MONITORING
Adut i za političke procese

Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
Prošla godina protekla je u znaku pravničkih nadmudrivanja između Srbije i Crne Gore oko kontroverznog pljevaljskog biznismena Darka Šarića, optuženog u Srbiji za šverc ogromnih količina kokaina. Ova godina je počela slično, samo što je sada u pitanju Veselin Vukotić, kojem se na dušu stavlja nekoliko likvidacija, a koga potražuju vlasti iz Podgorice.
Posljednjeg dana prošle godine objelodanjeno je da je Vukotića, plaćenog ubicu nekadašnje Službe državne bezbjednosti Jugoslavije, policija uhapsila u Novom Sadu po potjernici Crne Gore gdje je osuđen zbog ubistva. Kotorski sud Vukotića je osudio na 20 godina zatvora zbog ubistva pomorca Duška Boškovića 1997. godine u diskoteci u Prčanju, nadomak Kotora, i ranjavanja Vladimira Pavićevića.
Poslije hapšenja je, kako je pisao beogradski Blic, Vukotiću određen ekstradicioni pritvor. Na osnovu sporazuma o izručenju sopstvenih državljana, on je po isteku pritvora trebalo da bude izručen Crnoj Gori, koja je za njim raspisala Interpolovu potjernicu.
,,Biće izručen Crnoj Gori, od koje se sada očekuje veće zalaganje na hapšenju onih čije izručenje zahtijeva Srbija,” kazao je tada izvor iz srpskog Ministarstva unutrašnjih poslova. Ispostavilo se, međutim, da je Veselin Vukotić, ubrzo pušten. Pošto ga je istražni sudija u Novom Sadu saslušao, konstatovano je da ne postoji osnov za određivanje pritvora, jer će Vukotiću Viši sud u Novom Sadu suditi u ponovljenom postupku za djelo za koje je osuđen u Crnoj Gori.
Tri nedjelje kasnije, vlasti Crne Gore su zvanično zatražile od Srbije izručenje Vukotića. Ministarstvo pravde Srbije je na to odgovorilo da će molbu za izručenje, ukoliko je bude dobilo, uputiti na razmatranje nadležnom sudu u Novom Sadu, koji je jedini ovlašćen da odluči o zahtjevu za ekstradiciju Vukotića.
Za ime Nikšićanina Veselina Vukotića javnost u Jugoslaviji prvi put čula je poslije ubistva u beogradskoj diskoteci Nana marta 1990. Tada je ubijen Andrija Lakonić Laki, bokser iz Nikšića. Samo mjesec dana prije toga u Briselu je likvidiran albanski emigrant Enver Hadriju. Belgijske vlasti su za taj zločin sumnjičile kako Vukotića, tako i Lakonića i Darka Ašanina.
Za ubistvo Lakonića operativci beogradske policije sumnjičili su Vukotića i Ašanina. Tokom suđenja Ašanin je oslobođen krivice, dok je Vukotić bio van domašaja, jer je od dana ubistva bio u bjekstvu. Vukotić je tada, kako se sumnjalo, pobjegao u Sjedinjene Američke Države, a kako su ovih dana pisale beogradske Večernje novosti potom i u Crnu Goru. To se ispostavilo tačnim, a poslije ubistva u Prčanju 1997. ponovo mu se gubi trag.
Devet godina kasnije, februara 2006. godine, uhapšen je na madridskom aerodromu Barahas, po potjernicama tri zemlje – Belgije, Srbije i Crne Gore. Španci su ga predali Belgijancima.
Poslije dvije godine, provedene u belgijskom zatvoru, pušten je da se od optužbi brani sa slobode, uz kauciju. Ipak, lisice mu nisu skinute, već je odmah izručen Beogradu zbog izdržavanja kazne za ubistvo pomorca Boškovića.
,,Pod uticajem određenih funkcionera SPS-a, Vukotić je ekspresno dobio srpsko državljanstvo, čime se osigurao od izručenja Crnoj Gori,” naveo je odmah poslije hapšenja izvor Blica iz vrha MUP-a Srbije.
Ima mišljenja i u Beogradu i u Podgorici da bi Vukotić mogao biti uskoro upotrijebljen kao poseban adut u nekom političkom ili sudskom procesu protiv crnogorskih državnih čelnika ili crnogorske državne administracije. Navodno, mnogi su veoma zainteresovani za to i kome bi Vukotić mogao da bude koristan, pošto je bio spreman da po nalogu Udbe odradi mnoge prljave poslove.
Beogradske Večernje novosti pišu da su određeni mafijaški krugovi u Crnoj Gori spremili likvidaciju Vukotića, čim bude izručen Podgorici. Navodno, do ovih saznanja došle su obavještajne službe, koje sa istražnim organima rade na obezbjeđivanju Vukotića, kao ključnog svjedoka protiv ,,duvanske mafije”.
Vukotić, prema mnogim procjenama, nije bezbjedan, život mu je ugrožen i okružen je jakim obezbjeđenjem. Na njegovu glavu jurišaju mnogi, ali je u ovom trenutku u njega uperena cijev nekadašnjeg jakog duvanskog kartela, čije su uhodane kanale preuzeli narkobosovi poput Darka Šarića, tvrde Novosti.
Prema ovoj verziji, Vukotić bi mogao da bude jedan od ključnih svjedoka u istrazi krijumčarenja cigareta na prostorima Balkana i Apeninskog poluostrva. Novosti saznaju da su u ovom trenutku za njega, zbog švercerskih kanala, zainteresovani ne samo crnogorski i srpski istražni organi, već i određene strane obavještajne službe.
Nema sumnje da je Vukotić jedan od glavnih aktera mnogih krupnih događanja unazad 20 godina, počev od šverca cigareta pa do mnogobrojnih još nerasvijetljenih likvidacija. On bi mogao, a određena saznanja govore da već razgovara sa istražnim organima na tu temu, da do kraja dovede proces u Italiji, koji se vodi protiv krijumčara cigareta, piše list.
To je posebno interesantno, jer su iz određenih razloga do danas neka imena ostala van optužnice zbog manjka dokaza, a Vukotić bi mogao da i taj problem riješi. Sve je više i saznanja da su tadašnje švercerske kanale kasnije naslijedili narkobosovi poput Darka Šarića, ali i članova grupe Amerika, pišu Novosti.
Da Vukotić zna mnogo o švercu duvana tokom devedesetih, kojeg su pratila i spektakularna do danas nerazjašnjena ubistva, moglo se naslutiti i iz svjedočenja Ratka Kneževića u istrazi o zagrebačkoj likvidaciji Iva Pukanića. On je naveo da su se Vukotić i Pukanić sreli i da mu je Nikšićanin rekao da je dobio nalog da ubije njega i Kneževića.
Prema Kneževićevim tvrdnjama, Vukotića su angažovali Milo Đukanović i Stanko Subotić Cane. Sam Vukotić na ovu temu se nikada nije oglasio, ali jeste pisao Novostima početkom 2008. iz briselskog zatvora Sen Žil. U pismu je, pored ostalog, tvrdio da mu je u zamjenu za oslobađanje od optužbi za ubistvo Envera Hadrijua, nuđeno svjedočenje u Hagu protiv Slobodana Miloševića.
Vukotić je na suđenju Slobodanu Miloševiću pomenut kao vlasnik novosadskog kazina MR Rojal u kome su organizovani tajni sastanci mafije i tadašnjih političara, kao i da je bio blizak sa Markom i Marijom Milošević. Zaštićeni svjedok, na koga je računalo haško tužilaštvo, svojevremeno je radio kod Vukotića i kao takav je bio više nego interesantan tužiocima.
Veselin Vukotić mnogo zna. Ako je tačno da je bio važna karika u švercu duvana koji je cvjetao devedesetih godina i zbog čega se sada vodi više sudskih procesa u Srbiji i Italiji, grupi oko Stanka Subotića i Mila Đukanovića, Vukotić teško može biti svjedok-saradnik, jer je pravosnažno osuđen za ubistvo Boškovića u prčanjskoj diskoteci.
Novosadski sudija Svetlana Tomić-Jokić je kazala kako još nije riješeno da li će početak suđenja Vukotić dočekati na slobodi ili će mu biti određen pritvor.
,,Tužilac je tražio da mu bude određen pritvor, a vanraspravno vijeće će narednih dana donijeti odluku da li će, nakon što je dozvoljeno da mu bude suđeno iz početka, ići u pritvor ili ne”.
Ćelija u zatvoru Spuž, namijenjena Vukotiću, po svemu sudeći, još dugo će ostati prazna. To nije prijatno mnogima u Podgoricu, koji strahuju od onog što Vukotić zna.
Pravne zavrzlame
U vrijeme raspisivanja potjernice za Vukotićem, Srbija i Crna Gora su bile jedna država, pa je srpski sud, po Vukotićevom mjestu boravka u Novom Sadu, bio nadležan za izvršenje kazne. Poslije godinu dana provedenih iza zidina, avgusta 2009, zbog zdravstvenih problema prebačen je na Institut za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici, gdje je operisan. Kada se oporavio prekinuto mu je izdržavanje kazne. U međuvremenu, preko advokata, podnio je zahtjev da mu se ponovo sudi za ubistvo Duška Boškovića, ali u Srbiji. Po zakonu, svako protiv koga je donijeta presuda u odsustvu, što je slučaj sa Veselinom Vukotićem, ima pravo da traži ponavljanje postupka onog trenutka kad postane dostupan sudu. Postupak se ponavlja bez obzira na to da li je presuda pravosnažna ili ne.
U većini slučajeva sudovi prihvataju zahtjeve okrivljenih. Tokom ponovljenog postupka, optuženi ima pravo da postavlja pitanja svjedocima, predlaže nove svjedoke, kao i nove dokaze. U slučajevima kad je pravosnažnom presudom obuhvaćeno više osoba, onda se postupak sprovodi samo u odnosu na onoga ko je tražio ponavljanje, jer je već utvrđeno šta su drugi radili.
Advokat Vukotića, Zdenko Tomanović, tvrdi da je Belgija Vukotića izručila Srbiji pod uslovom da mu se u Srbiji ponovo sudi za ubistvo Boškovića. Tomanović objašnjava da to znači da Srbija, zbog suđenja za isto djelo, Vukotića ne smije da izruči nijednoj zemlji, pa ni Crnoj Gori.
Prema nekim tumačenjima, da li će i kada Vukotić biti poslat na izdržavanje jedine pravosnažne presude za ubistvo, izrečene u Crnoj Gori, zavisiće od brzine rada istražnih organa u Srbiji. Ukoliko bude dokazano da je ubio Lakonića, Crnoj Gori će biti izručen tek poslije izdržane zatvorske kazne. U suprotnom, biće predat čim se istraga i suđenje, ako ga i bude, završe.
Vukotić je i prije prednovogodišnjeg hapšenja u Novom Sadu, a naročito poslije oktobarskog potpisivanja sporazuma Srbije sa Crnom Gorom o međusobnom izručenju osumnjičenih za organizovani kriminal, postao kamen spoticanja saradnje zvaničnog Beograda i Podgorice. Njegovo ime se, naime, našlo na prvom spisku osoba čije je izručenje zatražila Crna Gora.
,,Srbija je zamjerala Crnoj Gori što ne hapsi glavnog Šarićevog saradnika Gorana Sokovića, protiv kog se vodi postupak u Beogradu. Neformalno, Crna Gora je na to odgovarala upravo imenom Veselina Vukotića, zamjerajući Srbiji što mu je dala državljanstvo i pustila ga iz zatvora” – kazao je u prvoj reakciji na hapšenje Vukotića izvor Blica iz vrha MUP-a.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

Objavljeno prije
7 danana
14 Juna, 2025
Neuobičajeno dugo saopštenje tajne službe opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli su svega tri dana nakon zadušnica u manastiru Podmalinsko u opštini Šavnik za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima (JVuO)
U utorak je u Vijestima objavljeno, pozivajući se na neformalni izvor iz vrha bezbjednosnog sektora, da su Agencija za nacionalnu sigurnost (ANB) i Uprava policije (UP) spriječile pokušaj uspostavljanja radikalne islamske mreže u Crnoj Gori. Izvor je naglasio prisutnost većeg broja ekstremnih propovjednika koji djeluju van Islamske zajednice (IZ). Tokom vremena su, navodno, ostvarili veliki utjecaj, posebno u BiH, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. Iz Crne Gore je protjeran državljanin BiH Haris Šundo , jer je u Plavu pokušavao formirati zajednicu mimo zvanične Islamske zajednice.
U odgovoru Vijestima ANB navodi se da do sada nije bilo terorističkih napada u ime religije. “U Crnoj Gori postoji nekoliko radikalnih selafijskih grupa podijeljenih u više frakcija, koje se nalaze na različitim razinama radikalizacije”, ističe ANB kojom rukovodi nedavno postavljeni Ivica Janović . Novi šef tajne službe slovi za osobu blisku Pokretu Evropa sad (PES) i nema prethodno, makar formalno, iskustvo u branši. Za tajnu službu neuobičajeno dugo saopštenje opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. Neformalni izvor bio je još širi pomenuvši i dva borca tzv. Islamske države (ISIL) iz Plava od kojih je jedan poginuo.
Zanimljivo je da su ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli svega tri dana nakon zadušnica (parastosa) u manastiru Podmalinsko u opštni Šavnik. Liturgija je služena za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO)”.
U saopštenju Eparhije budimljansko-nikšičke (EBN) navodi se da je služilo sveštenstvo “iz obje Mitropolije”, crnogorsko-primorske (MCP) i njihove. Besjedu je održao novoproglašeni mitropolit i novi član Sinoda (crkvene vlade) Metodije Ostojić . Nakon uvodnih pokrivalica i fraza o navodnoj vjeri u Hrista i ljubavi prema Bogu i ljudima, Metodije je prešao na ono što metodično radi od postavljenja za episkopa 2001. Kaže da su se okupili zbog “velikih i najvećih vitezova i heroja Drugog svjetskog rata…koji su istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika, i generala Dragoljuba, i Pavla komandanta i svih…vojnika koje su branili…svoju vjeru i obitelj i narod od one pošasti mračne koja se nadvila.” Ta pošast je i “dalje nadvijena, stoji nad našim glavama”. Kasnije se u zapaljivom govoru objašnjava da je ta pošast “titoističko-ustaške koalicije” koja caruje od 1945. godine i “koja gazi i ubija i najveći genocid pravi nad srpskim narodom”. Prije toga je izrazio žaljenje što saveznička avioni “nisu dirali (fašistički) Zagreb”.
U neistinitosti ove tvrdnje, lako se uvjeriti na Youtube-u gdje postoje filmski snimci nakon teškog bombardovanja Zagreba i mnogih drugih hrvatskih gradova. Metodije se osvrnuo i na spomenik Josipu Brozu Titu u Podgorici koji je za njega “najveći monstrum” i čije ponovno podizanje je “šizofrenija”. Usput su ponovljene priče o Draži Mihailoviću kao prvom gerilcu Evrope i borbi protiv fašista. Niko ne spori da su se četnici borili protiv okupacije do zime 1941-42 godine kao što ni Crkva ne spori da je Juda bio Hristov apostol do trenutka izdaje. Metodije se požalio i da “nemamo groba Svetog Save, ni Njegoševog ni Dragoljubovog”.
Metodije ne veliča prvi put velikosrpske fašiste i koljače (po njihovim vlastitim priznanjima i izvještajima) djece, žena i starih samo zbog toga što su pogrešne vjere, nacije ili ideologije. Međutim, prošlosubotnji govor izgleda kao apoteoza ostrašćenosti i etnofiletističkog sljepila znatnog dijela episkopata vjernog režimu Aleksandra Vučića . Kolika je doza netrpeljivosti i mržnje prema svemu crnogorskom govori i činjenica da je mitropolija koja nosi crnogorsko ime, još u doba Amfilohija Radovića izbacila iz pravoslavne liturgije molitve za vlast i državu u kojoj žive, iako je to apostolska zapovjed. I sadašnji titularni mitropoliti Joanikije i Metodije preskaču taj dio liturgije. Vladika Kirilo Bojović, administrator Zagrebačko – ljubljanske mitropolije se na pravoslavni Božić ove godine pred tv kamerama na liturgiji pomolio “za ovaj grad (Zagreb), državu (Hrvatsku) i vojsku njenu, da pomene Gospod Bog u carstvu svome, svagda i uvijek…”.
Pokojni patrijarh Irinej Gavrilović je 2018. u sabornom hramu u Podgorici rukopoložio Metodija u vikarnog episkopa dioklijskog. Irinej je tada rekao da bi položaj Srba u Crnoj Gori “uporedio s položajem Srba u Hrvatskoj, u doba endehazije (NDH)”. Istog dana kada i Metodije, i sadašnji episkop dioklisijski Pajsije Đerković
Ciljana i svjesno lažna tvrdnja patrijarha Irineja 2018. godine da su crnogorski Srbi tretirani isto kao i Srbi u doba ustaške NDH, prošla je bez ikakvih posljedica i poslužila je kao ohrabrenje za sve drskije krečenje povijesti. Vjerovatno će i sadašnja Metodijeva retorika biti otćutana od tužilaštva iako je u Bijelom Polju formiran predmet nakon Metodijeve besjede. Mlitave reakcije premijera Milojka Spajića i predsjednika Jakova Milatovića koji se ne usuđuju da javno osude veličanje fašizma samo podstiču indolentnost. Obojica rado pričaju o građanskom karakteru i navodnom antifašističkom nasljeđu i tradiciji Crne Gore koja slijedi vrijednosti europskog sustava.
Antifašističko nasljeđe je uništeno upravo od strane nasljednice Saveza komunista – Demokratske partije socijalista (DPS) i njenog lidera Mila Đukanovića početkom 90-tih kada su se stavili u službu četničkog velikosrpskog projekta koji je preuzeo komunista Slobodan Milošević. Uništen je i komunistički moral nadovezan na ranije tradicionalno čojstvo. Od Crne Gore i Srbije napravljene su mafijaške narko države čijeg karaktera se Crna Gora ne može lako riješiti. Kriminalno nasljeđe braće Đukanović i Vučić nikada nije smetalo režimskim episkopima SPC. O ciljanom zaglupljavanju i duhovnom trovanju srpskog i crnogorskog naroda preko Vučićevih žutih televizija, tabloida i rijalitija ni sadašnji patrijarh, ni Metodije ne smiju ni da pisnu.
Jednako ćute na restauraciju staljinizma u njima miloj Rusiji gdje svako malo idu na poklonjenje KGB-ovcima obučenim u episkopske odore Ruske crkve (RPC). Dan prije Zadušnice – 6. juna, Arhijerejski sinod Ruske crkve u inostranstvu, poznatije kao Ruska zagranična crkva, oštro je osudio obnovu sovjetskih ideoloških praksi u Rusiji. Sinod je ukazao na “očiglednu tendenciju da se opravdaju zločini bogoboračke vlasti XX vijeka” pod predsjednikom Vladimirom Putinom . Podizanje spomenika Staljinu i Džeržinskom Sinod Zagranične crkve je nazvao “užasavajućim” kao i izjave o restauraciji “idolopokloničkog mauzoleja na Crvenom trgu”. Osuđena je i “derehabilitacija (na hiljade slučajeva) nepravedno osuđenih pod komunistima uključujući i sveštenoslužitelje”. Saopštenje ove crkve nije objavljeno na portalima SPC-a i mitropolija u Crnoj Gori. SPC je ranije redovito prenosila saopštenja ove crkve. Zagranična crkva je osnovana u Srbiji nakon Oktobarske revolucije, od strane izbjeglih tj. preživjelih vladika. Pokrovitelj joj je bio kralj Aleksandar Karađorđević.
Islamska zajednica Crne Gore, političari i ogromna većina muslimana jasno su opredijeljeni protiv šačice islamskih radikala koji svoju ideologiju šire ispod radara medija i službi uz anonimnost društvenih mreža. Situacija s radikalnim pro-KGB svetosavljem je potpuno drugačija. Zapaljive poruke mržnje i veličanja teških ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog i ratova 90-tih dolaze od čelnih ljudi Srpske crkve (SPC) u Crnoj Gori i njihovih nadređenih u Beogradu (bilo da se radi o Patrijaršiji ili Andrićevom vencu).
Ćutanju vučićevskog bloka partija (NSD-DNP-SNP-UCG) se ne treba čuditi. PES i Demokrate koje koordiniraju sigurnosnim sektorom kao da misle da će ta tema sama po sebi nestati.
Činjenica je da je retorika vladika i paracrkvenih bratstava sve zapaljivija i učestalija. Glavne mete su opet mladi ljudi, a država se drži po strani.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SUDBINA AERODROMA U TIVTU I PODGORICI: Koncesija u sjenci skandala

Objavljeno prije
7 danana
14 Juna, 2025
Prve zvanične informacije o tome da je posao izbora koncesionara na crnogorskim aerodromima (ponovo) krenuo po zlu ovdašnja javnost dobila je – iz inostranstva
Postupak dodjele koncesije za aerodrome u Podgorici i Tivtu, koji traje gotovo šest godina, ušao je u fazu proceduralne samodestrukcije. Sve smo bliži mogućnosti da se konačna odluka traži u sudnicama. Domaćim i(li) međunarodnim. Crna Gora bi zbog neodgovornog upravljanja procesom izbora koncesionara, mogla snositi ozbiljne pravne i finansijske posljedice.
Prve zvanične informacije o tome da je posao izbora koncesionara krenuo po zlu ovdašnja javnost dobila je – iz inostranstva.
Međunarodna finansijska korporacija (IFC), članica Svjetske banke i konsultant Vlade Crne Gore u ovom procesu, pismeno je iskazala duboku zabrinutost zbog načina na koji Tenderska komisija vrjednovala detalje tehničkih ponuda dva preostala ponuđača – južnokorejskog Incheon International Airport i luksemburške Corporación América Airports.
IFC u pismu zvaničnicima Vlade i Tenderske komisije od 7. juna konstatuje da su, prema ocjeni stručnjaka koje su angažovali, tehničke ponude oba ponuđača ispunile sve kriterijume propisane javnim pozivom. Uprkos tome, Tenderska komisija je 6. juna odbacila korejsku ponudu zbog navodnih nedostatka. Incheonu je nedostajalo 0,3 boda da pređu postavljeni prag (makar 80 od maksimalno mogućih 100 bodova) i kvalifikuju se za nastavak nadmetanja.
On podrazumijeva vladin izbor između jedne od tri opcije: potpisvanje ugovora sa koncesionarom koji će narednih 30 godina upravljati crnogorskim aerodromima, raspisivanje novog tendera pod izmijenjenim uslovima (pominje se ideja da se u koncesiju ponudi samo aerodrom u Tivtu) ili rješenje da država zadrži kontrolu nad poslovanjem aerodroma.
Iz pisma IFC saznali smo da ključna tačka njihovog spora sa Tenderskom komisijom nije broj bodova dodijeljen ponuđačima (iako su se znatno razlikovali u ocjenama), već činjenica da je Komisija odbila da konsultantima dostavi obrazloženje donijete odluke.
“Odbijanje komisije da pojasni ovu odluku direktno je suprotno očekivanjima IFC-a kada je riječ o transparentnosti, što ugrožava reputaciju ne samo IFC-a kao savjetnika, već i Vlade Crne Gore kao odgovornog partnera u međunarodnim infrastrukturnim projektima”, navodi se u pismu IFC koje je, i pored oznake povjerljivo, našlo put do medija. Vladini konsultanti “još jednom” mole da im se dostavi tražena dokumentacija. U suprotnom, poručuju, “IFC neće imati drugog izbora osim da podnese ostavku na mjesto transakcionog savjetnika Vlade Crne Gore na ovom projektu, jer nećemo biti u mogućnosti da potvrdimo transparentnost i pravičnost procesa”.
Iz Tenderske komisije stigle su, nezvanične, potvrde sukoba nastalog tokom bodovanja ponuda. Kulminiralo je najavom ostavke nekoliko članova komisije bliskih premijeru i Ministarstvu finansija, uz optužbe na pristrasnost druge strane (uglavnom članovi koje je imenovalo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva u mandatu ministra Filipa Radulovića) i politički pritisak kome su bili izloženi. Oni, prenijeli su mediji, ne žele da prisustvom legitimišu postupak za koji vjeruju da je kompromitovan iznutra.
Ubrzo je stiglo pojašnjenje. Takođe nezvanično. Ostavki neće biti, jer bi to moglo dovesti do prekida tenderskog procesa. Umjesto toga, nezadovoljni članovi Tenderske komisije obratiće se tužilaštvu i policiji. “Troje predstavnika Ministarstva finansija i kabineta premijera neće potpisati zapisnik Tenderske komisije, jer sumnjaju u nezakonitost procesa bodovanja. Pozvaće policiju i tužilaštvo da sve ispitaju”, prenijeli su mediji neimenovani izvor iz Vlade.
Oglasio se i premijer Milojko Spajić. “Obraćanje Svjetske banke – IFC ozbiljno je upozorenje da bi dovođenje u pitanje regularnosti Tenderskog postupka za koncesiju Aerodroma CG, moglo naštetiti ugledu Crne Gore, evropskom putu i zatvaranju Poglavlja 5 – Javne nabavke, za koje smo ispunili sve uslove”, obratio se Spajić preko društvene mreže X. “Pozivam Tendersku komisiju da pažljivo razmotri ekspertske stavove Svjetske banke – IFC, kako bismo ovaj važan postupak doveli do kraja, u najboljem interesu građana i Crne Gore”.
Premijer nije precizirao da li od Tenderske komisije očekuje da IFC-u dostavi traženi dokumentaciju ili da “prepiše” njihovo bodovanje pristiglih ponuda. Ipak, i izrečeno je naljutlo predsjednika komisije i potpredsjednika Vlade Nika Đeljošaja.
“Ako neko misli da treba sve prihvatiti što dolazi od IFC-a, neka promijeni članove Komisije”, poručio je Đeljošaj uz konstataciju da je “svaki član Tenderske komisije radio profesionalno i zakonito, poštovao proceduru i postupao u skladu sa zakonskim mogućnostima.” Samo tri dana kasnije, nakon što je problem koncesije raspravljan na sastanku čelnika vladajuće koalicije i vanrednoj sjednici Vlade, predsjednik Tenderske komisije promijenio je priču. Potvrđujući da prethodno bodovanje nije obavljeno u skladu sa propisanim procedurama.
“Nakon što smo dobili dopunjenu evaluaciju od konsultanta IFC-a kao i pravno mišljenje da prethodno bodovanje ponuda oba ponuđača ocjenom “0” nije pravno valjano, sazvao sam nastavak sjednice Tenderske komisije kako bi se u skladu sa navedenim pristupilo analizi i bodovanju ponuda iz tehničkog dijela”, kazao je Đeljošaj. “Bodovanje će se vršiti samo po dva osnova, jer je jedan od osnova koji i nosi najveći broj bodova, sproveden u potpunosti sa pravilima.”
Drugo bodovanje završeno je povoljnije za sve aktere. Da li je tome doprinijelo premijerovo obraćanje članovima komisije (putem video poziva) možemo nagađati. Dok se neko, možda, i tim povodom ne obrati sudu.
“Nakon što su oba ponuđača ispunila zahtjeve minimalnog broja bodova, a u skladu sa dodatnim konsultacijama sa savjetnikom u procesu, Tenderska komisija za postupak koncesije za pravo korišćenja aerodroma Podgorica i Tivat konstatovala je da su se stekli uslovi za provjeru finasijskih ponuda oba ponuđača”, precizirali su iz Tenderske komisije. Najavljujući da će raditi svakodnevno “kako bi do kraja nedelje završili rad i usvojili predlog, koji će poslati Ministarstvu saobraćaja”.
Nastavak slijedi. Kraj je neizvjestan. IFC je prije pet godina, upozorio na moguće probleme koji bi mogli uticati na započeti tender i kvalitet odluke na kraju procesa. Iako sukobe u Tenderskoj komisiji i problem sa zakonitošću vrjednovanja ponuda nijesu predvidjeli, baš kao ni izmjene pravila igre u toku postupka (zbog čega bi se Crna Gora mogla suočiti sa tužbom francusko-turskog konzorcijuma ADP-TAV), ta se upozorenja pokazuju kao krajnje relevantna.
Počev od konstatacije da u aktuelnom procesu ne postoji minimum tehničkih zahtjeva prema budućem koncesionaru, na osnovu čega bi se njihove ponude za razvoj aerodroma mogle porediti. Slijedile su primjedbe prema kojima su podaci na osnovu kojih su postavljeni ciljevi tendera zastarjeli (master plan razvoja aerodrome urađen je 2011.), da nije usvojen Prostorni plan Crne Gore po kojemu će se aerodromi dugoročno razvijati kao što nije riješeno ni pitanje eksporprijacije zemljišta na kome je planirano širenje aerodrome u Tivtu. Konačno, “stav je IFC da parametri definisani Koncesionim aktom ugrožavaju izvodljivost transakcije i integritet tenderske procedure i da predložena forma Koncesionog ugovora ne štiti interes Vlade”.
Ništa od navedenog do danas nije riješeno.
Koncesija vs. državno upravljanje aerodromima – za i protiv
Kako situacija sve više podsjeća na ono da od drveta ne vidimo šumu, podsjetimo se suštine priče o (ne)svrsishodnosti davanja u višedecenijsku koncesiju aerodrome u Podgorici i Tivtu iz ugla javnog interesa.
Argumenti za koncesiju:
- Privatni kapital i efikasnost: Strateški partner donosi znanje, kapital i modernizaciju infrastrukture, brže i efikasnije nego što bi to uradila država.
- Smanjenje javnog duga: Investicije ne opterećuju javne finansije.
- Povećanje prihoda: Jednokratna koncesiona naknada i godišnji prihod od profita koncesionara.
- Bolje upravljanje i veća dostupnost avio-veza: Privatni operateri često imaju iskustvo sa niskotarifnim i regionalnim avio-kompanijama.
Argumenti protiv koncesije:
- Gubitak kontrole: Država gubi strateški uticaj nad ključnom infrastrukturom.
- Visoke takse za putnike: Privatni operateri često podižu naknade da bi pokrili investicije i ostvarili profit.
- Rizik od monopola: Koncesionar može favorizovati određene avio-kompanije ili destinacije, šteteći domaćem turizmu.
- Postojeći potencijal: Analize ACG pokazuju da aerodromi mogu biti profitabilni i pod državnim upravljanjem – uz investicije od 138 miliona, dobit može premašiti 120 miliona u sedam godina.
- Neusklađenost dokumentacije: IFC je još 2020. upozorio da koncesioni ugovor ne štiti interes države i da su analize zastarjele. Bottom of Form
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VLADA UMNOŽAVA IZAZOVE ZA ČLANSTVO U EU: Manjak učinaka, višak ambicija

Objavljeno prije
2 sedmicena
7 Juna, 2025
Krajem juna će u Briselu biti održana Međuvladina konferencija na kojoj bi se Poglavlje 5 (javne nabavke) i formalno zatvorilo. Ovo bi bila dobra vijest, no dinamika zatvaranja se vidno usporava. Vlada je ranije pompezno najavljivala ubrzanje procesa – za 2026. godinu je planirano da se kompletira zadata brojka od 33. Sada se govori o “interno spremnim poglavljima za zatvaranje”. Prevedeno – mi smo navodno svoje odradili a na EK je kada će to biti formalno završeno
U utorak je iz Evropske komisije (EK) izašla informacija da su za Poglavlje 5 (javne nabavke) mjerila za zatvaranje ispunjena i da ovo “poglavlje ne zahtijeva dalje pregovore u ovoj fazi”. Zaključak je sada na radnim tijelima Savjeta EU, a konačnu ocjenu o spremnosti Crne Gore da privremeno zatvori ovo poglavlje daće članice EU. Krajem juna će u Briselu biti održana Međuvladina konferencija na kojoj bi se poglavlje i formalno zatvorilo. Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević istakla je da je ovaj rezultat “direktna posljedica intenzivnog tehničkog rada i koordinacije između institucija”.
Ovo bi samo po sebi bila dobra vijest za Crnu Goru i poruka da proces pristupanja ide dalje. Međutim, dinamika formalnog zatvaranja se vidno usporava. Vlada je ranije pompezno najavljivala ubrzanje procesa zatvaranja poglavlja – govorilo se o nekoliko poglavlja u prvoj polovini godine i “najmanje šest poglavlja” do kraja godine. Za 2026. godinu je planirano da se zatvore preostalih 20 poglavlja i time kompletira zadata brojka od 33. U međuvremenu je promijenjen i vokabular u Vladi pa se sada govori o “interno spremnim poglavljima za zatvaranje”. To bi prevedeno značilo – mi smo navodno svoje odradili a na EK je kada će to biti formalno završeno.
Glavni pregovarač sa EU Predrag Zenović je u četvrtak rekao CdM-u da su tri poglavlja već interno spremna za zatvaranje, a četiri su u završnoj fazi pripreme. “Radi se na internoj spremnosti u znatno širem obimu, što je važnije od samog broja zatvorenih poglavlja” kaže Zenović. Osim javnih nabavki, tu su još Poglavlje 3 (pravo osnivanja i sloboda pružanja usluga), Poglavlje 4 (sloboda kretanja kapitala), Poglavlje 6 (privredno pravo), Poglavlje 11 (poljoprivreda i ruralni razvoj) i Poglavlje 13 (ribarstvo). Mimo ovoga čeka na zatvaranje i Poglavlje 31 (vanjska, bezbjedonosna i odbrambena politika) koje nije zatvoreno prošle godine zbog hrvatske blokade. U optimističkom scenariju, Zenović se nada zatvaranju “do devet poglavlja” ove godine kako je ranije rekao agenciji MINA.
Ministarka Gorčević je tvitovala u utorak da “vjeruje” da to što je EK potvrdila da Crna Gora ispunjava mjerila za zatvaranje Poglavlja 5 (javne nabavke) “uklanja sve zabrinutosti u vezi sa međunarodnim sporazumima čije odredbe se tiču upravo javnih nabavki”. Ovo se prvenstveno odnosi na nedavno jedva ratificirani (iz drugog pokušaja) sporazum s Emiratima (UAE) u Skupštini. Dodala je da je “napredak vidljiv, a reformski kurs čvrst”. Međutim, ministarkino vjerovanje o uklanjanju svih zabrinutosti ne stoji.
U dokumentu iz Brisela koji je RTCG citirala u utorak stoji: “EU napominje… da su svi ugovori, programi i dalji sporazumi sa investitorima iz UAE izuzeti iz zakonodavstva obje zemlje o javnim nabavkama, javnom tenderu i javnom nadmetanju”. Stoga bi za Crnu Goru “bilo od suštinskog značaja da osigura da implementacija ovog Sporazuma ne bude u suprotnosti sa pravnim tekovinama EU o javnim nabavkama”. Evropska komisija zaključuje da će pažjivo obratiti pažnju na “način na koji će se Sporazum tumačiti, primjenjivati i sprovoditi”. Monitoru je nezvanično potvrđeno u Briselu da je “vjerovatno ciljana neodređenost i dvosmislenost Sporazuma s Emiratima razlog za zabrinutost i da će se pratiti dešavanja na terenu”.
Nakon ratifikacije Sporazuma u državnoj Skupštini oglasio se na društvenim mrežama i bivši premijer Zdravko Krivokapić. Napisao je da je usvajanjem Sporazuma “pala nadstrešnica na CG” aludirajući na tragediju u Novom Sadu prošle godine. “Još jedna pobjeda Beograda na vodi, političara i dogovorenih šema” kazao je Krivokapić.
U srijedu veče su objavljeni i detalji non-pejpera Evropske komisije koji se ne poklapaju s ocjenama vlade i premijera Milojka Spajića. EK navodi da je “potreban intenzivniji rad i politička posvećenost” za ispunjenje svih završnih mjerila u poglavljima 23 i 24 (pravosuđe, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, vizne politike, slobode medija i osnovnih prava). Ukazuje se ne nedovoljnu implementaciju reformi pravosuđa. Napominje se da dodatno zabrinjava što je procedura parlamenta za izbor novog sudije Ustavnog suda nastavljena i nije zaustavljena do dobijanja mišljenja Venecijanske komisije.
Osim ovog, u Briselu postoji i zabrinutost, kako nezvanično saznajemo, oko namjere Vlade da izmijeni Zakon o tržištu kapitala tako što bi uvela cenzuru informacija. Vijesti su 28. maja objavile prijedlog izmjena Zakona kojom su dodana dva nova člana na sjednici Vlade 15. maja i to nakon završetka javne rasprave o izmjenama istog zakona u junu i julu prošle godine. Novi prijedlog zakona zabranjuje objavljivanje informacija, podataka i procjena vezanih za emisije državnih hartija od vrijednosti “od momenta pripreme do zaključenja emisije”. Usvojeni tekst je idući dan poslat Skupštini na razmatranje. Vlada je izmjene Zakona pravdala potrebom usklađivanja s direktivama i propisima EU.
Međutim, za naknadne i bez javne rasprave dodate zabrane nema pozivanja na EU (jer tamo ne postoje kao ni u zemljama regiona). Vlada je zabranu obrazložila frazom o neprijateljima države. Objavljivanje takvih vijesti i informacija “ bi moglo uticati na spremnost potencijalnih investitora da kupe državne dužničke hartije od vrijednosti”. Time bi novinski tekstovi, analize stručnjaka ili komentari de fakto bili stopirani. Kršenje Zakona bi povlačilo novčane kazne od 5 do 40 hiljada eura za medije i od hiljadu do 5 hiljada eura za fizička lica. Do sada ni predlagač (Ministarstvo finansija) ni Ministarstvo kulture i medija nije odgovaralo na novinarske upite.
Dosadašnji pojačani tempo zaduživanja Vlade i kritike zbog skrivanja podataka su očigledno uticali na namjeru da se postigne još veća netransparentnost. To je primijetio i šef delegacije Odbora za budžet Evropskog parlamenta i bivši ministar finansija Belgije, Johan Van Overtveld u nedavnoj posjeti Crnoj Gori. Van Overtveld za TV E rekao: “ Nametanje zakonom da se određeni aspekti javnog zaduživanja ne mogu javno objaviti je vrlo važna politička greška Vlade”. On je takođe primijetio da su procjene o rastu bruto društvenog proizvoda (BDP) koje su dali Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka znatno niže od Vladinih. Po njemu je takođe “zabrinjavajući trend pada stranih investicija” koji će imati značajan negativan uticaj na crnogorsku ekonomiju.
Ne pati samo crnogorska vlada od viška optimizma i ambicija kada je u pitanju članstvo u EU. Premijer Edi Rama najavljuje članstvo Albanije u EU do 2030. godine i završetak svih pregovaračkih poglavlja do 2027. Od 2022. godine Albanci su otvorili 16 poglavlja ali nisu zatvorili ni jedno. Bivši glavni pregovarač sa EU Zef Mazi je u razgovoru za BIRN upozorio na “zabludu” očekivanja skorog učlanjenja u EU koliko god on i drugi to žele. “ Ono što neke članice EU javno govore se razlikuje od onog što pričaju na zatvorenim EU sastancima, čak je i suprotno” poručuje Mazi.
Neki EU državnici su ipak direktniji. Na samitu Evropske političke zajednice u Tirani 16. maja premijer Andrej Plenković je poručio: “Hrvatska je otvorila niz pitanja (sa Crnom Gorom) koja godinama stoje neriješena i ukoliko bude napretka, razgovaraćemo dalje”. Dan prije je bio drugi sastanak u Zagrebu delegacija crnogorskog i hrvatskog ministarstva vanjskih poslova koje su predvodili državni sekretari Periša Kastratović i Frano Matušić. Prema nekoliko novinskih natpisa i neformalnim diplomatskim izvorima taj sastanak nije donio napredak oko spornih pitanja od kada je Hrvatska krajem prošle godine dostavila non-pejper Podgorici sa pitanjima koja se moraju riješiti između dvije zemlje. Odnosi su vidno pogoršani nakon politikantske Rezolucije o genocidu u Jasenovcu koju je donijela Skupština prošle godine na očiglednu inicijativu Aleksandra Vučića kako bi blokirao pristupni proces. Formalni predlagač je bio Andrija Mandić, predsjednik Skupštine i sljedbenik srbijanske Prve familije Većina sadašnje vladajuće koalicije i dalje vjeruje da će Brisel u nekom trenutku izvršiti pritisak na Hrvatsku da odustane od zahtjeva i da Crna Gora ništa konkretno ne treba raditi da riješi otvorena pitanja.
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je prošle nedjelje bio veoma skeptičan. . “Niko više neće ući u EU, možda još Crna Gora, a (druge) države se obmanjuju lažnim obećanjima da će postati članice EU”, poručio je.
I ovo možda za Crnu Goru je izgleda riječ sa velikim slovima.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 7 dana
Hljeba i blokada
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 7 dana
Konferencija evropskih nacista (CEN) u Jerusalimu
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Na početku
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Komanči iz Gaze
Ferid Muhić
-
ALTERVIZIJA / prije 3 sedmice
Neznanje koje košta
Milan Popović

Novi broj


IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku

SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

SUDBINA AERODROMA U TIVTU I PODGORICI: Koncesija u sjenci skandala
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
ALBANSKO – AMERIČKO OPONIRANJE SPAJIĆU I ALABARU ZA ULCINJ: Važnost lobiranja
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLAST I PRIVILEGIJE: Neće da fali
-
Izdvojeno3 sedmice
GDJE SU PRIPADNICI SEDME UPRAVE: Tajne veze
-
Izdvojeno4 sedmice
USKORO DVA TURISTIČKA KOMPLEKSA NA VELIKOJ PLAŽI: Alabar odustao, grade domaći
-
Izdvojeno3 sedmice
VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama
-
INTERVJU4 sedmice
SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: EU mora da bira – da li podržava narod koji nosi evropske vrijednosti ili vlast koja ih gazi
-
DUHANKESA3 sedmice
Komanči iz Gaze
-
FOKUS2 sedmice
MILAN PAUNOVIĆ- INSAJDERSKE PRIČE: Tajne trojke