DANAS, SJUTRA
U ćošku

U ambijentu rata svih protiv svih, Skupština i Vlada se pripremaju za raspravu o budžetu za narednu godinu i paketu zakona koji ga prate. Satjerani u ćošak, okruženi zidovima nametnutih netrpreljivosti, neistina i nemaštine, građani osluškuju glasove o svojoj sudbini. Sa sve manje nade da će biti drugačije. Bolje
Prvo je predsjednik države najavio pad premijera i njegove vlade. „U ćošak, okreni se prema zidu i ćuti. Do smjene!” Onda se premijer pozabavio sudbinom predsjednika i njegovih najbližih saradnika: „Bio bi spuški zatvor dupliran da su nam omogućili da funkcionišemo kako treba”.
Opozicija je, ipak, povukla iz procedure zahtjev da se u Skupštini glasa o povjerenju Vladi. Nakon što je šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković obećao: „Tvrdim da će inicijativa imati potrebnu većinu”. Pozivajući se na autoritet partije koju predstavlja. „Ozbiljan smo subjekt i nemojte da sumnjate da, kada se uhvatimo određenog posla, da će on biti uspješan”.
To što je opozicija, čuje se, privremeno odustala od pokušaja da obori Vladu, nije uticalo na nastavak međusobnih sukoba predstavnika parlamentarne većine. Oni i dalje traže „izdajnike” u svojim redovima, razmjenjuju sve teže optužbe i razorno napadaju Vladu. Do mjere da se sve češće postavlja pitanje da li će opozicija dobiti drugu priliku da inicira njeno rušenje.
Svoj doprinos politici „obećanje ludom radovanje” dao je i premijer Zdravko Krivokapić. Nakon što se prenuo iz institucionalnog dremeža u koji je zapao početkom septembra, premijer je zapovijedio da prioritetna dionica mora biti otvorena do 15. januara. Makar u nekom, kako je rekao, „probnom, eksperimentalnom” režimu. Time su pala u vodu obećanja da će, za razliku od prethodnika koji su i po dva-tri puta otvarali isti objekat (poluzavršen, završen „naoko”, zvanično završen uz neophodnu dokumentaciju), ova vlada prvu dionicu autoputa pustiti u saobraćaj onda kada ona bude konačno gotova. Kad ono, preči su politički interesi od tehničkog prijema.
To je ambijent u kome se Skupština i Vlada pripremaju za raspravu o budžetu za narednu godinu i paketu zakona koji ga prate. Trenutno se o vladinim prijedlozima izjašnjavaju skupštinski odbori. Daleko od fokusa javnosti, ta priča ne obećava svijetlu budućnost. Ni nama ni ministru finansija kome je, pokazuju najnovije ankete, od najave „Maršalaovog plana”, odnosno, programa „Evropa sad” popularnost porasla za 50 odsto (sa 30 na 45 odsto onih koji podržavaju njegove aktivnosti). Pa on spokojno zijeva po parlamentu. Ne figurativno nego izistinski.
Iz debate na Odboru za politički sistem shvatili smo da se Vlada ne pridržava dijela važećih zakona, pošto je parlamentu predložila njihovu izmjenu. Tako se može desiti da zaposleni u državnoj administarciji ne mogu primiti platu pošto Vlada, u zakonom propisanom roku, nije utvrdila vrijednost koeficijenta za narednu godinu. Makar ne na zakonit način.
Na Odboru za bezbjednost čuli smo da poslanici, baš kao ni budžetski korisnici, nijesu zadovoljni novcem koji je za narednu godinu namijenjen Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu odbrane i Agenciji za nacionalnu bezbjednost. I to nijesu mali iznosi.
Crnoj Gori fali 500 do 600 ljekara, saznali smo na Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Čuli smo da će manjak biti još veći kad prođe korona i krene novi talas odlaska ljekara i medicinskog osoblja u inostranstvo. Pa u bolnicama, čiju izgradnju najavljuje Vlada, neće imati ko da radi. Onda kada budu završene. Pošto su, recimo, za gradnju nove bolnici u Podgorici ove godine namijenjena sredstva od 100.000 eura. „Za administraciju i pripremu projekta”.
