Povežite se sa nama

MONITORING

Odmor kod ANB

Objavljeno prije

na

Ne moramo brinuti gdje i kako da predahnu najviši državni funkcioneri, jer sebi mogu priuštiti besplatne aranžmane na moru ili planini u deluks objektima na račun poreskih obveznika.

Tu su i rezindencijalne vile u glavnom gradu, pa začas u njih mogu uskočiti da bi ogranizovali kakav parti ili se u blagodatanoj izolaciji koncentrisati na donošenje mudrih odluka. No, ukoliko su voljni saslušati savjet, u nekim od tih objekata bi valjalo paziti što i sa kim rade, jer njima zapravo gazduje tajna služba.

Agencija nacionalne bezbjednosti (ANB), naša reformisana i Vladanom Jokovićem podmlađena Udba, firma je sa tradicijom snimanja … hm… intime odgovornih drugova i drugarica koja je antologijski opisana u filmu U ime naroda Živka Nikolića.

PAZI, SNIMA SE: Od toga vremena se malo što suštinski promijenilo – i na sajtu ANB-a naglašavaju istorijski kontinuitet, Udbe se ne odriču – a rezidencijalnim objektima, koji nijesu nadležnost ANB-a, gazduju Uprava za imovinu i MUP, što se, nolens volens, svodi na isto, pa savjet glavarima i glavarkama glasi: „Tišina, snima se”.

Krenimo redom. Nekadašnja Uprava za zajedničke poslove državnih organa se od 2009. zove Uprava za imovinu i dio je Ministarstva finansija, na čijem je čelu donedavno bio dr Igor Lukšić. Za šefa Uprave za imovinu postavili su Melvudina Nuhodžića, ne toliko eksponiranog, koliko bitnog igrača u vrhu DPS-a. Nuhodžić je član Predsjedništva partije, šesnaestočlanog ol-starsa DPS-a. Predsjednik je i Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore i u tom svojstvu ima pokriće (stručan naziv:„legendu”) za linkove prema ANB-u.

Zimus se Vlada preselila u novu zgradu, no Nuhodžića i njegovu Upravu za imovinu su ostavili u Dva sanduka, kao, uostalom, još tuce vladinih agencija, organa i uprava, jer DPS-u treba još plaćati milionske stanarine novcem poreskih obveznika. Jesu li Dva sanduka državna ili partijska imovina? – o tome traje jalova rasprava od početka 1990-ih a Nuhodžićeva uprava još nije popisala državnu imovinu, niti joj se žuri, iako je to njena zakonska obaveza.

Pa Nuhodžić iz Uprave za imovinu plaća Nuhodžiću iz DPS-a stanarinu! To je više do groteske, jer sada ne znamo što je imovina države Crne Gore, ali što su rezidencijalni objekti i ko ih koristi – to znamo, jer je sve to uredno regulisano aktom koji je proljetos potpisao tadašnji premijer.

Milo Đukanović je, naime, utvrdio da uz Plavi dvorac na Cetinju, kao rezidenciju predsjednika Filipa Vujanovića, postoje i „gostinjske vile sa pratećim sadržajima”. To su: u Podgorici Vila Gorica i Vila Ljubović, u Miločeru Vila Topliš, na Žabljaku Vila Žabljak i Vila Jelika, u Herceg Novom Vila Njivica, u Budvi Vila Gorica i Vila C. Tu je i jahta Jadranka.

KLIJENTELA: Vila Gorica u Podgorici je trospratna građevina od 1.850 kvadrata, napravljena ranih 1950-ih.

Podgorička Vila Ljubović – koristi je ANB – napravljena je mimo postojeće građevinske dozvole, koja je izdata za objekat od 106 kvadrata u naselju Ljubović. No, ANB je izgradila objekat od 258 kvadrata, pa u katastru sada stoji „opis tereta” – za 152 kvadrata „nema dozvolu”.

Vila Topliš u Miločeru ima 290 kvadrata i izgrađena je 1938. godine. Dugo je bila zapuštena, ali se sada obnavlja u velikom stilu; sanirane su instalacije i parking za 160.000 eura, nekoliko „valnes” firmi – koje se bave ugradnjom parnih kupatila, hidro-masažnim kadama i bazenima, dostavljaju i vodene krevete za naše razmažene državnike, itd. – opremile su Vilu Topliš i taj podatak stavile na svoju „referentnu listu”.

Početkom 1970-ih je napravljena Vila Njivice, čijih su 7-8 apartmana koristili čelnici nekadašnje jugoslovenske a od 1990-ih crnogorske policije. Redovni klijent je tokom ljetnje sezone Filip Vujanović.

Uredbom o uslovima i načinu korišćenja objekata za reprezentativne potrebe u svojini Crne Gore (Sl. list Crne Gore, br. 31/10 od 4. juna. 2010) precizirao je Milo Đukanović da ove objekte po funkciji sada mogu koristiti: Filip Vujanović, zatim predsjednik i potpredsjednici parlamenta Ranko Krivokapić, Željko Šturanović i Rifat Rastoder; Igor Lukšić, njegovi vicepremijeri Duško Marković i Vujica Lazović i svi ministri; slijede, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, predsjednik Ustavnog suda dr Milan Marković, vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić, specijalna tužiteljka za borbu protiv organizovanog kriminala Đurđina Ivanović; tu je i direktor ANB-a, naravno.

Od ukupno devet reprezentativnih objekata i „gostinjskih vila sa pratećim sadržajima”, Đukanović je propisao da sa njih tri gazduje ANB: podgoričkom Vilom Ljubović, budvanskom Vilom Gorica i žabljačkom Vilom Jelka.

Nuhodžićeva uprava gazduje vilama Gorica u Podgorici, Topliš u Miločeru, Žabljak na Žabljaku i Njivica u Herceg Novom, dok Ivan Brajović, ministar unutrašnjih poslova, raspolaže Vilom C u Budvi. Ministar odbrane, Boro Vučinić gazduje jahtom Jadranka.

Za razliku od pobrojanih, svi ostali državni funkcioneri moraju u red ukoliko žele da naprave žurku ili da se u rezidencijama i vilama opušte na račun poreskih obveznika. Uredbom o uslovima i načinu korišćenja objekata… propisano je da ih „mogu koristiti i državni organi, organi državne uprave, Centralna banka, Državna revizorska institucija i javne službe čiji je osnivač Crna Gora uz saglasnost Uprave za imovinu, Agencije nacionalne bezbjednosti, Ministarstva za unutrašnje poslove i javnu upravu i Ministarstva odbrane”.

„I DRUGI PRIJEMI”: Đukanovićeva uredba propisuje da objekti „služe za reprezentativne i protokolarne potrebe, održavanje službenih sastanaka, razgovora sa delegacijama iz zemlje i inostranstva, održavanje svečanosti povodom jubileja, uručivanja državnih nagrada, dodjele odlikovanja i drugih priznanja, svečanih i drugih prijema”.

Što su propisani „svečani” a što „i drugi prijemi”, te da li su za njih stvarno potrebne i „gostinjske vile sa pratećim sadržajima”?

„Potreba za korišćenjem objekata za reprezentativne potrebe najavljuje se organu koji sa njima upravlja i daje na korišćenje najkasnije 24 sata prije potrebe za njihovo korišćenje”, piše u čl. 9 Uredbe o uslovima i načinu koriščenja… Na primjer, Vesna Medenica, nekadašnja pionirska skijaška nada, obrati se „organu”, Vladanu Jokoviću kratkim i jasnim objašnjenjem: „i drugi prijemi”. I ovaj joj – šta ćeš, propisi su propisi – da ključ apartmana u žabljačkoj Vili Jelka. Pa će, pretpostavimo, o nezavisnosti sudstva Medenica u zimskoj idili tamo voditi dubokoumne razgovore sa drugom klijentelom, „skijašima” iz ANB-a.

Jer, gore je komotno, ima dosta mjesta. Vila Jelka je i prije 2009. bila pod ingerencijom ANB. Glavni objekat je veličine 500 kvadrata, plus dvospratna „gostinjska” kuća od 100 kvadrata, plus „dvorište” a u katastru se vode kao,,zgrade u ugostiteljstvu i turizmu”.

ĐE SI BIO, DIREKTORE: ANB, naime, može u svojim „gostinjskim vilama sa pratećim sadržajima” obavljati i „ugostiteljske i druge usluge” koje se „pružaju uz naknadu, prema cjenovniku usluga”. Ni to nije groteska, jer u Đukanovićevoj uredbi piše da cjenovnik o „ugostiteljskim i drugim uslugama” autonomno „utvrđuju organi koji objekte daju na upravljanje i korišćenje”.

Jesu li to tržišni ili netržišni cijenovnici ANB-a, ko i kako barata sa eventualnim profitom ili ko i kako pokriva eventualne gubitke „ugostiteljskih i drugih usluga” tajne službe? – o tome se ništa ne zna.

Prema Zakonu o ANB, podsjetimo, direktor Vladan Joković ,,odgovara za namjensko korišćenje budžetskih i drugih sredstava”. Da poslije ne bude kao U ime naroda:

„Đe si bio, direktore?”
„U Kinšasu”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo