Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAP SE GASI, OPET: Kostur iz DPS ormara

Objavljeno prije

na

DPS vlast je sve uradila da do ovoga dođe. Sad čekamo stav aktuelne Vlade. Ako, uopšte, još ima prostora za dogovor sa Veselinom Pejovićem. Njegove rashode namiriće staro željezo i izvoz bokista iz rudnika u Nikšiću. Državi ostaju troškovi (izgubljena radna mjesta, ekološka sanacija…)  i žal za propuštenom prilikom

 

Informacije stižu na kašičicu. Plansko gašenje KAP-a počelo je juče, a treba da bude završeno do 31. decembra, obznanio je, u četvrtak ujutru, njegov vlasnik Veselin Pejović. Ostajući pri stavu da obustava proizvodnje u Unipromovoj fabrici nije njegov, nego državni problem. „Moj stav je konačan, primarna proizvodnja u KAP-u se gasi, dvije nove fabrike nastavljaju da rade i to je kraj“.

Dan-dva ranije, obaviješteni smo da su se radnici angažovani u Elektrolizi dogovorili da neće učestvovati u planiranom, planskom, gašenju ćelija. To bi zunačilo da bi se proizvodnja, ako se za to steknu uslovi, mogla obnoviti. Doduše uz ozbiljne troškove (pominje se iznos od desetak miliona). U suprotnom, ugasili se Elektroliza na dugme, prekidom dovoda struje u ćelije za proizvodnju aluminijuma, fabrika će postati staro željezo. Obogaćeno smrznutim aluminijumom.

Čuli smo i da Elektroprivreda ne može prihvatiti ponudu Pejovićevog Uniproma o preuzimanju Kombinata aluminijuma na godinu dana, pošto državna kompanija nije registrovana za tu privrednu djelatnost. Mada je, koliko prošle nedjelje, djelovalo da bi to mogla biti spasonosna kombinacija za sve aktere priče.

Onda smo pročitali kako Ministarstvo kapitalnih investicija predlaže da se proizvodnja u Elektrolizi nastavi na minimumu kapaciteta, kako bi projektovani gubici EPCG bili što manji, a da se u narednih šest mjeseci traži dugoročno rješenje za cijenu struje. Tek što se o toj ideji počelo ozbiljnije razmišljati, shvatili smo da Vlada ne stoji iza tog prijedloga. Nego tek (u četvrtak tokom dana) treba da se informiše o aktuelnoj aluminijskoj krizi i zauzme stav.

Kao da je riječ o trafici, a ne fabrici koja upošljava 500 ljudi, generiše 2-3 odsto društvenog proizvoda, ostvaruje između trećine i polovine robnog izvoza, sarađuje (često kao najveći partner) sa državnom  Elektroprivredom, Željeznicom, Lukom Bar i još nekim, prema Pejovićevoj računici, 150 malih i velikih preduzeća iz Crne Gore.

Sve to nije bilo dovoljno ministru ekonomije Jakovu Milatoviću da se ozbiljnije uključi u tu priču. Ili makar, u sadejstvu sa ministrom finansija Milojkom Spajićem, predoči podatke o makroekonomskim posljedicama nastavka  i(li) prekida proizvodnje sirovog aluminijuma u podgoričkoj elektrolizi. Kad već nemaju računicu, ili je taje od javnosti, kako će mogući slijed događaja na relaciji Uniprom – EPCG uticati na  polazišta programa Evropa sad.

Umjesto toga, ministar ekonomskog razvoja je najavio pojavljivanje nove političke snage na narednim parlamanetarnim izborima. Prebrojao krivične prijave protiv Veselina Pejovića, podnijete mahom zbog prijetnji i nasilničkog ponašanja. Da bi onda, skupa sa predsjednikom Odbora direktora EPCG Milutinom Đukanovićem, i sam postao učesnik sličnog incidenta. Pošto je na Milatovićeve političke provokacije Đukanović uzvratio gađajući ga fasciklom, svjedoče prisutni. Koja ga, to da pomenemo, nije pogodila. I, kao najmanje važno, tema sastanka bila je mogućnost nastavka saradnje državnih elektroenergetskih kompanija sa Unipromom/KAP-om.

Naknadno, Milutin Đukanović je predočio pozicije EPCG. „Ukupnu godišnju količinu električne energije KAP-u, Elektroprivreda  je prodavala za 27 miliona eura, istu tu količinu električne energije trenutno na berzi EPCG može da proda za 122 miliona eura“. Predsjednik Odbora direktora EPCG računicu je, na svom tviter nalogu, upotpunio dodatnom analizom. Čista dobit od izvoza struje po sadašnjim cijenama mogla bi biti 95 miliona eura. „Sa 20 miliona eura mogu se isplatiti bruto zarade zaposlenih u KAP-u za period od 24 mjeseca i eventualno pokrenuti proizvodnja! Na prvom mjestu građani, a ne povlašćeni pojedinci”.

Da povlašćene pojedince ostavimo za nastavak teksta. A da se sada osvrnemo na ideju da bi EPCG mogla, dvije godine, isplaćivati bruto zarade radnicima nekih privatnih firmi. Dok nas uvjerava da nema zakonskog osnova da te iste firme (i radnike) preuzme i uposli!?

Valja  podsjetiti na prošlogodišnje cijene struje na berzama, prema kojima je megavat bio dvostruko jeftiniji od cijene koju je, i tada, plaćao Uniprom. Po toj računici, EPCG bi izvozom struje koju je potrošio KAP izgubila 13-15 miliona.

Ta analiza bi dovela do činjenice da je Crna Gora dovedena u poziciju da vaga koju će sirovinu prodati po berzanskim cijenama – struju ili aluminijum. Bukove trupce ili boksit… Pošto je prethodna vlast, a imala je kad, satrla svaku industriju koja se bavila preradom sirovina i proizvodnjom finalnih proizvoda. Makar to bila aluminijska folija koju uvozimo iz zemalja koje kupuju naš aluminijum. Ili drvene gajbice za Plantaže koje smo, takođe, uvozili iz italijanskih fabrika u kojima smo prodavali trupce posječene u šumama na sjeveru.

Vratimo se, aktuelnom problemu.

Čelnici EPCG ne komentarišu činjenicu da Unipromu, odnosno KAP-u,  nude struju po cijeni koja je trostruko veća od one koju plaćaju ostali potrošači iz te kategorije. Time se, u parlamentu, pozabavio predsjednik Odbora Regulatorne agencije za energetiku Branislav Prelević. „Nas se ne tiče da li je cijena prema KAP-u 45, 120 ili 250 eura po megavatsatu, nas se tiče da ta cijena bude nediskriminatorna u odnosu na sve ostale potrošače“, naglasio je regulator tržišta uz podsjećanje da u Crnoj Gori postoje dvije kategorije potrošača električne energije. Jedna su domaćinstva i tzv. mali potrošači kojim se, prema važećem zakonu, cijena u narednoj godini može povećati za šest odsto. U drugoj grupi su veliki potrošači, njih skoro 2.000 među kojima je i Kombinat aluminijuma. „Za očekivati je da se EPCG odnosi nediskriminatorno prema svim tim potrošačima uključujući i KAP“, poručio je Prelević.

Da li ga je neko od nadležnih čuo, ne znamo. I to nije prvi put. Veselin Pejović je i proljetos najavljivao da će „od sjutra“ krenuti sa gašenjem Elektrolize. Tada je od vlasti dobio određene ustupke i nastavio dalje.

Parafrazirajmo, zbog dužine citata: Prve najave mogućeg gašenja Kombinata stigle su proljetos, iz vrha te kompanije. Vlasnici objašnjavaju da je KAP „crna rupa“ poslovanja njihovog konzorcijuma, a da je „osnov­ni raz­log za to vi­so­ka cije­na stru­je”. To je potvrdio i izvršni direktor KAP-a navodeći da vlasnik i poslovodstvo kompanije „ni­je­su sprem­ni da du­go pod­no­se gu­bit­ke…“. Pa otkrijmo tajnu – ne citiramo Pejovića i Nebojšu Dožića. Već Olega Deripasku i Džoa Kazadija. Tekst je iz Monitora, s proljeća 2008. godine. Tada je, prvi put nakon privatizacije, CEAK prijetio gašenjem prizvodnje u Dajbabama. ,,Te­ško je ra­ču­na­ti na no­ve kon­ce­si­je od stra­ne dr­ža­ve”, odgovorio je tadašnji premijer Milo Đukanović. Isti onaj koji sadašnju Vladu optužuje da želi da ugasi „poslednju industriju u Crnoj Gori“.

Preskočimo do 2014. „Opcija gašenja KAP-a nije ni pod tačkom razno”, ubjeđivao je lakovjerne Đukanović, i tadašnji premijer i šef DPS-a. Neposredno prije nego je Ministarstvo finansija Privrednom sudu podnijelo zahtjev za uvođenje stečaja u Kombinat aluminijuma. Uslijedio je bankrot, pa aranžman sa Unipromom kojim je Veselin Pejović postao vlasnik imovine nekadašnjeg giganta.

Prethodno, KAP je prodat  ofšor Rusima „da proizvodnja ne bi stala zbog nedostatka sirovina“. A još prije toga, ali uz isti izgovor, ugovoreno je partnerstvo sa Glenkorom, Standard bankom i Vektrom… U svakom od tih aranžmana KAP i država izgubili su ogroman novac i ostali bez velikog broja radnih mjesta. Dolazak DPS-a na vlast dočekalo je 4.500 zapošljenih u KAP-u. Privatizaciju tri hiljade. Stečaj hiljadu… Sada je u igri 500 radnih mjesta. Od kojih većina nijesu zaposlenici  KAP-a/Uniproma, već preduzeća koje je Nebojša Dožić namjenski osnovao kako bi preko njega Kombinatu iznajmljivao radnike. Koji, poslije eventualnog gašenja proizvodnje, neće imati praktično nikakva prava.

,,Poslije svega što je doživjela naša najveća i najznačajnija fabrika, koju zbog njene strateške važnosti nije ni trebalo privatizovati, teško da se može očekivati bilo šta osim da đavo dođe po svoje i izreže KAP u staro gvožđe”. Ovako je u Monitoru, 2015. proročki govorio sada pokojni poslanik Janko Vučinić, podsjećajući kako je Kombinat prešao put od najznačajnijeg privrednog subjekta do kolaterala za kredit od kojeg je otkupljena njegova imovina. ,,To se zove privatizacija na crnogorski način. Da bi kupili preduzeće pod takvim uslovima, sa novcem koji dobijete zalažući imovinu tog istog preduzeća, morate ispuniti jedan uslov – a to je da ste mnogo dobri sa premijerom. Onda ide sve glatko. Kada ste dobri sa premijerom, onda ste dobri i sa predsjednikom Privrednog suda, sa stečajnom upravom i sa svim ostalima koji su potrebni da postanete alhemičar Ko zna koliko kome pripada u tom lancu? Možda nam otkrije tužilaštvo 2060. godine?”

Poslanik Branko Radulović se decenijama bori za budućnost aluminijske industrije u Crnoj Gori, maštajući o lancu prerađivača koji tečni aluminijum iz Elektrolize pretvaraju u paletu gotovih proizvoda za svjetsko tržište. ,,Zaustavite pljačku crvenih boksita. To je zlato Crne Gore. Bez crvenih boksita nema aluminijske industrije, bez aluminijske industrije nema Crne Gore. Zato što je aluminijska industrija budućnost“, ponovio je Radulović početkom nedjelje u parlamentu: „KAP mora da radi, ali mora da se prvo utvrdi istina…“.

Čekamo stav Vlade. Ako, uopšte, još ima prostora za dogovor sa Veselinom Pejovićem. Njegove troškove namiriće staro željezo i izvoz bokista iz rudnika u Nikšiću. Nama ostaje još jedan kostur iz DPS ormara. I žal za propuštenom prilikom.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVA TRAGEDIJA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Drumovi straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovonedjeljna nesreća na putu Cetinje – Budva ponovo je aktuelizovala pitanje odgovornosti za neprekinut niz tragičnih udesa na našim putevima. Samo policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme

 

Stručnjaci pokušavaju da utvrde zašto je autobus firme Papović, bez kontakta sa drugim vozilima, najmanje 15 metara udarao u odbojnu bankinu na krivini, prije nego je probio zaštitnu ogradu i sa 30 putnika sletio u provaliju. Nesreća se dogodila prije nekoliko dana na Obzovici, mjestu između Cetinja i Budve. Dvoje putnika izgubilo je život, jedan je i dalje životno ugrožen, a još dvadesetak putnika i vozač autobusa zadobili su teže i lakše povede. Vozač je uhapšen.

Razmjere tragedije najvjerovatnije bile bi i mnogo veće da gusto granje i šiblje nijesu amortizovali pad i zaustavili autobus da se, nakon slijetanja, surva još dublje u provaliju.

Istog dana u udesu na Žabljaku povrijeđen je motociklista, dok je prethodnog dana na teritoriji Crne Gore registrovano 16 saobraćajnih nezgoda. Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da se tog dana u Podgorici dogodilo deset, u Baru pet i u Nikšiću jedna saobraćajna nezgoda. Izdato je 326 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 77 prekršajnih prijava. Policija je oduzela dva para registarskih tablica.

Crnogorski putevi i dalje liče na ratište. Samo prošle godine poginulo je gotovo 60 osoba i pored formalno pooštrenih kazni za prekršaje u saobraćaju.

U svijetu gotovo 1,3 miliona godišnje pogine u saobraćaju, procjena je Svjetske zdravstvene organizacije. Riječ je o deset puta većem broju od stradalih u ratovima – Globalni indeks mira (Global Peace Index) procijenio je da je u ratnim konfliktima prošle godine stradalo 238 hiljada ljudi. To nije utjeha, već upozorenje.

Najteža saobraćajka u ovom vijeku kod nas se dogodila prije deset godina (2013) u kanjonu Morače. Autobus sa 46 putnika sletio je sa mosta, kod Manastira Morača. Prevozio je rumunske turiste u Crnu Goru,  stradalo je 18 osoba, njih 29 je povrijeđeno. Rumunski autobus kretao se dvostruko brže od dozvoljene brzine na toj dionici magistrale. Desetak godina ranije, na granici sa Kosovom, u saobraćajnoj nesreči poginulo je deset osoba, uključujuci dvoje djece, dok je 31 osoba povrijeđena. Autobus sa 40 putnika je saobraćao na realciji Ulcinj – Kosovo, kada je sletio s puta i prevrnuo se niz liticu.

Saobraćajni inženjer Mirko Đurović ističe da je najčešći uzrok saobraćajnih nezgoda u Cnoj Gori nepoštovanje brzine i da vozači nijesu dovoljno iskusni. On upozorava i da je previše saobraćajnih nesreća  na ovom malom prostoru.

“Na putu od Podgorice do Budve dosta se brzo vozi. Put nije loš, ali vozači precjenjuju svoje mogućnosti i voze maksimalnom brzinom. Ako se desi neki kiks on u toj situaciji ne može da se snađe i onda šeta ne cesti, lijevo – desno i najčešće se tada desi saobraćajna nezgoda”, pojasnio je Đurović. On kaže da naši vozači „nijesu baš iskusni“ jer imaju vrlo malo pređenih kilometara u toku godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari

Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani  očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.

Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.

Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su  10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.

Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski –  parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.

Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.

Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.

Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo