Povežite se sa nama

MONITORING

Odmor kod ANB

Objavljeno prije

na

slika-1-jokovic

Ne moramo brinuti gdje i kako da predahnu najviši državni funkcioneri, jer sebi mogu priuštiti besplatne aranžmane na moru ili planini u deluks objektima na račun poreskih obveznika.

Tu su i rezindencijalne vile u glavnom gradu, pa začas u njih mogu uskočiti da bi ogranizovali kakav parti ili se u blagodatanoj izolaciji koncentrisati na donošenje mudrih odluka. No, ukoliko su voljni saslušati savjet, u nekim od tih objekata bi valjalo paziti što i sa kim rade, jer njima zapravo gazduje tajna služba.

Agencija nacionalne bezbjednosti (ANB), naša reformisana i Vladanom Jokovićem podmlađena Udba, firma je sa tradicijom snimanja … hm… intime odgovornih drugova i drugarica koja je antologijski opisana u filmu U ime naroda Živka Nikolića.

PAZI, SNIMA SE: Od toga vremena se malo što suštinski promijenilo – i na sajtu ANB-a naglašavaju istorijski kontinuitet, Udbe se ne odriču – a rezidencijalnim objektima, koji nijesu nadležnost ANB-a, gazduju Uprava za imovinu i MUP, što se, nolens volens, svodi na isto, pa savjet glavarima i glavarkama glasi: „Tišina, snima se”.

Krenimo redom. Nekadašnja Uprava za zajedničke poslove državnih organa se od 2009. zove Uprava za imovinu i dio je Ministarstva finansija, na čijem je čelu donedavno bio dr Igor Lukšić. Za šefa Uprave za imovinu postavili su Melvudina Nuhodžića, ne toliko eksponiranog, koliko bitnog igrača u vrhu DPS-a. Nuhodžić je član Predsjedništva partije, šesnaestočlanog ol-starsa DPS-a. Predsjednik je i Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore i u tom svojstvu ima pokriće (stručan naziv:„legendu”) za linkove prema ANB-u.

Zimus se Vlada preselila u novu zgradu, no Nuhodžića i njegovu Upravu za imovinu su ostavili u Dva sanduka, kao, uostalom, još tuce vladinih agencija, organa i uprava, jer DPS-u treba još plaćati milionske stanarine novcem poreskih obveznika. Jesu li Dva sanduka državna ili partijska imovina? – o tome traje jalova rasprava od početka 1990-ih a Nuhodžićeva uprava još nije popisala državnu imovinu, niti joj se žuri, iako je to njena zakonska obaveza.

Pa Nuhodžić iz Uprave za imovinu plaća Nuhodžiću iz DPS-a stanarinu! To je više do groteske, jer sada ne znamo što je imovina države Crne Gore, ali što su rezidencijalni objekti i ko ih koristi – to znamo, jer je sve to uredno regulisano aktom koji je proljetos potpisao tadašnji premijer.

Milo Đukanović je, naime, utvrdio da uz Plavi dvorac na Cetinju, kao rezidenciju predsjednika Filipa Vujanovića, postoje i „gostinjske vile sa pratećim sadržajima”. To su: u Podgorici Vila Gorica i Vila Ljubović, u Miločeru Vila Topliš, na Žabljaku Vila Žabljak i Vila Jelika, u Herceg Novom Vila Njivica, u Budvi Vila Gorica i Vila C. Tu je i jahta Jadranka.

KLIJENTELA: Vila Gorica u Podgorici je trospratna građevina od 1.850 kvadrata, napravljena ranih 1950-ih.

Podgorička Vila Ljubović – koristi je ANB – napravljena je mimo postojeće građevinske dozvole, koja je izdata za objekat od 106 kvadrata u naselju Ljubović. No, ANB je izgradila objekat od 258 kvadrata, pa u katastru sada stoji „opis tereta” – za 152 kvadrata „nema dozvolu”.

Vila Topliš u Miločeru ima 290 kvadrata i izgrađena je 1938. godine. Dugo je bila zapuštena, ali se sada obnavlja u velikom stilu; sanirane su instalacije i parking za 160.000 eura, nekoliko „valnes” firmi – koje se bave ugradnjom parnih kupatila, hidro-masažnim kadama i bazenima, dostavljaju i vodene krevete za naše razmažene državnike, itd. – opremile su Vilu Topliš i taj podatak stavile na svoju „referentnu listu”.

Početkom 1970-ih je napravljena Vila Njivice, čijih su 7-8 apartmana koristili čelnici nekadašnje jugoslovenske a od 1990-ih crnogorske policije. Redovni klijent je tokom ljetnje sezone Filip Vujanović.

Uredbom o uslovima i načinu korišćenja objekata za reprezentativne potrebe u svojini Crne Gore (Sl. list Crne Gore, br. 31/10 od 4. juna. 2010) precizirao je Milo Đukanović da ove objekte po funkciji sada mogu koristiti: Filip Vujanović, zatim predsjednik i potpredsjednici parlamenta Ranko Krivokapić, Željko Šturanović i Rifat Rastoder; Igor Lukšić, njegovi vicepremijeri Duško Marković i Vujica Lazović i svi ministri; slijede, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, predsjednik Ustavnog suda dr Milan Marković, vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić, specijalna tužiteljka za borbu protiv organizovanog kriminala Đurđina Ivanović; tu je i direktor ANB-a, naravno.

Od ukupno devet reprezentativnih objekata i „gostinjskih vila sa pratećim sadržajima”, Đukanović je propisao da sa njih tri gazduje ANB: podgoričkom Vilom Ljubović, budvanskom Vilom Gorica i žabljačkom Vilom Jelka.

Nuhodžićeva uprava gazduje vilama Gorica u Podgorici, Topliš u Miločeru, Žabljak na Žabljaku i Njivica u Herceg Novom, dok Ivan Brajović, ministar unutrašnjih poslova, raspolaže Vilom C u Budvi. Ministar odbrane, Boro Vučinić gazduje jahtom Jadranka.

Za razliku od pobrojanih, svi ostali državni funkcioneri moraju u red ukoliko žele da naprave žurku ili da se u rezidencijama i vilama opušte na račun poreskih obveznika. Uredbom o uslovima i načinu korišćenja objekata… propisano je da ih „mogu koristiti i državni organi, organi državne uprave, Centralna banka, Državna revizorska institucija i javne službe čiji je osnivač Crna Gora uz saglasnost Uprave za imovinu, Agencije nacionalne bezbjednosti, Ministarstva za unutrašnje poslove i javnu upravu i Ministarstva odbrane”.

„I DRUGI PRIJEMI”: Đukanovićeva uredba propisuje da objekti „služe za reprezentativne i protokolarne potrebe, održavanje službenih sastanaka, razgovora sa delegacijama iz zemlje i inostranstva, održavanje svečanosti povodom jubileja, uručivanja državnih nagrada, dodjele odlikovanja i drugih priznanja, svečanih i drugih prijema”.

Što su propisani „svečani” a što „i drugi prijemi”, te da li su za njih stvarno potrebne i „gostinjske vile sa pratećim sadržajima”?

„Potreba za korišćenjem objekata za reprezentativne potrebe najavljuje se organu koji sa njima upravlja i daje na korišćenje najkasnije 24 sata prije potrebe za njihovo korišćenje”, piše u čl. 9 Uredbe o uslovima i načinu koriščenja… Na primjer, Vesna Medenica, nekadašnja pionirska skijaška nada, obrati se „organu”, Vladanu Jokoviću kratkim i jasnim objašnjenjem: „i drugi prijemi”. I ovaj joj – šta ćeš, propisi su propisi – da ključ apartmana u žabljačkoj Vili Jelka. Pa će, pretpostavimo, o nezavisnosti sudstva Medenica u zimskoj idili tamo voditi dubokoumne razgovore sa drugom klijentelom, „skijašima” iz ANB-a.

Jer, gore je komotno, ima dosta mjesta. Vila Jelka je i prije 2009. bila pod ingerencijom ANB. Glavni objekat je veličine 500 kvadrata, plus dvospratna „gostinjska” kuća od 100 kvadrata, plus „dvorište” a u katastru se vode kao,,zgrade u ugostiteljstvu i turizmu”.

ĐE SI BIO, DIREKTORE: ANB, naime, može u svojim „gostinjskim vilama sa pratećim sadržajima” obavljati i „ugostiteljske i druge usluge” koje se „pružaju uz naknadu, prema cjenovniku usluga”. Ni to nije groteska, jer u Đukanovićevoj uredbi piše da cjenovnik o „ugostiteljskim i drugim uslugama” autonomno „utvrđuju organi koji objekte daju na upravljanje i korišćenje”.

Jesu li to tržišni ili netržišni cijenovnici ANB-a, ko i kako barata sa eventualnim profitom ili ko i kako pokriva eventualne gubitke „ugostiteljskih i drugih usluga” tajne službe? – o tome se ništa ne zna.

Prema Zakonu o ANB, podsjetimo, direktor Vladan Joković ,,odgovara za namjensko korišćenje budžetskih i drugih sredstava”. Da poslije ne bude kao U ime naroda:

„Đe si bio, direktore?”
„U Kinšasu”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

REVOLUCIONARNE BIZNIS IDEJE ŽARKA RADULOVIĆA: Muke robovlasničke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Turistički guru Žarko Radulović,  isprave optužuje radnike što neće da rade 16 sati dnevno za startnu platu od 299 eura.  I još idu u Njemačku

 

Neće ljudi u Crnoj Gori da rade pa to ti je, samo kritikuju, piju kafe, izvoljevaju, a posla ima samo treba zasući rukave, često čujete od onih koji su se dobro snašli. I dok to većina misli, i samo privatno govori, recept za ostvarenje crnogorskog sna konačno je javno saopštio turistički guru Žarko Radulović, suvlasnik hotelske grupe Montenegro stars.

,,Priča je sljedeća. U Splendidu imam 15 čistača javnih površina. Startna plata im je 299 eura. Sa prekovremenim i noćnim satima plata im je od 400 do 450 eura. Imaju tri obroka u hotelu i plaćen stan. Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan. Rekao sam im, ako budete tako radili, plata će vam biti od 850 do 1.200 eura, zavisno od smjene. I to samo da tako rade tokom tri sljedeća mjeseca. Znate li koliko je njih prihvatilo da rade za ovu platu i pod ovim uslovima? Nijedan!”, objašnjava Radulović.

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Da utvrdimo -makar tokom ljeta, na plus 40, da rade 16 sati dnevno! Uz naravno jedan dan slobodan, hvala, i plata će sa početne od 299 porasti možda i na 1.200 eura. Hrana, smještaj, sve, a imaš skoro osam sati i da spavaš. A i samo tri mjeseca. I neće! Baš niko.

Uvod u ovaj lament nad crnogorskim turizmom počinje time da gospodina Radulović, kao i pred svaku sezonu, kuka da radne snage u turizmu nedostaje, ali su radnici u Crnoj Gori spremni da se žale kako su im plate male, a neće da rade prekovremeno kako bi zaradili i više od hiljadu eura.

Ova ideja je izazvala lavine komentara na portalima i društvenim mrežama. ,,Recite, gospodine Raduloviću, kome da se javim i evo me odma dolazim iz Cetinja da radim jer se ne mogu zaposliti godinama. Radiću i prekovremeno. Jedino nisam član DPS-a pa nisam siguran da li je to problem”, konkuriše jedan od komentatora.

Drugome nije jasna računica: ,,Startna plata 299, pa onda sa prekovremenim i noćnim 400, a na kraju kaže plata će vam biti do 1200 eura. Kako? Za koliko radnih sati? Pa ne mogu da radim 45 sati dnevno? Što je ovo? Koja je ovo računica ?”.

Treći se uzda u institucije: ,,Gospodin javno izjavljuje ‘Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan’. Đe su državne institucije da reaguju?
Zna se koliko je zakonom dozvoljeno trajanje prekovremenog rada.
Ovo je sramota!”.

Očigledno nije. Radulović upozorava da je pred ovu sezonu radne snage manje nego prošle godine, a da će iduće godine to biti još veći problem. I Hrvatska se sureće sa sličnim problemom, pa sve više radnika iz okruženja poslove, tokom sezone, nalazi po Dalmaciji. Razlog – prosječna plata u Hrvatskoj premašila je 800 eura, kod nas je 500.

Neki od komentatora na Radulovićev predlog prenijeli su iskustva iz susjedne zemlje: ,,Prošle sezone sam bio u Hrvatskoj, smještaj perfektan, tri obroka, svaki minut posle 22 uveče, svaka nedelja, dvokratno, praznik plaćeno duplo. Radio sam najviše osam sati dnevno uz zagarantovan jedan dan nedeljno slobodan. Osnovna plata 700 eura, plus bakšiš. Znači otprilike oko 1.200 mjesečno”;  ,,Meni je brat otišao ove godine za Dubrovnik da radi u ugostiteljstvu. Ovdje je za stresan posao koji je radio dobijao 300 eura, dok u Dubrovniku za isti rad dobija početnu platu 700 eura, jedan dan nedeljno slobodno, i plaćeni svi porezi i doprinosi. Plus se prema njemu ponašaju krajnje korektno i pošteno. Da se razumijemo, ima i tri obroka i smještaj koji je više nego korektan”.

Međutim, Radulović se ne upoređuje sa Hrvatskom, on se takmiči samo sa najboljima. Prema njegovim riječima u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji plata za ove poslove, koje on nudi, iznosi od 800 do 1.200 eura. Ni u Americi nije, po Raduloviću, ništa bolje: ,,Ako naš radnik ode u SAD da radi kao konobar, sedmična plata u boljem restoranu ili kafeu je oko 350 dolara, a soba studio je oko 1.500 do 1.800 dolara mjesečno, i to udaljena dva sata vožnje do posla. Oni tamo žive od bakšiša”.

A tek u Njemačkoj, to je mučenje: ,,A njima tamo treba da bi preživjeli do 1.500 eura jer poslodavac ne plaća stan. Tamo svi rade dva posla da bi preživjeli. Naš čovjek tamo može i radi dva posla, a ovdje to neće. Ja nemam objašnjenja za ovo. Još jedna uporedba – 500 eura kod nas vrijedi kao 1.500 u Njemačkoj”, ističe Radulović.

Statistika kaže da u Njemačkoj sobarice u hotelima godišnje zarade 19.000 eura, dok čistačice u ugostiteljstvu imaju hiljadu eura više – mjesečno preko 1.600 eura.  Što je po Radulovićevoj računici kao naših 500 i nešto. Znači naš čovjek, kad bi pristao da radi 16 sati, zaradio bi za tri mjeseca 3.600 eura. Kako ne bi imao gdje da ih tokom ljeta potroši, jer samo radi, a ima i hranu i spavanje sve što je potrebno za preživljavanje, te pare bi mu ostale. Ostale mjesece ne teba ni da radi, samo da odmara i tempira formu za sljedeću sezonu u Splendidu, jer ima da troši blizu 500 eura mjesečno, što je kao 1.500 u Njemačkoj.

Radulovićev koncept bi mogao da bude spasonosan ne samo za Crnu Goru već i za region. Samo mu treba omogućiti otvaranje što više hotela i da on snagom svoje argumentacije zaustavi talas ekonomske migracije koji ne jenjava već godinama.

Naravno ima i oprečnih stavova. ,,Već 11 godina živim i radim u Njemačkoj. Vozim viljuškar u jednoj firmi (posao za koji nije potrebna škola), znate crnogorske diplome su ođe nepriznate, pa iz tog razloga nijesam mogao konkurisat za ono za šta sam se školovao u CG. Vidite, gospodine Raduloviću, iznijeli ste par neistina o njemačkim zaradama i njemačkim cijenama. Da Vam iz ličnog iskustva prenesem da ja zarađujem 2760  eura bruto ili 1806 eura neto na poresku klasu 4. Imam dvoje djece i zbog toga su manji odbici. Radno vrijeme, gospodine Raduloviću, mi počinje u 6 izjutra i završava se u 14:15h. Dvije pauze, jedna pola sata, druga 15 minuta. Svaki prekovremeni sat je plaćen 15 posto,  ako je normalna smjena ili 25% ako je od 20:00 časova. Radi se od ponedeljka do petka, subota je na dobrovoljnoj bazi i plaćena je 100 eura neto. Cijena prehrambenih proizvoda je ođe makar 30 posto jeftinija nego u CG, dizel je juče koštao 1.24 eura. Šamponi, prašak za veš i slično duplo jeftinije nego u CG. Na djecu dobijam 400 eura dodatka, od kojih plaćam vrtić 190 eura za mlađeg i produženi boravak 130 eura za starijeg…”, piše jedan od gastarbajtera vidno iznerviran Radulovićevom optimističkom strategijom.

I na koncu što da se radi kad naš čovjek jednostavno neće da radi i doprinosi malo sebi i domovini, a više novobogatašima sa genijalnim idejama i smislom za biznis. ,,Jedini izlaz iz ove situacije nedostatka radne snage je da Vlada i ministarstva vanjskih poslova, rada i socijalnog staranja i unutrašnjih poslova vizni režim omekšaju kako bi mogli da dovodimo radnu snagu iz Indonezije, Filipina za turizam, a za poljoprivredu i građevinu Pakistan i Indiju. To je jedini način. Jer, stanje je teško, haotično”, zaključio je Radulović.

Ovaj predlog Radulović uporno ponavlja. Za sada nema ko da ga čuje, a haos traje. A dok institucije ćute, radnika u turizmu i građevinarstvu je sve manje. Većina je otišla u Njemačku. Dnevnica im je ovdje tri a tamo 12 eura. Za sada još niko od njih nije shvatio da je naš euro tri puta vrijedniji od tamošnjeg. Imaju kad.

Nezahvalno je prognozirati u kom će se pravcu ovaj strateški plan razvoja turizma dalje razvijati. Ne zaboravimo, Radulović je predsjednik  Crnogorskog turističkog udruženja, uglednik vladajućih Socijaldemokrata, čovjek sa brojnim priznanjima u turizmu, tokom sezone, i mimo nje, medijski najviše eksponiran kada su turistički uspjesi u pitanju…  Umjesto zaključka prenosimo nedavnu raspravu iz jednog podgoričkog lokala: ,,Je li moguće da ovo priča. Da li ti ljudi uopšte imaju veze sa realnošću”, glasno komentariše jedan mladić. Drugi ironično tvrdi da tu ima istine, dok treći prekida nešto što liči na početak uobičajene rasprave, riječima: ,,Ne, oni se samo sprdaju sa nama”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA CAREVIĆA, PREDSJEDNIKA BUDVE: Volan, koze, gradonačelnička fotelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čime je sve ispisana biografija predsjednika opštine Budva i  šta se pod njegovom upravom dešava u metropoli cnogorskog turizma

 

“Gospodine predsjedniče, više bi me poštovale Vaše koze nego Vi!” Kada je ovako nedavno reagovala jedna odbornica budvanskog parlamenta tokom polemike sa predsjednikom Opštne Budva Markom Carevićem, umjetničko ime Bato, mnogi su se prisjetili da u njegovoj  predpolitičkoj biografiji počasno mjesto ima i odrednica vlasnik farme koza u rodnoj Krimovici.

“Za sad ih imam oko 115, sor­ta al­pin­ka i bal­ka­nika, a oče­ku­je­mo iz Srem­ske Mi­tro­vi­ce još 100 al­pin­ki”, pohvalio se Carević početkom 2016. godine u razgovoru za Dan.

Carević vjerovatno tada nije ni sanjao da će jednog dana zasjesti u fotelju gradonačelnika turističke metropole Crne Gore. Trenutno, kako je nedavno kazao, ima pet farmi sa hiljadu grla stoke.

I još nešto iz 2016. Otkrio je i ovo: “Pro­šle go­di­ne nam je sva­ka gla­vi­ca cr­nog lu­ka bu­kval­no bi­la od po ki­lo­gram”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo