Iz Vlade najavljuju redovne plate i penzije i novo zaduženje države. Šta čeka crnogorsku ekonomiju biće mnogo jasnije nakon  turističke sezone

Mjesec nakon formiranja Vlade dobili smo naznake zatečenog stanja u državnoj kasi. I, prve procjene o onome šta bi nas moglo očekivati do kraja godine.

Optimisti su čuli da će plate, penzije i socijalna davanja iz budžeta biti uredno servisirana. Pesimisti su registrovali da nadležni ministar pominje realnost novog kreditnog zaduženja. Vladi Dritana Abazovića već su zamjerili  kontinuitet sa prethodnicima, podsjećajući da je njihov prvi potez bila emisija obveznica vrijedna 700 miliona eura. Previđajući kako je aktuelna Vlada, skupa sa novoformiranom većinom u parlamentu, mandat počela usvajanjem (od prethodne Vlade naslijeđenih) predloga propisa koji su omogućili smanjenje akciza na gorivo i dio prehrambenih proizvoda.

Globalisti su registrovali da bi sve izvjesnije zaduženje donijelo i kamate bitno veće od onih po kojima smo se zadužili u decembru 2020. Iz makar dva razloga.

Na međunarodnim tržištima kamate rastu pogurane, negdje i dvocifrenom, inflacijom sa kojom se zapadni svijet suočava prvi put u ovom vijeku. Međunarodni povjerioci, istovremeno, pokazuju ozbiljne znake nepovjerenja u mogućnost da Crne Gora uredno servisira obaveze. Na Frankfurtskoj berzi, sredinom nedjelje, crnogorskim obveznicama trgovalo se po cijeni od 78 do 80 euro centi za euro nominalnog duga. To znači da je on, od početka godine, izgubio približno 15 odsto svoje vrijednosti. Neki bi rekli da je za toliko opalo povjerenje investitora.

U parlamentu je, na prijedlog Vlade, usvojen tehnički rebalans budžeta. Ministar finansija Aleksandar Damjanović objasnio je da je, suštinski, u pitanju samo preraspodjela važećeg budžeta shodno novoj organizaciji Vlade koja, u odnosu na prethodnu, ima tri potpredsjednika i pet ministarstava više.

On je najavio da bi se, početkom ljeta, mogla pojaviti potreba „suštinskog rebalansa“ budžeta za 2022. Kako bi obezbijedili neometano funkcionisanje javnih finansija. To ne bi trebalo da je iznenađenje.

Prethodni ministar, tada finansija i socijalnog staranja, Milojko Spajić prijedlog ovogodišnjeg budžeta u parlament je proslijedio skupa sa zahtijevom da se Vladi, tokom 2022, omogući novo zaduženje „do 900 miliona eura“. Tadašnja većina nije prihvatila prijedlog. Tako je budžet – obogaćen novim troškovima (ministar je prihvatio predložene amandmane po principu „milion po poslaniku vladajuće većine“) – usvojen bez jasnih izvora finansiranja, a uz znatno uvećane izdatke.

To je bio samo jedan od problema evidentiranih još u decembru, kada je prijedlog budžeta stigao u Skupštinu. Ili još ranije, neposredno nakon predstavljanja plana Evropa sad. Tada smo  upozoravali da su autori plana, uz penzionere i nezaposlene, zaboravili i opštinske budžete koji su zbog povećanja iznosa neoporezive zarade ostale bez značajnog dijela prihoda.

Iz Vlade Zdravka Krivokapića prvo su negirali taj gubitak. Onda su, demantovani preciznim podacima lokalnih samouprava, obećali da će Vlada pokriti gubitke opštinama koje budu u minusu zbog novog modela oporezivanja. Taj trošak, ipak,  nije predviđen budžetom pa će ukupan iznos biti isplaćen iz tzv. tekuće budžetske rezerve. Riječ je o nekih 15 miliona eura.

Slično je urađeno sa naknadama za majke i dječijim dodatkom za mlađe od 18 godina koji su, u zadnji čas, postali sastavni dio budžeta. Tu su i naknadno obećana povećana penzija i zarada određenim kategorijama zaposlenih u zdravstvu i obrazovanju. Paralelno, neki prihodi su uračunati u budžet iako je bilo izvjesno da i ne mogu biti realizovani. Svakako ne u planiranom iznosu (oporezivanje nezakonito stečene imovine i igara na sreću, dodatna zarada od markiranja goriva…).

Nova Vlada je stigla na gotovu štetu. Damjanoviću preostaje da nabraja razloge za najavljeni rebalans budžeta koji će se, prema procjenama naših sagovornika iz svijeta finansija, prvenstveno ticati novog zaduženja države. A tek potom, i u slučaju krajnje nužde, rezanjem troškova na rashodnoj strani budžeta. Pošto bi to, uz korisnike budžetskog novca, negativno uticalo i na rejting partija vladajuće većine.

Damjanović navodi još jedan unutrašnji problem: obaveze države koje „namjerno ili nenamjerno“ nijesu identifikovane a već su morale biti izmirene ili dolaze na naplatu u narednom periodu.

Vjerovatno najveći problem su dugovi Fonda zdravstva. Njih, za početak, treba izračunati. Procjene i nezvanični podaci o tom dugu variraju – od 40 do 65 miliona. Tu je i budžetska rezerva. Prema budžetu za 2022. tekuća budžetska rezerva iznosila je 67 miliona. Sada su te rezerve svedene na 5,7 miliona pošto je, prema tvrdnjama ministra finansija, „trošena od strane prethodnog ministarstva  u mnogo većoj mjeri nego što je planirano“. Prema nezvaničnim saznanjima Monitora ono što nije potrošeno iz tekuće budžetske rezerve obećano je (rezervisano). Dijelom i korisnicima čije je pravo na korišćenje tih sredstava veoma upitno.

Krivokapićeva Vlada je u martu utvrdila Predlog zakona o Kreditno-garantnom fondu (KGF). Iako Skuptina nije razmatrala taj prijedlog, bivši ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović rezervisao je, za potrebe KGF-a, iz tekuće budžetske rezerve 10 miliona eura. Uz navodnu saglasnost ministra finansija (taj podatak nijesmo mogli zvanično potvrditi do zaključenja ovog broja).

Od preostalog novca u tekućoj budžetskoj rezervi,  moraju se platiti i neke obaveze kojih se bivša Vlada prihvatila prije više od godinu. ,,Primjer za to su famozna četiri miliona za put Meljine – Petijevići, firmi koja je bila koncesionar“, požalio se Damjanović u parlamentu. „Pazite samo paradoks: Prošle godine se taj posao završava u februaru-martu, a onda se kaže da će se sredstva planirati u budžetu za 2022. Sredstva se prvo ne planiraju, ali se onda utvrđuje obaveza da se to isplati iz tekuće rezerve, pa se onda to ne isplati, pa se onda zadnji dan uoči odlaska bivše Vlade ponovo mijenja formulacija kako bi se ta obaveza nametnula novoj administracija. Takvih primjera je sijaset…”.

Zaglušujuća je tišina sa kojom bivši ministri finansija i ekonomije Milojko Spajić i Jakov Milatović prate Damjanovićeve prozivke.

Umjesto toga, Milatović, bez jasnog osnova, novoj Vladi i parlamentarnoj većini koja je podržava prebacuje naum da smanji tek povećane plate i penzije. ,,Ne želim da vjerujem da je (Milo) Đukanović svojom današnjom izjavom nagovijestio da Vlada, koja zavisi od njegove podrške, priprema program sa MMF-om koji znači smanjenje plata i penzija?“, tvitnuo je bivši ministar. Zaogrćući komentar jednom (ne)spornom činjenicom: „Građani su prvi put nakon 30 godina kroz Evropa sad dobili vidno povećanje plata i penzija”. Plate jesu značajno uvećane i pitanje je kako bi, bez januarske povišice, zaposleni istrpjeli aktuelni inflatorni udar. Za penzionere ta konstatacija ne stoji.

To  nas dovodi na teren globalnih kretanja. Pandemiji koja traje već dvije godine, pridodat  je i rat u Ukrajini. Prva je, zbog problema u prizvodnji i transportu uticala na rast cijena, dok je ruska agresija i sankcije koje su je pratile proizvela nestašicu osnovnih životnih namirnica i ekstreman skok cijena energenata (struja, gas, naftni derivati…). To je podiglo kamate. Sve se mora ukalkulisati u finansijske planove.

„Moramo imati fleksibilnu poziciju ako bude neophodno da se zadužimo dodatno kako bi realizovali sve potrebe u ovoj ali i u narednoj godini. Ne možemo ući u narednu godinu bez određenih depozita i sigurnosti u finansiranju izdataka u vrlo neizvjesnim okolnostima…”, kazao je ministar Damjanović . I ako se neko ne slaže sa tom dijagnozom – za sada šuti.

A dešavanja na mikro planu dodatno upozoravaju.

Nakon KAP-a, obustavljena je proizvodnja i u Rudnicima boksita, što znači da bi još 100 ljudi moglo ostati bez posla. Poljska kompanija Bumech S.A. i Uniprom metali Veselina Pejovića raskinuli su ugovor o saradnji i organizovanju proizvodnje na nikšićkim rudokopima, potpisan 2016. Dok doskorašnji partneri razmjenjuju optužbe, država se ne oglašava o zaštiti svojih interesa. Od poreskih dugova, neisplaćenih zarada i doprinosa, do neizmirenih obeveza prema državnim preduzećima uključenim u izvoz boksita (Montekargo i Luka Bar…). Pride, uz EPCG, kompanije pod Pejovićevom kontrolom bile su među najvećim robnim izvoznicima iz Crne Gore. Uz sve kontroverze koje su pratile njegov ulazak u nekadašnje državne gigante. U stečaju i bankrotu.

Čini se da ni Elektroprivredi ne cvjetaju ruže. Još od februara ne čujemo podatke o zaradama na osnovu izvezene struje. Akumulacije su skoro prazne, bliži se sezona uvoza,  pa bi se moglo desiti da zimus ostvareni vanredni prihodi ne budu dovoljni ni za uvoz nedostajuće struje tokom ljetnje sezone. I ta će se briga prevaliti na Vladu. Pa na građane, preko restrikcija ili većih cijena.

Šta čeka crnogorsku ekonomiju biće mnogo jasnije nakon turističke sezone.

Zoran RADULOVIĆ