Nadležni iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta zadovoljni su opredijeljenim sredstvima. Ignorišući računicu da će, zaživi li novi model obračuna zarada, nastavnici i školske higijeničarke imati skoro jednaku platu. Ostala je nepoznanica da li se u opredijeljenim sredstvima za rad tog ministarstva tokom naredne godine nalazi i novac koji će, gotovo izvjesno, na sudu izboriti smijenjeni direktori osnovnih i srednjih škola koji su pokošeni u talasu „zapošljavanja po dubini”. Ili će se i to namirivati iz budžetske rezerve.
Prave priče tek slijede. Primjedbe će nastaviti da se množe, iako će svaki govornik svoje izlaganje početi i završiti konstatacijom da se on „ni slučajno” ne protivi ideji da se, preko noći, povećaju zarade zaposlenima u Crnoj Gori. Ali…
Satjerani u ćošak, okruženi zidovima nametnutih netrpreljivosti, neistina i nemaštine, građani osluškuju glasove o svojoj sudbini. Sa sve manje nade da će biti drugačije. Bolje.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Karma

Ima i onih koji pominju karmu jer će Radoja Žugića na mjestu guvernera CBCG zamijeniti Irena Radović, njegova i žrtva tadašnjeg sistema. To je dobra vijest. No, posao promjene sistema u kom je vrh jedne partije vladao nad zakonima ove zemlje, koja je razorena i opljačkana, dok smo se dijelili po krvnim zrncima, ne bi valjalo prepustiti karmi. Ima tu još mnogo toga da se ispravi
Važna ovonedeljna vijest – sa mjesta guvernera Centralne banke Crne Gore odlazi Radoje Žugić. Iako je Demokratska partija socijalista, čiju je stranu Žugić nedvosmisleno držao, ostala bez vlasti u avgustu 2020. godine, Žugić se na vrhu Centralne banke zadržao do danas. O tome kako postavgustovske vlasti nijesu imale snage ili volje da se riješe sive eminencije DPS-a i Prve familije, Monitor je više puta pisao.
Zanimljive su i okolnosti pod kojima Žugić odlazi. Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović najavio je da će kandidatkinja za tu poziciju biti Irena Radović, bivša viceguverenerka Centralne banke, koju je Žugić nezakonito smijenio u parlamentu 2018. godine. Naravno, uz podršku tadašnje parlamentarne većine. Bivša viceguvernerka je smijenjena dok je, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, boravila u bolnici u Beču, i to dva mjeseca nakon što je protiv Centralne banke i Žugića podigla tužbu za mobing i diskriminaciju. Oni koji su u tadašnjem zakonodavnom domu digli ruku za njenu smjenu nijesu se obazirali ni na Zakon o zabrani zlostavljanja na radu koji garantuje zaštitu od stavljanja u nepovoljniji položaj i gubitka radnog mjesta nakon pokretanja tužbe. Interesi vrha partije bili su najjači zakon. Zato nije pomogla ni presuda sutkinje Osnovnog suda Milene Brajović, koja je u dva navrata presudila u korist Irene Radović i utvrdila da ta Žugićeva inicijativa nije mogla biti osnov za razrešenje, te da su bez dokaza njegove optužbe da je viceguvernerka nestručna i da je odala poslovnu tajnu.
Žugićevu inicijativu tada su u parlamentu podržala 42 poslanika tadašnje vladajuće koalicije (DPS, SD i manjinske partije), uz glas poslanice opozicije Draginje Vuksanović Stanković (SDP). Koja je ovih dana na meti vulgarnosti ratnog zločinca Vojislava Šešelja.
Ima i onih koji pominju karmu jer će Žugića danas zamijeniti njegova i žrtva tadašnjeg sistema. To je dobra vijest. Ipak, posao promjene sistema u kom je vrh jedne partije vladao nad zakonima ove zemlje, koja je razorena i opljačkana, dok smo se dijelili po krvnim zrncima, ne bi valjalo prepustiti karmi. Ima tu još mnogo toga da se ispravi.
Ptice na grani znaju, a podsjetili su nas i u nedavanom Izvještaju Evropske komisije – karma neće reformisati Đukanovićevo pravosuđe. Kao ni partijsko zapošljavanje do dubini i širini. Neće nas ni suočiti sa ratnom prošlošću koja nam se vraća i kezi u lice na svakom ćošku. Niti nam vratiti sve one koji su otišli čekajući promjene. Ni one koji se tek spremaju da odu.
Naredne sedmice parlament će, najavljeno je, odlučivati o nedostajućem sudiji Ustavnog suda. Političke klase najavljuju da će parlamentarci konačno glasati u skladu sa javnim, a ne političkim interesom, kako bi i suštinski odblokirali ovu važnu sudsku instancu i krenuli na put odblokiranja evropskog procesa. Čekaju još i izbor VDT-a, Sudskog savjeta, ali i izmjene zakonskog okvira i donošenje rešenja koja bi omogućila suštinsku promjenu sistema, koja se nakon avgusta nije desila. Jer su nadvladali partijski interesi.
Do daljnjeg, čekamo dan kada će u parlamentu početi da se glasa mimo zakona partije. Tek onda karma može da pripomogne.
Milena PEROVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Dobro je to

Nije ovaj Izvještaj o napretku ni toliko loš koliko je mogao biti, da su ocjenjivači sagledali širu sliku. Znamo mi nas
Bivši premijer Dritan Abazović, napuštajući zgradu vlade, sa sobom je odnio sablju koju mu je, na početku premijerskog mandata, darovao Andrija Mandić. Riječ je o oružju koje je Mandić dobio na poklon od nekadašnjeg ministra odbrane Republike Srbije Aleksandra Vulina. Uz sablju, aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore primio je tada i vojnu spomen-medalju za doprinos sistemu odbrane Srbije tokom NATO intervencije 1999. godine.
“Ovo je naš način da se zahvalimo onima koji su nas čuvali, branili, a isto tako ovo je naš način da uputimo poruku srpskom narodu u Crnoj Gori…”, besjedio je Vulin tom prilikom. Propuštajući da pomene ono što bi volio da bude zaboravljeno: razloge (etničko čišćenje na Kosovu) zbog kojih je NATO bombardovao tzv. SRJ.
Dodjela odlikovanja i oružja obavljena je prije nego se Vulin, kao direktor srpske BIA, našao na crnoj listi SAD zbog umiješanosti u ”međunarodni organizovani kriminal, ilegalnu trgovinu narkoticima i zloupotrebu javne funkcije”.
Abazović je potvrdio priču, ne nalazeći u njoj ništa sporno. “Tačno je da sam sa sobom, kada mi je završen mandat u Vladi, odnio sablju koju mi je poklonio Andrija Mandić. Radi se o ličnom poklonu, zato sam ga i odnio i on će ubuduće biti kod mene.”
Takođe bivši premijer, Duško Marković, ovih je dana zaokupio pažnju javnosti najavom da razmišlja o osnivanju nove političke partije. Nakon što je u DPS-u izgubio status potpredsjednika, poslanika i člana Glavnog odbora. Marković, kazao je, razmišlja i o tome “šta sve treba uraditi u evropskom i građanskom bloku da bi se konsolidovali i da bi Crna Gora izašla iz ovog permanentog rizika ponora koji je otvoren pred njenom budućnošću”.
Marković je na tom planu već dosta uradio. I previše, cijene mnogi.
Bio je direktor ANB-a u vrijeme kada su “utemeljeni” ovdašnji narko klanovi. Potom je predvodio Vladu koju pamtimo po višegodišnjim pregovorima da se minimalna zarada u Crnoj Gori poveća sa 225 na 250 eura. I po predlaganju Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Njegovo usvajanje u parlamentu bilo je uvod u smjenu DPS-a, ali i klerikalizaciju dijela ovdašnjeg društva kojoj i danas svjedočimo.
Marković je uoči izbora 2020, u pokušaju da sačuva vlast, tadašnjem mitropolitu SPC u Crnoj Gori ponudio sporazum (izmjene Zakona) kojim bi se “jasno isključila mogućnost da vjerske objekte (pravoslavne crkve i manastire u Crnoj Gori, prim. Monitora) može korisiti bilo koja vjerska zajednica osim Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori”. To bi praktično ugasilo snove o povratku vjernika CPC u svoje bogomolje. Sada, eto, briži nad budućnošću građanske i evropske Crne Gore.
Mi smo tu đe smo. Profesor Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Boban Batrićević pojaviće se na Sudu za prekršaje sredinom januara naredne godine. Tamo ga je poslala viša državna tužiteljka Snežana Šišević, nakon što nije uspjela da pronađe pravni osnov kako bi protiv Batrićevića pokrenula krivični postupak zbog kolumne u kojoj je, citirajući izjave mitropolita Joanikija i vladika Metodija, zaključio kako “oni nijesu popovi i kaluđeri, oni su torokuše i propovjednici mržnje”.
Ne moramo biti saglasni sa terminologijom koju koristi profesor Boban Batrićević. Ali, naum tužilaca da selektivno opažaju svijet oko sebe je očigledan. Batrićevićeve riječi se ne mogu mjeriti sa opakošću poruke Metodija Ostojića kada veliča četničke zločince Dražu Mihailovića i Pavla Đurišića, i kada Joanikije Mićović prijeti Crnoj Gori kao “maloj Ukrajini”.
Slučaj Batrićević je opomena: opasna je ideja i poguban je koncept društva u kojem se zbog napisane ili uzgovorene riječi kritike plaćaju kazne ili ide u zatvor. I kad se kritika sveštenika u vezi njihovog političkog angažmana može podvesti u kategoriju uvreda “po osnovu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti”.
Idemo dalje. Zaposleni pod okriljem lokalne samouprave u Budvi mogu da odahnu. Više neće čekati da iz pritvora u Spužu stigne odobrenje za isplatu njihovih zarada. “Biće uskoro izabran potpredsjednik Opštine, koji će, uz pomoć još jednog potpredsjednika obavljati dužnost, dok na slobodu ne izađe naš nevino utamničeni predsjednik Opštine Milo Božović”, obavijestio ih je predsjednik Nove srpske demokratije. Oj, ha.
Nije ovaj Izvještaj o napretku ni toliko loš koliko je mogao biti. Znamo mi nas.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Pejzaž

Od sedam poslaničkih klubova koji su glasali za Andriju Mandića za predsjednika skupštine, makar pet je bilo vjerski uniformno – hrišćanski. Nova srpska demokratija, Demokrate, Demokratska narodna partija, SNP/ CIVIS, Poseban klub poslanika. Jednovjerski su i opozicioni poslanički klubovi SD i Bošnjačke stranke. Eto začuđujuće jednobojnog pejzaža naše multinacionalne i multikonfesionalne stvarnosti
U osvit dana, u utorak, u parlamentu je izabrana 44. vlada Crne Gore na čelu sa premijerom Milojkom Spajićem. Proevropska, kažu njeni promoteri. Nekih 12 sati ranije, za predsjednika Skupštine izabran je Andrija Mandić. Četnički vojvoda, insistirali su njegovi oponenti. On se od tih „optužbi“ nije branio.
Za Mandića je glasalo 49 poslanika vladajuće većine. Spajić je dobio 46 glasova. U Sporazumu koji je pratio formiranje vladajuće većine piše kako će svi njihovi poslanici glasati onako kako se dogovore partijski šefovi. Znači 46. To je broj poslanika većine na koje se vlada može osloniti. Pošto se šefovi dogovore i namire. Ono troje (osnovano se sumnja da je riječ o članovima Posebnog kluba poslanika koji su istupili iz poslaničke grupe pokreta Evropa sad) glasa po sopstvenom nahođenju.
Uglavnom, četiri i po mjeseca nakon parlamentarnih izbora, završen je proces konstituisanja izvršne i zakonodavne vlasti u Crnoj Gori. Izabrali smo novog predsjednika države. Po nacionalnosti: Crnogorac. Dobili smo novog predsjednika Skupštine. Po nacionalnosti: Srbin. Imamo i novog predsjednika vlade. Milojko Spajić. O njegovom nacionalnom izjašnjenju možemo da nagađamo. Sa manje ili više osnova. Baš kao onomad što smo radili kada su u pitanju bili njegovo državljanstvo i prebivalište. Ali, da se ne vraćamo sada na tu priču, pošto bi nas ona mogla odvesti i do dva državljanstva predsjednika Skupštine pa, onda, ko zna gdje.
Drugo nam nešto može pasti na pamet dok gledamo i slušamo ljude koji predvode vlast koja će, obećavaju, našu malu a raznolikostima bogatu zajednicu povesti u ljepšu budućnost.
Crna Gora je, piše u njenom Ustavu, građanska država u kojoj je zabranjena diskriminacija „po bilo kom osnovu“. Ubjedljiva većina poslanika novoformirane većine (PES, Demokrate, kad-kad i SNP) i gotovo četiri petine onih što su ostali u opoziciji (DPS, GP URA, SD) rado se predstavljaju kao građanske partije. Zašto se onda u vrhovima novoizabrane vlasti ne primjećuje to naše bogatsvo -nacionalno, vjersko, rodno šarenilo?
Predsjednik države i svih sedam članova njegovog kabineta dio su „pravoslavne većine“ oko čijeg jedinstva se, evo već dvadeset godina, vrte programi ovdašnje desnice. Iz istog vjerskog korpusa dolaze predsjednik parlamaneta i oba potpredsjednika (ona i on) izabrana u ime poslanika vladajuće koalicije. Da nije ministarki i ministara iz redova PES-a i albanskih nacionalnih partija, imali bi i vjerski jednoobraznu Vladu.
Ova stvarnost nije slučajnost. Od sedam poslaničkih klubova koji su onu noć glasali za Andriju Mandića, makar pet je bilo vjerski uniformno – hrišćanski. Nova srpska demokratija, Demokrate, Demokratska narodna partija, SNP/ CIVIS, Poseban klub poslanika. Albanski forum je naravno nacionalno jednoobrazan ali vjerski nije. Jednovjerski su i opozcioni poslanički klubovi SD i Bošnjačke stranke. Eto začuđujuće jednobojnog pejzaža naše multinacionalne i multikonfesionalne stvarnosti.
Mogli bi, takođe, da prebrojimo i klubove u kojima nema ni jedna žena. Ili, one malo veće, gdje ih ima po jedna. Tek da se ispuni zakonom propisani minimum.
I sada, oni takvi kakvi su treba da se međusobno dogovore kako bi obezbijedili minimum neophodnih uslova za održavanje popisa. Na kome je, ubijedili su i najsumnjičavije, najvažnije kako ćemo se izjasniti po pitanju nacije, vjere i jezika kojim govorimo.. Baš kao što je bilo i 2011, 2003…
Popisno izjašnjavanje na kome su insistirali Dritan Abazović i Aleksandar Damjanović, ne mareći za evidentno odsustvo uslova za njegovo regularno održavanje, odloženo je za 30 dana. To je razuman gest nove vlade. Za to vrijeme treba otkloniti brojne nedostatke i odagnati sumnje u mogućnost da dobijemo vjerodostojne podatke o stanovnicima, domaćinstvima i stanovima u Crnoj Gori. Ili, ako to nije moguće uraditi, jasno dijagnostikovati šta je to što ne može da se završi za 30 dana a neophodno je, zbog čega bi početak popisa trebalo dodatno odložiti. Makar u taj posao valjalo bi ući bez partijskih, nacionalnih i svih drugih, sličnih i ličnih, kalkulacija. Kako naš životni pejzaž ne bi postao još sivlji.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda
-
Izdvojeno4 sedmice
MIJEŠANJE VLASTI SRBIJE U CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Studenti i Dodik na istom zadatku są crkvom