Povežite se sa nama

Izdvojeno

USKLAĐIVANJE JAVNIH FINANSIJA: Evropa sad, novo zaduženje do jeseni

Objavljeno prije

na

Iz Vlade najavljuju redovne plate i penzije i novo zaduženje države. Šta čeka crnogorsku ekonomiju biće mnogo jasnije nakon  turističke sezone

 

Mjesec nakon formiranja Vlade dobili smo naznake zatečenog stanja u državnoj kasi. I, prve procjene o onome šta bi nas moglo očekivati do kraja godine.

Optimisti su čuli da će plate, penzije i socijalna davanja iz budžeta biti uredno servisirana. Pesimisti su registrovali da nadležni ministar pominje realnost novog kreditnog zaduženja. Vladi Dritana Abazovića već su zamjerili  kontinuitet sa prethodnicima, podsjećajući da je njihov prvi potez bila emisija obveznica vrijedna 700 miliona eura. Previđajući kako je aktuelna Vlada, skupa sa novoformiranom većinom u parlamentu, mandat počela usvajanjem (od prethodne Vlade naslijeđenih) predloga propisa koji su omogućili smanjenje akciza na gorivo i dio prehrambenih proizvoda.

Globalisti su registrovali da bi sve izvjesnije zaduženje donijelo i kamate bitno veće od onih po kojima smo se zadužili u decembru 2020. Iz makar dva razloga.

Na međunarodnim tržištima kamate rastu pogurane, negdje i dvocifrenom, inflacijom sa kojom se zapadni svijet suočava prvi put u ovom vijeku. Međunarodni povjerioci, istovremeno, pokazuju ozbiljne znake nepovjerenja u mogućnost da Crne Gora uredno servisira obaveze. Na Frankfurtskoj berzi, sredinom nedjelje, crnogorskim obveznicama trgovalo se po cijeni od 78 do 80 euro centi za euro nominalnog duga. To znači da je on, od početka godine, izgubio približno 15 odsto svoje vrijednosti. Neki bi rekli da je za toliko opalo povjerenje investitora.

U parlamentu je, na prijedlog Vlade, usvojen tehnički rebalans budžeta. Ministar finansija Aleksandar Damjanović objasnio je da je, suštinski, u pitanju samo preraspodjela važećeg budžeta shodno novoj organizaciji Vlade koja, u odnosu na prethodnu, ima tri potpredsjednika i pet ministarstava više.

On je najavio da bi se, početkom ljeta, mogla pojaviti potreba „suštinskog rebalansa“ budžeta za 2022. Kako bi obezbijedili neometano funkcionisanje javnih finansija. To ne bi trebalo da je iznenađenje.

Prethodni ministar, tada finansija i socijalnog staranja, Milojko Spajić prijedlog ovogodišnjeg budžeta u parlament je proslijedio skupa sa zahtijevom da se Vladi, tokom 2022, omogući novo zaduženje „do 900 miliona eura“. Tadašnja većina nije prihvatila prijedlog. Tako je budžet – obogaćen novim troškovima (ministar je prihvatio predložene amandmane po principu „milion po poslaniku vladajuće većine“) – usvojen bez jasnih izvora finansiranja, a uz znatno uvećane izdatke.

To je bio samo jedan od problema evidentiranih još u decembru, kada je prijedlog budžeta stigao u Skupštinu. Ili još ranije, neposredno nakon predstavljanja plana Evropa sad. Tada smo  upozoravali da su autori plana, uz penzionere i nezaposlene, zaboravili i opštinske budžete koji su zbog povećanja iznosa neoporezive zarade ostale bez značajnog dijela prihoda.

Iz Vlade Zdravka Krivokapića prvo su negirali taj gubitak. Onda su, demantovani preciznim podacima lokalnih samouprava, obećali da će Vlada pokriti gubitke opštinama koje budu u minusu zbog novog modela oporezivanja. Taj trošak, ipak,  nije predviđen budžetom pa će ukupan iznos biti isplaćen iz tzv. tekuće budžetske rezerve. Riječ je o nekih 15 miliona eura.

Slično je urađeno sa naknadama za majke i dječijim dodatkom za mlađe od 18 godina koji su, u zadnji čas, postali sastavni dio budžeta. Tu su i naknadno obećana povećana penzija i zarada određenim kategorijama zaposlenih u zdravstvu i obrazovanju. Paralelno, neki prihodi su uračunati u budžet iako je bilo izvjesno da i ne mogu biti realizovani. Svakako ne u planiranom iznosu (oporezivanje nezakonito stečene imovine i igara na sreću, dodatna zarada od markiranja goriva…).

Nova Vlada je stigla na gotovu štetu. Damjanoviću preostaje da nabraja razloge za najavljeni rebalans budžeta koji će se, prema procjenama naših sagovornika iz svijeta finansija, prvenstveno ticati novog zaduženja države. A tek potom, i u slučaju krajnje nužde, rezanjem troškova na rashodnoj strani budžeta. Pošto bi to, uz korisnike budžetskog novca, negativno uticalo i na rejting partija vladajuće većine.

Damjanović navodi još jedan unutrašnji problem: obaveze države koje „namjerno ili nenamjerno“ nijesu identifikovane a već su morale biti izmirene ili dolaze na naplatu u narednom periodu.

Vjerovatno najveći problem su dugovi Fonda zdravstva. Njih, za početak, treba izračunati. Procjene i nezvanični podaci o tom dugu variraju – od 40 do 65 miliona. Tu je i budžetska rezerva. Prema budžetu za 2022. tekuća budžetska rezerva iznosila je 67 miliona. Sada su te rezerve svedene na 5,7 miliona pošto je, prema tvrdnjama ministra finansija, „trošena od strane prethodnog ministarstva  u mnogo većoj mjeri nego što je planirano“. Prema nezvaničnim saznanjima Monitora ono što nije potrošeno iz tekuće budžetske rezerve obećano je (rezervisano). Dijelom i korisnicima čije je pravo na korišćenje tih sredstava veoma upitno.

Krivokapićeva Vlada je u martu utvrdila Predlog zakona o Kreditno-garantnom fondu (KGF). Iako Skuptina nije razmatrala taj prijedlog, bivši ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović rezervisao je, za potrebe KGF-a, iz tekuće budžetske rezerve 10 miliona eura. Uz navodnu saglasnost ministra finansija (taj podatak nijesmo mogli zvanično potvrditi do zaključenja ovog broja).

Od preostalog novca u tekućoj budžetskoj rezervi,  moraju se platiti i neke obaveze kojih se bivša Vlada prihvatila prije više od godinu. ,,Primjer za to su famozna četiri miliona za put Meljine – Petijevići, firmi koja je bila koncesionar“, požalio se Damjanović u parlamentu. „Pazite samo paradoks: Prošle godine se taj posao završava u februaru-martu, a onda se kaže da će se sredstva planirati u budžetu za 2022. Sredstva se prvo ne planiraju, ali se onda utvrđuje obaveza da se to isplati iz tekuće rezerve, pa se onda to ne isplati, pa se onda zadnji dan uoči odlaska bivše Vlade ponovo mijenja formulacija kako bi se ta obaveza nametnula novoj administracija. Takvih primjera je sijaset…”.

Zaglušujuća je tišina sa kojom bivši ministri finansija i ekonomije Milojko Spajić i Jakov Milatović prate Damjanovićeve prozivke.

Umjesto toga, Milatović, bez jasnog osnova, novoj Vladi i parlamentarnoj većini koja je podržava prebacuje naum da smanji tek povećane plate i penzije. ,,Ne želim da vjerujem da je (Milo) Đukanović svojom današnjom izjavom nagovijestio da Vlada, koja zavisi od njegove podrške, priprema program sa MMF-om koji znači smanjenje plata i penzija?“, tvitnuo je bivši ministar. Zaogrćući komentar jednom (ne)spornom činjenicom: „Građani su prvi put nakon 30 godina kroz Evropa sad dobili vidno povećanje plata i penzija”. Plate jesu značajno uvećane i pitanje je kako bi, bez januarske povišice, zaposleni istrpjeli aktuelni inflatorni udar. Za penzionere ta konstatacija ne stoji.

To  nas dovodi na teren globalnih kretanja. Pandemiji koja traje već dvije godine, pridodat  je i rat u Ukrajini. Prva je, zbog problema u prizvodnji i transportu uticala na rast cijena, dok je ruska agresija i sankcije koje su je pratile proizvela nestašicu osnovnih životnih namirnica i ekstreman skok cijena energenata (struja, gas, naftni derivati…). To je podiglo kamate. Sve se mora ukalkulisati u finansijske planove.

„Moramo imati fleksibilnu poziciju ako bude neophodno da se zadužimo dodatno kako bi realizovali sve potrebe u ovoj ali i u narednoj godini. Ne možemo ući u narednu godinu bez određenih depozita i sigurnosti u finansiranju izdataka u vrlo neizvjesnim okolnostima…”, kazao je ministar Damjanović . I ako se neko ne slaže sa tom dijagnozom – za sada šuti.

A dešavanja na mikro planu dodatno upozoravaju.

Nakon KAP-a, obustavljena je proizvodnja i u Rudnicima boksita, što znači da bi još 100 ljudi moglo ostati bez posla. Poljska kompanija Bumech S.A. i Uniprom metali Veselina Pejovića raskinuli su ugovor o saradnji i organizovanju proizvodnje na nikšićkim rudokopima, potpisan 2016. Dok doskorašnji partneri razmjenjuju optužbe, država se ne oglašava o zaštiti svojih interesa. Od poreskih dugova, neisplaćenih zarada i doprinosa, do neizmirenih obeveza prema državnim preduzećima uključenim u izvoz boksita (Montekargo i Luka Bar…). Pride, uz EPCG, kompanije pod Pejovićevom kontrolom bile su među najvećim robnim izvoznicima iz Crne Gore. Uz sve kontroverze koje su pratile njegov ulazak u nekadašnje državne gigante. U stečaju i bankrotu.

Čini se da ni Elektroprivredi ne cvjetaju ruže. Još od februara ne čujemo podatke o zaradama na osnovu izvezene struje. Akumulacije su skoro prazne, bliži se sezona uvoza,  pa bi se moglo desiti da zimus ostvareni vanredni prihodi ne budu dovoljni ni za uvoz nedostajuće struje tokom ljetnje sezone. I ta će se briga prevaliti na Vladu. Pa na građane, preko restrikcija ili većih cijena.

Šta čeka crnogorsku ekonomiju biće mnogo jasnije nakon turističke sezone.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo