Povežite se sa nama

MONITORING

Udbom za Evropu

Objavljeno prije

na

Slika-1-dusko-markovic-mila

Na sajtu Vlade Duško Marković je drugorangirani u hijerarhiji, odmah iza dr Igora Lukšića. Novi potpredsjednik za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku, ujedno je i ministar pravde. Marković ne gubi vrijeme; obavlja promotivne susrete sa akreditovanim diplomatskim predstavnicima, jer je postao i formalno jedan od ključnih igrača operativnog sprovođenja i unutrašnje i vanjske politike koju iz pozadine naručuje i usmjerava Milo Đukanović.

Umjesto ranija tri, sada postoje dva vicepremijera, „otkaz” je dobila dr Gordana Đurović. I dok se dr Vujica Lazovića (SDP), profesor na predmetu Informatička ekonomija bavi mantrama privrednih reformi, Marković preuzima šokantan popis konkretnih ovlašćenja.

MOĆ: Što je, dakle, tačan opis posla Markovića, diplomiranog pravnika iz Podbišća, mojkovačke mjesne zajednice na lijevoj obali Tare?

Vicepremijer za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku predsjedavaće istoimenom Komisijom koja razmatra: prijedloge zakona i drugih propisa; zatim, osnivanje, organizaciju i nadležnost organa državne uprave; ostvarivanje i zaštitu ljudskih i manjinskih prava i sloboda; sistem lokalne samouprave; bezbjednost i unutrašnje poslove; sistem odbrane; vanjsku politiku i međunarodnu saradnju; međunarodnu pravnu pomoć; ekstradiciju; krivična i druga djela i odgovornost za kazne; državne simbole; upotrebu nacionalnih simbola; državljanstvo; izborni sistem; teritorijalnu organizaciju Crne Gore; odnos države prema vjeroispovijestima; nevladine i političke organizacije; kulturu; sistem informisanja i sport, itd.

Kao ministar pravde, Marković će nadzirati pravosuđe, jer ima zakonima utvrđene opcije da može pokrenuti opoziv predsjednice i Vrhovnog suda i vrhovne državne tužiteljke. Istovremeno je kao član Sudskog savjeta u prilici da predlaže i odlučuje o izboru, suspenziji ili smjeni svakog crnogorskog sudije ponaosob.

Marković je takođe član Užeg kabinet Lukšićeve Vlade u čijem su sastavu premijer, dva potpredsjednika i generalni sekretar Vlade.

CAPO DI TUTTI CAPI: Još ljetos, kada mu je istekao mandat direktora ANB, pa privremeno bio imenovan za ministra bez portfelja, mediji su Dušku Markoviću prognozirali uspon u hijerarhiji sa „posebnim zaduženjima u procesu euro-atlantskih integracija” .

Procjenjivalo se i da će Marković rukovoditi inter-resornim Savjetom za nacionalnu bezbjednost, koji je 15. maja prošle godine najavio njegov prethodnik Svetozar Marović. Tijelo bi objedinjavalo rad službi bezbjednosti u državi – ANB, Ministarstva odbrane (Odjeljenja za vojno-bezbjednosne poslove), Uprave policije, Uprave za sprječavanje pranja novca, Ministarstva inostranih poslova (Službe za informativno-bezbjednosnu i tehničku podršku).

Iako nikakvi propisi o tome nijesu donijeti, već sada je kao vicepremijer Marković i nominalno capo di tutti capi obavještajno-policijskih poslova. Stvarna moć je obezbijeđena ranije. Odabrao je i predložio nasljednika u ANB-u, Vladana Jokovića. Krajem 2009. presječena je mogućnost da Boro Vučinić napravi posebnu Obavještajno-bezbjednosnu službu, pa vitalni link razmjene klasifikovanih informacija Ministarstva odbrane sa NATO ide isključivo preko ANB. Markovićev komšija iz Podbišća, Veselin Veljović, direktor je Uprave policije. Još jedan Podbišćanin, Dragoljub Minić, pomoćnik je šefa policije zadužen za kadrove, finansije i prislušnu tehniku. DPS je, nakon nekoliko neđelja mudrovanja, tek ovih dana, nekako sa izborom Markovića za vicepremijera, decidno objavio kako neće dozvoliti da se policija vrati u resor MUP-a, kojim rukovodi Ivan Brajović (SDP).

SLUČAJ „MAROVIĆ”: U kontekstu persiflaže uslova Evoropske komisije o hitnim rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala, Marković ima ulogu koordinacije selektivnih hapšenja, isto takvih sudskih procesa, ali i kontrole štete za račun Mila Đukanovića i DPS.

Naime, u obaviještenim krugovima se procjenjuje kako bi hapšenje brata Svetozara Marovića i budvanskog gradonačelnika Rajka Kuljače bilo neizvodljivo bez nove uloge Markovića i njegovog autoriteta nad tajnom službom, pravosuđem, policijom i establišmentom u cjelini.

„Marković je odmah želio rezultat, da se sa njim predstavi diplomatskim predstavnicima zemalja EU, ali i da svima pokaže moć”, rečeno je izvještaču Monitora. Uostalom, Vladan Joković je u periodu 2004 – 2007. bio šef Kancelarije ANB u Budvi, pa je pretpostavka da je tamo po Markovićevim instrukcijama terenski opservirao Marovićev klan.

Jer, sve ono što je nudio ili mu je manje vjerovatno bilo nuđeno, Svetozaru Maroviću kao vicepremijeru nije bilo i suđeno. Zimus je Marović, kako smo objavili, u razgovoru sa tadašnjim američkim ambasadorom Roderikom Murom oštro kritikovao ekstenzivnu korupciju djelova vlasti i veze sa organizovanim kriminalom; sebe, naravno, u svemu tome nije sagledao. Za Vijesti se pohvalio kako je „sa prijateljima iz SAD” radio na formiranju Zajedničkog istražnog tima od državnog tužilaštva, Uprave policije, Poreske uprave, Uprave za sprječavanje pranja novca i Uprave carina.

Međutim, bio je to Marovićev instant-pokušaj u odnosu na američke konekcije Duška Markovića, koji je tokom godina izgradio odlične odnose sa njihovim službama. U medijima se potencira uloga ANB-a u lociranju Radovana Karadžića za kojim je američka vlada svojevremeno raspisala nagradu za informaciju koja bi dovela do hapšenja.

PARTIJA I RIVALI: Već na narednom kongresu partije, procjenjuju naši izvori, Duška Markovića će izabrati u Predsjedništvo DPS-a. Do 1998. on je bio član Glavnog odbora te partije, no morao se kao šef Udbe „departizovati”.

Tokom nekoliko ranijih „varničenja” sa partijskim glavarima, Marković, iako formalno samo šef jednog upravnog organa, bespogovornu disciplinu je pokazivao samo u odnosu na Mila Đukanovića.

Krajem 2009. je Marković smijenio Lazara Mašulovića, šefa Centra ANB za Podgoricu, zapravo kandidata ministra vanjskih poslova Milana Roćena (član Predsjedništva DSP-a) za direktora tajne službe. Roćen je poslije u novinama tvrdio kako su informacije o njihovom sukobu „gluposti” jer „neko se dosjetio da to proturi, pošto gospodin Marković i ja slovimo za ljude koji blisko sarađuju sa premijerom Đukanovićem”.

No, veća gužva, jedva gurnuta pod tepih, desila se proljetos, kada je ANB opservirala predsjednika Filipa Vujanovića (potpredsjednik DPS-a) tokom njegovih nejavnih susreta sa srpskim predsjednikom u Beogradu. Informaciju o tome (bez navođenja ANB kao izvora) objavio je Ranko Krivokapić, abonent neđeljnih biltena tajne službe. Vujanovića su opservirali u intervalu dok je ANB preduzimala i opsežne mjere prismotre Mlađana Đorđevića, savjetnika srpskog predsjednik za „Srbe u regionu”.

Milo Đukanović je pomenuo ANB kao svoj izvor informisanja da je opoziciona koalicija Bolja Crna Gora navodno „sklepana u kabinetu predsjednika Srbije” a da „opoziciju finansira” savjetnik Đorđević.

STARI RAČUNI: Filip Vujanović je, tim povodom, govorio o „državnoj poziciji, koja očigledno prati Predsjednika Crne Gore”, no nije konkretno pominjao ANB. Da li je nedavno razrješenje Vuka Boškovića, Vujanovićevog dugogodišnjeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost, u vezi sa svim tim ili sličnim zbivanjima?

U periodu dok je u Vujanovićevoj vladi bio šef SDB-a, Duško Marković je imao latentne sukobe kako sa, 1998 – 2001, ministrom unutrašnjih poslova Vukašinom Marašem, tako i sa Vukom Boškovićem, u to vrijeme šefom SJB-a (uniformisane policije). I Maraš je, poput Boškovića, kasnije bio Vujanovićev savjetnik za bezbjednost.

Uloga Žarka Šturanovića

Osim Duška Markovića, druga ključna, no u javnosti manje vidljiva osoba koja za Mila Đukanovića nadzire što se zbiva u Vladi je Žarko Šturanović, generalni sekretar. Na toj je dužnosti neprekidno od 2003.

Po prirodi posla, kao 1991 – 1997. kada je Marković bio generalni sekretar, Šturanović je upućen na tajnu službu, manje zbog univerzalnosti principa kontraobavještajne zaštite premijera i Vlade a više zbog tradicije, mjesta i uloge Udbe (sadašnja ANB) u crnogorskom društvu. Na primjer, kada je 1998. imenovan za načelnika SDB, Markovićeva praktična kvalifikacija je bila prethodna dužnost generalnog sekretara Vlade.

Marković neće moći biti istovremeno u dva kabineta, vicepremijera i ministra pravde, premda je razdaljina od njihovih sjedišta stotinjak metara. No, može se pouzdati na stručnu pomoć Žarka Šturanovića, koji je 1985 – 1995. radio u pravosuđu; bio je upravni inspektor i v.d. rukovodilac pravosudnog inspektorata Ministarstva pravde (tadašnjeg Republičkog sekretarijata za pravosuđe i upravu).

Žarko Šturanović nije samo po „pravosudnom” osnovu idealan kadar za sadašnji sjedinjeni policijsko-pravosudni resor Duška Markovića. Naime, Milo Đukanović je, poput Markovića, Šturanovića angažovao još u svojoj prvoj Vladi kada je ovaj 1991 – 1993. bio načelnik kadrovskog odjeljenja MUP-a. Između pravosudnih i policijskih poslova bio je Šturanović i 1993-1995. kao upravnik Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija.

Marković i Šturanović su već bili zajedno na istom, neposrednom poslu i to u MUP-u. Naime, Marković je od 1998. bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za SDB a Šturanović 1995 – 2001. pomoćnik za opšte i pravne poslove.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PETRA IVANOVIĆA: Mak na konac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor

 

Petar Ivanović, bivši ministar poljoprivrede, istjerivao je „mak na konac“ na državnoj televiziji. S brdom fascikli i dokumenata, opušten kao kod kuće, objašnjavao je kako je „notorna laž“, da je za jedan dan, tokom kog je bio u Podgorici, uzeo dnevnice od pet hiljada eura za put u sedam zemalja, za šta ga je prethodno optužio aktuelni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, aludirajući da je Ivanović zloupotrijebio tadašnju poziciju.

I istjerao ga je, reklo bi se. Dokazao je silnim papirima i slajdovima u studiju, brižljivo pripremljenom da i tehnički odbrani bivšeg ministra i aktuelnog ekonomskog savjetnika predsjednika države, da je stvarno bio na tim putovanjima, da ih nije izmislio, a da su mu dnevnice koje su mu po tom osnovu pripale, isplaćene kasnije, u jednom danu. Stvar računovodstva valjda.

Zanimljivo je, svakako to, da prvi put gledamo bivšeg ministra s tolikom dokumentacijom kako maše papirima u sopstvenu odbranu. A prilika, da se brani javno, imao je mnogo. Ranije je, međutim, kad god bi postao akter neke od afera, radije pribjegavao performansima – bacao perje ili citirao Ajnštajna. Kao onda kada je pokušao da demantuje pisanje Vijesti da je u godini kojom je vladao poljoprivredom broj zaposlenih u toj oblasti smanjen na 2.490 hiljada. Istina, nije mu tada bilo lako da papirima dokaže svoje fantastične statistike o vrtoglavom rastu zaposlenih u poljoprivredi od 52 odsto za jednu ili 136,5 posto za dvije godine njegovog ministrovanja. Lakše mu je bilo da u studio dovede sve zaposlene u poljoprivredi. Stali bi.

Papire i fascikle, a ni gostovanje ministra na TV-u nijesmo vidjeli ni onda kada je OCCRP objavio istraživanje koje je Ivanovića dovelo u vezu sa klanom Darka Šarića, koji je u Srbiji nedavno zbog trgovine narkoticima osuđen na 15 godina zatvora.

To istraživanje dovelo je bivšeg ministra u vezu sa Šarićevim kompanijama i aferom vezanom za Fudbalski klub Mogren, kada je budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio  zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, „investitorima iz Švajcarske i Francuske”.  Lazović je zemljište, u stvari, poklonio Šariću, otkrio je OCCRP u saradnji sa MANS-om, a čitava transakcija odrađena je preko dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro. OCCRP je došao do dokaza da je Nova Star CG u vlasništvu firme Nikomat LLC iz Delavera, iza koje su bili Šarićeva sestra Danijela i Nebojša Jestrović, a da je direktor kompanije Nova Star CG Blagota Radulović, pomoćnik ministra Petra Ivanovića.

OCCRP je takođe objavio i dokument iz crnogorskog Privrednog registra, dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings na koju je kasnije prenijet udio firme Nova Star CG sa kojom je Lazović potpisao sporni angažman. Dopis iz Paname je Ivanoviću poslat na njegovu kućnu adresu, kako bi potpisao punomoćje koje je firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović. Ona je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem, ali i Aleksandra Aca Đukanovića, brata crnogorskog predsjednika, čija je banka poslovala sa narko bosom.

„Ova firma je od posebnog značaja jer predstavlja konačnu vezu između Darka Šarića, srbijanskog biznismena Stanka Subotića i Mila Đukanovića, tri osobe koje su zajedno blisko povezane preko Prve banke i niza poslovnih aranžmana”, zaključio je OCCRP u istraživanju. A Petar Ivanović je za tu kompaniju potpisivao punomoćje. Valjda je zbog toga danas u kabinetu predsjednika države, a ne zbog urednih putnih naloga.

Ivanović se nije oglasio tim povodom. A lijepo bi bilo da smo ga vidjeli kako drži punomoćje na TV-u i objašnjava sopstvenu ulogu u toj transakciji, i uopšte veze bivše vlasti sa Šarićem. Ili da objasni zašto su ga Monitorovi izvori nazivali „ključnim čovjekom Šarića za pranje para preko Hipo banke”. Ivanović je jedno vrijeme upravljao bordom Hipo alpe adria banke, preko koje su kompanije povezane sa Šarićem imale milionske transakcije.

MANS je objavio i da je Iva­no­viću narko bos Darko Šarić platio avionsku kartu za putovanje na istom letu na kom je bio i Šarićev saradnik i direktor pljevaljske Mat company Jovica Lončar.

„Avio-listing na kome se nalazi ime ministra Petra Ivanovića i njegovog saputnika na letu za Pariz i Ženevu Jovice Lončara, dio je dokumentacije koja je zaplijenjena po naredbi istražnog sudije Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu u okviru istrage protiv narkobosa Darka Šarića i njegove kriminalne grupe“, saopšteno je tada iz Istraživačkog centra MANS-a.

Ivanović je doduše dostavio demant, tvrdeći da mu „gospodin Šarić”  nije platio avionsku kartu. „Nije tačno da mi je gospodin Darko Šarić ili bilo ko drugi kupio karte za Pariz ili Ženevu. Avio karta za let Podgorica – Pariz – Ženeva (19.11.2009) i Ženeva – Cirih – Podgorica (20.11.2009) plaćena je sredstvima Agencije Crne Gore za promociju investicija. Račun broj 510/9298/82 izdat je od turističke agencije Gallileo, saopštio je. Iz MANS-a su odgovorili da „fakture i izvodi sa računa CKB banke koje je uz svoj „demanti” dostavio ministar Ivanović ni u jednom svom dijelu ne demantuju dokumentaciju koja je zaplijenjena po naredbi Višeg suda u Beogradu”.

Bilo je još optužbi. Tu je svakako i afera Abu Dabi. Specijalno tužilaštvo je nedavno pokrenulo istragu vezano za taj aranžman, tražeći i skidanje imuniteta Ivanoviću. Tužilaštvo tvrdi da je država u ovom projektu, prema grubim procjenama, oštećena za više od devet miliona eura, koliko su vrijedne aktivirane garancije firmi koje su tokom 2015. i 2016. godine, bez valjanih zaloga, uzele novac za podsticaj sjevera države. Ivanović je dao izjavu tužilaštvu, ali u javnosti ne govori mnogo o tome. Radije bi o putnim nalozima.

Na kraju, Ivanoviću uvijek ostaje nada da će to biti novi slučaj SDT, na čijem su čelu isti ljudi, koji će pasti pred crnogorskim sudovima. Baš kao i slučaj Šarić. A ima i lično iskustvo sa „efikasnošću” pravosuđa. Ivanović je tako zbog zastare, pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu.

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. Koje neće potrošiti afere i svjedočenja brižljivo dokumentovana u medijima prethodnih decenija. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo