Povežite se sa nama

MONITORING

Udbom za Evropu

Objavljeno prije

na

Na sajtu Vlade Duško Marković je drugorangirani u hijerarhiji, odmah iza dr Igora Lukšića. Novi potpredsjednik za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku, ujedno je i ministar pravde. Marković ne gubi vrijeme; obavlja promotivne susrete sa akreditovanim diplomatskim predstavnicima, jer je postao i formalno jedan od ključnih igrača operativnog sprovođenja i unutrašnje i vanjske politike koju iz pozadine naručuje i usmjerava Milo Đukanović.

Umjesto ranija tri, sada postoje dva vicepremijera, „otkaz” je dobila dr Gordana Đurović. I dok se dr Vujica Lazovića (SDP), profesor na predmetu Informatička ekonomija bavi mantrama privrednih reformi, Marković preuzima šokantan popis konkretnih ovlašćenja.

MOĆ: Što je, dakle, tačan opis posla Markovića, diplomiranog pravnika iz Podbišća, mojkovačke mjesne zajednice na lijevoj obali Tare?

Vicepremijer za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku predsjedavaće istoimenom Komisijom koja razmatra: prijedloge zakona i drugih propisa; zatim, osnivanje, organizaciju i nadležnost organa državne uprave; ostvarivanje i zaštitu ljudskih i manjinskih prava i sloboda; sistem lokalne samouprave; bezbjednost i unutrašnje poslove; sistem odbrane; vanjsku politiku i međunarodnu saradnju; međunarodnu pravnu pomoć; ekstradiciju; krivična i druga djela i odgovornost za kazne; državne simbole; upotrebu nacionalnih simbola; državljanstvo; izborni sistem; teritorijalnu organizaciju Crne Gore; odnos države prema vjeroispovijestima; nevladine i političke organizacije; kulturu; sistem informisanja i sport, itd.

Kao ministar pravde, Marković će nadzirati pravosuđe, jer ima zakonima utvrđene opcije da može pokrenuti opoziv predsjednice i Vrhovnog suda i vrhovne državne tužiteljke. Istovremeno je kao član Sudskog savjeta u prilici da predlaže i odlučuje o izboru, suspenziji ili smjeni svakog crnogorskog sudije ponaosob.

Marković je takođe član Užeg kabinet Lukšićeve Vlade u čijem su sastavu premijer, dva potpredsjednika i generalni sekretar Vlade.

CAPO DI TUTTI CAPI: Još ljetos, kada mu je istekao mandat direktora ANB, pa privremeno bio imenovan za ministra bez portfelja, mediji su Dušku Markoviću prognozirali uspon u hijerarhiji sa „posebnim zaduženjima u procesu euro-atlantskih integracija” .

Procjenjivalo se i da će Marković rukovoditi inter-resornim Savjetom za nacionalnu bezbjednost, koji je 15. maja prošle godine najavio njegov prethodnik Svetozar Marović. Tijelo bi objedinjavalo rad službi bezbjednosti u državi – ANB, Ministarstva odbrane (Odjeljenja za vojno-bezbjednosne poslove), Uprave policije, Uprave za sprječavanje pranja novca, Ministarstva inostranih poslova (Službe za informativno-bezbjednosnu i tehničku podršku).

Iako nikakvi propisi o tome nijesu donijeti, već sada je kao vicepremijer Marković i nominalno capo di tutti capi obavještajno-policijskih poslova. Stvarna moć je obezbijeđena ranije. Odabrao je i predložio nasljednika u ANB-u, Vladana Jokovića. Krajem 2009. presječena je mogućnost da Boro Vučinić napravi posebnu Obavještajno-bezbjednosnu službu, pa vitalni link razmjene klasifikovanih informacija Ministarstva odbrane sa NATO ide isključivo preko ANB. Markovićev komšija iz Podbišća, Veselin Veljović, direktor je Uprave policije. Još jedan Podbišćanin, Dragoljub Minić, pomoćnik je šefa policije zadužen za kadrove, finansije i prislušnu tehniku. DPS je, nakon nekoliko neđelja mudrovanja, tek ovih dana, nekako sa izborom Markovića za vicepremijera, decidno objavio kako neće dozvoliti da se policija vrati u resor MUP-a, kojim rukovodi Ivan Brajović (SDP).

SLUČAJ „MAROVIĆ”: U kontekstu persiflaže uslova Evoropske komisije o hitnim rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala, Marković ima ulogu koordinacije selektivnih hapšenja, isto takvih sudskih procesa, ali i kontrole štete za račun Mila Đukanovića i DPS.

Naime, u obaviještenim krugovima se procjenjuje kako bi hapšenje brata Svetozara Marovića i budvanskog gradonačelnika Rajka Kuljače bilo neizvodljivo bez nove uloge Markovića i njegovog autoriteta nad tajnom službom, pravosuđem, policijom i establišmentom u cjelini.

„Marković je odmah želio rezultat, da se sa njim predstavi diplomatskim predstavnicima zemalja EU, ali i da svima pokaže moć”, rečeno je izvještaču Monitora. Uostalom, Vladan Joković je u periodu 2004 – 2007. bio šef Kancelarije ANB u Budvi, pa je pretpostavka da je tamo po Markovićevim instrukcijama terenski opservirao Marovićev klan.

Jer, sve ono što je nudio ili mu je manje vjerovatno bilo nuđeno, Svetozaru Maroviću kao vicepremijeru nije bilo i suđeno. Zimus je Marović, kako smo objavili, u razgovoru sa tadašnjim američkim ambasadorom Roderikom Murom oštro kritikovao ekstenzivnu korupciju djelova vlasti i veze sa organizovanim kriminalom; sebe, naravno, u svemu tome nije sagledao. Za Vijesti se pohvalio kako je „sa prijateljima iz SAD” radio na formiranju Zajedničkog istražnog tima od državnog tužilaštva, Uprave policije, Poreske uprave, Uprave za sprječavanje pranja novca i Uprave carina.

Međutim, bio je to Marovićev instant-pokušaj u odnosu na američke konekcije Duška Markovića, koji je tokom godina izgradio odlične odnose sa njihovim službama. U medijima se potencira uloga ANB-a u lociranju Radovana Karadžića za kojim je američka vlada svojevremeno raspisala nagradu za informaciju koja bi dovela do hapšenja.

PARTIJA I RIVALI: Već na narednom kongresu partije, procjenjuju naši izvori, Duška Markovića će izabrati u Predsjedništvo DPS-a. Do 1998. on je bio član Glavnog odbora te partije, no morao se kao šef Udbe „departizovati”.

Tokom nekoliko ranijih „varničenja” sa partijskim glavarima, Marković, iako formalno samo šef jednog upravnog organa, bespogovornu disciplinu je pokazivao samo u odnosu na Mila Đukanovića.

Krajem 2009. je Marković smijenio Lazara Mašulovića, šefa Centra ANB za Podgoricu, zapravo kandidata ministra vanjskih poslova Milana Roćena (član Predsjedništva DSP-a) za direktora tajne službe. Roćen je poslije u novinama tvrdio kako su informacije o njihovom sukobu „gluposti” jer „neko se dosjetio da to proturi, pošto gospodin Marković i ja slovimo za ljude koji blisko sarađuju sa premijerom Đukanovićem”.

No, veća gužva, jedva gurnuta pod tepih, desila se proljetos, kada je ANB opservirala predsjednika Filipa Vujanovića (potpredsjednik DPS-a) tokom njegovih nejavnih susreta sa srpskim predsjednikom u Beogradu. Informaciju o tome (bez navođenja ANB kao izvora) objavio je Ranko Krivokapić, abonent neđeljnih biltena tajne službe. Vujanovića su opservirali u intervalu dok je ANB preduzimala i opsežne mjere prismotre Mlađana Đorđevića, savjetnika srpskog predsjednik za „Srbe u regionu”.

Milo Đukanović je pomenuo ANB kao svoj izvor informisanja da je opoziciona koalicija Bolja Crna Gora navodno „sklepana u kabinetu predsjednika Srbije” a da „opoziciju finansira” savjetnik Đorđević.

STARI RAČUNI: Filip Vujanović je, tim povodom, govorio o „državnoj poziciji, koja očigledno prati Predsjednika Crne Gore”, no nije konkretno pominjao ANB. Da li je nedavno razrješenje Vuka Boškovića, Vujanovićevog dugogodišnjeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost, u vezi sa svim tim ili sličnim zbivanjima?

U periodu dok je u Vujanovićevoj vladi bio šef SDB-a, Duško Marković je imao latentne sukobe kako sa, 1998 – 2001, ministrom unutrašnjih poslova Vukašinom Marašem, tako i sa Vukom Boškovićem, u to vrijeme šefom SJB-a (uniformisane policije). I Maraš je, poput Boškovića, kasnije bio Vujanovićev savjetnik za bezbjednost.

Uloga Žarka Šturanovića

Osim Duška Markovića, druga ključna, no u javnosti manje vidljiva osoba koja za Mila Đukanovića nadzire što se zbiva u Vladi je Žarko Šturanović, generalni sekretar. Na toj je dužnosti neprekidno od 2003.

Po prirodi posla, kao 1991 – 1997. kada je Marković bio generalni sekretar, Šturanović je upućen na tajnu službu, manje zbog univerzalnosti principa kontraobavještajne zaštite premijera i Vlade a više zbog tradicije, mjesta i uloge Udbe (sadašnja ANB) u crnogorskom društvu. Na primjer, kada je 1998. imenovan za načelnika SDB, Markovićeva praktična kvalifikacija je bila prethodna dužnost generalnog sekretara Vlade.

Marković neće moći biti istovremeno u dva kabineta, vicepremijera i ministra pravde, premda je razdaljina od njihovih sjedišta stotinjak metara. No, može se pouzdati na stručnu pomoć Žarka Šturanovića, koji je 1985 – 1995. radio u pravosuđu; bio je upravni inspektor i v.d. rukovodilac pravosudnog inspektorata Ministarstva pravde (tadašnjeg Republičkog sekretarijata za pravosuđe i upravu).

Žarko Šturanović nije samo po „pravosudnom” osnovu idealan kadar za sadašnji sjedinjeni policijsko-pravosudni resor Duška Markovića. Naime, Milo Đukanović je, poput Markovića, Šturanovića angažovao još u svojoj prvoj Vladi kada je ovaj 1991 – 1993. bio načelnik kadrovskog odjeljenja MUP-a. Između pravosudnih i policijskih poslova bio je Šturanović i 1993-1995. kao upravnik Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija.

Marković i Šturanović su već bili zajedno na istom, neposrednom poslu i to u MUP-u. Naime, Marković je od 1998. bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za SDB a Šturanović 1995 – 2001. pomoćnik za opšte i pravne poslove.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo