodređeno vrijeme iz istog izvještaja, dobije se 280. U poreskom obrascu IOPPD prijavljene su 274 osobe.

Razlike je bilo i godinu ranije. Na kraju 2023. u poreskom obrascu bilo je prijavljeno više od trideset ljudi više nego što je DRI navela u izvještaju. Revizori napominju da njihov kadrovski pregled ne obuhvata dio lokalnih funkcionera, među kojima su predsjednik Opštine i dva potpredsjednika. Za razliku između podataka opštinskih službi i poreske prijave u fusnoti navode da „nije objašnjena do kraja postupka revizije“.

Broj izvršilaca predviđen pravilnicima u međuvremenu je rastao iz godine u godinu. Za dvije godine povećan je za više od četrdeset i na kraju 2024. dostigao je 360. Broj radnih mjesta u istom periodu porastao je za petnaest. Opština je više puta mijenjala organizaciju uprave. Iz zajedničkog sekretarijata izdvojeni su, između ostalog, sekretarijati za sport i za kulturu. Broj predviđenih izvršilaca povećavan je i dok je dio postojećih mjesta bio nepopunjen.

Opština, piše DRI, „nije vodila računa o obimu, vrsti i složenosti poslova za koje treba dodatno angažovati radnu snagu“.

Revizori su našli netačnosti i u podacima o ugovorima o djelu koje su im dostavile opštinske službe, pa su isplate provjerili u glavnoj knjizi Opštine. Po tim ugovorima, tokom prve godine obuhvaćene revizijom, angažovano je nešto više od 40, naredne više od 60, a 2024. gotovo 50. Zaposleni po ugovoru o djelu su vodili registar obveznika poreza na nepokretnosti, obrađivali poreske prijave, dostavljali rješenja i obavljali komunalni nadzor. U pojedinim ugovorima pisalo je samo da angažovani „pruža usluge“.

Opština je 2024. sa 15 odoba sklopila ugovore o privremenim i povremenim poslovima. Više od polovine nastavilo je da radi po ugovoru o djelu nakon isteka 120 radnih dana. Revizori su našli i slučajeve u kojima su se te dvije vrste ugovora smjenjivale. Među povjerenim poslovima bilo je i onih predviđenih pravilnicima, od čuvanja arhivske građe do zaštite i spašavanja. DRI je preporučila Opštini da uvede kontrole kako bi spriječila ponavljanje te prakse.

Za ugovore o djelu iz budžeta je 2023. i 2024. isplaćivano oko 125.000 eura godišnje. U 2025. taj je izdatak dostigao gotovo četvrt miliona eura. U završnom računu za 2024. iskazano je i više od 2,3 miliona eura neplaćenih poreza i doprinosa na zarade, nagomilanih od jula 2021. do kraja 2024. godine.

U Rožajama je, prema avgustovskoj reviziji DRI, na kraju 2024. bilo 253 zaposlenih. Gotovo devet od deset radilo je na neodređeno. U poreskom obrascu prijavljeno je šestoro zaposlenih više, kao i jedna osoba na neplaćenom odsustvu. Tokom cijele godine po ugovorima o djelu angažovano je nešto više od četrdeset ljudi.

Od 2022. do kraja 2025. broj izvršilaca predviđenih pravilnicima porastao je za pedeset. Na kraju tog perioda Opština je imala 255 zaposlenih, dok su pravilnici predviđali 342 izvršioca na nešto manje od 260 radnih mjesta. Izmjenama pravilnika tokom prošle godine dodato je sedam izvršilaca, između ostalog u Komunalnoj policiji i Direkciji za imovinu. DRI je utvrdila da je kadrovski plan bio usklađen sa pravilnicima. Opština još nije sprovela preporuku da utvrdi kriterijume po kojima određuje koliko je ljudi potrebno službama.

U avgustovskom izvještaju DRI opisuje i slučajeve u kojima je Opština primala ljude na određeno bez javnog oglasa, iako nijesu ispunjavali uslove za ta radna mjesta. Potom ih je angažovala po ugovoru o djelu, a neki su se poslije javnog oglasa zaposlili na neodređeno. Vrijeme provedeno na ugovoru o djelu računalo im se kao radno iskustvo potrebno za radno mjesto.

„U toku 2025. godine Opština je zaključivala ugovore o djelu na poslovima iz redovne djelatnosti organa lokalne uprave“, piše u kontrolnom izvještaju. Revizori su utvrdili da su zaključena 33 takva ugovora. U Službi za unutrašnju reviziju ugovori za planiranje i obavljanje revizija i pisanje izvještaja trajali su od deset mjeseci do godinu. U Komunalnoj policiji trajali su od osam mjeseci do godinu. U obje službe po dva ugovora bila su zaključena na godinu. Po ugovoru o djelu radilo se i u arhivi i administraciji.

Kontrola je pokazala i šta je Opština promijenila. Naknade po ugovorima o djelu sada isplaćuje sa budžetske stavke predviđene za te ugovore. U reviziji za 2022. te isplate bile su evidentirane među neto zaradama. Poslije konkursa primljeno je dvanaest rukovodilaca koji su prošle godine bili vršioci dužnosti. Revizori su ove godine na platnom spisku zatekli još troje u tom statusu, pa su ocijenili da je preporuka o izboru rukovodilaca djelimično sprovedena. U kadrovski informacioni sistem uneseno je više od devet desetina dosijea lokalnih službenika i namještenika.

Od devetnaest preporuka koje je DRI provjerila u Rožajama, Opština je sedam sprovela u cjelini, sedam djelimično, a pet još nije sprovela. Među tih pet je i preporuka o ugovorima o djelu. Opština se nije izjasnila o preliminarnom izvještaju. Do 6. aprila 2027. treba da obavijesti DRI šta je uradila po preostalim preporukama. Za preporuke iz avgustovske revizije rok je 2. februar 2027. i važi za obje opštine.

Do zaključenja ovog broja Monitora iz beranske i rožajske opštine nijesu odgovorili na pitanja o tome da li su postupili po preporukama DRI i kakvo je sada stanje kada je riječ o zapošljavanju i angažovanju po ugovorima o djelu.

Za ugovore o djelu i druge opštine na sjeveru izdvajaju desetine hiljada eura godišnje. Prema završnim računima za 2024, Pljevlja su po tom osnovu isplatila nešto više od 200.000 eura, Bijelo Polje oko 65.000, Mojkovac oko 61.000, a Kolašin oko 33.000 eura.

I u Kolašinu su po ugovoru o djelu obavljani redovni poslovi lokalne uprave. U dokumentaciji uz nezavisnu reviziju završnog računa piše da su angažovani po tim ugovorima „u najvećem broju slučajeva obavljali poslove iz redovne djelatnosti organa lokalne uprave“.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NJUJORŠKI CENTRAL PARK USRED BUDVE: Zeleno obmanjivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neumjesno korišćenje imena Central park u budvanskom kontekstu, predstavlja klasičan primjer takozvanog greenwashing-a, zelenog obmanjivanja, naziva poznatog i u arhitekturi. U pitanju je marketinška strategija kojom se neki građevinski objekat predstavlja kao ekološki i „zelen“, iako je suštinski na djelu betoniranje

 

Iz kabineta predsjednika Opštine Budva, Nikole Jovanovića, najavljen je novi ekskluzivni projekat – Central park Budva – investicija vrijedna oko 25 miliona eura. Poslije čitavog niza projekata vrijednih na desetine miliona eura koje je tokom ove godine u investicionom zamahu, kakav se ne pamti, plasirala lokalna uprava, najava izgradnje novih objekata na jedinoj preostaloj zelenoj parceli u gradu, izazvala je brojne negativne komentare među građanima i predstavnicima političkih partija.

Gradnja se planira na slobodnoj lokacji pored zgrade Pošte, preko puta tržnog centra TQ Plaza, poznatoj kao Velja voda, površine 5.087 m2, koja u ovom trenutku predstavlja djelimično uređenu parkovsku površinu. Nešto manje od 3.000 kvadrata zemljišta u vlasništvu je tivatske kompanije CG LUX, kazahtanskog biznismena Igora Bidila, dok je preostalih 2.140 kvadrata u vlasništvu države Crne Gore, sa pravom raspolaganja Opštine.

Na sjednici Skupštine koja je održana 30. oktobra, planirano je da predsjednik Jovanović odbornicima predstavi detalje ovog projekta, kako bi dobio saglasnost da započne pregovore oko njegove realizacije. Investicija od 25,3 miliona eura predviđena je rebalansom budžeta čiji je predlog izazvao veoma oštru raspravu u kojoj umalo nije došlo do fizičkog obračuna među odbornicima. Sjednica SO je prekinuta nakon što su sa nje udaljeni odbornici opozicije, Blažo Rađenović (URA) i Jovana Todorović (DNP), dok su odbornici Demokrata i Pokreta za grad napustili zasijedanje.

U njihovom odsustvu skupštinska većina, koju čine Jovanovićeva grupa Budva naš grad, DPS i ES, usvojila je rebalans budžeta i dala ovlašćenje predsjedniku Jovanoviću da započne pregovore sa CG Lux oko realizacije projekta Central park Budva.

„Ovlašćuje se predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović da u ime i za račun Opštine Budva vodi pregovore i usaglasi predlog Ugovora o zajedničkom investiranju i izgradnji sa Društvom za turizam, trgovinu i usluge, export-import “CG LUX” D.O.O. Tivat, te preuzme druge radnje u cilju realizacije projekta “Central park Budva-park koji povezuje grad“ – koncept novog javnog prostora sa pratećim sadržajima i javnim garažama“, piše u odluci Skupštine

Odbornicima nije predočena  projektna dokumentacija iz koje bi se moglo vidjeti na osnovu čega je utvrđena vrijednost projekta na 25 miliona. Nisu pred sobom imali idejni projekat, ime autora idejnog rješenja, podatke na osnovu kakvog prethodnog postupka je ono nastalo i ko je i na koji način izvršio procjenu vrijednosti investicije. Predstavnicima građana dostavljena je loša kompjuterska animacija projekta u kojoj su navedene pojedinačne cijene za svaki segment investicije (garaže, trg, park) ukupno 25.311.562 miliona eura. Ko je to izračunao, kojom metodologijom i na osnovu kakve dokumentacije, niko nije ni pitao.

Za ovaj projekat podzemnih garaža nije raspisan javni urbanističko-athitektonski konkurs, kao ni za dvije montažne garaže koje u centru grada, na Trgu republike, izvodi novosadska kompanija Gemmax gradnja. Opština nema posebnu službu, savjet ili komisiju za urbanističko i arhitektonsko uređenje grada. Sve odluke donosi jedan čovjek, pa se dogodilo da su na oko 300 metara razdaljine, u gradskom jezgru, planirane tri javne garaže.

Takozvani Central park predviđa izgradnju objekta sa jednom nadzemnom etažom i sedam podzemnih, u kojima se smještaju komercijalni sadržaji i javne garaže. Javnost je ostala uskraćena za detaljne informacije oko ovog projekta koji se predstavlja kao javno-privatno partnerstvo u kojem se javna zelena površina kombinuje sa velikim podzemnim parkinzima i komercijalnim poslovnim prostorima.

Na parecli od 5.000 kvadrata zelena površina ostaje u manjini. Zelenilo zauzima oko 3.000 kvadrata, ostatak od 2.000 hiljade nadzemnog dijela i sedam etaža podzemnog, predstavlja ogroman novi betonski objekat. Nadzemna građevina i prva podzemna etaža raspolažu sa oko 4.740 bruto površine na kojoj su predviđeni restorani, gastro zone, teretane, prodavnice, prostori za djecu….

Pod zemljom se planira izgradnja 6 etaža sa 540 garažnih mjesta. Priča o parku i izgradnji zelene oaze u centru Budve pred podacima o tome šta se planira, gubi na vjerodostojnosti.

Na lokaciji površine približno 5.100 kvadrata, u neposrednoj blizini hotela, poslovnih sadržaja i glavnih gradskih pješačkih pravaca, predviđeno je formiranje savremenog javnog prostora koji objedinjuje približno 3.000 kvadrata parkovskih površina i 2.000 kvadrata uređenog gradskog trga. Riječ je o ambicioznom arhitektonsko-urbanističkom konceptu koji ima potencijal da značajno unaprijedi kvalitet svakodnevnog života građana, ali i da doprinese stvaranju novog, prepoznatljivog identiteta centra Budve.

Koliko je projekat ambiciozan pokazuje i naziv – Central park Budva, po ugledu na poznati Central park u Njujorku. Neumjesno korišćenje imena Central park u budvanskom kontekstu, predstavlja klasičan primjer takozvanog greenwashing-a, zelenog obmanjivanja, naziva poznatog i u arhitekturi. U pitanju je marketinška strategija kojom se neki građevinski objekat predstavlja kao ekološki i „zelen“, iako za to ne postoje dokazi. Njime se stvara privid ekološkog pristupa kroz arhitektonske vizuelizacije i javne prezentacije, kao „urbana oaza“, jer sadrži malo zelene površine, dok se istovremeno betoniraju mnogo veće.

Nakon što su planovi Opštine o gradnji Central parka u Budvi dospjeli u medije, na društvenim mrežama osvanuli su podsmješljivi komentari i usporedbe sa Central parkom u Njujorku, sa kojim ovaj budvanski nema nikakve sličnosti. Radi se o jeftinom propagandnom triku u poslu kojim se privatna imovina komercijalno valorizuje pod plaštom javnog interesa.

Najpoznatiji gradski park na svijetu i jedan od simbola Njujorka izgrađen je u 19. vijeku prema projektu čuvenih pejzažnih arhitekata Frederika Loa Olmsteda (Frederick Law Olmsted) i Kalverta Voksa (Calvert Vaux). Predstavlja remek djelo pejzažne arhitekture, sa valovitim livadama, stazama, jezerima i bujnim šumama. Central park je globalni primjer masivnog zelenog prostora okruženog neboderima i betonom, navodi se u brojnim tekstovima o ovom najposjećenijem gradskom parku na svijetu.

Prostire se na oko 341 hektar, odnosno 3 miliona kvadrata, dok zeleni dio budvanskog parka zauzima 0,3 hektara ili 3.000 m2 površine, a cijeli projekat 0,5 ha.

Central park nema podzemnih javnih garaža, tržnih centara, poslovnih prostora teretana i trgovina. Sagrađen je na prirodnom tlu, zemlji i stijenama, dok se ovaj u Budvi formira na krovu podzemnih garaža kao pejzažna arhitektura na vještačkoj podlozi. On nema za cilj izolaciju od budvanskih solitera i silnog betona kao mjesto mira i odmora za posjetioce,  već rješavanje hroničnog nedostatka parking mjesta u gradu. Mali sadašnji park postaće mjesto buke, saobraćajne gužve i zagađenja okoline. Sve suprotno od koncepta Central parka na koji se autori ove ideje pozivaju.

Iz Demokratske CG pozvali su Specijalno državno tužilaštvo da obrati pažnju na najavljeni projekat. Oni su kazali da je u pitanju posao iza kojeg stoji DPS, odnosno projektna podrška nerealizovanim kombinacijama iz vremena Svetozara Marovića.

„Vlast koja nije u stanju da zakrpi rupe na asfaltu sada želi da nas ubijedi kako će izgraditi šest nivoa podzemnih garaža na jedinoj preostaloj velikoj zelenoj površini iza hotela Budva – lokalitetu poznatom kao Velja voda..“ kazali su u saopštenju za medije.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON SMRTI SLIKARKE VASILISE RADOJEVIĆ: Opomena 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vijest da je slikarka Vasilisa Radojević sahranjena o trošku nikšićkog Centra za socijalni rad potresla je javnost i institucije, koje o umjetnicima naročito i ne haju dok su živi

 

 

Smrt umjetnika često zna biti opomena društvu. Tako je vijest da je slikarka Vasilisa Radojević sahranjena o trošku nikšićkog Centra za socijalni rad potresla javnost.

U oproštajnoj poruci kolektiv narodne kuhinje i NVO ,,Izvor života” Nikšić upozorio je na odnos društva prema velikoj umjetnici.

,,29. oktobra 2026. godine sahranjena je naša umjetnica Vasilisa Radojević, čiji su talenat i djela zaslužili mnogo više pažnje i priznanja. Nažalost, i njen odlazak obelježila je tužna stvarnost uz sahranu socijalnih službi i svega pedesetak sugrađana koji su je ispratili na poslednji počinak. Njena djela će ostati da žive, ali je gorak osećaj što se vrijednost velikih ljudi često prepozna tek kada ih više nema. Sličnu sudbinu doživio je i naš Živko Nikolić. Jer svi ih prepoznajemo kada ih više nema, a dok su živi, usamljeni, oni su zaboravljeni“, navodi se u čitulji.

Činjenicu da  je umjetnica zaboravljena od države i institucija  a da su mnogi, manje zaslužni umjetnici, zahvaljujući partijskim i drugim vezama dobili nacionalnu penziju, problematizovana je na društvenim mrežama. Kao primjer navođen je prošlogodišnji skandal dodjele Trinaestojulske nagrade pjesniku Bećiru Vukoviću.

„Društvo koje ne umije da iskaže zahvalnost svojim zaslužnim ljudima, posebno onda kada ih ispraća na posljednji počinak, šalje poruku o sebi, a ne o onome koga ispraća’“, jedan je od komentara na društvenim mrežama.

Nakon slikarkine smrti, preko Pobjede  se oglasio i njen sestrić Nenad Uskoković, ljekar i psihoterapeut. Izjavio je da porodica nema pravo da pobjegne od sopstvenog dijela odgovornosti i izgubljenog kontakta. Istakao je i da umjetnik nije samo član jedne porodice: „Umjetnik čiji je rad decenijama bio dio kulture jedne zemlje pripada i njenom kulturnom pamćenju. I zato pitanje Vasilise Radojević nije samo porodično pitanje. Ona je bila umjetnica Crne Gore. Bila je umjetnica Nikšića. I zbog toga me boli pomisao da je neko takvog opusa mogao da ode tako tiho“, kazao je Uskoković

On je postavio pitanja: „Da li društvo svoje umjetnike primjećuje samo onda kada stoje pred slikama na otvaranju izložbe, kada dobijaju nagrade i kada su dio kulturnog života ili ih se sjeća i onda kada ostare, kada se povuku, kada ih sve rjeđe viđamo? Da li neko pita gdje su? Kako žive? Da li im je potrebna pomoć? I da li grad i država kojima su svojim radom nešto dali imaju obavezu da makar znaju da su još među njima?“.

Radojević je diplomirala slikarstvo na APU u Beogradu. Studijski se usavršavala u Rimu i Firenci. Radila je kao scenografkinja na RTCG-u. Samostalno je izlagala u Podgorici, Beogradu, Svetom Stefanu, Nikšiću, Dubrovniku, Splitu, Rimu, Parizu, Budvi, Bečićima, Tivtu i na Sardiniji. Učestvovala je na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Bila je članica ULUCG-a od 1978. godine.

U intervjuu Monitoru 2010. godine izjavila je: „Rad, rad i samo rad. Dešavalo mi se da naslikam dvije slike za jedan dan, a nekada sliku stvaram godinu dana. Ali stalno radim i tako pronalazim duševni mir. Zbog tragične smrti brata i supruga Masima, čovjeka koji me je bezuslovno volio i u svemu me podržavao, upadala sam u veliki haos. Rad me je izvukao ili neka veća sila. Bilo je teško. Ko me shvati, zavoli me za cijeli život, a ko ne… Imam veliko srce. Život bez emocija je nemoguć“.

Regionalni mediji su nakon Vasilisine smrti prenosili detalje o životu fatalne Crnogorke koja je bila udata za italijanskog grofa, o njenom susretu sa rediteljem Federikom Felinijem, poštovanju za njeno stvaralaštvo slikarskog barda Uroša Toškovića…

Slikar Nikica Raičević za Pobjedu je kazao da je njegova prijateljica  imala sopstveni svijet koji je godinama prenosila na platna. On je ocijenio da je Vasilisa bila ,,žrtva“ naše kulturne sredine koja joj nije dovoljno davala šansu da izlaže i nije joj davala podršku.

„Ali, Vasilisa je išla svojim putem, ne tražeći pomoć ni od koga. Njena najveća pomoć je bila njena porodica. Istovremeno to je bila i njena najveća rana. Poslije smrti brata ona se potpuno okrenula samoj sebi i počela da stvara djela u koja je ugrađivala duh jedne srećne porodice koja je u jednom trenutku bila žestoko ranjena. Vasilisa je tu svoju ranu do kraja života nosila na svoj, umjetnički način“, istakao je Raičević.

Slikar Branislav Bane Sekulić, Vasilisin kolega sa studija, izjavio je za Pobjedu da ona tokom karijere nije uspjela da dostigne nivo umjetničkog priznanja koji je svojim talentom zasluživala. „Mislim da joj je ljepota mnogo odmogla u slikarskoj karijeri. Bila je izuzetno lijepa žena, često na naslovnim stranama tadašnjih jugoslovenskih časopisa. Naša sredina ne oprašta ni ljepotu ni ružnoću. Crnogorska likovna scena izgubila je talentovanu i ostvarenu umjetnicu koja nije dobila priznanje kakvo zaslužuje. Oni koji odlučuju o likovnoj umjetnosti u Crnoj Gori trebalo je mnogo više da obrate pažnju na njeno stvaralaštvo. Zaslužila je mnogo više nego što je dobila“, ocijenio je Sekulić.

„Više volim da mi kažu da sam luda slikarka nego da me sažaljevaju i da kažu: ‘Greote, šta joj se sve izdešavalo u životu.’ Zato se isplačem u sobi, stavim jastuk preko glave da me niko ne čuje i ujutro izađem nasmijana. Kao vuk sama ližem svoje rane, a onda izađem i ujedam!’“, kazala je u jednom od intervjua slikarka koja je i svojom smrću opomenula crnogorsku javnost.

Devet dana nakon smrti umjetnice Opština Nikšić je zakazala komemorativnu sjednicu  u četvrtak, 5. novembra. „Sjednica će biti prilika da se prisjetimo Vasilise Radojević, njenog umjetničkog rada i svega što je svojim stvaralaštvom ostavila Nikšiću i njegovoj kulturnoj zajednici“, navodi se u saopštenju Opštine Nikšić, a najavljeno je da će na sjednici govoriti i Marko Kovačević, predsjednik Opštine Nikšić. Usljedile su ocjene da se radi o vrhuncu licemjerstva.

Neke institucije i dalje ćute.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo