Povežite se sa nama

Izdvojeno

USKLAĐIVANJE JAVNIH FINANSIJA: Evropa sad, novo zaduženje do jeseni

Objavljeno prije

na

Iz Vlade najavljuju redovne plate i penzije i novo zaduženje države. Šta čeka crnogorsku ekonomiju biće mnogo jasnije nakon  turističke sezone

 

Mjesec nakon formiranja Vlade dobili smo naznake zatečenog stanja u državnoj kasi. I, prve procjene o onome šta bi nas moglo očekivati do kraja godine.

Optimisti su čuli da će plate, penzije i socijalna davanja iz budžeta biti uredno servisirana. Pesimisti su registrovali da nadležni ministar pominje realnost novog kreditnog zaduženja. Vladi Dritana Abazovića već su zamjerili  kontinuitet sa prethodnicima, podsjećajući da je njihov prvi potez bila emisija obveznica vrijedna 700 miliona eura. Previđajući kako je aktuelna Vlada, skupa sa novoformiranom većinom u parlamentu, mandat počela usvajanjem (od prethodne Vlade naslijeđenih) predloga propisa koji su omogućili smanjenje akciza na gorivo i dio prehrambenih proizvoda.

Globalisti su registrovali da bi sve izvjesnije zaduženje donijelo i kamate bitno veće od onih po kojima smo se zadužili u decembru 2020. Iz makar dva razloga.

Na međunarodnim tržištima kamate rastu pogurane, negdje i dvocifrenom, inflacijom sa kojom se zapadni svijet suočava prvi put u ovom vijeku. Međunarodni povjerioci, istovremeno, pokazuju ozbiljne znake nepovjerenja u mogućnost da Crne Gora uredno servisira obaveze. Na Frankfurtskoj berzi, sredinom nedjelje, crnogorskim obveznicama trgovalo se po cijeni od 78 do 80 euro centi za euro nominalnog duga. To znači da je on, od početka godine, izgubio približno 15 odsto svoje vrijednosti. Neki bi rekli da je za toliko opalo povjerenje investitora.

U parlamentu je, na prijedlog Vlade, usvojen tehnički rebalans budžeta. Ministar finansija Aleksandar Damjanović objasnio je da je, suštinski, u pitanju samo preraspodjela važećeg budžeta shodno novoj organizaciji Vlade koja, u odnosu na prethodnu, ima tri potpredsjednika i pet ministarstava više.

On je najavio da bi se, početkom ljeta, mogla pojaviti potreba „suštinskog rebalansa“ budžeta za 2022. Kako bi obezbijedili neometano funkcionisanje javnih finansija. To ne bi trebalo da je iznenađenje.

Prethodni ministar, tada finansija i socijalnog staranja, Milojko Spajić prijedlog ovogodišnjeg budžeta u parlament je proslijedio skupa sa zahtijevom da se Vladi, tokom 2022, omogući novo zaduženje „do 900 miliona eura“. Tadašnja većina nije prihvatila prijedlog. Tako je budžet – obogaćen novim troškovima (ministar je prihvatio predložene amandmane po principu „milion po poslaniku vladajuće većine“) – usvojen bez jasnih izvora finansiranja, a uz znatno uvećane izdatke.

To je bio samo jedan od problema evidentiranih još u decembru, kada je prijedlog budžeta stigao u Skupštinu. Ili još ranije, neposredno nakon predstavljanja plana Evropa sad. Tada smo  upozoravali da su autori plana, uz penzionere i nezaposlene, zaboravili i opštinske budžete koji su zbog povećanja iznosa neoporezive zarade ostale bez značajnog dijela prihoda.

Iz Vlade Zdravka Krivokapića prvo su negirali taj gubitak. Onda su, demantovani preciznim podacima lokalnih samouprava, obećali da će Vlada pokriti gubitke opštinama koje budu u minusu zbog novog modela oporezivanja. Taj trošak, ipak,  nije predviđen budžetom pa će ukupan iznos biti isplaćen iz tzv. tekuće budžetske rezerve. Riječ je o nekih 15 miliona eura.

Slično je urađeno sa naknadama za majke i dječijim dodatkom za mlađe od 18 godina koji su, u zadnji čas, postali sastavni dio budžeta. Tu su i naknadno obećana povećana penzija i zarada određenim kategorijama zaposlenih u zdravstvu i obrazovanju. Paralelno, neki prihodi su uračunati u budžet iako je bilo izvjesno da i ne mogu biti realizovani. Svakako ne u planiranom iznosu (oporezivanje nezakonito stečene imovine i igara na sreću, dodatna zarada od markiranja goriva…).

Nova Vlada je stigla na gotovu štetu. Damjanoviću preostaje da nabraja razloge za najavljeni rebalans budžeta koji će se, prema procjenama naših sagovornika iz svijeta finansija, prvenstveno ticati novog zaduženja države. A tek potom, i u slučaju krajnje nužde, rezanjem troškova na rashodnoj strani budžeta. Pošto bi to, uz korisnike budžetskog novca, negativno uticalo i na rejting partija vladajuće većine.

Damjanović navodi još jedan unutrašnji problem: obaveze države koje „namjerno ili nenamjerno“ nijesu identifikovane a već su morale biti izmirene ili dolaze na naplatu u narednom periodu.

Vjerovatno najveći problem su dugovi Fonda zdravstva. Njih, za početak, treba izračunati. Procjene i nezvanični podaci o tom dugu variraju – od 40 do 65 miliona. Tu je i budžetska rezerva. Prema budžetu za 2022. tekuća budžetska rezerva iznosila je 67 miliona. Sada su te rezerve svedene na 5,7 miliona pošto je, prema tvrdnjama ministra finansija, „trošena od strane prethodnog ministarstva  u mnogo većoj mjeri nego što je planirano“. Prema nezvaničnim saznanjima Monitora ono što nije potrošeno iz tekuće budžetske rezerve obećano je (rezervisano). Dijelom i korisnicima čije je pravo na korišćenje tih sredstava veoma upitno.

Krivokapićeva Vlada je u martu utvrdila Predlog zakona o Kreditno-garantnom fondu (KGF). Iako Skuptina nije razmatrala taj prijedlog, bivši ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović rezervisao je, za potrebe KGF-a, iz tekuće budžetske rezerve 10 miliona eura. Uz navodnu saglasnost ministra finansija (taj podatak nijesmo mogli zvanično potvrditi do zaključenja ovog broja).

Od preostalog novca u tekućoj budžetskoj rezervi,  moraju se platiti i neke obaveze kojih se bivša Vlada prihvatila prije više od godinu. ,,Primjer za to su famozna četiri miliona za put Meljine – Petijevići, firmi koja je bila koncesionar“, požalio se Damjanović u parlamentu. „Pazite samo paradoks: Prošle godine se taj posao završava u februaru-martu, a onda se kaže da će se sredstva planirati u budžetu za 2022. Sredstva se prvo ne planiraju, ali se onda utvrđuje obaveza da se to isplati iz tekuće rezerve, pa se onda to ne isplati, pa se onda zadnji dan uoči odlaska bivše Vlade ponovo mijenja formulacija kako bi se ta obaveza nametnula novoj administracija. Takvih primjera je sijaset…”.

Zaglušujuća je tišina sa kojom bivši ministri finansija i ekonomije Milojko Spajić i Jakov Milatović prate Damjanovićeve prozivke.

Umjesto toga, Milatović, bez jasnog osnova, novoj Vladi i parlamentarnoj većini koja je podržava prebacuje naum da smanji tek povećane plate i penzije. ,,Ne želim da vjerujem da je (Milo) Đukanović svojom današnjom izjavom nagovijestio da Vlada, koja zavisi od njegove podrške, priprema program sa MMF-om koji znači smanjenje plata i penzija?“, tvitnuo je bivši ministar. Zaogrćući komentar jednom (ne)spornom činjenicom: „Građani su prvi put nakon 30 godina kroz Evropa sad dobili vidno povećanje plata i penzija”. Plate jesu značajno uvećane i pitanje je kako bi, bez januarske povišice, zaposleni istrpjeli aktuelni inflatorni udar. Za penzionere ta konstatacija ne stoji.

To  nas dovodi na teren globalnih kretanja. Pandemiji koja traje već dvije godine, pridodat  je i rat u Ukrajini. Prva je, zbog problema u prizvodnji i transportu uticala na rast cijena, dok je ruska agresija i sankcije koje su je pratile proizvela nestašicu osnovnih životnih namirnica i ekstreman skok cijena energenata (struja, gas, naftni derivati…). To je podiglo kamate. Sve se mora ukalkulisati u finansijske planove.

„Moramo imati fleksibilnu poziciju ako bude neophodno da se zadužimo dodatno kako bi realizovali sve potrebe u ovoj ali i u narednoj godini. Ne možemo ući u narednu godinu bez određenih depozita i sigurnosti u finansiranju izdataka u vrlo neizvjesnim okolnostima…”, kazao je ministar Damjanović . I ako se neko ne slaže sa tom dijagnozom – za sada šuti.

A dešavanja na mikro planu dodatno upozoravaju.

Nakon KAP-a, obustavljena je proizvodnja i u Rudnicima boksita, što znači da bi još 100 ljudi moglo ostati bez posla. Poljska kompanija Bumech S.A. i Uniprom metali Veselina Pejovića raskinuli su ugovor o saradnji i organizovanju proizvodnje na nikšićkim rudokopima, potpisan 2016. Dok doskorašnji partneri razmjenjuju optužbe, država se ne oglašava o zaštiti svojih interesa. Od poreskih dugova, neisplaćenih zarada i doprinosa, do neizmirenih obeveza prema državnim preduzećima uključenim u izvoz boksita (Montekargo i Luka Bar…). Pride, uz EPCG, kompanije pod Pejovićevom kontrolom bile su među najvećim robnim izvoznicima iz Crne Gore. Uz sve kontroverze koje su pratile njegov ulazak u nekadašnje državne gigante. U stečaju i bankrotu.

Čini se da ni Elektroprivredi ne cvjetaju ruže. Još od februara ne čujemo podatke o zaradama na osnovu izvezene struje. Akumulacije su skoro prazne, bliži se sezona uvoza,  pa bi se moglo desiti da zimus ostvareni vanredni prihodi ne budu dovoljni ni za uvoz nedostajuće struje tokom ljetnje sezone. I ta će se briga prevaliti na Vladu. Pa na građane, preko restrikcija ili većih cijena.

Šta čeka crnogorsku ekonomiju biće mnogo jasnije nakon turističke sezone.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SUOČAVANJE SA KRIZOM: Između strahova i obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta Vlada do jeseni može da popravi, šta da pokvari, a za šta je već kasno oko urednog snabdijevanja hranom i energentima

 

Red optimizma, talas pesimizma. Po tom principu zvaničnici u region i svjetskim centrima moći iznose očekivanja i prognoze o nastavku globalne krize hrane i energenata. U trendove su se uklopili i naši politički prvaci.

Premijer Dritan Abazović je, neki dan, našao za shodno da sa javnošću podijeli svoje strepnje. „Ne samo da ćemo imati krizu energenata, već i krizu hrane. Jednostavno – sve na svijetu čeka teška godina, i ona neće zaobići ni Crnu Goru. Apelujem i na građane da budu odgovorni, da rade na uštedama električne energije, goriva…”, upozorio je. U istom dahu, dodao da to ipak nije poziv građanima da promijene navike (iako je, možda, trebalo da uradi baš to) nego više apel da „dok je lijepo vrijeme” prihvate zdrave stilove života.

Onda je ministar ekonomskog razvoja Goran Đurović predočio ljepšu stranu stvarnosti: „Imamo dovoljno energenata, raspoloživost svih prehrambenih proizvoda je dostupna. Tu nemamo problema…”.

Umjereni optimisti su i Monitorovi sagovornici iz Vladine Komisije za ekonomsku politiku. Ministar Đurović im je, kažu, nedavno predočio dio aktivnosti njegovog Ministarstva na planu obezbjeđivanja urednog snabdijevanja osnovnim životnim namirnicama i naftnim derivatima. Pošto je Crna Gora izrazito zavisna od uvoza hrane i benzina, iz Ministarstva su se obratili kolegama iz zemalja naših tradicionalnih dobavljača ali i onima koji bi to, izmijene li se okolnosti, mogli postati. Odgovori su, prenose naši izvori, ohrabrujući. Makar kada je u pitanju dostupnost osnovnih životnih namirnica. Budemo li mogli da platimo – nećemo biti gladni.

Koji detalj više dobili smo od Vladimira Jokovića, ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Podsjećajući da iz Srbije godišnje uvezemo hranu vrijednu blizu pola milijarde eura (500.000.000, računajući po prošlogodišnjim cijenama, ovogodišnje su za nekih 30 odsto veće, za sada) Joković najavljuje da su proljetošnje blokade i zabrane izvoza iz Srbije prošlost. „Znam da u toj susjednoj zemlji postoji volja da se Crnoj Gori rezervišu osnovni prehrambeni proizvodi za naredni period od šest mjeseci”, rekao je Joković za Radio Crne Gore, najavljujući da će to biti jedna od tema predstojećih razgovora premijera Abazovića i predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića.

Treba da se uzdamo, dakle, u „postojanje volje” i dobre lične odnose Abazovića i Vučića, pošto očigledan interes srpske poljoprivrede da zadrži stečene tržišne pozicije u Crnoj Gori ne vrijedi mnogo ako se na tom putu ispriječi politika. Ista ona koja je Vladu Duška Markovića u ljeto 2020. natjerala da pšenicu kupuje u Francuskoj. A Zdravka Krivokapića i njegove saradnike, zimus, da odu u Bugarsku po brašno. Jer, Srbija je uvela zabranu izvoza osnovnih životnih namirnica, pokazalo se, na štetu svojih proizvođača i prerađivača.

Dugoročno, to je neodrživa pozicija. Toga su, izgleda svjesni i u našoj vladi. „Naredne godine treba izdvojiti što više novca za poljoprivredu kako bi značajno povećali subvencije i omogućili da poljoprivrednici proizvedu više hrane”, rekao je ministar Joković. „Analize i bilansi pokazuju da dovoljno imamo samo domaće lubenice i u jednom momentu mladog krompira”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA RASPODJELA DUBINE PO PARTIJSKOM KLJUČU: Kao da i nije bilo avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-u bi, kako sada stvari stoje, trebalo da pripadne 30 odsto državnih pozicija po „dubini“. Pored Pošte, ta partija  je bacila oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Ni ostali ne zaostaju. A skoro niko više ne pominje da za zapošljavanje ne smije biti presudna partijska knjižica, već znanje

 

Skupštinska većina mora do kraja mjeseca dogovoriti raspodjelu pozicija u odborima najvećih državnih preduzeća jer mandati članovima tih tijela u većini kompanija ističu na kraju mjeseca.

Pregovori su dugi i mučni ali se „principi“ podjele odavno znaju – sve po partijskom ključu. Rijetko više ko i pominje obećanje da nakon smjene DPS-a neće biti presudna partijska knjižica, već znanje, sposobnosti, pregnuće…

Da se ništa nije promijenilo svjedoče aktuelni članovi Vlade. Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković je izjavio da je DPS Vlada nakon što je 30. avgusta 2020. izgubila izbore uspjela da do Nove godine zaposli 4.700 radnika u državnim institucijama i preduzećima.

Iako je decenijska praksa čudo, ni prošla vlast nije imala zanemarljive učinke u ovom segmentu. Čelnici tri državne kompanije su za godinu dana uvećali broj zaposlenih za skoro 20 odsto, po kompaniji, precizirao je Ervin Ibrahimović, ministar kapitalnih investicija. Objasnivši da su Elektroprivreda, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Rudnik uglja Pljevlja od kraja 2020. do kraja 2021. godine dobile po skoro 200 novih radnika. I to je bilo malo pa je menadžment CEDIS-a pred smjenu pokušao da zaposli još 300 novih radnika i da časti pojedine u menadžmentu sa po stanom.

Koja je razlika između podgoričkog Vodovoda, tog višedecenijskog pribježišta za DPS-ovsku porodično-umreženu klijentelu i današnjeg CEDIS-a, tog hrama nepotističkih poriva i potreba, pogotovo Demokrata i DF-ovaca, pita se u izjavi za Monitor bloger Duško Kovačević: „Ima li ko da pita direktora Vladimira Čađenovića koliko tisuća on i žena prihoduju mjesečno? A on nije DPS-ovac. Mnoge stvari su čak neuporedivo gore i tragičnije“.

On kaže da kada smo konačno vidjeli bivšu opoziciju na djelu, na ministarskim, direktorskim i svim tim funkcijama „naišli smo na isto zlo, i to, da ironija bude veća, upravo putem koji smo odabrali da bi pobjegli od zla, da parafraziram jednu divnu rečenicu Žana de Lafontena. Nova vlast nam je upriličila istu korupciju, nepotizam i filozofiju partitokratije, pa DPS više nije usamljeni bauk koji kruži Crnom Gorom. Jednu traumu izliječili smo novom došavši na to nihilističko mjesto o kojem su nam uporno govorili oni koji su davno doživjeli ‘promjene’: ne očekujte bolje, sve će ostati po starom i nakaradnom, a oni koji su bili moćni u starom sistemu postaće još moćniji u novom“.

Na nedavnoj sjednici Vlade, njen potpredsjednik Raško Konjević je bio otvoren i izjavio je da su zapošljenja stvar političkog dogovora. Imao je i određenih nedoumica: „Za dogovor jesam, ali mislim da kondukter i ugostitelj ne treba da budu predstavnici državnog kapitala, jer nemaju dovoljno znanja i iskustva“, rekao je Konjević konstatujući da se takvim predlozima pravi velika šteta dignitetu Vlade. Na Konjevićeve primjedbe, premijer Dritan Abazović je konstatovao da „dogovor kuću gradi“ uz ocjenu da to što je neko završio fakultet nije garant znanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo