Povežite se sa nama

MONITORING

Udbom za Evropu

Objavljeno prije

na

Na sajtu Vlade Duško Marković je drugorangirani u hijerarhiji, odmah iza dr Igora Lukšića. Novi potpredsjednik za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku, ujedno je i ministar pravde. Marković ne gubi vrijeme; obavlja promotivne susrete sa akreditovanim diplomatskim predstavnicima, jer je postao i formalno jedan od ključnih igrača operativnog sprovođenja i unutrašnje i vanjske politike koju iz pozadine naručuje i usmjerava Milo Đukanović.

Umjesto ranija tri, sada postoje dva vicepremijera, „otkaz” je dobila dr Gordana Đurović. I dok se dr Vujica Lazovića (SDP), profesor na predmetu Informatička ekonomija bavi mantrama privrednih reformi, Marković preuzima šokantan popis konkretnih ovlašćenja.

MOĆ: Što je, dakle, tačan opis posla Markovića, diplomiranog pravnika iz Podbišća, mojkovačke mjesne zajednice na lijevoj obali Tare?

Vicepremijer za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku predsjedavaće istoimenom Komisijom koja razmatra: prijedloge zakona i drugih propisa; zatim, osnivanje, organizaciju i nadležnost organa državne uprave; ostvarivanje i zaštitu ljudskih i manjinskih prava i sloboda; sistem lokalne samouprave; bezbjednost i unutrašnje poslove; sistem odbrane; vanjsku politiku i međunarodnu saradnju; međunarodnu pravnu pomoć; ekstradiciju; krivična i druga djela i odgovornost za kazne; državne simbole; upotrebu nacionalnih simbola; državljanstvo; izborni sistem; teritorijalnu organizaciju Crne Gore; odnos države prema vjeroispovijestima; nevladine i političke organizacije; kulturu; sistem informisanja i sport, itd.

Kao ministar pravde, Marković će nadzirati pravosuđe, jer ima zakonima utvrđene opcije da može pokrenuti opoziv predsjednice i Vrhovnog suda i vrhovne državne tužiteljke. Istovremeno je kao član Sudskog savjeta u prilici da predlaže i odlučuje o izboru, suspenziji ili smjeni svakog crnogorskog sudije ponaosob.

Marković je takođe član Užeg kabinet Lukšićeve Vlade u čijem su sastavu premijer, dva potpredsjednika i generalni sekretar Vlade.

CAPO DI TUTTI CAPI: Još ljetos, kada mu je istekao mandat direktora ANB, pa privremeno bio imenovan za ministra bez portfelja, mediji su Dušku Markoviću prognozirali uspon u hijerarhiji sa „posebnim zaduženjima u procesu euro-atlantskih integracija” .

Procjenjivalo se i da će Marković rukovoditi inter-resornim Savjetom za nacionalnu bezbjednost, koji je 15. maja prošle godine najavio njegov prethodnik Svetozar Marović. Tijelo bi objedinjavalo rad službi bezbjednosti u državi – ANB, Ministarstva odbrane (Odjeljenja za vojno-bezbjednosne poslove), Uprave policije, Uprave za sprječavanje pranja novca, Ministarstva inostranih poslova (Službe za informativno-bezbjednosnu i tehničku podršku).

Iako nikakvi propisi o tome nijesu donijeti, već sada je kao vicepremijer Marković i nominalno capo di tutti capi obavještajno-policijskih poslova. Stvarna moć je obezbijeđena ranije. Odabrao je i predložio nasljednika u ANB-u, Vladana Jokovića. Krajem 2009. presječena je mogućnost da Boro Vučinić napravi posebnu Obavještajno-bezbjednosnu službu, pa vitalni link razmjene klasifikovanih informacija Ministarstva odbrane sa NATO ide isključivo preko ANB. Markovićev komšija iz Podbišća, Veselin Veljović, direktor je Uprave policije. Još jedan Podbišćanin, Dragoljub Minić, pomoćnik je šefa policije zadužen za kadrove, finansije i prislušnu tehniku. DPS je, nakon nekoliko neđelja mudrovanja, tek ovih dana, nekako sa izborom Markovića za vicepremijera, decidno objavio kako neće dozvoliti da se policija vrati u resor MUP-a, kojim rukovodi Ivan Brajović (SDP).

SLUČAJ „MAROVIĆ”: U kontekstu persiflaže uslova Evoropske komisije o hitnim rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala, Marković ima ulogu koordinacije selektivnih hapšenja, isto takvih sudskih procesa, ali i kontrole štete za račun Mila Đukanovića i DPS.

Naime, u obaviještenim krugovima se procjenjuje kako bi hapšenje brata Svetozara Marovića i budvanskog gradonačelnika Rajka Kuljače bilo neizvodljivo bez nove uloge Markovića i njegovog autoriteta nad tajnom službom, pravosuđem, policijom i establišmentom u cjelini.

„Marković je odmah želio rezultat, da se sa njim predstavi diplomatskim predstavnicima zemalja EU, ali i da svima pokaže moć”, rečeno je izvještaču Monitora. Uostalom, Vladan Joković je u periodu 2004 – 2007. bio šef Kancelarije ANB u Budvi, pa je pretpostavka da je tamo po Markovićevim instrukcijama terenski opservirao Marovićev klan.

Jer, sve ono što je nudio ili mu je manje vjerovatno bilo nuđeno, Svetozaru Maroviću kao vicepremijeru nije bilo i suđeno. Zimus je Marović, kako smo objavili, u razgovoru sa tadašnjim američkim ambasadorom Roderikom Murom oštro kritikovao ekstenzivnu korupciju djelova vlasti i veze sa organizovanim kriminalom; sebe, naravno, u svemu tome nije sagledao. Za Vijesti se pohvalio kako je „sa prijateljima iz SAD” radio na formiranju Zajedničkog istražnog tima od državnog tužilaštva, Uprave policije, Poreske uprave, Uprave za sprječavanje pranja novca i Uprave carina.

Međutim, bio je to Marovićev instant-pokušaj u odnosu na američke konekcije Duška Markovića, koji je tokom godina izgradio odlične odnose sa njihovim službama. U medijima se potencira uloga ANB-a u lociranju Radovana Karadžića za kojim je američka vlada svojevremeno raspisala nagradu za informaciju koja bi dovela do hapšenja.

PARTIJA I RIVALI: Već na narednom kongresu partije, procjenjuju naši izvori, Duška Markovića će izabrati u Predsjedništvo DPS-a. Do 1998. on je bio član Glavnog odbora te partije, no morao se kao šef Udbe „departizovati”.

Tokom nekoliko ranijih „varničenja” sa partijskim glavarima, Marković, iako formalno samo šef jednog upravnog organa, bespogovornu disciplinu je pokazivao samo u odnosu na Mila Đukanovića.

Krajem 2009. je Marković smijenio Lazara Mašulovića, šefa Centra ANB za Podgoricu, zapravo kandidata ministra vanjskih poslova Milana Roćena (član Predsjedništva DSP-a) za direktora tajne službe. Roćen je poslije u novinama tvrdio kako su informacije o njihovom sukobu „gluposti” jer „neko se dosjetio da to proturi, pošto gospodin Marković i ja slovimo za ljude koji blisko sarađuju sa premijerom Đukanovićem”.

No, veća gužva, jedva gurnuta pod tepih, desila se proljetos, kada je ANB opservirala predsjednika Filipa Vujanovića (potpredsjednik DPS-a) tokom njegovih nejavnih susreta sa srpskim predsjednikom u Beogradu. Informaciju o tome (bez navođenja ANB kao izvora) objavio je Ranko Krivokapić, abonent neđeljnih biltena tajne službe. Vujanovića su opservirali u intervalu dok je ANB preduzimala i opsežne mjere prismotre Mlađana Đorđevića, savjetnika srpskog predsjednik za „Srbe u regionu”.

Milo Đukanović je pomenuo ANB kao svoj izvor informisanja da je opoziciona koalicija Bolja Crna Gora navodno „sklepana u kabinetu predsjednika Srbije” a da „opoziciju finansira” savjetnik Đorđević.

STARI RAČUNI: Filip Vujanović je, tim povodom, govorio o „državnoj poziciji, koja očigledno prati Predsjednika Crne Gore”, no nije konkretno pominjao ANB. Da li je nedavno razrješenje Vuka Boškovića, Vujanovićevog dugogodišnjeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost, u vezi sa svim tim ili sličnim zbivanjima?

U periodu dok je u Vujanovićevoj vladi bio šef SDB-a, Duško Marković je imao latentne sukobe kako sa, 1998 – 2001, ministrom unutrašnjih poslova Vukašinom Marašem, tako i sa Vukom Boškovićem, u to vrijeme šefom SJB-a (uniformisane policije). I Maraš je, poput Boškovića, kasnije bio Vujanovićev savjetnik za bezbjednost.

Uloga Žarka Šturanovića

Osim Duška Markovića, druga ključna, no u javnosti manje vidljiva osoba koja za Mila Đukanovića nadzire što se zbiva u Vladi je Žarko Šturanović, generalni sekretar. Na toj je dužnosti neprekidno od 2003.

Po prirodi posla, kao 1991 – 1997. kada je Marković bio generalni sekretar, Šturanović je upućen na tajnu službu, manje zbog univerzalnosti principa kontraobavještajne zaštite premijera i Vlade a više zbog tradicije, mjesta i uloge Udbe (sadašnja ANB) u crnogorskom društvu. Na primjer, kada je 1998. imenovan za načelnika SDB, Markovićeva praktična kvalifikacija je bila prethodna dužnost generalnog sekretara Vlade.

Marković neće moći biti istovremeno u dva kabineta, vicepremijera i ministra pravde, premda je razdaljina od njihovih sjedišta stotinjak metara. No, može se pouzdati na stručnu pomoć Žarka Šturanovića, koji je 1985 – 1995. radio u pravosuđu; bio je upravni inspektor i v.d. rukovodilac pravosudnog inspektorata Ministarstva pravde (tadašnjeg Republičkog sekretarijata za pravosuđe i upravu).

Žarko Šturanović nije samo po „pravosudnom” osnovu idealan kadar za sadašnji sjedinjeni policijsko-pravosudni resor Duška Markovića. Naime, Milo Đukanović je, poput Markovića, Šturanovića angažovao još u svojoj prvoj Vladi kada je ovaj 1991 – 1993. bio načelnik kadrovskog odjeljenja MUP-a. Između pravosudnih i policijskih poslova bio je Šturanović i 1993-1995. kao upravnik Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija.

Marković i Šturanović su već bili zajedno na istom, neposrednom poslu i to u MUP-u. Naime, Marković je od 1998. bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za SDB a Šturanović 1995 – 2001. pomoćnik za opšte i pravne poslove.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo