Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

U ćošku

Objavljeno prije

na

U ambijentu rata svih protiv svih, Skupština i Vlada se pripremaju za raspravu o budžetu za narednu godinu i paketu zakona koji ga prate. Satjerani u ćošak, okruženi zidovima nametnutih netrpreljivosti, neistina i nemaštine, građani osluškuju glasove o svojoj sudbini. Sa sve manje nade da će biti drugačije. Bolje

 

Prvo je predsjednik države najavio pad premijera i njegove vlade. „U ćošak, okreni se prema zidu i ćuti. Do smjene!” Onda se premijer pozabavio sudbinom predsjednika i njegovih najbližih saradnika: „Bio bi spuški zatvor dupliran da su nam omogućili da funkcionišemo kako treba”.

Opozicija je, ipak, povukla iz procedure zahtjev da se u Skupštini glasa o povjerenju Vladi. Nakon što je šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković obećao: „Tvrdim da će inicijativa imati potrebnu većinu”. Pozivajući se na autoritet partije koju predstavlja. „Ozbiljan smo subjekt i nemojte da sumnjate da, kada se uhvatimo određenog posla, da će on biti uspješan”.

To što je opozicija, čuje se, privremeno odustala od pokušaja da obori Vladu, nije uticalo na nastavak međusobnih sukoba predstavnika parlamentarne većine. Oni i dalje traže „izdajnike” u svojim redovima, razmjenjuju sve teže optužbe i razorno napadaju Vladu. Do mjere da se sve češće postavlja pitanje da li će opozicija dobiti drugu priliku da inicira njeno rušenje.

Svoj doprinos politici „obećanje ludom radovanje” dao je i premijer Zdravko Krivokapić. Nakon što se prenuo iz institucionalnog dremeža u koji je zapao početkom septembra, premijer je zapovijedio da prioritetna dionica mora biti otvorena do 15. januara. Makar u nekom, kako je rekao, „probnom, eksperimentalnom” režimu. Time su pala u vodu obećanja da će, za razliku od prethodnika koji su i po dva-tri puta otvarali isti objekat (poluzavršen, završen „naoko”, zvanično završen uz neophodnu dokumentaciju), ova vlada prvu dionicu autoputa pustiti u saobraćaj onda kada ona bude konačno gotova. Kad ono, preči su politički interesi od tehničkog prijema.

To je ambijent u kome se Skupština i Vlada pripremaju za raspravu o budžetu za narednu godinu i paketu zakona koji ga prate.  Trenutno se o vladinim prijedlozima izjašnjavaju skupštinski odbori. Daleko od fokusa javnosti, ta priča ne obećava svijetlu budućnost. Ni nama ni ministru finansija kome je, pokazuju najnovije ankete, od najave „Maršalaovog plana”, odnosno, programa „Evropa sad” popularnost porasla za 50 odsto (sa 30 na 45 odsto onih koji podržavaju njegove aktivnosti). Pa on spokojno zijeva po parlamentu. Ne figurativno nego izistinski.

Iz debate na Odboru za politički sistem shvatili smo da se Vlada ne pridržava dijela važećih zakona, pošto je parlamentu predložila njihovu izmjenu. Tako se može desiti da zaposleni u državnoj administarciji ne mogu primiti platu pošto Vlada, u zakonom propisanom roku, nije utvrdila vrijednost koeficijenta za narednu godinu. Makar ne na zakonit način.

Na Odboru za bezbjednost čuli smo da poslanici, baš kao ni budžetski korisnici, nijesu zadovoljni novcem koji je za narednu godinu namijenjen Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu odbrane i Agenciji za nacionalnu bezbjednost. I to nijesu mali iznosi.

Crnoj Gori fali 500 do 600 ljekara, saznali smo na Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Čuli smo da će manjak biti još veći kad prođe korona i krene novi talas odlaska ljekara i medicinskog osoblja u inostranstvo. Pa u bolnicama, čiju izgradnju najavljuje Vlada, neće imati ko da radi. Onda kada budu završene. Pošto su, recimo, za gradnju nove bolnici u Podgorici ove godine namijenjena sredstva od 100.000 eura. „Za administraciju i pripremu projekta”.

Nadležni iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta zadovoljni su opredijeljenim sredstvima. Ignorišući računicu da će, zaživi li novi model obračuna zarada, nastavnici i školske higijeničarke imati skoro jednaku platu. Ostala je nepoznanica da li se u opredijeljenim sredstvima za rad tog ministarstva tokom naredne godine nalazi i novac koji će, gotovo izvjesno, na sudu izboriti smijenjeni direktori osnovnih i srednjih škola koji su pokošeni u talasu „zapošljavanja po dubini”. Ili će se i to namirivati iz budžetske rezerve.

Prave priče tek slijede. Primjedbe će nastaviti da se množe, iako će svaki govornik svoje izlaganje početi i završiti konstatacijom da se on „ni slučajno” ne protivi ideji da se, preko noći, povećaju zarade zaposlenima u Crnoj Gori. Ali…

Satjerani u ćošak, okruženi zidovima nametnutih netrpreljivosti, neistina i nemaštine, građani osluškuju glasove o svojoj sudbini. Sa sve manje nade da će biti drugačije. Bolje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Ko je veći Srbin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok kod kuće traje zvanično takmičenje – ko je veći Srbin, u svijetu  potpredsjednik vlade Filip Ivanović priča o tome da je „geografija sudbina“ i da je prirodno da zato uđemo u Evropu. Valjda će Ivanović do kraja godine moći da se pozove i na sprovedene reforme. U Evropu nas neće primiti ni zbog geografije, ni zbog srbovanja

 

 

Dok se  svijet priprema za nastupajuću globalnu krizu , u Crnoj Gori je  u toku zvanično takmičenje – ko je veći Srbin.  Bila bi to mrtva trka između Milana Kneževića, već proglašenog Srbinom nad Srbima u Montenegru od strane Vučića,  i Daria Vraneša,  gradonačelnika Pljevalja koji je „traumatizovan“ još od   21. maja 2006. i nezavisnosti Crne Gore, da se u takmičenje nije uključila i poslanica PES-a Branka Marković. Ona je za titulu najvećeg Srbina  kandidovala premijera Milojka Spajića.  Predsjednik parlamenta Andrija Mandić šaljivo je primijetio da im tako „ulazi u biračko tijelo“. Šalu na stranu, zna Mandić od čega se živi. I traje.

Takmičenje je pokrenuto nakon što je Kneževićeva partija podnijela Skupštini  incijativu da se trobojka uvede kao narodna zastava. Od Kneževića smo tokom sjednice na kojoj se razmatralo da li će njihova inicijativa doći na dnevni red Skupštine, saznali i da je Vladu napustio zbog zastave.  Nekako zaboravio da je prvi zvanični razlog bio kolektor u Botunu. Doduše, Vučiću je svejedno.

Da li zbog previše obaveza na relaciji Podgorica Beograd, tek Knežević je smetnuo s uma i Barometar 2026, kojim se parlamentarna većina obavezala da o „temama koje dijele“ i identitetskim pitanjima neće prije ulaska zemlje u EU.  Na to su podsjetili iz PES-a.  Njih, međutim, niko nije podsjetio da Knežević i dobar dio vlasti odavno u kontinuitetu krše Barometar. I nikom ništa.

“Vladalo se 30 godina na podjelama – ko je Srbin, ko je Crnogorac. E nećemo više to. Premijer Milojko Spajić se srpski orjentiše. On je Srbin i to veći od onih koji ga nazivaju izdajnikom”, saopštila je u parlamentu poslanica Marković, nakon čega se takmičenje nastavilo u dvije podkategorije – najveći Srbin sa predsjednikom u Crnoj Gori i van nje. “Ne može nama niko spočitavati da ne volimo i ne poštujemo srpski jezik i srpsku zastavu, već samo odlažemo. Kad se uđe u EU, tad će se pričati i o dvojnom državljanstvu, zastavi, jeziku…”, najavila je poslanica Marković.  Eto tema u evropskoj budućnosti.

Kako god, za sad je priča o trobojci prekinuta. Avgustovska većina se podijelila.  Za trobojku na dnevnom redu su bili  DNP, NSD, Demokrate i SNP. Uzdržani –  većina poslanika PES, a dva poslanika te partije protiv  – Seid Hadžić i Tonći Janović.

Takmičenje je nastavljeno. Šteta što za titulu najvećeg Srbina niko nije zvanično kandidovao ministra prosvjete Budimira Aleksića. On je ove sedmice saopštio da je  Crna Gora „najreligioznije društvo u Evropi“ i  da treba u škole uvesti vjeronauku. Zbog vjeronauke bi se, pojasnio je, smanjilo vršnjačko nasilje. Baš.  Da se SPC pita, dodao je, vjeronauka bi sigurno bila uvedena u škole. Sigurno. I Aleksić bi možda bio premijer.

Dok takmičenje kod kuće traje, u svijetu  potpredsjednik vlade Filip Ivanović priča o jedinstvu političke klase da Crna Gora uđe u EU. Za austrijski Die Presse kazao je da su u crnogorskom parlamentu donesene važne odluke, naročito u oblasti pravosuđa koje zahtijevaju dvotrećinsku većinu, što pokazuje široko opredjeljenje za evropsku integraciju. Ivanović je ocijenio i da je „geografija sudbina“ i da je prirodno da Crna Gora i zemlje regiona postanu dio EU.  Valjda će Ivanović do kraja godine moći da se pozove i na sprovedene reforme. U Evropu nas neće primiti ni zbog geografije, ni zbog srbovanja.

Za sad stvari ne stoje dobro. Mali detalj. Ove sedmice se predsjednica Apelacionog suda Mirjana Popović požalila da je inicijativa za njenu smjenu pokrenuta zbog Vesne Medenice. Iz skaj prepiski saznali smo da je, dok je bila na čelu pravosuđa, Medenica sutkinju Popović vidjela kao  „naše čeljade“. Peticiju za njenu smjenu u jednom trenutku potpisuju  sve sudije Apelacionog suda,  jer baš u istom trenu svi shvataju da ih ona mobinguje. Ne govori ni to baš u prilog oslobođenom pravosuđu.

Malo dobrih vijesti za kraj. RTCG  nas je obradovala da smo blizu zatvaranja dva poglavlja –zaštite potrošača i zdravlja, i slobode kretanja radnika . Valjaće sloboda kretanja ako zaista i uđemo u EU, pa u parlamentu opet pokrenu pitanje trobojke.  

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ko šta hoće  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sedmica je protekla u fazonu –  radi ko šta hoće, slavi ko šta hoće, priča ko šta hoće. Još samo fali da pojedine opštine odbiju da uđu u EU, ako  Crna Gora  tamo nekako završi, uprkos sopstvenoj političkoj klasi

 

 

„Nek svako slavi šta god ko hoće“, dosjetio se pljevaljski gradonačelnik Dario Vraneš recepta da Pljevlja konačno  pretvori u Prizren.  Saopštio je da se u Pljevljima neće slaviti Dan državnosti 21. maj jer je „to praznik koji dijeli“.  To što su Pljevlja u Crnoj Gori, a 21. maj zvanični državni praznik, Dario ne udara na trag. Njemu su Pljevlja prćija. Kojom nastavlja da dijeli.

Po istom receptu, proslavu neće organizovati ni njegov kolega iz NSD, gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, objavile su televizije bliske tom dijelu vlasti. Kovačević nije objašnjavao razloge. Ne mora. Dovoljno je prisjetiti se kako je u Beogradu, tokom raporta Vučiću, objašnjavao da mu je Srbija  „matica“.  Usput,  Kovačević je saopštio da neće dozvoliti ni da se gradi postrojenje za uništavanje zaraženih životinja u Nikšiću.  Neka.  Ako Zeta neće kolektor, može i Marko da neće postrojenje. Koga briga za obaveze države na evropskom putu. Ili baš jeste.

Mediji su javili i da proslavu Dana državnosti neće organizovati ni opština Herceg Novi. Gradonačelnik te primorske opštine, iz redova Demokrata, Stevan Katić kazao je da im  „to nije u planu“.  I on je u fazonu nek slavi šta god ko hoće.  „Opština Herceg Novi zvanično nema u planu organizaciju svečanosti povodom 21. maja, ali to ne znači da sputava ili zabranjuje bilo kojoj instituciji ili pojedincu da, u skladu sa zakonom, organizuje proslavu”, kazao je on u zanosu tolerancije  za RTHN. Hvala  Stevanu, on eto ne zabranjuje obilježavanje Dana državnosti.   Katić je još  pojasnio da je za njega slavljenje 21. maja nekako „ekstremno“. Čuj te umjerenosti. “Nametnuti Herceg Novom zvanje neposlušnog grada jasno pokazuje da ekstremističko krilo ne želi zajednički napredak države. Ističem da ne podržavam ekstremizam ni sa jedne ni sa druge strane, jer se svi oni hrane podjelama i na tome grade svoj opstanak”. Iz njegove se stranke, gdje vole da naglase da im je Crna Gora matica, nijesu oglašavali ovim povodom.

Na državnom nivou isto priča šta god ko hoće. Dok čekaju brojne obaveze na evropskom putu zemlje, glavna tema u parlamentu su praistorijski sporazumi sa Rusijom.  Prvo je  premijer Spajić u Skupštini optužio DPS da koči ulazak zemlje u EU jer ima sporazum sa Jedinstvenom Rusijom. Tajni. Onda je  poslanik DPS Andrija Nikolić pokazao javnosti Sporazum te partije potpisan  2011.  Sedmica je, sve u svemu, protekla u raspravi  ko za tuđi interes koči ulazak Crne Gore u EU. Očigledno je: na ulasku Crne Gore u EU ovdje izgleda ne radi niko, sem pomalo Brisel.

U toj storiji o sporazumima, gotovo niko nije ni registrovao da je lider DNP Milan Knežević u parlamentu, a nakon što je ispucao svoje jeftine šale i uvredljive komentare, saopštio da je logor u Morinju nepostojeći zločin sa nepostojećim zarobljenicima. Čak je i Viši sud u Podgorici svojevremeno presudom potvrdio da se zločin dogodio, iako se svojski potrudio da za njega budu kažnjeni najniži u lancu, poput  kuvara. Kneževića eto sada brine da će Vlada obeštetiti žrtve logora Morinj sa 17 miliona eura i tako „ubiti sjećanje na žrtve iz logora Lora”.

Svojevremeno su zbog negiranja ratnih zločina ministri podnosili ostavke. Ili, alternativno, krili šta misle. Danas zločine može  javno da negira u parlamentu, kome kad nadođe.  Dok SPC otvoreno krije bistu Pavla Đurišića na svom posjedu. I nikom ništa. Tužilaštvo ni da trepne.

Tako. Sedmica je protekla u maniru –  radi ko šta hoće, slavi ko šta hoće, priča ko šta hoće. Još samo fali da pojedine opštine odbiju da uđu u EU, iako Crna Gora ipak tamo završi, uprkos sopstvenoj političkoj klasi. Potencijalno obrazloženje  je već dao gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić dok je objašnjavao zašto Herceg Novi neće slaviti Dan državnosti: “To su poslovi države, a ne lokalnih zajednica”. Pa jes. Možda može i obrnuto. Da na državnom nivou uđemo u EU, a u lokalu ostanemo u devedesetim.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nebo iznad Bobotovog kuka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad bi velike riječi naših vlastodržaca  bile uslov za ulazak zemlje u EU, Marta Kos bi se sigurno popela na Bobotob kuk. Ovako, znamo i mi  i komesarka EU za proširenje, možda

 

 

Marta Kos će se na Bobotov kuk možda popeti, ako Crna Gora uđe u EU, dok je premijeru Spajiću nebo granica. Bez možda. Kad bi velike riječi naših vlastodržaca bile uslov za ulazak zemlje u EU, Kos bi se sigurno popela na Bobotov kuk. Ovako, znamo i mi i komesarka EU za proširenje. Možda.

Na konferenciji za medije upriličenoj u Podgorici, tokom njene dvodnevne posjete Crnoj Gori, Marta Kos je kazala da je počela da trenira za Bobotov kuk, u kontekstu njenog ranijeg obećanja da će to učiniti ukoliko Crna Gora bude naredna članica  EU.  Spajić je samouvjereno uzvratio sa “samo nebo je granica”, govoreći, pri tom, o Ustavnom sudu Crne Gore. Onom istom koji se nedavno nije mogao izjasniti o sporazumima Crne Gore sa UAE, jer je ne samo partijski, nego i faktički blokiran. Parlament uporno ne bira nedostajuće sudije i pored neprestanog zaklinjanja Briselu da hoće, pa je odluka o sporazumima izostala jer su glasovi sudija bili tri naprema tri. Saglasnost se ipak postigne kad treba odbraniti sinovca predsjednika parlamenta . Ove sedmice Ustavni sud je usvojio tri ustavne žalbe Danila Mandića, prema nekim stručnjacima napravivši presedan i prekoračivši svoja ovlašćenja. Za partijsko pravosuđe , vlastima je, zaista, i aktuelnim i bivšim – nebo granica. „Svaka država mora imati nezavisno pravosuđe“, nije vjerovatno slučajno Kos na konferenciji potencirala ono očito.

Nije se samo premijer dok je  Kos u posjeti Crnoj Gori dičio pravosuđem. „Najbolji pokazatelj gdje se Crna Gora nalazi je prvostepena presuda Vesni Medenici i njenoj grupi”, saopštila je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević. U pravu je.  Prvostepena presuda bivšoj predsjednici Vrhovnog suda izdejstvovana na jedvite jade, nakon više godina beskrajnih odlaganja ročišta, zaista je prava slika gdje se Crna Gora danas nalazi.  Nedostatak kapaciteta, kadrovskih i prostornih, rupe u zakonodavstvu i partijsko pravosuđe, koje je to ostalo i nakon pada DPS.  Vlast ga je samo dopunila svojima dok je pričala o reformama i vetingu.

Dopunjena je i Vlada. Umjesto ministara iz redova DNP Milana Kneževića dobićemo ministre iz redova NSD Andrije Mandića. Pronađi razliku. Malo je doduše  neobično  što je Milan sad opozicionar u koaliciji sa vlašću. Pa pomalo i to što je jednog od kandidata za ministra, Radoša Zečevića, direktora podgoričkog gradskog preduzeća Putevi, desetak dana prije nego će biti razmatran za ministra, opozicija optužila za malverzacije. Uz to, Zečevićev resor bi bio zadužen sa saradnju Vlade sa parlamentom. No dobro, ne treba cjepidlačiti. Kos onda ne bi ni pričala o Bobotovom kuku, a kamoli trenirala.

Evropska komesarka saopštila je i da će pitati Andriju Mandića zašto ne dolazi u Brisel. Predsjednik parlamenta moguće nema kad. Opozicija je prebrojala da ove godine nije bio u posjeti evropskim zemljama, dok je već tri puta posjetio Banja Luku. Tamo  on i Dodik sanjaju kako stavljaju lentu oko vrata Donaldu Trampu.

U godini koja će odlučiti ulazimo li u EU ili ne, vlast i opozicija nastavljaju komunikaciju preko društvenih mreža i konferencija za štampu. Kafa i kolači, ovonedeljna tema. Pošto je opozicija odbila sastanak sa premijerom i liderima većine u susret dolasku Kos, premijer je poručio da ih uvijek „čekaju kafa i kolači“.

Samo da i priča o evropskoj Crnoj Gori ne postane vic. A Marta Kos pronađe neki drugi planinski vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo